KLASA: UP/II-008-07/23-01/558

URBROJ: 401-01/06-23-3

Zagreb, 19. rujna 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Instituta Ruđer Bošković, Broj: 011-3230/4-2023.pm od 5. srpnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Instituta Ruđer Bošković, Broj: 011-3230/4-2023.pm od 5. srpnja 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Instituta Ruđer Bošković odbijen je dio zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 20. lipnja 2023. godine kojim je u odnosu na dr. sc. ......... zatražio informacije o prisutnosti na radnom mjestu u određene dane, temeljem članka 23. stavka 6. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije zaštićeni osobni podaci.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da mu je istim uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama te da ga u cijelosti osporava. Nadalje, navodi kako smatra da ne bi nastala stvarna i ozbiljna šteta za imenovanu radnicu i njenu privatnost kada bi mu se omogućio pristup toj informaciji, jer je riječ o radnici i vijećnici koja je plaćena javnim sredstvima. Žalitelj smatra da tijelo javne vlasti prilikom provođenja test razmjernosti i javnog interesa nije uzelo u obzir razloge koji idu u prilog javnog interesa s obzirom da se radi o trošenju javnih sredstava odnosno odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi kako se radi o evidenciji radnog vremena radnice u tijelu javne vlasti koja je temelj za isplatu plaće radnici, a što nedvojbeno predstavlja raspolaganje javnim sredstvima, pri čemu postavlja pitanje da li je radnica u vrijeme kad prima naknadu za rad u Gradskom vijeću iz javnih sredstava, istovremeno plaćena za rad u javnoj ustanovi, također javnim sredstvima, a radi čega postoji sumnja na zlouporabu javnih sredstava. Zaključno navodi da je iz navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva i uskratu pristupa informaciji, te predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući mi pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj od Instituta Ruđer Bošković zahtjevom za pristup informacijama od 20. lipnja 2023. godine, između ostalog, zatražio sljedeću informaciju: „Prema službenoj evidenciji o radnom vremenu, da li se vodilo da je ......... bila prisutna na radnom mjestu u dane 15. ožujka 2023. godine, 3. svibnja 2023. godine i 24. svibnja 2023. godine, odnosno u dane kada su održane sjednice Gradskog vijeća Grada Rovinja-Rovigno s početkom u 10,30 sati, a na kojima je bila prisutna kao vijećnica“.

Također, utvrđeno je kako je Institut Ruđer Bošković rješavajući o navedenom dijelu zahtjeva žalitelja od 20. lipnja 2023. godine, nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, o čemu postoji bilješka Broj: 011-3230/3-2023.pm od 4. srpnja 2023. godine donio osporeno rješenje, Broj: 011-3230/4-2023.pm od 5. srpnja 2023. godine kojim je odbio zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog ograničenja pristupa informacijama propisanog u članku 15. stavku 2. točki 4. navedenog Zakona.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je vezano za traženu evidenciju prisutnosti na radu za određenu osobu u određene dane utvrđeno kako postoji ograničenje pristupa informacijama propisano u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je stoga u pogledu dostupnosti te informacije proveden test razmjernosti i javnog interesa, kojim je utvrđeno da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Pojašnjeno je da bi pružanjem tražene informacije nastala ozbiljna povreda zaštićenog interesa privatnosti radnika, a da se, s druge strane, ne ostvaruje javni interes za otvorenost i javnost djelovanja tijela javne vlasti u mjeri koja bi opravdavala nastanak takve povrede legitimnog interesa radnika za zaštitom privatnosti, slijedom čega je zahtjev u tom dijelu odbijen

U odnosu na predmetno traženje žalitelja u pogledu kojeg je osporenim rješenjem odbijen njegov zahtjev u žalbenom postupku je razmotrena pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela, te su razmotreni žalbeni navodi, kao i argumenti iz obrazloženja osporenog rješenja.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

Iz spisa predmeta je utvrđeno kako je po preostalom dijelu zahtjeva žalitelja od 20. lipnja 2023. godine Institut Ruđer Bošković žalitelju omogućio pristup zatraženim informacijama vezanim za zaposlenicu dr. sc. ........., između ostalog i informaciji o koeficijentu temeljem kojeg se obračunava njezina mjesečna plaća te bruto iznosu njezine mjesečne plaće za svibanj 2023. godine, a koje informacije predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu odredbe članka 16. stavka 3. zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u evidencije o radnom vremenu radnika koje su predmet postupka u žalbenom je postupku zaključeno kako je u prvostupanjskom postupku tijelo javne vlasti pravilno zaključilo kako one obuhvaćaju podatke o danima kada je radnik dolazio na posao te druge podatke kao što su dani privremene nesposobnosti za rad i dani korištenja godišnjeg odmora, da se radi o podacima koji se odnose na točno određenu fizičku osobu odnosno da ne postoji pravni temelj iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podatka za omogućavanje pristupa tih informacija žalitelju.

Naime, pri razmatranju zakonitosti osporene prvostupanjske odluke u žalbenom je postupku posebno uzeto u obzir stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koji je u presudi Poslovni broj: UsII-516/19-5 od 27. veljače 2020. godine istaknuo kako se evidencija o radnom vremenu radnika smije prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo u zakonom propisanu svrhu ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa, a da bi u protivnom, neovlaštenom dostavljanjem trećim osobama, došlo do povrede prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. U navedenoj presudi je također zauzeto stajalište da evidencija o radnom vremenu radnika ne predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se podaci o prisutnosti na radu prikupljaju isključivo u svrhu ocjene ispunjavanja radnih obveza, odnosno jer takva evidencija predstavlja temelj za isplatu plaće, ali da ti podaci nisu direktno vezani za raspolaganje javnim sredstvima.

S obzirom na navedeno u žalbenom postupku je utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan