KLASA: UP/II-008-07/23-01/459

URBROJ: 401-01/06-23-2

Zagreb, 4. rujna 2023.

 

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Turističke zajednice Kvarnera Broj: 204/2023 od 7. travnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Turističke zajednice Kvarnera Broj: 204/2023 od 7. travnja 2023. godine, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev trgovačkog društva Zračna luka Rijeka d.o.o. od 15. studenoga 2022. godine u pogledu traženja Ugovora sklopljenog između Turističke zajednice Kvarnera i trgovačkog društva Croatia Airlines d.d. 19. rujna 2022. godine.

 

2.    Odobrava se ......... pravo na pristup preslici sljedeće informacije:

 

-       Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između Turističke zajednice Kvarnera i trgovačkog društva Croatia Airlines d.d. 19. rujna 2022. godine, Broj: 873/2022.

 

3.      Odbija se žalba u preostalom dijelu kao neosnovana.

 

4.      Nalaže se Turističkoj zajednici Kvarnera da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.


O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. studenoga 2022. godine, kojim je od Turističke zajednice Kvarnera zatražio informacije o marketinškim potporama trgovačkom društvu Croatia Airlines d.d. za letenje na relaciji MUC-RJK-MUC u razdoblju studeni 2022-siječanja 2023, dinamici uplata te o broju ugovorenih letova, tjednim frekvencijama, minimalnom kapacitetu i tipu zrakoplova te svim specifičnostima ugovora, kao i presliku samog ugovora sklopljenog između Turističke zajednice i trgovačkog društva Croatia Airlines d.d. i natječaja odnosno javnog poziva temeljem kojeg je sklopljen, na temelju odredbe članka 23. stavka 6. točaka 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivajući se na ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno na poslovnu tajnu te navodeći da dio traženih informacija ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kronologiju postupanja prvostupanjskog tijela po njegovom zahtjevu za pristup informacijama te navode iz obrazloženja osporenog rješenja, u vezi s čime ističe da on nije u poziciji tržišnog natjecanja s trgovačkim društvom Croatia Airlines d.d., a niti s prvostupanjskim tijelom odnosno da bi s njima trebala biti u partnerskom odnosu, a što Turistička zajednica Kvarnera ne razumije. Nadalje, navodi da sredstva za marketinško oglašavanje (nazvano potporama budući se na taj način neizravno podupiru zračni prijevoznici da obavljaju letove upravo na Kvarner) koje Turistička zajednica Kvarnera plaća zračnom prijevozniku u svrhu oglašavanja regije Kvarner (ali neizravno i radi održavanja određene dinamike prijevoza pojedinih zračnih linija) dolaze i iz sredstava državnog proračuna, a informacija o načinu raspoređivanja sredstava državnog proračuna zrakoplovnoj kompaniji u državnom vlasništvu koja će biti dana društvu koje je, također, u državnom vlasništvu i koje upravlja zračnom lukom koja bi trebala izvršiti prihvat zrakoplova, predstavlja javni Interes, a ne povjerljivu informaciju tj. poslovnu tajnu. Pojašnjava da se u konkretnom slučaju radi o zatraženoj informaciji o oglašavanju, odnosno potporama plaćenim za održavanje zrakoplovne linije Munchen-Rijeka, koja je značajna za turizam, a dinamika letova te linije je od iznimne važnosti za Zračnu luku -Rijeka zbog velikog broja korisnika koji bi potencijalno bili upućeni na korištenje infrastrukture Zračne luke Rijeka te ne bi trebalo biti sporno pravo iste na pristup zatraženim informacijama. Također, ističe da podatak koji je zatražen zahtjevom ne predstavlja klasificirani podatak niti poslovnu tajnu, jer se poslovnom tajnom ne mogu proglasiti podaci čije priopćavanje nije protivno Interesima pravne osobe, a u osporenom rješenju nije navedeno na koji način bi priopćavanje zatražene informacije o oglašavanju (potporama) zrakoplovnoj kompaniji u vezi linije koja slijeće na aerodrom Rijeka bilo protivno interesima i poslovnom ugledu Turističke zajednice Kvarnera ili općenito interesima hrvatskog turizma. Žalitelj također navodi kako smatra da je djelatnost koju obavlja kao upravitelj zračne luke od iznimne važnosti za razvoj turizma te je zatražena informacija važna za poboljšanje i unapređenje njegova rada, kao i za planiranje drugih promotivnih aktivnosti koje, eventualno, treba sam poduzeti. Zaključno navodi kako stav Turističke zajednice iz osporenog rješenja predstavlja kršenje prava na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

U žalbenom postupku slijedom traženja iz akta Ureda povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/23-01/347, URBROJ: 401-01/06-23-2 od 22. svibnja 2023. godine, aktom Turističke zajednice Kvarnera Broj: 494/2023, Klasa: 6. od 2. lipnja 2023. godine dostavljen je drugostupanjskom tijelu spis po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, a u prilogu navedenog akta dostavljen je i ugovor koji je predmet ovog postupka.

Iz spisa predmeta je razvidno kako je žalitelj dana 15. studenoga 2022. godine Turističkoj zajednici Kvarnera podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio sljedeće: „Informaciju o iznosu financijskih sredstava koji se namjeravaju uplatiti Croatija Airlines-u po pitanju marketinških potpora za letenje na relaciji MUC-RJK.MUC u razdoblju studeni 2022. – siječanj 2023., dinamiku uplata te informaciju o broju ugovorenih letova, tjednim frekvencijama, minimalnom kapacitetu i tipu zrakoplova te svim specifičnostima navedenog ugovora“; „kopiju istog ugovora sklopljenog između TZ Kvarnera i Croatia Airlines-a na uvid“ te informaciju o javnom pozivu ili natječaju temeljem kojeg je sklopljen navedeni ugovor“.

Također je utvrđeno da je Turistička zajednica Kvarnera povodom navedenog zahtjeva, postupajući po rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/23-01/175, URBROJ: 401-01/14-23-1 od 27. ožujka 2023. godine, donijela osporeno rješenje kojim je odbila zahtjev na temelju odredbe članka 23. stavka 6. točaka 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivajući se u pogledu zatraženog ugovora na ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno na poslovnu tajnu te navodeći da preostali dio traženih podataka ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

U obrazloženju osporenog rješenja pojašnjeno je da Turistička zajednica Kvarnera nije ovlaštena zaključivati ugovore vezane za marketinške potpore nego samo za marketinško oglašavanje. Također je navedeno kako ne raspolaže drugim podacima, s obzirom da nema ovlaštenje ugovarati broj letova, tjedne frekvencije, minimalni kapacitet i tip zrakoplova, pa da se u tom smislu nije tražila informacija u zakonskom smislu. U odnosu na ugovor o poslovnoj suradnji zaključen između prvostupanjskog tijela i trgovačkog društva Croatia Airlines d.d. navedeno je kako isti predstavlja poslovnu tajnu u kom smislu je proveden test razmjernosti i javnog interesa te je zaključeno da bi iznošenje podataka iz tog ugovora ugrozilo ili narušilo trgovačko društvo Croatia Airlines d.d., a da je u samom ugovoru navedeno kako se podaci iz njega imaju smatrati povjerljivima, pod prijetnjom naknade štete za onu stranu koja povrijedi obvezu čuvanja povjerljivosti sadržaja ugovora.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti u dijelu u kojem je Turistička zajednica Kvarnera odbila zahtjev u dijelu u kojem se tražio Ugovor koji je prvostupanjsko tijelo sklopilo s trgovačkim društvom Croatia Airlines d.d. 19. rujna 2022. godine pozivajući se na ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne.

Naime, u drugostupanjskom postupku razmotreno je obrazloženje osporenog rješenja, navodi žalbe i dokumentacija u spisu predmeta te je zaključeno kako prvostupanjsko tijelo rješavajući o dostupnosti predmetnog ugovora nije u dovoljnoj mjeri uzelo u obzir javni interes odnosno odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da provedeni test razmjernosti prvostupanjskog tijela nije bilo moguće ispitati, s obzirom da o provedbi istoga nema zapisa podataka u spisu predmeta.

Stoga je u žalbenom postupku razmotrena mogućnost pristupa zatraženom ugovoru temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Povjerenik za informiranje je izvršivši uvid u informaciju koja je predmet ovog postupka uzeo u obzir da ona sadrže moguće razloge za ograničenje pristupa informacijama, pri čemu je posebno uzeo u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu sredstava dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. U žalbenom postupku su također uzete u obzir i odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno ograničenja pristup informacijama zbog poslovne tajne i osobnih podataka.

Naime, uvidom u predmetni ugovor utvrđeno je da isti sadrže podatke o pravnim osobama koje su ga sklopile, predmetu ugovora, ukupnoj cijeni za usluge oglašavanja, obvezniku plaćanja PDV-a, vremenu ispostavljanja računa za pružene usluge i dokaza o izvršenoj usluzi, zakonskim zateznim kamatama, odredbe o povjerljivosti, činjenici sklapanja ugovora na određeno vrijeme, pravu na raskid ugovora i rješavanju eventualnih sporova te osobne podatke fizičkih osoba (imena i prezimena i potpis odgovornih osoba), pa je stoga u žalbenom postupku trebalo ispitati može li se žalitelju omogućiti pristup traženim informacijama u cijelosti ili djelomično. Naime, i kad se utvrdi da neka informacija sadrži podatke na koje su primjenjiva ograničenja pristupa informacijama to ne znači da su ti podaci u svakom pojedinom slučaju i zaštićeni podaci.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka, osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Člankom 3. stavkom 1. točkom 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18.) propisano je kako su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne te c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Imajući u vidu sve gore navedene zakonske odredbe u odnosu na predmetni ugovor u žalbenom postupku je utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu primjenjiva zakonski propisana ograničenja pristupa informacijama, odnosno da se toj informaciji može odobriti pristup u cijelosti.

Naime, Turistička zajednica Kvarnera predstavlja tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a da je predmetni ugovor sklopljeni između dva tijela javne vlasti, koja u svom radu trebaju osigurati maksimalnu transparentnost, u žalbenom postupku je zaključeno da se imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona u cijelosti može omogućiti pristup informaciji koja je dostavljena žalbenom tijelu i koja je navedena u točki 2. izreke rješenja, obzirom da se radi o raspolaganju sredstvima tijela javne vlasti prema drugom tijelu javne vlasti, kao i da da se Opća uredba o zaštiti podataka ne odnosi na pravne osobe niti na osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkih društava, obzirom da se radi o podacima koji su javno dostupni svima u sudskom registru Ministarstva pravosuđa i uprave. Osim navedenog, niti u spisu predmeta niti u javno dostupnim podacima nisu pronađeni razlozi zbog kojih bi se predmetne informacije mogle podvesti pod institut poslovne tajne bilo sukladno Zakonu o tajnosti podataka, bilo Zakonu o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.

Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.

Međutim, u odnosu na preostali dio predmetnog zahtjeva o kojem je odlučeno osporenim rješenjem, uvidom u spis predmeta je zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku utvrdilo kako ne posjeduje u tom dijelu zahtjeva zatražene informacije. Također, u aktu Broj: 494/2023, Klasa: 6. od 2. lipnja 2023. godine kojim je dostavljen spis predmeta na nadležno odlučivanje, prvostupanjsko tijelo se slijedom traženja žalbenog tijela očitovalo kako ne raspolaže drugim informacijama koje su se tražile predmetnim zahtjevom osim ugovora o kojem je odlučeno u izreci ovog rješenja.

Pri navedenom se posebno napominje i to da u nadležnosti Povjerenika za informiranje nije utvrđivanje obveze tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Odredbom članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

U žalbenom je postupku zaključeno da je Turistička zajednica Kvarnera nakon što je utvrdila da nema zapisa podataka o „broju ugovorenih letova, tjednim frekvencijama, minimalnom kapacitetu i tipu zrakoplova“, trebala njegov zahtjev u tom dijelu odbaciti iz razloga jer ne posjeduje tražene informacije. Međutim, također je utvrđeno da navedeni nedostatak ne može biti od utjecaja u ovom postupku, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje druge podatke koje je u zahtjevu tražio žalitelj, pa pozivanje na odredbu članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

Naime, iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama ne proizlazi obveza tijelima javne vlasti na posjedovanje informacija u ovisnosti o traženjima podnositelja zahtjeva za pristup informacijama ili njihovim pretpostavkama o postojanju informacija kod tijela javne vlasti, već su tijela javne vlasti sukladno odredbama navedenog Zakona obvezna odlučiti o dostupnosti onih informacija za koje utvrde da ih imaju u svom posjedu.

Posebno se napominje i to da u nadležnosti Povjerenika za informiranje nije utvrđivanje obveze tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju utvrdio kako se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan