KLASA: UP/II-008-07/23-01/360

URBROJ: 401-01/10-23-5

Zagreb, 6. rujna 2023. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15, 69/22) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke, Broj: 805-XVI-17/R-2023 od 16. ožujka 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske narodne banke, Broj: 805-XVI-17/R-2023 od 16. ožujka 2023. godine u točki 1. izreke.

2. Predmet se vraća Hrvatskoj narodnoj banci na ponovni postupak u dijelu pod točkom 1. izreke ovog rješenja.

3. Poništava se rješenje Hrvatske narodne banke, Broj: 805-XVI-17/R-2023 od 16. ožujka 2023. godine u točki 2. izreke u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup testovima odabranih kandidata (stručni test i test engleskog jezika).

4. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama testova odabranih kandidata (stručni test i test engleskog jezika) na način da se na stručnim testovima prekriju podaci o datumu rođenja odabranih kandidata.

5. Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske narodne banke, Broj: 805-XVI-17/R-2023 od 16. ožujka 2023. godine u točki 2. izreke u dijelu u kojem je odlučeno o testu osobnosti i inteligencije odabranih kandidata, te u točki 3. izreke rješenja.

6. Nalaže se Hrvatskoj narodnoj banci da postupi sukladno točki 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. osporenog rješenja Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), u dijelu u kojem je žalitelj tražio svoj test osobnosti i inteligencije, temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s odredbama Zakona o psihološkoj djelatnosti.

Točkom 2. osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo odbilo je zahtjev žalitelja u dijelu u kojim se traže rezultati testova za odabrane kandidati, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informacijama koje su zaštićene sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Zaključno točkom 3. osporenog rješenja odbačen je zahtjev žalitelja u dijelu u kojem traži informaciju o iznosu osnovne plaće u neto iznosu za radno mjesto Glavni stručni suradnik za regulativu i nadzor sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup informaciji zajamčeno člankom 10. u vezi s člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da je prvostupanjsko tijelo propustilo navesti razloge za i protiv omogućavanja pristupa traženim informacijama, odnosno provesti test nužnosti u konkretnom slučaju. Ističe da su neosnovani razlozi točke 1. osporenog rješenja, odnosno da nije neovlaštena osoba jer je sudjelovao u postupku natječaja, te osporava stav prvostupanjskog tijela da bi se svoje pravo na upoznavanje s rezultatima psiholoških usluga može ostvariti u razgovoru u usmenom razgovoru sa zaposlenikom Hrvatske narodne banke. U odnosu na točku 2. osporenog rješenja, ističe da prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo zbog čega prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava. Navodi da prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključuje da bi omogućavanje pristupa traženim podacima dovelo do povrede osobnih podataka. Ističe da su svi kandidati u postupku dali pristanak za obradom njihovih osobnih podataka u svrhu postupka zapošljavanja, što podrazumijava pravo kandidata na razgledavanje spisa predmeta odnosno relevantne dokumentacije ostalih kandidata. Predlaže da se žalba uvaži.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. veljače 2023. godine od prvostupanjskog tijela tražio doslovno sljedeće:

„Informacije u vezi oglasa za posao objavljenog 27. rujna 2022. godine na mrežnim stranicama portala za posao naziva Moj-posao.net za radno mjesto u Hrvatskoj narodnoj banci, Sektoru specijalističke supervizije i nadzora, Direkciji nadzora sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma pod nazivom radnog mjesta „Glavni stručni suradnik za regulativu i sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma (m/ž)

U vezi sa gore navedenim, traži se sljedeće:

1. rezultati testova za kandidata .........

2. rezultati testova za odabrane kandidate

3. akti o izboru kandidata

4. ukupni brojevi selekcijskog postupka za kandidate

5. informacije o iznosu osnovne plaće određene temeljem Pravilnika o plaćama i ostalim primicima u Hrvatskoj narodnoj banci za gore navedeno radno mjesto i to:

a) broj bodova i vrijednost pojedinačnog boda za gore navedeno radno mjesto

b) ukupan iznos osnovne plaće za navedeno radno mjesto iskazane u bruto i neto iznosu

c) iznos prosječne plaće isplaćene tijekom razdoblja 2022. – 2023. godine u Hrvatskoj narodnoj banci za gore navedeno radno mjesto

Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je dopisom, Urudžbeni broj: 112/650/23-1 od 16. ožujka 2023. godine žalitelju dostavilo informacije navedene u točkama 1, 3, 4, 5a i 5b zahtjeva.

U odnosu na točku 5c žalitelju je izdana obavijest da se njegov zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je upućen da protiv navedene obavijesti ima pravo izjaviti prigovor čelniku prvostupanjskog tijela.

Zaključno, o preostalom dijelu zahtjeva doneseno je osporeno rješenje koje je predmet ovog postupka.

Dana 25. kolovoza 2023. godine službenici Ureda povjerenika za informiranje izvršili su uvid u informacije koje su predmet točaka 1. i 2. osporenog rješenja (test inteligencije i osobnosti žalitelja, te testove inteligencije i osobnosti, stručne testove te testove engleskog jezika odabranih kandidata).

U odnosu na točku 1. osporenog rješenja kojom je odbijen zahtjev žalitelja za uvidom u vlastiti test osobnosti i inteligencije, ističe se kako slijedi.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 98/19, 18/22) propisano je da psihološke testove i mjerne instrumente (dalje u tekstu: psihodijagnostička sredstva) koje je Komora uvrstila na Popis posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava može samostalno odabrati, primjenjivati i interpretirati samo ovlašteni psiholog, sukladno standardima koje određuje Komora.

Prema stavku 4. navedenog članka posebno zaštićena dijagnostička sredstva zabranjeno je u cjelini ili djelomično preslikavati i na bilo koji način davati na uvid neovlaštenim osobama.

Sukladno stavku 5. navedenog članka propisano je da se zabrana iz prethodnog stavka odnosi na sve psihologe, izdavače i distributere psihodijagnostičkih sredstava, psihotehničare, pomoćno osoblje, korisnike psiholoških usluga i druge sudionike u psihodijagnostičkom procesu.

Sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti propisano je da se korisnik psiholoških usluga ima pravo upoznati s rezultatima obavljenih psiholoških usluga u skladu s Etičkim kodeksom psihološke djelatnosti i propisima kojima se uređuju područje zaštite osobnih podataka i tajnosti podataka.

Slijedom navedenog, gore navedeni propisi jasno propisuju pravo korisnika psiholoških usluga da se upozna s rezultatima psiholoških usluga.

S tim u vezi, Povjerenik za informiranje ukazuje na odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Drugim riječima, ako je dostupnost tražene informacije utvrđena drugim propisom, tada se sukladno upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

U konkretnom slučaj, odredba članka 18. stavka 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti predstavlja upravo takav propis, a koji jasno ukazuje da se pristup rezultatima psiholoških usluga ostvaruje sukladno Etičkom kodeksu psihološke djelatnosti i propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka i tajnosti podataka.

S tim u vezi, ako je dostupnost informacija utvrđena posebnim propisom, tada se sukladno članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi obavijest, a ne rješenje.

Naime, smisao obavijesti je upravo u tome da se korisnika uputi na drugi propis koji mu omogućuje pristup traženim informacijama, pa u takvoj situaciji nema razloga za donošenjem meritorne odluke sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje primjećuje da prvostupanjsko tijelo pravilno u obrazloženju rješenja navodi da se žalitelj s rezultatima psiholoških usluga koji se odnose na njega ne može upoznati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je prvostupanjsko tijelo pojasnilo žalitelju da svoje pravo može ostvariti samo temeljem usmenog razgovora s psihologom.

Međutim, navedeno je trebalo biti sadržano u obavijesti, a ne u rješenju.

Osim toga, Povjerenik za informiranje je uzeo u obzir da žalitelj u žalbi upravo osporava utvrđenje prvostupanjskog tijela da se pristup traženim rezultatima može ostvariti samo usmenim razgovorom s psihologom.

U takvoj situaciji, Povjerenik za informiranje ne može meritorno odlučiti o navedenom, upravo zbog činjenice što je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo bilo dužno izdati obavijest žalitelju, a ne donositi rješenje, a protiv obavijesti je moguće izjaviti prigovor čelniku prvostupanjskog tijela.

Također, Povjerenik ne može dio žalbe ustupiti čelniku prvostupanjskog tijela jer u konkretnom slučaju nije izdana obavijest, već rješenje.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, 110/21) trebalo je poništiti prvostupanjsko rješenje u točki 1. izreke te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja.

Imajući u vidu ranije iznesene okolnosti Povjerenik za informiranje nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.

U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo će uzeti u obzir navode ovog rješenja, pri čemu će vodi računa da se protiv obavijesti izjavljuje prigovor čelniku tijela.

U odnosu na testove odabranih kandidata, Povjerenik za informiranje ističe da obrazloženje osporenog rješenja (točka 2.) ne sadrži posebne navode u odnosu na odbijanje zahtjeva u dijelu koje se odnosi na test osobnosti i inteligencije odabranih kandidata, već se točka 2. izreke općenito odnosi na testove odabranih kandidata.

Naime, ako je prvostupanjsko tijelo prilikom rješavanja zahtjeva žalitelja pravilo jasnu razliku između testa osobnosti i inteligencije s jedne strane, te stručnog testa i testa engleskog s druge strane, tada je trebalo napraviti i jasnu razliku između testova osobnosti i inteligencije te stručnih testova i testova engleskog jezika odabranih kandidata.

Međutim, propust prvostupanjskog tijela da u obrazloženju navede razloge za odbijanje dijela zahtjeva koji se odnosi na testove osobnosti i inteligencije odabranih kandidata (točka 1. rješenja se odnosi samo na test osobnosti i inteligencije žalitelja koji nije odabrani kandidat), nije utjecao na prava žalitelja u ovom postupku, a iz razloga koji se navode u nastavku.

Uvidom u tekst oglasa za radno mjesto Glavni stručni suradnik za regulativu i nadzor sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma (2 izvršitelja) utvrđeno je da je za navedeno radno mjesto potrebno sljedeće obrazovanje i iskustvo: VSS/magistar/stručni specijalist ekonomske, informatičke ili prirodoslovno-matematičke struke, te tri godine radnog iskustva s traženom kvalifikacijom i strukom na poslovima sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma.

U navedenog oglasu se također navodi da potrebna znanja, vještine i sposobnosti uključuju, između ostalog, dobro poznavanje regulative vezane uz SPNFT (sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma) i aktivno znanje engleskog jezika u govoru i pismu (najmanje razina B1/B2).

Sukladno članku 9. stavku 1. Pravilnika o radu Hrvatske narodne banke, koji je Povjereniku za informiranje dostavljen u žalbenom postupku, propisano je da se prije zasnivanja radnog odnosa obavlja stručna provjera usklađenosti znanja, vještina, sposobnosti i karakteristika osobnosti kandidata sa zahtjevima posla i radnog okruženja.

U konkretnom slučaju, provjera znanja i vještina i sposobnosti sastojala se od stručnog testa (poznavanja propisa koji se odnose na rad prvostupanjskog tijela), testa engleskog jezika, te testa osobnosti i inteligencije.

U odnosu na test osobnosti i inteligencije, Povjerenik za informiranje ističe da je psihološko testiranje u okviru postupka natječaja metoda kojom se ispituju određeni interesi, sposobnosti i stil rada potencijalnih kandidata.

Drugim riječima ne radi se o strogo formalnom uvjetu za određeno radno mjesto, već se radi o procjeni određenih osobina kandidata koje poslodavac smatra bitnim za obavljanje određenog radnog mjesta.

Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s odredbama Zakona o psihološkoj djelatnosti u odnosu na javni interes.

Naime, testovi osobnosti i inteligencije predstavljaju psihodijagnostička sredstva u smislu članka 6. stavka 1. Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima od 19. svibnja 2005. godine koji je donio Upravni odbor Hrvatske psihološke komore.

Razmatrajući ranije citirane odredbe Zakona o psihološkoj djelatnosti, Povjerenik za informiranje posebno ističe da odredba članka 16. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama zabranjuje reproduciranje navedenih testova, s time da se čak i korisnik usluga navodi među neovlaštenim osobama.

S tim u vezi, Povjerenik za informiranje ističe da je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama da korisnik može javno iznositi informacije kojima raspolaže, dok u odnosu na testove osobnosti i inteligencije (koji predstavljaju psihodijagnostička sredstva) postoji izričita zabrana reproduciranja takvih testova.

Drugim riječima, nije jasno u čemu bi se sastojao javni interes da se učini dostupnim test osobnosti i inteligencije odabranih kandidata, posebno imajući u vidu da takve testove mogu interpretirati samo ovlašteni psiholozi, čime se zapravo potvrđuje da se ne radi o informaciji od javnog značaja.

Naime, testovi osobnosti i inteligencije sastoje se od određenih zadataka i tvrdnji koje opisuju ličnost (na koje je ponuđeno više mogućih odgovora), a koje interpretira psiholog te dolazi do zaključka o karakteru, odnosno inteligenciji određene osobe, te otkrivanje takvog podatka ne doprinosi ostvarenju javnog interesa, posebno imajući na umu da prvostupanjsko tijelo kao poslodavac ima slobodu procjene o tome kojim će sredstvima ispitivati postojanje vještina i sposobnosti kandidata.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu u dijelu pod točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja koja se odnosi na testove osobnosti i inteligencije odabranih kandidata pa je odlučeno kao pod točkom 5. izreke ovog rješenja.

U odnosu na preostale testove odabranih kandidata (stručni test i test engleskog jezika), Povjerenik za informiranje ističe sljedeće.

Za razliku od testova osobnosti i inteligencije, test stručnog znanja i test engleskog jezika ne predstavljaju dijagnostička sredstva u smislu Zakona o psihološkoj djelatnosti.

Osim toga, navedeni testovi daju objektivnu procjenu znanja kandidata iz poznavanja rada prvostupanjskog tijela, te regulative vezano uz pranje novca i financiranje terorizma i znanja engleskog jezika.

U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-11/18-4 od 22. veljače 2018. godine zauzeto je stajalište da pisani test kandidata predstavlja dio natječajne dokumentacije, te da javnost ima pravo biti upoznata ispunjava li kandidat uvjete natječaja.

Bez obzira na činjenicu što se navedena presuda odnosila na bolnicu koja se financira javnim sredstvima, Povjerenik za informiranje smatra da se utvrđenja iz navedene presude mogu smisleno primijeniti u konkretnom slučaju.

Suprotno stavu prvostupanjskog tijela, činjenica financiranja (odnosno radi li se o javnim sredstvima) prvostupanjskog tijela nije odlučna činjenica u konkretnom slučaju, posebno imajući na umu da je zahtjev žalitelja u tom dijelu odbijen zbog zaštite osobnih podataka.

Naime, Povjerenik za informiranje ne prihvaća stav prvostupanjskog tijela da u konkretnom slučaju ne postoji pravna osnova iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Slijedom navedenog, postupanje po zahtjevima za pristup informacijama predstavlja pravnu obvezu prvostupanjskog tijela kao voditelja obrade iz članka 6c) Opće uredbe, a isti stav je zauzet u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-47/19-6 od 10. travnja 2019. godine (zadnji odlomak, stranica 3).

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na Smjernice Povjerenika za informiranje u postupcima provedbe javnih natječaja za zapošljavanje te postupak izbora i imenovanje putem javnih poziva u tijelima javne vlasti, KLASA: 008-01/15-01/11, URBROJ: 401-01/02-16-1 od 23. svibnja 2016. godine (dalje u tekstu: Smjernice), Povjerenik za informiranje ističe da se Smjernice ne odnose isključivo na tijela javne vlasti koji se financiraju iz javnih sredstava.

Naime, cilj Smjernica je upravo u tome da se svim tijelima javne vlasti daju upute oko rješavanja zahtjeva za pristup informacijama koje se odnose općenito na zapošljavanje u tijelima javne vlasti (stranica 2), a ne samo na javne natječaje u tijelima državne uprave, iz čega se može zaključiti da činjenica što se na prvostupanjsko tijelo primjenjuje Zakon o radu ne isključuje primjenu načela transparentnosti postupaka zapošljavanja u tijelima javne vlasti.

Osim toga, Povjerenik za informiranje ističe da se na prvostupanjsko tijelo ne primjenjuju propisi koji kandidatima daju pravo uvida u natječajnu dokumentaciji odabranih kandidata, pa je jedini pravni put za korisnike (pa i žalitelja) institut prava na pristup informacijama (točka II a) Smjernica).

S tim u vezi, prvostupanjsko tijelo ne daje nikakve razloge o tome u čemu bi se sastojale štetne posljedice za odabrane kandidate ako se učini dostupnim podatak o imenu i prezimenu i njihovim testovima (stručni test i test znanja engleskog jezika).

Točno je da su navedeni podaci dostavljeni u svrhu zasnivanja radnog odnosa, međutim ta činjenica ne isključuje pravo javnosti da bude upoznata s postupkom zapošljavanja kod prvostupanjskog tijela.

Pri tome Povjerenik za informiranje ističe da navedene osobe neće biti pretjerano izložene javnosti, jer su prilikom prijave na navedena radna mjesta bili svjesni činjenice da će biti vršena provjera njihovih znanja, i da će ista biti uzeta u obzir prilikom odlučivanja o njihovu zapošljavanju.

Vezano za pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da se radi o radnom mjestu niže odgovornosti, samostalnosti i složenosti u radu, navedeno ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu prilikom primjene članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zaključno, prihvaćanje stava prvostupanjskog tijela značilo bi da bi bitni elementi postupka zapošljavanja u prvostupanjskom tijelu ostali zatvoreni za javnost, pri čemu prvostupanjsko tijelo nije dalo valjane razloge zbog čega bi u odnosu na njega trebalo primijeniti potpuno drugačiju praksu vezano za pristup informacijama o postupcima zapošljavanja.

Uvidom u stručne testove odabranih kandidata utvrđeno da je isti sadrže ime i prezime odabranog kandidata, datum rođenja, stručnu spremu i zanimanje, dok testovi engleskog jezika sadrže podatak o imenu i prezimenu odabranih kandidata.

Prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje, podaci o imenu i prezimenu osoba koja je zaposlena u tijelu javne vlasti (bez obzira na način financiranja tijela javne vlasti) predstavljaju informacije u odnosu na koje ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a isto se odnosi i na podatak o stručnoj spremi i zanimanju odabranih kandidata, posebno imajući u vidu da je stručna sprema jedan od uvjeta iz oglasa za radno mjesto.

S druge strane, u odnosu na podatak o datumu rođenja odabranih kandidata ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenom podatku predstavljalo prekomjerno zadiranje u privatni život navedenih osoba, a koje se ne može opravdati javnim interesom, pa je temeljem članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedeni podatak.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je odlučiti kao pod točkama 3., 4. i 6. izreke ovog rješenja.

Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.

U odnosu na točku 3. osporenog rješenja kojom je odbačen dio zahtjeva kojim žalitelj traži podatak o plaći iskazanoj u neto iznosu, Povjerenik za informiranje ističe da žalitelj ničim nije konkretizirao svoj zahtjev, odnosno nije naveo parametre koji su potrebni za izračun neto plaće (npr. podaci o prebivalištu radnika), pa pravilno zaključuje prvostupanjsko tijelo da ne posjeduje takvu informaciju, jer je iznos neto plaće uvijek vezan uz pojedinog zaposlenika.

Osim toga, Povjerenik za informiranje je uzeo u obzir činjenicu da je žalitelju dostavljen podatak o bruto plaći ovisno o broju bodova (dopis prvostupanjskog tijela, Urudžbeni broj: 112/650/23-1 od 16. ožujka 2023. godine), te upravo bruto plaća (a ne neto plaća) predstavlja podatak od interesa javnosti sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje.

Posebno se ističe da žalitelj u žalbi nije naveo razloge kojima bi doveo u pitanje utvrđenja prvostupanjskog tijela vezano za točku 3. rješenja, već samo navodi da žalbu ulaže protiv rješenja u cijelosti, iz kojeg razloga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo odbiti žalbu u tom dijelu, pa je odlučeno kao pod točkom 5. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan