KLASA: UP/II-008-07/22-01/1527

URBROJ: 401-01/04-23-9

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-004-01/22-01/00013, URBROJ: 533-09-22-0001 od 28. studenoga 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-004-01/22-01/00013, URBROJ: 533-09-22-0001 od 28. studenoga 2022. godine, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za pristup informacijama ......... za dostavom identiteta podnositelja prijave protiv nje u rujnu 2022. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u dijelu iz točke 1. izreke ovog rješenja.

3. Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-004-01/22-01/00013, URBROJ: 533-09-22-0001 od 28. studenoga 2022. godine, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za pristup informacijama ......... za dostavom identiteta podnositelja prijave protiv nje u veljači 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatražila informaciju o identitetu podnositelja prijave zbog seksualnog uznemiravanja učenika i pedofilskih sklonosti, upućene Samostalnom sektoru Prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 16. stavaka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu. U žalbi navodi kako je zahtjevom za pristup informacijama zatražila od Ministarstva znanosti i obrazovanja informaciju o identitetu podnositelja prijave protiv nje Ministarstvu, a u kojoj prijavi se nju prijavljuje da je jednom svojom izjavom seksualno uznemirila učenika pa da bi time pokazala pedofilske sklonosti. Ističe, kako je protiv nje od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja po službenoj dužnosti pokrenut nadzor po Prosvjetnoj inspekciji temeljem podneska upućenog Ministarstvu, a zaprimljenog pod oznakom KLASA: 600-04/22-03/00048, kojim podneskom se ukazuje na moguće seksualno uznemiravanje učenika. Nadalje ističe, kako je nakon provedenog stručno pedagoškog nadzora utvrđeno da ne postoje uvjeti za poduzimanje inspekcijskih mjera i da je postupak završen, slijedom čega se zaprimljena optužba pokazala neistinitom. Također, ističe kako je Agencija za odgoj i obrazovanje u svom Očitovanju o provedenoj stručno savjetodavnoj pomoći od 26. svibnja 2022. godine u zaključku navela: „Navodi koji se odnose na seksualno uznemiravanje nisu potvrđeni“. Žaliteljica navodi i kako je početkom nove školske godine 2022./2023. u istu školu opet pristigla „anonimna“ obavijest da je protiv nje pristigla pritužba na njezin rad, kao i rad ravnateljice koja je štiti. Nadalje, navodi kako se Škola opširno očitovala na navedeno Ministarstvu znanosti i obrazovanja dana 12. rujna 2022. godine te je u tom očitovanju argumentirano pobila sve navode iz „pritužbe“, kako one koji bi ukazivali na bilo kakvo protuzakonito ponašanje žaliteljice, tako i navode da ravnateljica štiti žaliteljicu i zataškava navodno uznemiravanje. Kako bi zaštitila svoj osobni i profesionalni ugled, žaliteljica navodi da je dana 22. rujna 2022. godine temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama zatražila od Ministarstva znanosti i obrazovanja informaciju o identitetu osobe koja je u dva navrata podnijela gore navedene prijave protiv nje. S obzirom da joj Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije uopće bilo odgovorilo, uputila je žalbu Povjereniku za informiranje, nakon čega je navedeno Ministarstvo donijelo pobijano rješenje. Žaliteljica ističe, kako pobijano rješenje nije zakonito jer se propisi citirani u obrazloženju rješenja tumače na pogrešan način, pa tako navodi kako se Ministarstvo znanosti i obrazovanja poziva na članak 16. stavak 1. i 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, kojim je propisano da je provodeći inspekcijski nadzor inspektor dužan čuvati službenu tajnu odnosno osobne i druge povjerljive podatke tretirati kao službenu tajnu odnosno da je inspektor provodeći nadzor dužan čuvati identitet podnositelja. Nadalje, ističe kako je iz tih odredbi vidljivo da je istima propisana tajnost podataka u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora, međutim da nakon što je nadzor dovršen tajnost određenih podataka, a tako i identitet podnositelja više nije tajan. Napominje, kako se radi o lažnom prijavljivanju jer podnositelj prijave podnosi prijavu Ministarstvu znanosti i obrazovanja o sumnji na kazneno djelo, iako svjestan da se ništa od onoga što prijavljuje nije dogodilo, pa tako upravo podnositelj prijave čini kazneno djelo iz članka 304. Kaznenog zakona, Lažno prijavljivanje kaznenog djela, a pogrešnim tumačenjem kako članaka Zakona o prosvjetnoj inspekciji, tako i Zakona o pravu na pristup informacijama, štiti se identitet podnositelja prijave. Vezano za provođenje testa razmjernosti i javnog interesa žaliteljica navodi, kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u obrazloženju pobijanog rješenja navelo da je provelo test i utvrdilo da u predmetnom slučaju potreba zaštite prava na ograničenje prevladava nad javnim interesom za dostavom informacija o identitetu podnositelja prijave. Smatra kako navedeni test uopće nije bilo ni potrebno provoditi u situaciji kad sam propis zabranjuje pristup određenoj informaciji, pa bi stoga i obrazlaganje testa razmjernosti citiranjem članka 16. Zakona o prosvjetnoj inspekciji bilo nepotrebno ako već taj zakon zabranjuje otkrivanje identiteta (iako u fazi kad je inspekcijski postupak završen ne zabranjuje). Nadalje navodi, kako bi test razmjernosti u ovom slučaju bila procjena na čemu se temelji potreba prava ograničenja informacije u konkretnom slučaju odnosno kako bi zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen omogućavanjem pristupa informaciji o osobi koja je podnijela prijave, a to bi konkretno bilo sljedeće: je li i nakon nalaza i zaključka Prosvjetne inspekcije (dakle, ne u tijeku inspekcijskog nadzora nego nakon njegovog završetka s rezultatom da u postupanju žaliteljice nije bilo nikakvog kršenja propisa, a kamoli sumnje na kazneno djelo) i dalje postoji neki opravdani razlog odnosno potreba prava ograničenja da se ne pruži informacija o podnositelju prijave kako bi žaliteljica, kao oštećena osoba, javno prokazana na svom radnom mjestu i među kolegama kao osoba s pedofilskim sklonostima, mogla efikasno zatražiti sudsku zaštitu od takvog napada na svoj profesionalni i osobni integritet, odnosno na koji način bi zaštićeni interes, ako uopće postoji, bio ozbiljno povrijeđen otkrivanjem identiteta prijavitelja, tim više što što očito ista osoba u dva navrata ponavlja istu optužbu odnosno čini to opetovano u rujnu 2022. godine, nakon što su i inspekcijski nadzori utvrdili da nema nepravilnosti. Zaključno navodi, da ukoliko doista postoji javni interes štititi osobe koje podnose lažne prijave i na taj način rušiti ugled pojedinaca u radnoj okolini onda se od tijela javne vlasti barem očekuje podrobno i smisleno obrazloženje takve odluke. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je djelomično osnovana.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom od 22. rujna 2022. godine, kojeg je Ministarstvo znanosti i obrazovanja urudžbiralo dana 23. rujna 2023. godine, zatražila od navedenog Ministarstva informaciju o identitetu osobe koja ju je prijavila Prosvjetnoj inspekciji zbog „seksualnog uznemiravanja učenika i pedofilskih sklonosti“ u ožujku 2022. godine te ponovno u rujnu 2022. godine iznoseći netočne navode koje opovrgava i sam nalaz Prosvjetne inspekcije iz lipnja 2022. godine. Žaliteljica u zahtjevu navodi kako je žrtva klevete po drugi put u 6 mjeseci te da smatra kako postoji opravdana sumnja da se prijavitelj skriva iza lažnog identiteta. Također, navodi da pristup navedenoj informaciji traži kako bi mogla poduzeti pravne radnje s ciljem zaštite svog profesionalnog i privatnog ugleda.

Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u skladu s odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama zatražilo dopunu podnesenog zahtjeva s obzirom da iz podnesenog zahtjeva nije bilo razvidno koja odgojno-obrazovna ustanova je u pitanju, odnosno da li je o istome i u kojem periodu bilo postupanja od strane Prosvjetne inspekcije. Sukladno traženju Ministarstva znanosti i obrazovanja žaliteljica je dana 7. listopada 2022. godine dopunila svoj zahtjev.

Također, utvrđeno je da s obzirom da Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije riješilo žaliteljičin zahtjev u zakonskom roku, žaliteljica je Povjereniku za informiranje izjavila žalbu zbog neodlučivanja o njezinom zahtjevu. Tijekom tog žalbenog postupka Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo je rješenje KLASA: UP/I-004-01/22-01/00013, URBROJ: 533-09-22-0001 od 28. studenoga 2022. godine, kojim je odlučilo o zahtjevu za pristup informacijama žaliteljice, pa je Povjerenik za informiranje rješenjem KLASA: UP/II-008-07/22-01/1533, URBROJ: 401-01/04-22-1 od 29. prosinca 2022. godine obustavio postupka povodom žaliteljičine žalbe zbog tzv. šutnje uprave.

Uvidom u pobijano rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-004-01/22-01/00013, URBROJ: 533-09-22-0001 od 28. studenoga 2022. godine, razvidno je da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa odbilo zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i članaka 16. stavaka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja provelo test razmjernosti i javnog interesa te je utvrdilo da u predmetnom slučaju potreba zaštite prava na ograničenje prevladava nad javnim interesom za dostavom informacija o identitetu podnositelja prijave. Nadalje se navodi, kako je odredbama članka 16. stavka 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“, broj 61/11, 16/12, 98/19 i 52/21) propisano da je provodeći inspekcijski nadzor inspektor dužan čuvati osobne i druge povjerljive podatke koje sazna u obavljanju svojih dužnosti kao službenu tajnu te postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili drugim propisom utvrđena tajna te kako je stavkom 2. navedenog članka propisano da je provodeći inspekcijski nadzor inspektor dužan čuvati identitet podnositelja. Također se navodi, kako je člankom 4. istoga Zakona propisano da je Prosvjetna inspekcija dužna kao inspekcijsku tajnu čuvati dokumentaciju i druge podatke i činjenice u vezi s inspekcijskim postupkom te postupati s istima sukladno zakonu i drugom propisu.

Tijekom žalbenog postupka, dopisom KLASA: UP/I-004-01/22-01/00013, URBROJ: 533-01-23-0007 od 9. kolovoza 2023. godine, a koji je zaprimljen u Uredu povjerenika za informiranje dana 17. kolovoza 2023. godine, Ministarstvo znanosti i obrazovanja dostavilo je Povjereniku za informiranje kao traženu informaciju presliku prijave KLASA: 600-04/22-03/00048, URBROJ: 2199-11-22-0001 od 26. veljače 2022. godine. Iako je Ured povjerenika za informiranje u više navrata ranije i to dopisom KLASA: UP/II-008-07/22-01/1527, URBROJ: 401-01/04-23-2 od 13. travnja 2023. godine, zatim putem elektroničke pošte od 31. svibnja 2023. godine, kao i dopisom od KLASA: UP/II-008-07/22-01/1527, URBROJ: 401-01/04-23-5 od 26. lipnja 2023. godine, zatražio od Ministarstva znanosti i obrazovanja nadopunu spisa predmeta, prijava od rujna 2022. godine, koja je također predmet žaliteljičinog traženja, citiranim dopisom Ministarstva od 9. kolovoza 2023. godine nije dostavljena kao dio spisa predmeta. Stoga je u žalbenom postupku izvršen uvid samo u dostavljenu prijavu od 26. veljače 2022. godine, za koju žaliteljica očito pogrešno u zahtjevu za pristup informacijama navodi da se radi o prijavi protiv nje u ožujku 2022. godine.

Uvidom u dostavljenu prijavu utvrđeno je da ista sadrži osobne podatke.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Nadalje, odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredbom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz spisa predmeta razvidno je da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja dostavilo Povjereniku za informiranje kao dio spisa predmeta Zapisnik Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za pravne poslove i drugostupanjski postupak, sa sastanka o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa od 9. studenoga 2022. godine.  

U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je ispitao pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, uzimajući razloge koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja navelo kao razloge za uskratu, a to je zaštita osobnih i drugih povjerljivih podataka koji se Zakonom o prosvjetnoj inspekciji štite kao službena tajna, zaštita identiteta podnositelja od strane inspektora odnosno čuvanje dokumentacije, odnosno zaštita inspekcijske tajne. Također, u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje uzeo je u obzir i žalbene navode žaliteljice, osobito u dijelu kojem žaliteljica navodi da se radi o lažnom prijavljivanju kaznenog djela, da je lažnim prijavljivanjem oštećena jer je javno prokazana na svom radnom mjestu i među kolegama kao osoba s pedofilskim sklonostima, da joj je informacija o identitetu prijavitelja potrebna kako bi mogla efikasno zatražiti sudsku zaštitu od takvog napada na svoj profesionalni i osobni integritet.

Vezano za žalbene navode žaliteljice, kako je iz odredbi Zakona o prosvjetnoj inspekciji vidljivo da je istima propisana tajnost podataka u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora, međutim da nakon što je nadzor dovršen tajnost određenih podataka, a tako i identitet podnositelja više nije tajan, Povjerenik za informiranje ističe kako je točno da kada je inspekcijski nadzor završen nisu primjenjive odredbe članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, međutim to ne znači da sukladno pozitivnim propisima inspektor odnosno prosvjetna inspekcija ne treba zaštititi identitet podnositelja prijave i nakon što je postupak završen.

Naime, u konkretnom slučaju razvidno je iskazivanje žaliteljičinog posebnog pravnog interesa kao osobe čija su prava povrijeđena određenim postupanje druge osobe, a koje postupanje žaliteljica ocjenjuje kao lažno prijavljivanje kaznenog djela. Međutim, člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima te da su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju. U konkretnom slučaju, zahtjev žaliteljice trebalo je razmatrati kao da je zahtjev postavila bilo koja druga fizička ili pravna, domaća ili strana osoba. Odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama omogućava se pristup onim informacijama čije je dobivanje u javnom interesu i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem posebnom pravnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija. Sukladno navedenom, u žalbenom postupku je utvrđeno kako navodi žaliteljice da se radi o lažnom prijavljivanju kaznenog djela, da je lažnim prijavljivanjem oštećena jer je javno prokazana na svom radnom mjestu i među kolegama kao osoba s pedofilskim sklonostima te da joj je informacija o identitetu prijavitelja potrebna kako bi mogla efikasno zatražiti sudsku zaštitu od takvog napada na svoj profesionalni i osobni integritet, u konkretnom slučaju ne pretežu nad potrebom zaštite osobnih podataka podnositelja prijave. Naime, žaliteljica kao oštećena strana može zaštitu svojih prava ostvarivati u sudskom postupku te se ovim rješenjem ne dira u pravo žaliteljice da svoja prava ostvari temeljem drugih propisa.

Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, relevantnih odredbi Zakona o prosvjetnoj inspekciji, Opće uredbe o zaštiti podataka, Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je utvrdio da iako je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka ne može udovoljiti traženju žaliteljice da joj se dostavi identitet prijavitelja vezano za prijavu iz veljače 2022. godine zbog zaštite osobnih podataka podnositelja prijave.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao točki 3. izreke ovog rješenja.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

S obzirom da Ministarstvo znanosti i obrazovanja tijekom žalbenog postupka nije dostavilo Povjereniku za informiranje traženu informaciju-prijavu od rujna 2022. godine, niti drugu dokumentaciju iz koje bi bio sa sigurnošću razvidan identitet osobe koja je podnijela prijavu u rujnu 2022. godine protiv žaliteljice, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan