KLASA: UP/II-008-07/23-01/200

URBROJ: 401-01/03-23-7

Zagreb, 11. kolovoza 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Dječjeg vrtića „Smješko“ KLASA: 008-01/23-01/02, URBROJ: 2198-12-08-02-23-1 od 20. siječnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Dječjeg vrtića „Smješko“ KLASA: 008-01/23-01/02, URBROJ: 2198-12-08-02-23-1 od 20. siječnja 2023. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama računa za plaćene usluge pod stavkom „ostale usluge“ u periodu od 1. siječnja 2019. godine do dana podnošenja zahtjeva koje su izdali Čisti otok d.o.o., Vir zaštita d.o.o., Zavod za javno zdravstvo Zadar i Medicinska naklada d.o.o.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama računa za plaćene usluge pod stavkom „ostale usluge“ u periodu od 1. siječnja 2019. godine do dana podnošenja zahtjeva koje su izdali:

- Vulić računovodstvo, porezi i financije na način da se na istima prekriju osobni identifikacijski broj (OIB) vlasnice obrta, broj žiro-računa, broj telefona i e-mail adrese kontakt osobe i

- Zaštitainspekt d.o.o. na način da se na istom prekriju podaci o imenu i prezimenu fizičke osobe koja je napisala račun,

te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama Pregleda neoporezivih primitaka po radnicima koji primaju naknadu za prijevoz na posao u periodu od 1. siječnja 2017. godine do dana podnošenja zahtjeva, na način da se na istima prekrije osobni identifikacijski broj (OIB) radnika, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

5. Nalaže se Dječjem vrtiću „Smješko“ da postupi sukladno točki 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.

6. Odbacuje se zahtjev za pristup informacije ......... u dijelu kojim traži da li je nekom od zaposlenika vršena isplata na ruke, kada, koliko i kome.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Dječjeg vrtića „Smješko“ odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 19. prosinca 2021. godine u dijelu zahtjeva kojim je tražila kopije svih plaćenih računa pod stavkom „ostale usluge“ za razdoblje 2019., 2020. i 2021. godine, tko od zaposlenika vrtića prima naknadu za prijevoz na posao, od kada i u kojem iznosu od 2017. godine do dana podnošenja zahtjeva, da li je nekom od zaposlenika vršena isplata na ruke, kada, koliko i kome, temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. tog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj navodi da je rješenje nezakonito jer je nesuvislo i nejasno obrazloženo s ciljem odugovlačenja postupanja i dostave traženih informacija. Navodi da osporeno rješenje nema sve sastavne dijelove (uputu o pravnom lijeku) jer da im je u interesu obmanuti stranku s ciljem onemogućavanja pravne zaštite. Napominje kako se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da se zahtjev odbija, unatoč brojnim uputama i podnescima koje je Povjerenik izdao i rješenja koje je donio. Nadalje, navodi kako se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da se predmetni zahtjev odbija jer žaliteljica ne traži točno određeni podatak, već „opširne dokumente“ koji se odnose na duži vremenski period. Nadalje, navodi da su neumjesni i besmisleni navodi koji osporeno rješenje sadrži vezano da istu ili sličnu dokumentaciju zahtijevaju i druge osobe povezane sa žaliteljicom, s obzirom na to da se isto može tumačiti da i druge osobe zanimaju informacije vezane za rashodovanje javnog novca, a budući da su povezane sa žaliteljicom to vrtiću predstavlja veliki angažman umjesto manji budući da će jednim potezom riješiti više osoba te da slijedom toga neće biti poremećaja u radu. Napominje da ako je u pitanju obimnost dokumentacije i veći trošak da i za to postoje propisi i mogućnost određivanja troška koji treba platiti, ali da nikako zbog toga odbiti zahtjev. Ističe da su mnoge osobe s njom povezane kao prijatelji, susjedi, poznanici, članovi iste Udruge jer ih predstavlja u predstavničkom tijelu, ali da to nikako ne znači da ne smiju razmjenjivati informacije ili iste informacije tražiti i dobiti ih. Navodi da vezano za traženi podatak tko od zaposlenika prima naknadu za prijevoz za posao da se u osporenom rješenju obrazlaže da osobe koje nemaju boravište na području Općine Vir ostvaruju pravo na naknadu za prijevoz, ali da postoji sumnja da se isplata vrši i onima koji imaju prijavljeno prebivalište na Viru. Ističe da skrivanjem informacija o rashodovanju javnog novca postupaju sva trgovačka društva u vlasništvu Općine Vir, kao i sama Općina Vir. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Za potrebe drugostupanjskog postupka izvršen je uvid u spis predmeta Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/22-01/162 koji se vodio po žalbi žaliteljice na rješenje Dječjeg vrtića „Smješko“ KLASA: 601-02/22-01/02, URBROJ: 2198/12-08-02/22-02 od 7. siječnja 2022. godine koji je odlučeno o zahtjevu za pristup informacijama žaliteljice od 19. prosinca 2021. godine.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 19. prosinca 2021. godine zatražila od Dječjeg vrtića „Smješko“, kao tijela javne vlasti, dostavu sljedećih informacija: „1. kopije plaćenih računa za opremu (namještaj) za dječji vrtić (za interijer i eksterijer-dvorište) od osnutka vrtića do danas, 2. tko sve koristi vozilo kupljeno za vrtić i u koju svrhu. Naročito molim odgovor da li i tko to vozilo i od kada koristi za potrebe dolaska na posao, 3. tko od zaposlenika (po imenu i prezimenu) vrtića prima naknadu za prijevoz na posao, od kada i u kojem iznosu. Navedene podatke dostaviti od 2017. do danas, 4. da li je nekom od zaposlenika vršena isplata na ruke, kada, koliko i kome, 5. da li u vrtiću postoji radno mjesto zamjenik ravnatelja, u kojem je općem aktu to mjesto navedeno, 6. tko su članovi Upravnog vijeća, tko ih je i kada imenovao, 7. tko je i kada postavljen za v.d. ravnateljicu, a nakon što je suspendirana ravnateljica Jagoda Radović, te tko ju je, kada i temeljem koje odluke imenovao za v.d. ravnateljicu i 8. pod stavkom „ostale usluge“ molim da mi se dostave sve plaćene usluge od 2019. do 2021. godine i to specificirano.“

Također je utvrđeno da je rješenjem Dječjeg vrtića „Smješko“ KLASA: 601-02/22-01/02, URBROJ: 2198/12-08-02/22-02 od 7. siječnja 2022. godine odbijen zahtjev žaliteljice jer isti ne sadrži sve zakonom propisane elemente obuhvaćene člankom 18. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Postupajući po žalbi žaliteljice, rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/22-01/162, URBROJ: 401-01/03-22-6 od 10. kolovoza 2022. godine u točki 1. poništeno je rješenje Dječjeg vrtića „Smješko“ KLASA: 601-02/22-01/02, URBROJ: 2198/12-08-02/22-02 od 7. siječnja 2022. godine, dok je u točki 7. predmet vraćen na ponovni postupak u dijelu zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice pod točkom 3. tko od zaposlenika (po imenu i prezimenu) vrtića prima naknadu za prijevoz na posao, od kada i u kojem iznosu od 2017. godine do dana podnošenja zahtjeva, pod točkom 4. da li je nekom od zaposlenika vršena isplata na ruke, kada, koliko i kome te pod točkom 8. pod stavkom „ostale usluge“ dostavu svih plaćenih usluga od 2019. do 2021. godine specificirano.

U ponovljenom postupku tijelo javne vlasti je donijelo rješenje KLASA: 008-01/23-01/02, URBROJ: 2198-12-08-02-23-1 od 20. siječnja 2023. godine, koje je predmet ovog drugostupanjskog postupka, kojim je odbijen zahtjev za pristup informacijama žaliteljice. U obrazloženju osporenog rješenja citira se odredba članka 5. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi se da se predmetni zahtjev žaliteljice odnosi na dostavu kopija svih plaćenih računa pod stavkom „ostale usluge“ za razdoblje od 2019. do 2021. godine te da je navedenom dopunom proširen zahtjev na novu dokumentaciju koja također obuhvaća višegodišnje poslovanje tijela javne vlasti. U obrazloženju osporenog rješenja se zaključuje da se tako postavljeni zahtjev ne može smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se istim ne traži dostava točno određenog podatka već opširne dokumentacije koja se odnosi na poslovanje kroz dulji vremenski period. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja poziva se na rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/22-01/162, URBROJ: 401-01/03-22-6 od 10. kolovoza 2022. godine vezano za informacije koje su omogućene žaliteljici u točki 3. prema kojem se trebaju prekriti osobni podaci fizičkih osoba koje su izdavale pojedine račune, koje su ih sastavljale ili koje su ih izdavale u svojstvu blagajnika, te da takvom zahtjevu žaliteljice nije moguće udovoljiti bez da se prekrše odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podatak i slobodnom kretanju takvih podataka. Napominje se da iz istog razloga nije moguće udovoljiti zahtjevu žaliteljice za dostavom podataka tko od zaposlenika prima naknadu za prijevoz za posao uz napomenu da osobe koje nemaju boravište na području Općine Vir ostvaruju pravo na naknadu za prijevoz sukladno cijenama autobusne karte određene od javnog prijevoznika „Liburnija“ d.o.o. Nadalje, navodi se da čak i kada bi se moglo udovoljiti zahtjevu za pristup informacijama, da bi sam proces anonimizacije cjelokupne tražene dokumentacije, s obzirom na obimnost iste te činjenice da istu ili sličnu dokumentaciju zahtijevaju i druge osobe povezane sa žaliteljicom, zahtijevalo bi angažman djelatnika tijela javne vlasti u toj mjeri da bi došlo do poremećaja u obavljanju redovnih poslova iz njegovog djelokruga. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na to da je nekome od zaposlenika vršena isplata na ruke, tom dijelu zahtjeva nije moguće udovoljiti s obzirom da tijelo javne vlasti nema evidentiranih takvih transakcija.

Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da se u uvodu istoga navode brojevi Narodnih novina u kojima je objavljen Zakon o pravu na pristup informacijama uključujući i zadnju novelu objavljenu u Narodnim novinama broj 69/22, međutim s obzirom na to da se osporenim rješenjem odlučivalo u ponovljenom postupku o zahtjevu za pristup informacijama žaliteljice od 19. prosinca 2021. godine u ovom postupku primjenjuje se Zakon o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva.

Nadalje, uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da isto ne sadrži uputu o pravnom lijeku čiji je sadržaj propisan u članku 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine, broj 47/09), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva. Međutim u članku 111. stavku 2. istoga Zakona propisano je kad u rješenju nije dana nikakva uputa o pravnom lijeku ili je ta uputa nepotpuna, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od 30 dana zatražiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu te da u takvom slučaju rok za žalbu teče od dana dostave dopunjenog rješenja.

Sukladno navedenom, žaliteljica je iskoristila svoje pravo na žalbu po važećem propisu, unatoč tome što osporeno rješenje ne sadrži uputu o pravnom lijeku.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

U drugostupanjskom postupku tijelo javne vlasti je uz odgovor na žalbu KLASA: 008-01/23-02/01, URBROJ: 2198-12-08-02-23-01 od 13. ožujka 2023. godine dostavilo tražene informacije iz točke 8. predmetnog zahtjeva račune pod stavkom „ostale usluge“ za period od 1. siječnja 2019. godine do 31. prosinca 2021. godine te iz točke 3. predmetnog zahtjeva naknade koje su isplaćivane za putne troškove za djelatnike tijela javne vlasti te članak 77. Pravilnika o radu tijela javne vlasti na temelju kojega isplaćuju putni trošak. Nadalje, u odgovoru na žalbu navodi se da se radi o vrlo opsežnim podacima (računima), te da šalju račune koji se ponavljaju kroz svaki mjesec za cijelu godinu. Tijelo javne vlasti dostavilo je Uredu povjerenika za informiranje kao traženu dokumentaciju sljedeće račune: Čisti otok d.o.o. račun broj: 236 za 06/20 i račun broj: 675 za 10/20 s Izvatkom iz cjenika; Zavod za javno zdravstvo Zadar komercijalni račun broj: 2000-03376/19, broj: 1000-759/2021, broj: 1000-773/2021, broj: 1000-809/2021, broj: 1000-1215/2021, broj: 1000-3748/2021, broj: 2000-02731/21, broj: 100-841/2020, broj: 1000-21/2021, broj: 2000-03489/21; Zaštitainspekt d.o.o. račun broj: 3244/1/1, broj: 2179/1/1, broj: 3244/1/1, broj: 1226/1/1, broj: 244/1/1, broj: 2917/1/1,broj: 5102/1/1, broj: 3785/1/1, broj: 902/1/1, broj: 1660/1/1, broj: 2080/1/1, broj: 2141/1/1, broj: 200/1/1, broj: 4552/1/1, broj 1346/1/1, broj: 3399/1/1; Vulić računovodstvo, porezi i financije račun F 112/001/2, F 103/001/2, F 20/001/2, F 41/001/2, F 15/001/2, F120/001/2, F 39/001/2, račun 5; Vir zaštita d.o.o. račun broj: 6/VP01/1, broj: 43/VP01/1,broj: 102/VP01/1, broj: 13/VP01/1, broj: 6/VP01/1, broj: 38/VP01/1, broj: 29/VP01/1, broj: 38/VP01/1, broj: 60/VP01/1, broj: 84/VP01/1, broj: 118/VP01/1, broj: 95/VP01/1, broj: 106/VP01/1, broj: 23/VP01/1, broj: 52/VP01/1, broj: 62/VP01/1, broj 52/VP01/1 i Medicinska naklada d.o.o. račun broj: 255-01-91. Nadalje, tijelo javne vlasti dostavilo je pregled neoporezivih primitaka po radnicima za studeni 2018. godine, siječanj 2019. godine, ožujak 2019. godine, listopad 2020. godine te veljaču i ožujak 2021. godine.

Iz dostavljenog članka 77. Pravilnika o radu tijela javne vlasti proizlazi da zaposlenici imaju pravo na naknadu troškova prijevoza sredstvima javnog prometa na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada odnosno, u visini mjesečne karte javnog prijevoza, na relaciji najmanje jedne autobusne stanice ukoliko im je mjesto stanovanja ujedno i mjesto rada.

U drugostupanjskom je postupku aktom KLASA: UP/II-008-07/23-01/200, URBROJ: 401-01/03-23-5 od 27. srpnja 2023. godine zatraženo očitovanje tijela javne vlasti vezano za točku 3. zahtjeva tko od zaposlenika vrtića prima naknadu za prijevoz na posao, a s obzirom na to da iz odredbe članka 77. Pravilnika o radu tijela javne vlasti proizlazi da pravo na prijevoz imaju djelatnici kojim je mjesto stanovanja i mjesto rada, o tome tko od djelatnika ostvaruje pravo naknade troškova prijevoza te ukoliko osim dostavljenih informacija tijelo javne vlasti posjeduje informacije o naknadi za prijevoz za druge da iste dostavi, te se tijelo javne vlasti elektroničkom poštom očitovalo dana 28. srpnja 2023. godine da naknadu troškova za prijevoz na posao primaju svi djelatnici koji nemaju adresu stanovanja na Viru, odnosno van sjedišta tijela javne vlasti i to u visini mjesečne autobusne karte.

Vezano za točku 8. predmetnog zahtjeva za pristup informacijama kojim je žaliteljica tražila informaciju pod stavkom „ostale usluge“ dostavu svih plaćenih usluga od 2019. do 2021. godine specificirano, u drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na web stranicu tijela javne vlasti na poveznicu https://vrtic-smjesko.hr/index.php/financijska-izvjesca/ na kojoj se nalaze financijska izvješća za period od 2019. godine do 2021. godine i koji sadrže stavku „ostale usluge“.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i postojeću dokumentaciju u spisu predmeta te utvrdio kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno utvrdilo činjenično stanje i pogrešno primijenilo zakonske odredbe te da osporeno rješenje treba poništiti.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo javne vlasti izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno navedenom, pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, računa, pravilnika ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka i drugih evidencija koje inače vodi, te tijelo javne vlasti može korisniku dati više zapisa podataka iz kojih može bez potrebe i angažmana tijela javne vlasti za izradom nove informacije doći do zatražene informacije.

U drugostupanjskom je postupku uvidom u predmetni zahtjev utvrđeno da je isti u većini postavljen u obliku pitanja, međutim predmetnim zahtjevom žaliteljica traži informacije i to kopije računa za plaćene „ostale usluge“ za period od 2019. do 2021. godine te tko ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza na posao zaposlenika, odnosno traži preslike gotovih informacija koje tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama.

Prema odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

U članku 16. stavku 3. istoga Zakona propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. tog članka, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

U drugostupanjskom postupku, Povjerenik za informiranje je utvrdio da tražene informacije iz točke 3. i 8. zahtjeva za pristup informacijama kojim je žaliteljica tražila kopije računa za plaćene „ostale usluge“ za period od 2019. do 2021. godine te podatak o tome tko od zaposlenika prima naknadu za prijevoz na posao i u kojem iznosu od 2017. godine do dana podnošenja zahtjeva predstavljaju podatak o raspolaganju javnim sredstvima te da su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama iste dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.

Naime, tražene informacije računi koje je tijelo javne vlasti platilo za „ostale usluge“, kao i isplata zaposlenicima naknade troškova prijevoza na posao su informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima.

Nadalje, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako u pogledu traženih informacije iz točke 2. izreke ovoga rješenja nije moguće primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te da treba žaliteljici u cijelosti omogućiti pristup traženim informacijama.

Naime, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da tražene informacije iz točke 2. izreke ovoga rješenja računi za plaćene usluge pod stavkom „ostale usluge“ koje su izdali Čisti otok d.o.o., Vir zaštita d.o.o. i Zavod za javno zdravstvo Zadar, da se radi o računima koje su izdala tijela javne vlasti, osim trgovačkog društva Medicinska naklada d.o.o., te da računi sadrže ime i prezime te potpis direktora pravne osobe koja je izdala račune, zatim ime i prezime operatera, broj telefona i e-mail adrese u toj pravnoj osobi koje je ujedno i tijelo javne vlasti, međutim Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti ne štite prema već ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Također račun Zavoda za javno zdravstvo Zadar sadrži podatak o imenu i prezimenu zaposlenika tijela javne vlasti za kojeg je račun izdan, međutim kako se radi o zaposlenicima tijela javne vlasti navedeni podatak se ne štiti.

S obzirom da u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nisu dostavljeni svi računi koje je žaliteljica zatražila, napominje se kako je u odnosu na preostale račune, a koje tijelo javne vlasti nije dostavilo Povjereniku za informiranje na odlučivanje, potrebno da tijelo javne vlasti u odnosu na te račune, prije omogućavanja pristupa istima, razmotri da li postoje osobni podaci drugih fizičkih osoba koje je potrebno zaštititi kao što su OIB, datum rođenja, adresa stanovanja i slično, te ukoliko utvrdi da na traženim računima postoje osobni podaci koje je potrebno zaštititi, iste i zaštiti.

Ističe se da tijela javne vlasti imaju pravo, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tražiti od korisnika naknadu stvarnih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14 i 15/14). Uputa o primjeni navedenih Kriterija nalazi se na internet stranici Povjerenika za informiranje, na poveznici https://pristupinfo.hr/pravni-okvir/upute-smjernice-obrasci/.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točki 1., 2. i 5. izreke rješenja.

U pogledu traženih informacija iz točke 3. i 4. izreke ovoga rješenja kopije računa za plaćene usluge pod stavkom „ostale usluge“ koji su izdali obrt Vulić računovodstvo, porezi i financije te trgovačko društvo Zaštitainspekt d.o.o. te u pogledu traženih informacija Pregledu neoporezivih primitaka po radnicima koji primaju naknadu za prijevoz na posao, utvrđeno je sljedeće.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Prema članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. toga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku, a temeljem odredbe članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je utvrdio da u odnosu na podatke navedene u točki 3. i 4. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanjem pristupa istim došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom su prikupljeni i zloporabe osobnih podataka.

Vezano za podatke koji se zaštićuju, ističe se kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave u odnosu na taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

S obzirom da u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nisu dostavljeni svi računi i pregledi neoporezivih primitaka po radnicima koje je žaliteljica zatražila, napominje se kako je u odnosu na preostale račune i preglede neoporezivih primitaka po radnicima, a koje tijelo javne vlasti nije dostavilo Povjereniku za informiranje na odlučivanje, potrebno da tijelo javne vlasti u odnosu na iste, prije omogućavanja pristupa istima, razmotri da li postoje osobni podaci drugih fizičkih osoba koje je potrebno zaštititi kao što su OIB, datum rođenja, adresa stanovanja i slično, te ukoliko utvrdi da na traženim računima postoje osobni podaci koje je potrebno zaštititi, iste i zaštiti.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama 1., 3., 4. i 5. izreke rješenja.

Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.

Vezano za točku 4. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice kojim traži informaciju da li je nekom od zaposlenika vršena isplata na ruke, kada koliko i kome, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je osporenim rješenjem odbijen zahtjev u tom dijelu uz obrazloženje da istome nije moguće udovoljiti s obzirom da tijelo javne vlasti nema evidentiranih takvih transakcija.

U drugostupanjskom je postupku aktom KLASA: UP/II-008-07/23-01/200, URBROJ: 401-01/03-23-5 od 27. srpnja 2023. godine zatraženo očitovanje tijela javne vlasti da li posjeduju traženu informaciju iz točke 4. zahtjeva za pristup informacijama te se tijelo javne vlasti elektroničkom poštom očitovalo dana 28. srpnja 2023. godine da isplata nije vršena na ruke.

Stoga, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je valjanom primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti trebalo primijeniti odredbu članka 23. stavka 4. tog Zakona i odbaciti zahtjev vezano za točku 4. zahtjeva jer tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Nadalje, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da žaliteljica u zahtjevu za pristup informacijama kao ni u žalbi nije svoju tvrdnju o postojanju tražene informacije iz točke 4. zahtjeva potkrijepila nikakvim dokazom.

Posebno se naglašava da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji.

Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Sukladno navedenom, primjenom odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama vezano za točku 4. zahtjeva za pristup informacijama odlučeno je kao u točki 6. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan