KLASA: UP/II-008-07/23-01/192

URBROJ: 401-01/04-23-4

Zagreb, 25. kolovoza 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Broj: PPI-DO 1/2023-2 od 3. veljače 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Broj: PPI-DO 1/2023-2 od 3. veljače 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Broj: PPI-DO 1/2023-2 od 3. veljače 2023. godine, odbijena su 4 (četiri) zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 20. siječnja 2023. godine temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da izjavljuje žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zdravstvene isto radne (ne)sposobnosti pojedinaca unutar Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Ističe, kako je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske pobijanim rješenjem nerazumljivo odlučilo o sva četiri njegova opravdano podnesena zahtjeva za pristup informacijama, koja su neposredno uručena sa svim pobrojanim privitcima u pisarnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Nadalje, žalitelj u žalbi navodi sadržaj njegovih zahtjeva od 20. siječnja 2023. godine te iznosi određene tvrdnje vezano za njegova traženja u pojedinom zahtjevu. Žalitelj napominje, da je pobijano rješenje totalni promašaj, mjesta, vremena, kao i teme njegovih opravdanih upita i sadržaja traženih informacija, koje su i dalje jedina i najveća tajna Republike Hrvatske, obzirom na njegov status, neposrednog svjedoka najtežeg kaznenog djela ratnog zločina nad 16 (šesnaest) ratnih zarobljenika alternativno civila koji da su likvidirani tijekom trajanja VRO „OLUJA“ dana 5. kolovoza 1995. godine u mjestu Vrbnik. Također, žalitelj napominje kako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ničim nije dokazalo da su prethodno materijalizirane, lako dokazane tvrdnje „korisnikove procjene i spekulacije", s obzirom da se iste temelje na dostupnim neoborivim dokazima o zločinačkom postupanju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske prema žalitelju i njegovoj obitelji, a koji dokazi su i dostavljeni Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 20. siječnja 2023. godine Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnio 4 (četiri) zahtjeva za pristup informacijama kojim je tražio da mu se sukladno odredbi članka 8. i 18. Zakona o pravu na pristup informacijama dostavi sljedeće: 1. „Popis svih N.N. službeno odgovornih osoba pod Vašim pokroviteljstvom koje da su iz koristoljublja, najblaže rečeno, ciljano svjesno dobrano zloupotrebljavajući svoj položaj i ovlasti, primjereno niže opisivano i dokazivo čine sa očitom namjerom teško kazneno djelo protiv pravosuđa, zloupotrebljavajući svoj položaj i ovlasti, KD-opisivano sukladno odredbi čl. 291. st.1. KZ/11- jer meni do danas nisu/niste dostavili prethodno višekratno traženu dokumentaciju, unutar ŽDO-a iz Šibenika, isto ŽDO-a iz Splita, kako imate u posjedu, tj. posrednom posjedovanju istinitog sadržaja izvornika (originala) pismena (op.a. dopisa-očitovanja) Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje MORH) tadašnjeg Odjela Vojne policije Kl: T-215-02/99-01/66, Ur.br: 512-06-1101-14-40 Zagreb, 21. siječnja 2014. god. zaprimljeno kod PU šibensko-kninske dana 28. siječnja 2014. temeljem opet zahtjeva te iste PU šibensko-kninske poslovni br: 511-13-04-9004/13 od 10. siječnja 2014. god. u kojem da se izrijekom Odjel Vojne policije s potpisom brigadira ......... očituje, prigodno o osobnom statusu isključivo civilne osobe, ......... i dr. c/o zatočenih 1992. god. pod kontrolom Vojne policije…“, 2. „Informacija o posl. broju isto oznaci jedinstvene, unikatne precizirane, službene zabilješke, izjave, ispitivanja ili sl. Vašega službenoga ovlaštenog postupanja istraživanja ili sl. pismena, te danu, mjesecu i godini, kada je takva radnja operativno izvedena, meni do danas nepoznatog predmetno označenog postupanja, prema poznatom počinitelju, sukladno javnosti koji da su objavljeni dana 1. listopada 2003. god. u kojem tekstu u tjedniku 'NACIONAL' br: 412-naslova 'Tri nova oslobađajuća dokaza za Gotovinu' u kojem da je izuzetno vjerno, opisivano postupanje očito djelatnika MUP-a…sa datumom saslušanja predmetno označenoga javnosti poznatoga počinitelja predmetno opisivane likvidacije…dana 5. kolovoza 1995. god. u mjestu Vrbnik-KONJ-!?“, 3. „Ugovor o djelu za 2023. god. sudeći po 'glasu javnosti' koji da je navodno zasnovan između umirovljenika M.B na jednoj strani i drugoj sudeći po navodima institucije DORH-a!?“, te 4. „Pisana ovjerovljena informacija o nalogodavcu, idejnom začetniku, nadasve popisu sastava interesno umrežene zločinačke organizacije…za ratni zločin opisivan sukladno odredbi čl. 120., OKZRH-a, nad civilom ......... na adresi .........“.

Iz spisa predmeta razvidno je da je postupajući po navedena 4 (četiri) zahtjeva žalitelja, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske donijelo rješenje Broj: PPI-DO 1/2023-2 od 3. veljače 2023. godine, kojim je odbilo zahtjeve žalitelja temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

U obrazloženju osporenog rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u bitnom se navodi da su zahtjevi žalitelja pisani izuzetno nerazumljivo, nejasno i konfuzno, te iz opisanog proizlazi fokusiranost žalitelja na postupanje i uopće rad tijela javne vlasti i djelatnika odnosno predstavnika istog te na predmet OGR-7/2011 Općinskog državnog odvjetništva u Splitu. Također se navodi, kako jedan od zahtjeva sadrži sljedeći uvredljivi i klevetnički sadržaj.

U obrazloženju osporenog rješenja ističe se da je uvidom u upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija utvrđeno da je žalitelj u vremenskom periodu od 2020. godine do veljače 2023. godine Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i nižim županijskim i općinskim državnim odvjetništvima te Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, podnio nekoliko desetina zahtjeva za pristup informacijama iz različitih područja, ali i u odnosu na tematiku zahtjeva o kojima se odlučuje u ovom rješenju kao npr. zahtjev vezan za predmet OGR- 7/2011. Nadalje, ističe se kako je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu u predmetu Broj: PP-I-DO 19/2017 sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama pribavilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/15-01/14, URBROJ: 50439-05/22-18-489 od 6. srpnja 2018. godine te provelo test razmjernosti i javnog interesa nakon čega je 24. kolovoza 2018. godine doneseno rješenje kojim se žalitelju odbija pravo na pristup informacijama o postupanju u predmetu OGR-7/2011, a koje rješenje je postalo pravomoćno. Također se ističe, kako je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u predmetu Broj: PPI-DO 13/2022-4 od 29. srpnja 2022. godine obavijestilo žalitelja sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. u svezi članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama vezano za njegov zahtjev kojim traži „...informaciju o faktičnom stvarnom fizičkom broju svih predmeta koji pod klasificiranom oznakom OGRANIČENO traju desetak i više godina, bez prava na uvid u takve predmete, alternativno bez prava traženja preslike, možebitno pokretanje istrage od strane ovl. tužitelja, a kamoli podignute optužnice....“. Nadalje se navodi kako je u predmetu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Broj: PPI-DO 18/2020 dana 15. travnja 2021. godine doneseno rješenje o odbijanju zahtjeva žalitelja za ostvarivanje prava na pristup informacijama kojim se traže informacije o „zaslužnoj“ osobi ili više takvih domoljuba iz predmeta ODO-a Split ili osobno odgovornoj (ne)sposobnoj osobi koja da je na ovako prethodno opisivani besprizoran način opljačkala proračun RH-a za iznos veći od 2,5 milijuna kuna s kamatama?, a koje rješenje je pravomoćno.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u obrazloženju osporenog rješenja citira odredbu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te ističe da ta odredba govori o očitoj zlouporabi prava na pristup informacijama koja se ogleda u sukobu prava korisnika sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja navedenog prava, pri čemu zakonodavac traži preispitivanje subjektivnog odnosa podnositelja zahtjeva prema cilju koji on postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno zloupotrebljava li namjerno podnositelj zahtjeva svoja prava podnošenjem šikanoznih, uvredljivih, ponavljajućih i nesuvislih zahtjeva. Nadalje, ističe se kako je odredbom članka 9a. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano jedno od osnovnih načela koje govori o odnosu međusobnog poštovanja i suradnje tijela javne vlasti i korisnika koji se treba temeljiti na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Također, ističe se kako se subjektivni odnos žalitelja prema cilju koji želi postići ogleda, između ostalog, u korištenju uvredljive komunikacije, prijetnji i neutemeljenih optužbi kojima žalitelj predmnijeva nepravilnosti u radu tijela javne vlasti ili nestručne i nezakonite postupke njegovih djelatnika i čelnika, prilikom čega predmetne nepravilnosti nisu utemeljene u činjeničnom stanju i dokazane, nego su dio korisnikovih procjena i spekulacija.

Nadalje, u odnosu na Zakon o pravu na pristup informacijama navodi se kako se zlouporaba prava očituje u sukobu prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, a do navedenog dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je eventualno do nekog trenutka bilo procesno i materijalno opravdano, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se negativno odražava na prava i dužnosti trećih i tijela javne vlasti. Napominje se kako se upravo sva navedena subjektivna obilježja kod korisnika informacije koji zloupotrebljava pravo na pristup informacijama nalaze u predmetnim zahtjevima žalitelja koji se uvredljivo, klevetnički i omalovažavajući izražava prema bivšem Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

U obrazloženju osporenog rješenja također se navodi kako se žalitelj, osim zahtjevima za pristup informacijama, redovito obraća državnim odvjetništvima neprimjerenim i nepristojnim porukama, u kojima očituje svoje nezadovoljstvo i osobne frustracije, što u svakom slučaju utječe na redovito funkcioniranje tijela javne vlasti i nepotrebno ga opterećuje i ima za cilj vrijeđanje, klevetanje, omalovažavanje na što pokazuje ukupan broj od 53 podnesena zahtjeva u periodu od svega 3 godine, a inače različite zahtjeve za pristup informacijama podnosi još od 2014. S tim u vezi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ističe rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/869 od 30. ožujka 2020. godine, kojim je odbijena žaliteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu Broj: PPI- DO 14/2019 od 8. studenog 2019. godine, te presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Broj: Usll-212/20-6 od 4. rujna 2020. godine, kao i odluku Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Broj: PPI-DO 2/2023 od 19. siječnja 2023. godine na koju je žalitelj uložio žalbu. Nadalje se ističe, kako u navedenim predmetima žalitelj postavlja više funkcionalno povezanih zahtjeva, na koje se nadovezuju i četiri zahtjeva o kojima se odlučuje u ovom rješenju. Zaključno, navodi se kako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske smatra da se radi o očitoj zlouporabi prava koja je se ogleda: u neutemeljenim optužbama o nepravilnostima tijela javne vlasti i njegovog predstavnika; u korištenju uvredljive komunikacije i prijetnji ili drugog agresivnog ponašanja kada Glavnoj državnoj odvjetnici Republike Hrvatske nalaže dužnost uhićenja i privođenja na istraživanje bivšeg Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za veleizdaju, ubojstva, ratne zločine i nemjerljivu materijalnu štetu Republici Hrvatskoj; u očitoj osobnoj netrpeljivost žalitelja prema bivšem Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske; u žaliteljevoj upornosti u broju i dinamici zahtjeva koje podnosi na razini svih državnih odvjetništava u Republici Hrvatskoj iako u odnosu na neka traženja i upite iz zahtjeva ima već i pravomoćne sudske odluke; podnošenju sličnih, istovrsnih i ponavljajućih zahtjeva koji nisu od javnog interesa već se nalaze u uskoj sferi interesa žalitelja. U obrazloženju osporenog rješenja ističe se da su ispunjeni svi subjektivni i objektivni elementi, kao i okolnosti koje potvrđuju zaključak Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da se u odnosu na predmetne zahtjeve žalitelja radi o zlouporabi prava.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Odredbom članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje. Naime, prilikom ocjene je li u određenom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, prvo u obzir treba uzeti načelo međusobne suradnje i pomoći propisano u članku 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zlouporabe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženja informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest podnositeljevih zahtjeva jer je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja, pa je tako, primjerice, podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom, i nakon njezinog zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev.

Kada se procjenjuje žaliteljeva namjera da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebalo bi razmotriti njegov interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.

Prema ustavnom jamstvu prava na pristup informacijama, potrebno je naglasiti kako su ograničenja od pristupa u demokratskom društvu nužna, jer iako je ideal svakog demokratskog društva najveća moguća otvorenost i transparentnost, apsolutna otvorenost i transparentnost, bez zaštite drugih priznatih i legitimnih interesa, dovela bi u određenim slučajevima do povrede ustavom zajamčenih prava građana i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom. Transparentnost tijela javne vlasti vrijednost je suvremenih demokratskih društava. Ideja da vlast treba biti otvorena, vidljiva, pristupačna, informirati građane i organizirane interese o onome što radi i kako troši javna sredstva, danas je globalno prihvaćena. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba. Dakle, zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih, čineći to osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije.

Nadalje, iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij zlouporabe prava obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, kao i neozbiljne zahtjeve. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje.

U žalbenom postupku dopisom Broj: PPI-DO 1/2023-7 od 7. ožujka 2023. godine, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavilo je Povjereniku za informiranje spis predmeta na nadležno postupanje.

Dopisom Ureda povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/23-01/192, URBROJ: 401-01/04-23-2 od 29. lipnja 2023. godine od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatražena je nadopuna spisa predmeta. Tako je s obzirom da je zahtjev žalitelja odbijen temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, između ostalog, zatraženo da se kao dio spisa predmeta dostave svi zahtjevi žalitelja zaprimljeni u 2022. i 2023. godini do dana podnošenja predmetnih zahtjeva, kao i preslika Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2022. i 2023. godinu te popuni Upitnik za samoprocjenu objavljen na linku https://pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije/instrument-kvalitete-upitnik-za-samoprocjenu/.

Dopisom Broj: PPI-DO 1/2023-9 od 4. kolovoza 2023. godine Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavilo je Povjereniku za informiranje nadopunu spisa predmeta.

Uvidom u dostavljeni Upisnik Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2022. godinu utvrđeno je da je tijekom 2022. godine Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podneseno ukupno 20 zahtjeva od kojih je 1 zahtjev podnio žalitelj.

Upisnik Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2023. godinu nije dostavljen, a iz spisa predmeta proizlazi da u 2023. godini do dana 20. siječnja 2023. godine, kada je žalitelj podnio predmetna 4 (četiri) zahtjeva nije bilo podnesenih žaliteljevih zahtjeva.

Posebno se ističe da se u ovom žalbenom postupku kod utvrđivanja je li došlo do zlouporabe prava nije niti razmatrala dostupnost/nedostupnost samih informacija, uzimajući u obzir da tijela javne vlasti koja su obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama u pravilu u velikoj mjeri i raspolažu informacijama koje se djelomično ili u cijelosti odnose na raspolaganje javnim sredstvima, nego se utvrđivalo činjenicu da li se žalitelj u konkretnom slučaju koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno da li je došlo do kršenja zakonskog načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Imajući u vidu sve navedeno u žalbenom je postupku razmotreno je li u konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava i je li Državno odvjetništvo Republike Hrvatske donijelo na zakonu utemeljenu odluku o zlouporabi prava na pristup informacijama.

Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je žalitelj u 2022. godini i 2023. godini podnio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske zanemariv broj zahtjeva za pristup informacijama, međutim uvidom u sadržaj predmetnih zahtjeva žalitelja u žalbenom postupku utvrđeno je sljedeće: žaliteljevi zahtjevi predstavljaju grubo kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom da žalitelj osim što u zahtjevima traži dostavu određenih informacija, njegovi zahtjevi, kao i sama žalba, sadrže i određene optužbe iznesene putem veoma grube i nepristojne komunikacije kojom žalitelj predmnijeva nepravilnosti u radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, njegovih djelatnika i bivšeg čelnika, a takvo se ponašanje žalitelja razlikuje od situacije kad korisnik, sumnjajući u nepravilnosti, traži neke određene informacije koje bi mogle ukazati na nedostatke i nepravilnosti u radu tijela javne vlasti; informacije koje žalitelj traži u zahtjevima nisu od javnog interesa već su isključivo od žaliteljevog osobnog interesa; žalitelj koristi Zakon o pravu na pristup informacijama kao alat za svoj osobni sukob sa tijelom javne vlasti odnosno sa bivšim čelnikom tijela javne vlasti.

Posebno se napominje, kako je Povjerenik za informiranje u obrazloženjima svojih drugostupanjskih odluka, a koje su donesene povodom ranijih žalbi žalitelja, u više slučajeva u upozoravao na neprimjerene i uvredljive sadržaje žaliteljevih podnesaka, koji nisu sukladni zakonom propisanom načelu međusobnog poštovanja i suradnje i kojim nije mjesto u službenoj komunikaciji.

Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama nije obračunavanje korisnika s prvostupanjskim tijelima zbog određenih postupaka koji se vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, koja se sastoji u osiguravanju i omogućavanju korisnicima informacija od javnog značaja. S obzirom da takva zlouporaba prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe, daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju imalo bi za posljedicu neopravdano opterećivanje tijela javne vlasti te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti.

Slijedom svega navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno da prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i valjane razloge za primjenu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji žalbenim navodima žalitelja nisu dovedeni u sumnju te da je prvostupanjsko tijelo po mišljenju Povjerenika za informiranje pravilno primijenilo navedenu odredbu i pravilno ocijenilo razmjer između prava na pristup informacijama i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Drugim riječima, u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje je utvrdio kako je žalitelj zlouporabio pravo na pristup informacijama te da je osporeno prvostupanjsko rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan