KLASA: UP/II-008-07/22-01/1155

URBROJ: 401-01/06-23-6

Zagreb, 3. srpnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Krapinsko-zagorske županije KLASA: UP/I-008-01/22-02/01, URBROJ: 2140-05-22-1 od 6. rujna 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Krapinsko-zagorske županije KLASA: UP/I-008-01/22-02/01, URBROJ: 2140-05-22-1 od 6. rujna 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 22. kolovoza 2022. godine kojim je sumnjajući u zagađenje zraka na području naselja zatražio uporabnu dozvolu za farmu za uzgoj brojlera, k. č. 1780, k.o. Lovrečan, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi sa člankom 15. istoga Zakona, jer nije utvrđen javni interes za dostupnošću tražene informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da su njemu taksativno pobrojane točke stavka 2. članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali da nigdje nije navedeno na temelju kojeg stavka se ograničava pristup informaciji. Također navodi kako je u rješenju navedeno kako je proveden test razmjernosti i javnog interesa u svrhu zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacija, ali da se nigdje ne definira zaštićeni interes. Nadalje, ističe da je u rješenju površno i neobjektivno naveden stav da nekretnina na koju se odnosi uporabna dozvola „ne utječe na drugu nekretninu i ne ugrožava javnost“, što je u suprotnosti s činjenicom da je tijelo lokalne samouprave utvrdilo da u neposrednoj blizini lokacije objekta postoje indicije u zagađenje okoliša, da je mogući izvor zagađenja i objekt za kojeg se traži Uporabna dozvala na uvid, te da je donijelo odluku o potrebi mjerenja zagađenja zraka, a za što dokaz dostavlja u prilogu žalbe. Žalitelj navodi kako je provedeno mjerenje kvalitete zraka pokazalo da postoje indicije da objekt ima negativan učinak na kvalitetu zraka, ali da se dobiveni rezultati ne mogu uspoređivati s rezultatima kakvi bi se dobili da je mjerenje provedeno sukladno Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku („Narodne novine“, broj 117/12.), no da mogu biti indikativni i ukazivati na stanje kvalitete zraka, a što je vidljivo iz priloga žalbi. Nadalje, u odnosu na tvrdnje iz obrazloženja rješenja o tome da se ne radi o raspolaganju javnim sredstvima, navodi da je objekt djelomično financiran javnim sredstvima poreznih obveznika EU kroz dodjelu potpora, a što je potkrijepljeno u prilogu 2 žalbe. U pogledu navoda tijela javne vlasti o mogućnosti primjene članku 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, žalitelj ističe da su svi podaci koji su u rješenju detektirani kao „problematični“ već javno dostupni, jer su podaci o investitoru, projektantu, nadzoru, izvođaču radova i broj katastarske čestice su sastavni dio ploče kojom se označava gradilište, a da su Informacija o zahtjevu za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš i Elaborat o zaštiti okoliša o potrebi procjene utjecaja na okoliš također javno dostupni na stranicama Krapinsko zagorske županije. Također ističe da osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe - investitora javno nastupa u lokalnim medijima iznoseći podatke koji nisu u skladu s javno dostupnim informacijama o objektu vezano za kapacitet farme, kao niti sa svrhom ostvarivanja vlastitih interesa nauštrb javnom interesu - održivoj kvaliteti zraka u naselju. Za svoje tvrdnje je u prilogu žalbe dostavio medijske zapise podataka te poveznice na javno objavljene informacije. S time u vezi ističe da osoba ovlaštena za zastupanje investitora svojevoljno istupa u medije i iznosi podatke o objektu, a čime primjena članka 15. stavka 2, točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama prestaje biti razlogom za odbijanje zahtjeva. U prilogu žalbe žalitelj dostavlja Zapisnik sa 9. sjednice Općinskog vijeća Općine Zlatar Bistrica te navodi kako iz njega proizlazi da se na istoj sjednici u ime investitora iznose tvrdnje o šteti koju trpi jer „radi sa smanjenim kapacitetom“, a žalitelj ujedno pretpostavlja da je cilj toga da se izmjeni prostorni plan uređenja Općine Zlatar Bistrica u korist investitora, jer je sadašnjim prostornim planom zabranjeno proširenje kapaciteta proizvodnje na cijelom prostoru Općine zbog zagađenja koje takvi objekti donose. Žalitelj ukazuje na činjenicu da informacija o Uporabnoj dozvoli za objekt ne postoji u Informacijskom sustavu prostornog uređenja, iako su slični objekti u okolici izgrađeni prije i kasnije od objekta za koji se traži Uporabna dozvola uredno provedeni kroz javno dostupno sučelje Informacijskog sustava prostornog uređenja, a što je vidljivo iz priloga 7 žalbe. Navodi da su svi javno dostupni podaci definirali objekt do 40 000 pilića, da za veće objekte vrijede sasvim druga pravila (javna rasprava, procjena utjecaja zahvata na okoliš, udaljenost od naselja, okolišna dozvola), a da ne postoje nikakvi tragovi da je išta od toga napravljeno ili ishođeno, kao i da investitor javno iznosi da je napravljen objekt veći od onog što je predviđeno i dozvoljeno u javno dostupnim informacijama, pa da je u svrhu pravilnog informiranja lokalne zajednice i zaštite zdravlja stanovništva u javnom interesu dostupnost podataka o tome kad je i na temelju kojih dokumenata investitor dobio Uporabnu dozvolu. Zaključno, žalitelj ponovno ističe da osoba ovlaštena za zastupanje investitora koristi javni prostor za promociju svojih interesa, iznoseći pri tome podatke o objektu koji se ne podudaraju s javno dostupnim podacima, imajući u vidu da na području naselja već godinama postoje dokumentirani problemi s kvalitetom zraka i da navedeni objekt potencijalno dodatno otežava stanje okoliša, pa stoga ponavlja svoj zahtjev. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Krapinsko-zagorska županija je dana 30. rujna 2022. godine Povjereniku za informiranje, aktom KLASA: UP/I-008-01/22-02/01, URBROJ: 2140-05-22-3 od 28. rujna 2022. godine, dostavila spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. kolovoza 2022. godine od Krapinsko-zagorske županije zatražio da mu dostavi Uporabnu dozvolu za farmu za uzgoj brojlera na k.č. 1780 k.o. Lovrečan, Zlatar Bistrica te je dodao da zahtjev podnosi s obzirom da postoji sumnja da se iz navedenog objekta širi zagađenje zraka na području naselja.

Također je utvrđeno da je Krapinsko-zagorska županija o navedenom zahtjevu donijela osporeno rješenje, kojim je odbila zahtjev pozivom na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi sa člankom 15. istoga Zakona, jer nije utvrđen prevladavajući javni interes za dostupnošću tražene informacije.

U obrazloženju osporenog rješenja citirane su odredbe članka 15. i 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te je navedeno kako je u odnosu na informaciju koja je predmet zahtjeva proveden test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje je navedeno kako je utvrđeno da se radi o građevnoj čestici u privatnom vlasništvu pravne osobe na čiji zahtjev je izdana predmetna uporabna dozvola te da podnositelj zahtjeva nije bio stranka u postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole, da nekretnina na koju se odnosi uporabna dozvola nema obilježja javnog dobra, ne utječe na drugu nekretninu koja je javno dobro i ne ugrožava javnost, te da nije razvidan javni interes za omogućavanjem pristupa informacijama. Također je navedeno kako je utvrđeno da se ne radi o raspolaganju javnim sredstvima. Navedeno je da bi ukoliko bi se informacija odobrila, podnositelj zahtjeva sukladno načelu raspolaganja informacijom istu imao pravo javno objavljivati, a da objava iste ne bi pridonijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti. Istaknuto je da u postupku nije bilo moguće primijeniti djelomični pristup informacijama sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer ako bi se omogućio pristup uporabnoj dozvoli na način da se prekriju imena i nazivi investitora pravne osobe te podataka o čestici na koju se uporabna dozvola odnosi (a koji opet upućuju na određenu fizičku/ pravnu osobu), da bi se izgubio smisao davanja informacije, jer u tom slučaju ona ne bi bila potpuna, niti točna u smislu članka 7. navedenog Zakona, s obzirom da uporabna dozvola iz koje se ne može utvrditi na koju nekretninu se odnosi i na čiji zahtjev je izdana ne predstavlja potpunu i točnu informaciju. Također je navedeno da zbog načela jednakosti, podnositelj zahtjeva ne može biti stavljen u povoljniji položaj u odnosu na treće osobe koje bi tražile navedenu informaciju, zbog činjenice da je podnositelju zahtjeva poznato na koga se predmetna uporabna dozvola odnosi, jer je primjenom testa razmjernosti i javnog interesa potrebno prekriti naziv i adresu investitora, iz razloga što za te podatke prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. U odnosu na navod podnositelja o sumnji na zagađenje zraka na području naselja, istaknuto je da postoje nadležna tijela kojima se podnositelj zahtjeva može obratiti (Državni inspektorat), pa navedeno stoga navedeno nije prevladavajući razlog za omogućavanje tražene informacije. Zaključno je navedeno da je u postupku utvrđeno da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo prije donošenja osporenog rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, o čemu postoji u spisu predmeta službena bilješka KLASA: 008-01/22-01/08, URBROJ: 2140-05-22-3 od 6. rujna 2022. godine. Uvidom u citirani akt utvrđeno je kako je prvostupanjsko tijelo u istome u odnosu na zatražene informacije razmatralo moguću primjenu ograničenja pristupa informacijama propisanog u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i odredbe posebnog propisa kojima se uređuje pravo uvida u spis predmeta te da je zaključilo kako bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji došlo do povrede osobnih podataka odnosno da u konkretnom slučaju nema javnog interesa za dostupnost navedene informacije.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.

U žalbenom postupku je nakon uvida u test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, osporeno rješenje i informaciju koja je predmet postupka, uzimajući pri tome u obzir žalbene navode, razmotreno može li se žalitelju odobriti pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u predmetnu Uporabnu dozvolu utvrđeno je da ona ne sadrži osobne podatke, nego podatke o investitoru koji je pravna osoba u privatnom vlasništvu odnosno podatke o trgovačkom društvu FILUM d.o.o., građevnoj čestici na koju se odnosi akt za građenje građevine te ostale podatke vezane za razloge temeljem kojih se izdaje uporabna dozvola.

Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te zakonitost osporenog rješenja u žalbenom je postupku utvrđeno da se radi o građevnoj čestici u privatnom vlasništvu pravne osobe na čiji je zahtjev izdana predmetna uporabna dozvola te da se ne radi o građevnoj čestici koja je javno dobro niti koja utječe na nekretninu koja je javno dobro, a niti se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Nadalje, s obzirom da je tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku utvrđeno kako je tijelo javne vlasti u obrazloženju rješenja citiralo sva zakonska ograničenja pristupa informacijama, pri čemu se obrazlažući svoju odluku nije precizno odredilo na koja se ograničenja poziva, a kako to navodi i žalitelj u predmetnoj žalbi.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tijelo javne vlasti ograničilo pristup informaciji zbog ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali u predmetnoj uporabnoj dozvoli nisu navedeni osobni podaci, a propisom kojim se u Republici Hrvatskoj uređuje područje zaštite osobnih podataka ne štite se podaci pravnih osoba, odnosno isti se ne odnosi na pravne nego na fizičke osobe.

U odnosu na preostale navode iz obrazloženja osporenog rješenja te testa razmjernosti i javnog interesa o tome da bi se odobravanjem pristupa informaciji izgubio smisao uvida u spis predmeta, u žalbenom je postupku razmotreno je li na informaciju koja se tražila u konkretnom slučaju moguće primijeniti ograničenje pristupa informacijama propisano u članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, a uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o traženju akta iz upravnog postupka.

Člankom 15. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Odredbom članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 69/22.) propisano je da stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se razgledavanje spisa obavlja se u službenim prostorijama javnopravnog tijela kod kojeg se vodi postupak. U opravdanim slučajevima spisi se mogu razgledati u službenim prostorijama drugoga javnopravnog tijela. U stavku 3. istog članka je propisano da kad se spis predmeta vodi u elektroničkom obliku, javnopravno tijelo dužno je osigurati tehničke uvjete za njegovo razgledanje. Javnopravno tijelo može osigurati dostupnost spisa elektroničkim putem, ako su osigurani uvjeti za zaštitu privatnosti stranke. Stavkom 4. tog članka propisano je da se o odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnožavanje spisa donosi rješenje.

Člankom 115. stavkom 1. Zakona o gradnji propisano je da su stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

Člankom 138. Zakona o gradnji propisano je da je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole je investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.

U članku 156. stavku 1. Zakona o gradnji je propisano da nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te zakonitost rada i postupanja upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima, pravnih osoba koje imaju suglasnost Ministarstva za provedbu programa izobrazbe te pravnih osoba ovlaštenih za kontrolu energetskog certifikata i/ili izvješća o redovitom pregledu sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradi s tim u vezi provodi Ministarstvo, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 4. ovog članka je propisano da nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na obveze sudionika u gradnji provodi građevinska inspekcija.

Članak 162. stavkom 2. Zakona o gradnji je propisana je prekršajna kazna za pravnu osobu u svojstvu investitora, između ostalog, ako koristi građevinu ili njezin dio bez uporabne dozvole te ako koristi građevinu ili njezin dio protivno njezinoj namjeni.

U pogledu navoda žalitelja da su podaci o investitoru ionako javno dostupni, odnosno da sukladno zakonskim propisima gradilište mora biti ograđeno i označeno pločom koja obvezno sadrži ime, odnosno tvrtku investitora, projektanta, izvođača i osobe koja provodi stručni nadzor građenja, naziv i vrstu građevine koja se gradi, naziv tijela koje je izdalo građevinsku dozvolu, klasifikacijsku oznaku, urudžbeni broj, datum izdavanja i pravomoćnosti, odnosno izvršnosti dozvole i datum prijave početka građenja, u žalbenom je postupku ocijenjeno kako navedeno nije prevladavajući razlog da se u konkretnom slučaju temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama odobri pristup uporabnoj dozvoli koja je izdana u upravom postupku po zahtjevu stranke koja nije tijelo javne vlasti.

Takav zaključak je u žalbenom postupku donesen i vezano za argument žalitelja da investitor sam u javnost iznosi određene podatke, s obzirom da svatko ima pravo iznositi o sebi i svojoj imovini podatke koje želi, ali to ne znači da se zbog toga može odobriti tražitelju informacija prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pristup aktima iz upravnih postupaka koji su pokrenuti na zahtjev stranaka koje su pravne osobe a koje nisu obveznici postupanja po navedenom Zakonu.

U žalbenom je postupku uzeto u obzir da se prilikom izgradnje farmi za uzgoj pilića mora udovoljiti posebnoj proceduri te javno objaviti određenu dokumentaciju vezanu za izgradnju pojedinih farmi, kao što su Elaborat o zaštiti okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš i Informacija o zahtjevu za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš, a uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela je utvrđeno da su javno objavljene informacije vezane za Farmu za uzgoj brojlera na k.č. 1777/1, 1779, 1780, i 1781 k.o. Lovrečan u Zlatar Bistrici, koje sadrže podatke vezane za investitora na kojeg se odnosi predmetna uporabna dozvola te podatke vezane za gradnju farme na koju se odnosi navedena dozvola.

U odnosu na navode žalitelja u kojima se ukazuje na to da informacija o Uporabnoj dozvoli za objekt u konkretnom slučaju ne postoji u Informacijskom sustavu prostornog uređenja, iako su slični objekti u okolici izgrađeni prije i kasnije od tog objekta provedeni kroz javno dostupno sučelje navedenog sustava, napominje se da to može biti točno, ali da to istovremeno ne znači da se radi o nepravilnostima, s obzirom da nije poznato na koji način nadležno tijelo ažurira podatke u tom sustavu odnosno kojom ih dinamikom upisuje.

U žalbenom postupku također nisu uzeti kao relevantni navodi žalitelja gdje on ističe kako investitor javno iznosi da je napravljen objekt veći od onog koji je predviđen i dozvoljen u aktima koji su javno dostupni, jer se radi o žaliteljevom tumačenju pojedinih medijskih objava a ne točno utvrđenim činjenicama. Sama činjenica da postoje javne objave vezane za farmu za koju je izdana uporabna dozvola ne znači da automatski preteže javni interes nego da se radi samo o jednom od razloga za omogućavanjem traženih informacija. Naime, o javnom interesu pri gradnji nekretnina dužne su brinuti nadležne institucije koje izdaju lokacijske, građevinske te uporabne dozvole, a svaki se građanin u slučaju sumnje u nepravilnosti kod bilo kojeg stadija planiranja, izgradnje te korištenja određene nekretnine može obratiti nadležnoj inspekciji.

U žalbenom je postupku izvršen uvid i u priloge koje je uz žalbu priložio žalitelj te je utvrđeno da je 2016. godine Načelnik Općine Zlatar Bistrica donio Odluku o mjerenju posebne namjene ili procjene razine onečišćenosti zraka iz koje je vidljivo da je ista donesena radi učestalih prijava građana zbog većeg broja peradarskih farmi odnosno zbog osnovane sumnje da je došlo do onečišćenja zraka čija je kvaliteta takva da može narušiti zdravlje ljudi, kvalitetu življenja i štetno utjecati na okoliš te na zahtjev inspekcije zaštite okoliša.

Vezano za navedeno te navode žalitelja da se radi o nekretnini u kojoj se obavlja djelatnost koja može negativno utjecati na okoliš i zdravlje ljudi, u žalbenom postupku je ocijenjeno kako to također ne može biti prevladavajući razlog za odobravanje pristupa predmetnoj uporabnoj dozvoli. S obzirom na činjenicu da na području Općine Zlatar Bistrica, odnosno naselja Lovrečan postoji više farmi za uzgoj pilića, posebno se napominje kako žalitelj kao i bilo koja druga osoba, može podnijeti prijavu nadležnoj inspekciji protiv pravne osobu u svojstvu investitora, između ostalog, i ako ona koristi građevinu ili njezin dio bez uporabne dozvole te ako koristi građevinu ili njezin dio protivno njezinoj namjeni.

Također se ističe kako je u konkretnom slučaju očito da žalitelj ima određeni interes za traženom informacijom, međutim činjenica što žalitelj ima određeni interes za informacijom ne govori u prilog omogućavanju pristupa traženoj informaciji jer sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnici nisu dužni navoditi zbog čega traže pristup informaciji, niti se pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nakon provedenog postupka žalbeno tijelo prihvaća stav prvostupanjskog tijela da bi odobravanje pristupa predmetnoj informaciji sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama učinilo bespredmetnim dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmeta upravnog postupka u kojem je izdana uporabna dozvola, a time bi se kršilo i načelo jednakosti, propisano u članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi stranke u navedenom postupku morale dokazivati svoje svojstvo (npr. dostavom dokaza da su nositelji stvarnih prava na nekretnini), dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.

Ujedno se napominje kako se iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano uz predmetnu uporabnu dozvolu, a niti je vjerojatno da bi njezina objava doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Stoga je Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju utvrdio kako je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev, iako se pri tome pogrešno pozvalo na ograničenje zbog zaštite osobnih podataka, s obzirom da navedeni nedostatak nije mogao dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan