URBROJ: 401-01/05-23-7

Zagreb, 21. srpnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-004-01/22-01/0008, URBROJ: 533-09-22-0001 od 31. svibnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-004-01/22-01/0008, URBROJ: 533-09-22-0001 od 31. svibnja 2022. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-600-04/20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0043 od 24. prosinca 2020. godine i Zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, UP/I-600-04/20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0001 od 5. studenoga 2020. godine, na način da se prekriju

-podaci o humanitarnoj akciji koji su sadržani u prvih osam redaka drugog odlomka na stranici 5. Rješenja te u prvih osam redaka točke 3. na stranici 4. Zapisnika i

-inicijali osobe kojoj je izdano pisano upozorenje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno osobe na koju se odnose moguće povrede iz radnih odnosa koji se nalaze na stranici 6. Rješenja te stranici 7. Zapisnika.

3. Nalaže se Ministarstva znanosti i obrazovanja da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-004-01/22-01/0008, URBROJ: 533-09-22-0001 od 31. svibnja 2022. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) kojim je zatraženo rješenje prosvjetne inspekcije iz Rijeke, vezano uz nadzor proveden u Srednjoj školi Biograd na Moru od 28. prosinca 2020. godine i zapisnik vezan uz isti nadzor iz studenog i prosinca 2020. godine, temeljem članka 23. stavak 5. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Žaliteljica je protiv navedenog rješenja pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da ulaže žalbu na rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja kojim je odbijen njen zahtjev za pristup informacijama, rješenju i zapisniku od 28. prosinca 202. godine prosvjetne inspekcije iz Rijeke. Nadalje da Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije u zakonskom roku odlučilo o njenom zahtjevu podnesenog 30. prosinca 2020. godine, niti je obavještena o produženju roka za ostvarivanje prava. Isto tako navodi da nakon donošenja rješenja Povjerenika za informiranje od 28. prosinca 2021. godine, kojim je naloženo rješavanje njenog zahtjeva, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ponovno nije riješilo njen zahtjev, nego je to učinjeno pet mjeseci kasnije nakon brojnih podsjetnika koje je žaliteljica uputila elektroničkom poštom. Isto tako navodi da je nadzor prosvjetne inspekcije iz Rijeke pokrenut po njenim prijavama i prijavama njenih kolega, radi nepravilnosti u radu škole i ravnatelja Srednje škole u Biogradu na Moru. Smatra da je trebala biti pravovremeno obaviještena o pokrenutom postupku te dobiti rješenje na koje je mogla uložiti žalbu, a ne izvješće. Nadalje u žalbi navodi da zapisnici sjednica Nastavničkog vijeća također potvrđuju nedovoljno informiranje nastavnika o rješenjima prosvjetne inspekcije. Zaključno navodi da je radi kvalitetnijeg funkcioniranja škole a na dobrobit učenika prevladava javni interes za pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je djelomično osnovana.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Nadalje, odredbom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. U stavku 3. istog članka Zakona propisano je kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žaliteljice, uključujući i informaciju koja je predmet postupka, Rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-600-04/20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0043 od 24. prosinca 2020. godine i Zapisnik Ministarstva znanosti i obrazovanja, UP/I-600-04/20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0001 od 5. studenoga 2020. godine.

U drugostupanjskom postupku, uvidom u spis dostavljenog predmeta, utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 30. prosinca 2020. godine od tijela javne vlasti, Ministarstva znanosti i obrazovanja zatražila rješenje prosvjetne inspekcije iz Rijeke vezano uz nadzor proveden u Srednjoj školi Biograd na Moru od 28. prosinca 2020. godine (poslano 28. prosinca 2020. godine) i zapisnik vezan uz isti nadzor iz studenog i prosinca 2020. godine, te da je dana 1. ožujka 2022. godine poslala požurnicu prvostupanjskom tijelu u svezi naprijed navedenog upita od 30. prosinca 2020. godine.

Nadalje je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo 31. svibnja 2022. godine rješenje KLASA: UP/I-004-01/22-01/0008, URBROJ: 533-09-22-0001, kojim je odbilo zahtjev žaliteljice temeljem odredbe članka 23. stavak 5. točka 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

U osporenom rješenju tijelo javne vlasti ističe da žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama traži pristup Rješenju Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-600-04/20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0043 od 24. prosinca 2020. godine i Zapisniku UP/I-600-04/20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0001 od 5. studenoga 2020. godine. Nadalje je navedeno da je žaliteljici dostavljeno izvješće o provedenom inspekcijskom nadzoru, KLASA: UP/I-600-04-20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0046 od 28. prosinca 2020. godine u kojem je žaliteljica u skladu sa odredbom članka 13. stavka 3. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“ 61/11, 16/12, 98/19 i 52/21) obavještena da je povodom njenog kao i povodom više drugih podnesaka obavljen inspekcijski nadzor u Školi, te što je naloženo Školi nakon utvrđenog činjeničnog stanja i tijekom otklanjanja nepravilnosti.

Nadalje je navedeno u rješenju da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa iz kojeg proizlazi da u konkretnom slučaju dostave rješenja i zapisnika žaliteljici prevladava potreba zaštite prava na ograničenje nad javnim interesom. U provedenom testu razmjernosti i javnog interesa se postavlja pitanje primjerenosti prosljeđivanja predmetnog rješenja i zapisnika žaliteljici s obzirom na odredbu članka 16. stavci 1. i 4. Zakona o prosvjetnoj inspekciji. Istim je bitnome propisano da je inspektor dužan provodeći inspekcijski nadzor čuvati osobne i druge povjerljive podatke koje sazna u obavljanju svojih dužnosti kao službenu tajnu te postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili drugim propisom utvrđena tajna i čuvati identitet podnositelja predstavke. Prosvjetna inspekcija dužna je kao inspekcijsku tajnu čuvati dokumentaciju i druge podatke i činjenice u vezi s inspekcijskim postupkom te postupati s istima sukladno zakonu i drugom propisu.

U žalbenom postupku, Povjerenik za informiranje je razmotrio žalbene navode i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pogrešno ocijenilo žaliteljičin zahtjev za pristup predmetnom Rješenju i Zapisniku o inspekcijskom nadzoru provedenom u Srednjoj školi Biograd na Moru, pokrenutom na zahtjev žaliteljice te drugih zaposlenika škole, kao zahtjev za pristup informacijama koje spadaju u ograničenje iz članka 15. stavak 2. točka 2., konkretno odredbi članka 16. stavci 1. i 4. Zakona o prosvjetnoj inspekciji.

Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku izvršio uvid u sadržaj u žalbenom postupku dostavljene informacije te je sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama razmotrio da je li žaliteljici moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. navedenog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.

Uvidom u Rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-600-04/20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0043 od 24. prosinca 2020. godine, utvrđeno je da u bitnome sadrži naredbe prosvjetne inspekcije Srednjoj školi u Biogradu te obrazloženje istih. Nadalje isto rješenje sadrži i podatke o konkretnoj humanitarnoj akciji. Nadalje, uvidom u sadržaj Zapisnika UP/I-600-04/20-03/00199, URBROJ: 533-07-20-0001 od 5. studenoga 2020. godine, utvrđeno je da u bitnome sadrži inicijale zaposlenika tijela javne vlasti, podatke o njihovom radu, podatke o postupku inspekcijskog nadzora i podatke o humanitarnoj akciji.

Vezano uz navode tijela javne vlasti iz osporenog rješenja da zatraženi zapisnik predstavlja ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, sukladno zakonu, konkretno u skladu sa odredbom članka 16. stavci 1. i 4. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, Povjerenik za informiranje ističe odredbu članka 37. Zakona o prosvjetnoj inspekciji kojom je propisano da je inspekcijski postupak završen kad je završeno poduzimanje mjera i radnja na temelju stanja utvrđenog zapisnikom, na način propisan člankom 30. i 35. istog Zakona, odnosno kada je zapisnik kojim je utvrđeno da u nadzoru nisu nađene povrede zakona ni drugih propisa zaključen i potpisan. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je inspekcijski nadzor završen, pa nije moguće u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 16. stavci 1. i 4. Zakona o prosvjetnoj inspekciji. Naime istim člankom je u bitnome propisano da je inspektor dužan provodeći inspekcijski nadzor čuvati osobne i druge povjerljive podatke koje sazna u obavljanju svojih dužnosti kao službenu tajnu, odnosno da je prosvjetna inspekcija dužna čuvati kao inspekcijsku tajnu dokumentaciju i druge podatke i činjenice u vezi s inspekcijskim postupkom.

Isto tako tijelo javne vlasti pogrešno ističe dostavu izvještaja o provedenom inspekcijskom nadzoru žalitelju, povodom njegovog podneska, s obzirom da isto ne predstavlja dostavu predmetnog zapisnika odnosno dostavu cjelovite i potpune informacije.

Uz naprijed navedeno se posebno ističe dosadašnja praksa Povjerenika za informiranje, da su zapisnici i rješenja iz postupaka inspekcijskog nadzora, nakon što su isti u potpunosti dovršeni, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti, a primjer takve odluke objavljen je na poveznici http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=679.

Također se ukazuje na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi br. UsII-269/17 od 30. studenog 2017. godine, predmet kojeg postupka su zapisnici i rješenja prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojoj je navedeno da „..zatražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja, koje bi trebale biti dostupne javnosti, jer se onemogućavanjem transparentnosti u radu tijela javne vlasti onemogućava i Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama...“, a Povjerenik za informiranje smatra da se navedena utvrđenja mogu primijeniti i u konkretnom slučaju.

S obzirom da rješenje i zapisnik sadrže osobne podatke potrebno je razmotriti odredbu članka 15. stavka 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Nadalje, uvodnom odredbom broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište.

U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima. Pri navedenom treba imati u vidu i odredu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisana mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa informacijama, a koju odredbu prvostupanjsko tijelo nije niti razmatralo u postupku prije donošenja osporenog rješenja.

U žalbenom postupku u odnosu na podatak iz predmetnog Rješenja i Zapisnika o humanitarnoj akciji je utvrđeno da isti sadrže podatke iz kojih je moguće utvrditi identitet djeteta te u odnosu na te navedene podatke ne prevladava javni interes već prevladava potreba prava na ograničenje jer bi dostava navedenih podataka predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život djeteta te je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke. Isto je tako primjenom naprijed navedene odredbe trebalo prekriti inicijale osobe kojoj je izdano pisano upozorenje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno osobe na koju se odnose moguće povrede iz radnih odnosa a koji podatak se nalazi na stranici 6. Rješenja te stranici 7. Zapisnika, jer bi dostava navedenih podataka predstavljala nepotrebno zadiranje u privatni život tih osoba.

Uz podatke o identitetu djeteta, prema članku 16. stavku 1. Konvencije o pravima djeteta (SL SFRJ 15/90), koje je RH stranka od 08. listopada 1991. godine na temelju notifikacije o sukcesiji, propisano je da niti jedno dijete ne smije biti podvrgnuto samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni život.

Uzimajući u obzir navedene odredbe, te činjenicu da sukladno članku 3. Konvencije o pravima djeteta, državna tijela u svim akcijama koje se odnose na djecu, moraju postupati u najboljem interesu djeteta, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju interes djeteta zahtjeva da se zatražene informacije koje upućuju na identifikaciju djeteta ne učine dostupnim.

Nadalje, inicijali osobe kojoj je izdano pisano upozorenje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno osobe na koju se odnose moguće povrede iz radnih odnosa smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i ostavljati trećim osobama samo u zakonom propisanu svrhu ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, u protivnom, neovlaštenim dostavljanjem trećim osobama, došlo do povrede prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Uz to se dalje dodaje i da bi se u protivnom postupilo suprotno zakonskim odredbama članka 29. stavka 1. Zakona o radu. Tom zakonskom odredbom propisano je da se osobni podaci radnika smiju dostaviti trećim osobama, samo ako je to tim ili drugim zakonom propisano ili, ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom.

U žalbenom postupku utvrđeno je da ne dolazi do kršenja Opće uredba o zaštiti podataka ako se dostave imena i prezimena, odnosno inicijali ostalih zaposlenika tijela javne vlasti koji se navode u predmetnim informacijama s obzirom da se sredstva za njihov rad isplaćuju iz javnih sredstava.

Osim toga, također se ističe kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve rasprave u odnosu na dio zatraženih informacija, niti se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Odredbom članka 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 i 110/21) i članku 25. stavku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan