KLASA: UP/II-008-07/23-01/418
URBROJ: 401-01/05-23-7
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar KLASA: UP/I-034-03/23-01/06, URBROJ: 2196-1-11-5-51-1-23-02 od 5. svibnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar KLASA: UP/I-034-03/23-01/06, URBROJ: 2196-1-11-5-51-1-23-02 od 5. svibnja 2023. godine.
3. Odbacuje se zahtjev ......... za dostavom ugovora o financijskom leasingu te pripadajućim općim uvjetima uz ugovore iz razdoblja od 2012. do 2014. godine.
4. Nalaže se trgovačkom društvu Komunalac d.o.o. Vukovar da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 29. travnja 2023. godine, kojim je tražio pristup preslici ugovora o financijskom leasingu te pripadajućim općim uvjetima uz ugovor o financijskom leasingu, ukoliko je primjenjivo, zaključenim od 2012. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti smatra da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu i zaštićena je propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu radi bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra da tražena informacija predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama pa se ne provodi test razmjernosti i javnog interesa te je isključena primjena ograničenja poslovne tajne. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je osnovana.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U žalbenom postupku trgovačko društvo Komunalac d.o.o. Vukovar je dana 23. svibnja 2023. godine aktom KLASA: UP/I-034-03/23-01/06, URBROJ: 2196-1-11-5-51-1-23-05 dostavilo Povjereniku za informiranje žalbu žalitelja sa spisom predmeta na nadležno postupanje, a dana 25. svibnja 2023. godine je na poziv Povjerenika za informiranje od 24. svibnja 2023. godine, aktom KLASA: UP/I-034-03/23-01/06, URBROJ: 2196-1-11-5-51-1-23-07 dostavio informaciju koja je predmet ovog postupka.
Isto tako je dana 5. srpnja 2023. godine putem elektroničke pošte, trgovačko društvo Komunalac d.o.o. Vukovar na poziv Povjerenika za informiranje dodatno nadopunilo spis predmeta sa rješenjem Državnog arhiva u Vukovaru KLASA: UP/I-611-03/22-07/13, URBROJ: 2196-119-04-22-2 od 9. ožujka 2022. godine, kojim se odobrava izlučivanje i uništavanje gradiva trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar te „Prijedlogom za izlučivanje gradiva“ trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar KLASA: 363-04/22-01/01, URBROJ: 2196-1-11-5-53-1-22-01, dostavljenim kao privitak rješenju. U navedenoj elektroničkoj pošti trgovačko društvo Komunalac d.o.o. Vukovar se očitovalo da je sklapalo ugovore o financijskom leasingu u razdoblju za koje je žalitelj zatražio informaciju, da je izlučeno arhivsko gradivo trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar kako je navedeno u rješenju 9. ožujka 2022. godine, te da su Povjereniku za informiranje dostavljeni svi ugovori za razdoblje od 2012. godine do danas, a koje trgovačko društvo Komunalac d.o.o. Vukovar posjeduje.
U drugostupanjskom postupku, uvidom u spis dostavljenog predmeta utvrđeno je da je žalitelj od trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar zatražio zahtjevom od 29. travnja 2023. godine pristup preslici ugovora o financijskom leasingu te pripadajućim općim uvjetima uz ugovore, ukoliko je primjenjivo, zaključenim od 2012. godine.
Nadalje je utvrđeno da je službenik za informiranje trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar o navedenom zahtjevu odlučio osporenim rješenjem KLASA: UP/I-034-03/23-01/06, URBROJ: 2196-1-11-5-51-1-23-02 od 5. svibnja 2023. godine.
U obrazloženju osporenog rješenja citira se zahtjev žalitelja kao i odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, u rješenju se navodi da je utvrđeno da se zatražena informacija nalazi u posjedu tijela javne vlasti, da se ne radi o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima, te da ista podliježe ograničenju iz članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iz dostavljene dokumentacije je vidljivo da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interese aktom KLASA: UP/I-034-03/23-01/06, URBROJ: 2196-1-11-5-51-1-23-03, u kojem se navodi da informacija podliježe zakonskim ograničenjima, da je poslovna tajna, da sadrži osobne podatke odgovornih osoba u pravnim osobama i da nije informacija o raspolaganju javnim sredstvima i kao takva nije dostupna javnosti. Nadalje se navodi da je za zatražene ugovore tijelo javne vlasti obveznik primjene Zakona o javnoj nabavi te da su isti počevši od 2018. godine do danas, dostupni javnosti kroz elektronički oglasnik javne nabave. U testu razmjernosti i javnog interese se navodi i da trgovačko društvo Komunalac d.o.o. Vukovar nije korisnik javnih sredstava niti ostvaruje položaj na tržištu, da nije uvedeno ni kao proračunski ni izvanproračunski korisnik sredstava proračuna jedinice lokalne samouprave u registru koji vodi Ministarstvo financija Republike Hrvatske, već da svoje prihode ostvaruje pružanjem usluga na tržištu, komunalnih i javnih usluga, te da bi se davanjem i objavom informacije tijelo javne vlasti izložilo riziku podnošenja tužbe zbog povrede tajnosti podataka. Isto tako se navodi u pogledu starijih ugovora, da društvo Komunalac d.o.o. Vukovar ima obvezu čuvati dokumentaciju o javnoj nabavi pet godina sukladno Zakonu o arhivskom gradivu.
U žalbenom postupku, Povjerenik za informiranje je razmotrio žalbene navode i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku po zahtjevu žalitelja nije potpuno i točno utvrdilo činjenično stanje te nije pravilno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Odredbom članka 5. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama između ostalog je propisano je da su tijela javne vlasti i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.
Isto tako je člankom 5. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da pravo na pristup informacijama obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacije kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom.
Iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da se Zakon o pravu na pristup informacijama primjenjuje na trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.
Nadalje, odredbom članka 15. stavka 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, a točkom 4. istog članka i stavka Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Valja istaknuti odredbu članka 16. stavak 1. istog Zakona kojim je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. U stavku 3. istog članka Zakona propisano je kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu sredstava dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Člankom 23. stavkom 6. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u svezi sa s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uvidom u javno dostupne podatke utvrđeno je da je trgovačko društvo Komunalac d.o.o. Vukovar tijelo javne vlasti kojemu je grad Vukovar jedini osnivač te da obavlja poslove od javnog interesa.
Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku cijenio sadržaj zatraženih informacija te je sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. navedenog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Nadalje, uvodnom odredbom broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima. Pri navedenom treba imati u vidu i odredu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisana mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa informacijama, a koju odredbu prvostupanjsko tijelo nije niti razmatralo u postupku prije donošenja osporenog rješenja.
U žalbenom postupku dostavljeni su ugovori o financijskom leasingu sklopljeni u razdoblju od 2015. do 2021. godine između tijela javne vlasti, trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Vukovar, kao primatelja leasinga te davatelja leasinga, registriranih leasing društava u Republici Hrvatskoj. Većina dostavljenih ugovora sadrže kao dodatak pripadajuće opće uvjete.
Uvidom u predmetne ugovore je utvrđeno da isti sadrže datum sklapanja ugovora, opće podatke o davatelju i primatelju leasinga, objektu leasinga, dobavljaču objekta leasinga, gdje je primjenjivo, imena i prezimena potpisnika ugovora-odgovornih osoba u tijelu javne vlasti tako i u pravnoj osobi, kao i njihovi potpisi te parafi fizičkih osoba. Uvidom u opće uvjete uz ugovore, vidljivo je da pojedini sadrže potpise odgovornih osoba te parafe fizičkih osoba.
Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu, postojeću dokumentaciju u spisu predmeta, kao i dostavljenu informaciju, te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti jer se zahtjevom žalitelja traže podaci o raspolaganju javnim sredstvima tijela javne vlasti koji ne podliježu ograničenju pristupa. Isto tako je utvrđeno da tijelo javne vlasti ne posjeduje ugovore o financijskom leasingu za razdoblje od 2012. do 2014. godine.
U drugostupanjskom postupku, Povjerenik za informiranje je utvrdio da tražene informacije navedene u točki 2. izreke ovoga rješenja su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na naziv, iznos i namjenu sredstava dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, a da u ostalom dijelovima predmetnih informacija nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, iako se u navedenim informacijama navode imena i prezimena fizičkih osoba, kao i njihovi potpisi te parafi u žalbenom je postupku zaključeno da u konkretnom slučaju ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da se radi o obveznim podacima koji su sastavni dio ugovora te da se odnose na dužnosnike, čelnika i zaposlenike tijela javne vlasti vezano uz postupak dodjele javnih sredstava i koji su potpisali ugovor ili su navedeni u predmetnim informacijama u svom službenom svojstvu, pri čemu se ističe i da se Opća uredba o zaštiti podataka ne odnosi na pravne osobe. Nesporno je da se radi o informacijama koje se vezane uz potrošnju javnih sredstava, odnosno dokumentima iz kojih je vidljivo u koju su svrhu potrošena javna sredstava, a za koje informacije nedvojbeno postoji javni interes. Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem zakonske odredbe iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebaju biti dostupne javnosti.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da tijelo javne vlasti smatra da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu, odnosno da bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji došlo do povrede ugovornih odredbi i narušavanje poslovnih odnosa, a da je javni interes ostvaren objavom informacija o financijskom leasingu na internetskoj stranici tijela javne vlasti, međutim navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Imajući u vidu navedeno, logično je da informacije koje žalitelj traži ne mogu predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada. Nadalje, Povjerenik za informiranje nije utvrdio vjerojatnost ozbiljne povrede gospodarskih interesa tijela javne vlasti ili davatelja leasinga ako bi se sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju omogućio pristup informacijama koje su predmet postupka.
Napominje se da je poslovna tajna uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.
Ukazuje se i na presudu Visokog upravnog sud Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-440/20 od 30. travnja 2021. godinu kojoj je prihvaćen stav Povjerenika za informiranje da standardne ugovorne klauzule ne mogu predstavljati poslovnu tajnu i na presudu poslovni broj: UsII-372/21-4 od 13. siječnja 2022. godinu u kojoj je prihvaćen stav Povjerenika za informiranje da se ugovor o operativnom leasingu koji je tijelo javne vlasti sklopilo odnosi na raspolaganje javnim sredstvima tijela javne vlasti.
Važno je napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor s tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti. Stoga, ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti podložni su preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađeno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. S time u vezi, ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama bi izazvalo sumnju u dijelu javnosti da poslovna tajna skriva nekompetentnost, loše upravljanje, rad za privatne interese i korupciju.
Sukladno navedenom, Povjerenik za informiranje smatra da tražene informacije iz točke 2. izreke ovog rješenja predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se radi o ugovoru o financijskom leasingu koje je sklopilo tijelo javne vlasti kao primatelj leasinga i istim ugovorom u obvezi je plaćati naknadu za korištenje objekta leasinga. Prema mišljenju Povjerenika za informiranje u konkretnom slučaju se nedvojbeno radi o informaciji od javnog interesa, a koja ukazuje na raspolaganje javnim sredstvima, stoga je potrebno omogućiti žalitelju pristup traženoj informaciji jer se omogućavanjem pristupa informaciji osigurava transparentnost rada tijela javne vlasti.
Nadalje, Povjerenik za informiranje ističe da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u svakom pojedinom slučaju treba utvrditi prevladava li javni interes za omogućavanjem pristupa informacijama ili potreba zaštite prava na ograničenje.
Isto tako se uz navod prvostupanjskog tijela da nije korisnik javnih sredstava niti ostvaruje položaj na tržištu, da nije uveden ni kao proračunski ni izvanproračunski korisnik sredstava proračuna jedinice lokalne samouprave u registru koji vodi Ministarstvo financija Republike Hrvatske, već da svoje prihode ostvaruje pružanjem usluga na tržištu, komunalnih i javnih usluga ističe presuda Visokog Upravnog suda, Poslovni broj: UsII-246/18-6, https://tom.pristupinfo.hr/odlukes/1542712972-Us-II-246-18-6.docx, kojom je potvrđen stav Povjerenika za informiranje da Komunalac d.o.o. Vukovar raspolaže javnim sredstvima pa se primjenjuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) i članku 25. stavku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.
Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se tijelu javne vlasti nalaže rješavanje zahtjeva za pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.
Odredbom članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Nadalje, uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta, konkretno uvidom u rješenje Državnog arhiva u Vukovaru od 9. ožujka 2022. godine utvrđeno je da je Državni arhiv u Vukovaru odobrio izlučivanje i uništavanje gradiva prvostupanjskog tijela prema prijedlogu za izlučivanje gradiva KLASA:363-04/22-01/01, URBROJ: 2196-1-11-5-53-1-22-01 od 22. veljače 2022. godine. Iz točke 19. tablice sadržane u „Prijedlogu za izlučivanje gradiva“ je nadalje vidljivo da je izlučeno gradivo Odjela komercijalnih poslova i javne nabave, kojemu je istekao rok čuvanja, i to javna nabava, između koje se nalazi financijski leasing, za razdoblje od 2006. do 2014. godine.
Prema gore navedenom prvostupanjsko tijelo ne posjeduje ugovore o financijskom leasingu sa općim uvjetima za razdoblje od 2012. do 2014. godine, te se informacija zatražena u zahtjevu koja se odnosi na navedeno razdoblje ne može ni dostaviti žalitelju jer ju tijelo javne vlasti ne posjeduje, pa je dio zahtjeva žalitelja kojim je zatražena dostava ugovora o financijskom leasingu sa općim uvjetima za razdoblje od 2012. do 2014. godine, prvostupanjsko tijelo trebalo odbaciti temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom svega navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i članku 25. stavku 7., a u vezi s člankom 15. stavci 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točki 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan