KLASA: UP/II-008-07/23-01/230

URBROJ: 401-01/06-23-3

Zagreb, 10. srpnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-008-01/23-02/0000001, URBROJ: 374-1-10-23-1 od 9. veljače 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-008-01/23-02/0000001, URBROJ: 374-1-10-23-1 od 9. veljače 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Hrvatskih voda odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 30. siječnja 2023. godine kojim je zatražio preslike građevinske knjige, dnevnike rada ljudi i strojeva, očevidnike i zapisnike za radove koje je izveo izvođač Neretvanski sliv d.o.o. za naručitelja Hrvatske vode sukladno ispostavljenoj obračunskoj situaciji za 2020. i 2021. godinu temeljem sklopljenih ugovora o uslugama preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda za branjeno područje 32, pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga jer prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, čime mu je uskratilo zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Navodi kako navedeno rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog propisa i zbog povrede procesno pravne pretpostavke dostave pismena. Nadalje, navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje pozivajući se u preambuli rješenja na članak 23. stavak 5. točku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da predmetni članak stavka 5. a niti točka 5. nisu propisani navedenim Zakonom. S time u vezi navodi kako službenik za informiranje u rješenju navodi da su se ispunili svi elementi zlouporabe prava na pristup informacijama citirajući odredbu članka 23. stavka 6. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe kako navodi tijela javne vlasti da on zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, zbog subjektivnih odnosno objektivnih elemenata nisu pravno utemeljeni niti je službenik za informiranje dokazao zloupotrebu prava na pristup informacijama. Smatra da je tijelo javne vlasti povrijedilo načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe, jer međusobna komunikacija, uljuđeno i pristojno ophođenje trebaju omogućiti olakšavanje pristupa informacijama te brže i efikasnije rješavanje zahtjeva. Ističe kako nisu utemeljeni niti navodi iz osporenog rješenja vezanih za prekomjernu opterećenost radnih kapaciteta i ugroženost redovnog funkcioniranje tijela javne vlasti, zbog obveza propisanih Zakonom o pravu na pristup informacijama. Žalitelj u nastavku pojašnjava kako se radi o ustavnom pravu te da je namjera zakonodavca prilikom donošenja Zakona o pravu na pristup informacijama bila omogućiti pravo na pristup informacijama na način da se povećava transparentnost i odgovornost rada tijela javne vlasti, te omogući građanima (poreznim obveznicima) dobivanje „javnih informacija“ s obzirom na činjenicu da Hrvatske vode upravljaju s 5 milijardi kuna ( 660 milijuna eura) javnog novca. Navodi da osporenim rješenjem tijelo javne vlasti unaprijed prejudicira da će svakom korisniku koji zatraži ovakvu vrstu informacije ista biti uskraćena zbog opterećenosti poslom, što je zapravo u potpunoj suprotnosti s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a posebno u suprotnosti sa načelima javnosti i slobodnog pristupa, načela jednakosti i načela međusobnog poštovanja i suradnje. Ističe da je kvalificiranje učestalog podnošenja zahtjeva zlouporabom Zakona o pravu na pristup informacijama krajnje neodgovorno ponašanje tijela javne vlasti koje se isključivo financira javnim novcem, s obzirom da on kao podnositelj informacije pokušava doći do određenih informacija koje su u posjedu tijela javne vlasti, a koje bi mu pomogle ostvariti neko drugo pravo. Također, naglašava da Hrvatske vode, kao tijelo s javnim ovlastima, svoje pravo javnih ovlasti upravljanja vodama prenose na trgovačka društva u privatnom vlasništvu temeljem sklopljenih Ugovora i Sporazuma te prenose na njih određena prava i obveze da obavljaju javne poslove u ime i za račun Hrvatskih voda, zbog čega ne čudi brojka od tisuću zahtjeva godišnje na koje se poziva službenik za informiranje, s obzirom na činjenicu da trgovačka društva koja rade u ime i za račun Hrvatskih voda nisu tijela javne vlasti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, već privatna trgovačka društva. Nadalje, posebno ističe da pismeno koje mu je dostavljeno u obliku rješenja, mora biti dostavljeno sukladno članku 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09. i 110/21.) kojim je uređen institut dostave upravnih akata. Zaključno navodi kako je iz svega navedenog razvidno da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva te predlaže Povjereniku za informiranje da poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Hrvatske vode su dana 24. ožujka 2023. godine, aktom KLASA: 008-01/23-05/0000001, URBROJ: 374-1-10-23-1 od 22. ožujka 2023. godine dostavile Povjereniku za informiranje na nadležno postupanje spis predmeta po žalbi.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. siječnja 2023. godine od Hrvatskih voda kao tijela javne vlasti, zatražio sljedeće: da mu se dostave građevinska knjiga, dnevnici rada ljudi i strojeva, očevidnici i zapisnici za radove koje je izveo izvođač Neretvanski sliv d.o.o. za naručitelja Hrvatske vode, sukladno ispostavljenoj Obračunskoj situaciji za 2020. i 2021. godinu, a temeljem sklopljenih Ugovora o uslugama preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda za branjeno područje 32.

Postupajući po navedenom zahtjevu žalitelja Hrvatske vode donijele su osporeno rješenje odbivši zahtjev temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žalitelja.

U obrazloženju navedenog rješenja citiran je sadržaj predmetnog zahtjeva žalitelja te su u nastavku opisani njegovi raniji zahtjevi koje je podnosio prvostupanjskom tijelu, kako slijedi:

- zahtjev od 19. svibnja 2022. godine (zatražen važeći Ugovor za preventivne, redovne i izvanredne mjere obrane od poplava i leda na branjenom području br. 32, područja malih slivova Neretva- Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine sklopljen sa trgovačkim društvom Neretvanski sliv d.o.o. iz Opuzena);

- zahtjev od 24. svibnja 2022. godine (tražena cjelokupna tehnička dokumentacija o izvedenim radovima na melioracijskom kanalu III. i IV. vrste k.č.br. 600/3 k.o. Opuzen II te radove na izgradnji Preljeva – prelivnica);

- zahtjev od 13. lipnja 2022. godine (tražene preslike Ugovora: 1. Usluge preventivnog i korektivnog strojarskog održavanja na crpnim stanicama, ustavama i branama koje su u sustavu obrane od poplava Hrvatskih voda na području Vodnogospodarskog odjela za slivove južnog Jadrana sklopljen 28. listopada 2022. godine sa ugovarateljem Neretvanski sliv d.o.o., 2. usluge održavanja detaljne melioracijske i građevinske odvodnje i navodnjavanja na branjenom području br. 32, području malih slivova Neretva - Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine, broj ugovora 13- 029/19 od 13. kolovoza 2019. godine, 3. tromjesečna evidencija ugovora - usluga održavanja detaljne melioracijske i građevinske odvodnje i navodnjavanja na branjenom području br. 32, području malih slivova Neretva - Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine, oznaka ugovora 24-285/19 od 19. rujna 2019. godine sa ugovarateljem Neretvanski sliv d.o.o., 4. tromjesečna evidencija ugovora - usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava na branjenom području br. 32 , području malih slivova Neretva - Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine, oznaka ugovora 24-141/19 od 1. ožujka 2019. godine sa ugovarateljem Neretvanski sliv d.o.o., 5. tromjesečna evidencija ugovora - usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava na branjenom području br. 32 , području malih slivova Neretva - Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine, oznaka ugovora 24-148/20 od 28. veljače 2020. godine sa ugovarateljem Neretvanski sliv d.o.o., 6. usluga preventivnog i korektivnog strojarskog održavanja na crpnim stanicama, ustavama i branama koje su u sustavu obrane od poplava Hrvatskih voda na području Vodnogospodarskog odjela za slivove južnog Jadrana, broj ugovora 42-423/20 od 28. listopada 2020. godine sa ugovarateljem Neretvanski sliv d.o.o., 7. tromjesečna evidencija ugovora - usluga preventivnog i korektivnog elektrostrojarskog održavanja na crpnim stanicama, ustavama i branama obrane od poplava Hrvatskih voda 2021-2025 na području Opuzena i Vrgorca, broj ugovora 42-039/22 sklopljen 13. siječnja 2022. godine s ugovarateljem Neretvanski sliv d.o.o., 8. usluga preventivnog i korektivnog elektrostrojarskog održavanja na crpnim stanicama, ustavama i branama obrane od poplava Hrvatskih voda 2021-2025 na području Opuzena i Vrgorca, broj ugovora 42-001/22 od 13. siječnja 2022. godine sklopljen s ugovarateljem Neretvanski sliv d.o.o., 9. održavanje daljnjih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje na branjenom području 32 - mali sliv Neretva-Korčula i Dubrovačko primorje i otoci, broj ugovora 24-255/18 od 14. rujna 2018. godine, 10. tromjesečna evidencija ugovora - usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava na branjenom području br. 32, području malih slivova Neretva - Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine, oznaka ugovora 24-148/20 od 28. veljače 2020. godine sa ugovarateljem Neretvanski sliv d.o.o. Hrvatske vode);

- zahtjev od 4. srpnja 2022. godine (zatražena potvrda da li Hrvatske vode postupaju sukladno Pravilniku o rukovanju ustavama i brodskim prevodnicama na Neretvi i maloj Neretvi („Službeni glasnik" broj 2/82.);

- zahtjev od 5. srpnja 2022. godine (tražena informacija da li je tvrtka ASFALT-INŽENJERING d.o.o. sa sjedištem u Metkoviću, Dubrovačka 34, zastupana po direktorici Maji Erceg, obavljala radove za investitora Hrvatske vode i ugovaratelja branjenog područja 32 Neretvanski sliv d.d. u svojstvu izvođača ili podizvođača radova);

- zahtjev od 22. studenoga 2022. godine (zatražen podatak o ukupnom iznosu izvršenja usluga iz Okvirnog sporazuma za nabavu usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 32, područje malog sliva Neretva-Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine, evidencijski broj 13-033/18);

- dva zahtjeva od 24. studenoga 2022. godine (1 zahtjev: traži da mu se dostave svi pojedinačni ugovori o javnoj nabavi i točne lokacije izvršenih usluga sa izvršiteljem Neretvanski sliv d.o.o. za vremensko razdoblje od 18. siječnja 2019. godine do danas, a sve na temelju Okvirnog sporazuma za nabavu usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 32, područje malog sliva Neretva-Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine), (2. zahtjev: traži preslike Ugovora broj 24-269/18 - Radovi na uređenju obale male Neretve sa zaštitom zaobalja ukupne vrijednosti nabave 62.494.466,63 kune i izmjena predmetnog ugovora (nepredviđeni radovi));

- zahtjev od 20. prosinca 2022. godine (zatraženi Ugovori i računi za obavljene usluge uređenja obrambenog nasipa VD-1-3-2 zajedno sa ugrađenim prelivnicima, koje se nalaze na k.č.br. 3491/3 k.o. Opuzen, a sve na temelju Okvirnog Sporazuma za nabavu usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 32, područje malog sliva Neretva-Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine, evidencijski broj 13-033/18);

- zahtjev od 24. siječnja 2023. godine (traži dostavu svih računa za obavljene usluge za 2020. i 2021. godinu izdanih na temelju Okvirnog Sporazuma za nabavu usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 32, područje malog sliva Neretva-Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine), a povodom kojih je žalitelju omogućen pristup zatraženim informacijama.

Nadalje je navedeno kako je žalitelj 30. siječnja 2023. godine podnio predmetni zahtjev koji je odbijen, s obzirom da je iz svega kronološki navedenog vidljivo da su ispunjeni svi elementi zlouporabe prava na pristup informacijama iz članka 23. stavka 6. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, a i prema Smjernicama za provedbu ovog Zakona, a vezano za primjenu odredbe o zlouporabi prava. Pojašnjeno je da je iz navedenog u opisu kronologije zahtjeva i njihovih sadržaja vidljivo da je subjektivni element ispunjen, jer se radi o podnositelju koji uporno podnosi više funkcionalno povezanih zahtjeva, pri čemu je isti fokusiran na jedan Okvirni sporazum s jednog branjenog područja koji je vezan za jednog izvođača. Navedeno je da je objektivni element zlouporabe vidljiv u učestalosti podnošenja zahtjeva od strane žalitelja i obimnosti traženih informacija, a što je pojašnjeno time da ni Službeniku za informiranje, ni njegovom timu, izvršavanje obveza određenih Zakonom o pravu na pristup informacijama nisu jedina radna zaduženja koja imaju, već da oni obavljaju i više drugih poslova iz djelokruga tijela javne vlasti, pa da time traženja žalitelja utječu na ostvarivanje prava drugih osoba. Istaknuto je da navedeno dovodi do prekomjerne opterećenosti radnih kapaciteta tijela javne vlasti te do ugrožavanja javnog interesa koji se održava u redovnom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove osnovne svrhe te zaštite prava trećih osoba koje ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu. U odnosu na pravo na pristup informacijama navedeno je da zlouporaba od strane žalitelja dovodi do kršenja zakonskog načela jednakosti, a imajući u vidu učestalost odnosno obimnost traženog kod podnošenja zahtjeva predmetnog podnositelja, čime se tijelo javne vlasti dovodi u poziciju da stavlja ostale korisnike u neravnopravan položaj te da je takvo opterećenje nerazmjerno cilju i svrsi Zakona o pravu na pristup informacijama, a imajući u vidu i to da tijelo javne vlasti na godišnjoj razini zaprimi preko tisuću zahtjeva za pristup informacijama. Također je navedeno da na taj način dolazi do mogućnosti kršenja zakonskog načela pravodobnosti, potpunosti i točnosti informacija. Zaključno je navedeno da je rezultat spajanja subjektivnog i objektivnog elementa zlouporabe prava na pristup informacijama vidljiv u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene ovog instituta, što rezultira neopravdanom opterećenju rada i funkcioniranju tijela javne vlasti, a bez ostvarivanja javnog interesa koji bi nadilazio samo opterećenje, a slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.orq/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva s dostavom istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Dana 25. lipnja 2022. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 69/22.) prema kojem je dotadašnji stavak 5. članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama postao stavak 6. istog članka.

S obzirom da je zahtjev za pristup informacijama žalitelja odbijen temeljem članka 23., stavka 6., točke 5., Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku bilo potrebno razmotriti sve zahtjeve koje je žalitelj podnio prvostupanjskom tijelu te da li on putem više povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Prilikom utvrđivanja moguće zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je razmotriti i na koji način je tijelo javne vlasti organiziralo rad službenika za informiranje odnosno je li službeniku za informiranje glavna ili osnovna radna obveza primjena Zakona o pravu na pristup informacijama ili ima i druge radne obveze. Također je potrebno razmotriti ukupan broj osoba koje tijelo javne vlasti zapošljava kako bi se mogla utvrditi da li obradom zahtjeva za pristup informacijama dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer se određeni broj službenika angažira na obradi zahtjeva za pristup informacijama (izrada preslika, pretvaranje informacija u neki drugi oblik i si.).

Imajući u vidu sve navedeno, razmotreno je dolazi li u konkretnom slučaju do zlouporabe prava i jesu li Hrvatske vode donijele na zakonu utemeljenu odluku o zlouporabi prava na pristup informacijama.

U aktu KLASA: 008-01/23-05/0000001, URBROJ: 374-1-10-23-1 od 22. ožujka 2023. godine, kojim je dostavljen spis predmeta na nadležno postupanje Hrvatske vode su se očitovale kako se u prilogu dostavljaju predmeti po zahtjevima žalitelja u 2022. i 2023. godini te preslike dijela Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Hrvatskih voda iz 2022. i 2023. godine koji se odnose na te zahtjeve uz informacije koje su po istim zahtjevima bile dostavljene žalitelju. U citiranom aktu prvostupanjsko tijelo se očitovalo kako nisu u mogućnosti dostaviti informacije koje su predmet zahtjeva u konkretnom slučaju, jer se radi o 20 građevinskih knjiga, koje nisu u elektroničkom obliku niti se nalaze u prostorijama Vodnogospodarske Ispostave nego kod izvođača radova. U pogledu Građevinskih dnevnika tijelo javne vlasti je navelo kako se radi o informacijama koje se nalaze u prostorijama Vodnogospodarske Ispostave Neretva-Korčula u Opuzenu, ali da se radi o vrlo opsežnim materijalima koji nisu u elektroničkom obliku pa je njihova dostava otežana, kao i da očevidnici i zapisnici radova ne postoje u smislu u kojem ih žalitelj traži.

U žalbenom postupku je izvršen uvid u Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2022. godinu Hrvatskih voda, koje je javno dostupno na poveznici https://voda.hr/sites/default/files/2023-01/Godisnje_izvjesce%202022.pdf iz kojeg je utvrđeno da je u 2022. godini prvostupanjsko tijelo zaprimilo 933 zahtjeva za pristup informacijama, kao i u dio Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Hrvatskih voda iz 2022. i 2023. godine, koji se odnose na zahtjeve koje je navedenom tijelu javne vlasti podnosio žalitelj, a kojim je utvrđeno da je isti ukupno podnio 11 zahtjeva za pristup informacijama. Uvidom u navedene upise po zahtjevima žalitelja utvrđeno je da je žalitelju u 10 slučajeva povodom zahtjeva omogućen pristup informacijama, a da je odbijen u pogledu jednog zahtjeva u konkretnom slučaju.

Uzimajući u obzir navedeno Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da broj žaliteljevih zahtjeva na prvi pogled ne ukazuje na mogućnost opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, ali je uvidom u njihov sadržaj zaključio kako se radi o voluminoznim zahtjevima kojima se traži veći broj informacija od kojih se mnoge odnose na dulji vremenski period, odnosno da se radi o zahtjevima kojima se traže nespecificirane informacije, korištenjem riječi „svi”, „cjelokupnu”, ili „svih”.

Nadalje je utvrđeno kako žalitelj u svojim zahtjevima u većem dijelu traži dokumentaciju vezanu za Okvirni Sporazum za nabavu usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 32, područje malog sliva Neretva-Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine, koja mu je po ranijim zahtjevima i dostavljena te da postupno, u odnosu na već zaprimljene informacije od tijela javne vlasti, proširuje svoje traženje na sve podatke koje vezano za navedene usluge posjeduje prvostupanjsko tijelo.

Vezano za navedeno se napominje kako su žalitelju po ranijem zahtjevu dostavljeni svi računi za obavljene usluge za 2020. i 2021. godinu izdani na temelju Okvirnog Sporazuma za nabavu usluga preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 32, područje malog sliva Neretva-Korčula i Dubrovačko primorje i otoci za razdoblje od 4 godine), a da on zahtjevom u konkretnom slučaju traži da mu se dostave građevinska knjiga, dnevnici rada ljudi i strojeva, očevidnici i zapisnici u kojima su radovi evidentirani sukladno ispostavljenoj Obračunskoj situaciji za 2020. i 2021. godinu, što znači da se on zapravo stavlja u ulogu svojevrsnog „inspektora“. U praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo se podnošenje zahtjeva naziva „pecanjem" (information fishing) i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje je uzeo u obzir i okolnost da je, ako bi se svaki pojedini zahtjev žalitelja koji je podnio prvostupanjskom tijelu razmatrao pojedinačno, vidljivo da su se u njima tražile informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju od javnog značaja, a koja se traženja odnose na raspolaganja sredstvima tijela javne vlasti. Međutim, uzimajući u obzir da tijela javne vlasti sukladno propisima koji se na njih primjenjuju imaju obveze javno objavljivati određene informacije i svoje poslove obavljati sukladno navedenim propisima i svojim općim aktima te su podložna kontrolama nadležnih tijela, postavlja se pitanje opravdanosti takvog općenitog i nepreciziranog traženja informacija kao u gore navedenim te u konkretnom slučaju, kada korisnici ukoliko imaju neke sumnje u nepravilnosti odnosno nezakonitosti imaju na raspolaganju nadležne institucije. Naime, u ovom slučaju osobito je uzeto u obzir da Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, u području vodnoga gospodarstva i zaštite voda obavlja upravne i stručne poslove iz područja zaštite od štetnog djelovanja voda, vodnog dobra, navodnjavanja i melioracijske odvodnje, zaštite voda, korištenja voda za različite namjene, djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje otpadnih voda, uključujući i proces restrukturiranja i okrupnjavanja vodnokomunalnog sektora i provedbu ulaganja u razvoj vodnokomunalne infrastrukture te posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama te da navedena Uprava provodi upravni nadzor nad Hrvatskim vodama i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u provedbi javnih ovlasti na temelju zakona i drugih propisa iz područja upravljanja vodama i provodi poslove kontrole naplate naknada i ulaganja u razvoj vodnih građevina iz nacionalnih sredstava.

U žalbenom postupku je stoga zaključeno kako traženje žalitelja u konkretnom slučaju predstavlja opterećenje za prvostupanjsko tijelo, s obzirom da se predmetnim zahtjevom traži velika količina informacija iz razdoblja od dvije godine. Nadalje, zaključeno je kako se ne mogu prihvatiti navodi žalitelja u kojima se tvrdi da osporeno rješenje prejudicira da će svakom korisniku koji zatraži ovakvu vrstu informacije ista biti uskraćena zbog opterećenosti poslom, jer takve informacije nisu niti njemu bile uskraćivanje osim u konkretnom slučaju. Štoviše, uvidom u dostavljeni spis predmeta je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo žalitelju dostavilo veliku količinu dokumentacije i to bez naplate materijalnih troškova njihove dostave na što je imalo zakonsko pravo.

Nakon provedenog žalbenog postupka utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za pristup informacijama koji je neprecizan te se njime traži veća količina informacija, čije pribavljanje predstavlja opterećenje za tijelo javne vlasti s obzirom da se one nalaze u izdvojenoj i udaljenoj Ispostavi. Naime, podnošenje učestalih, istovrsnih, općenitih, opsežnih i nepreciziranih zahtjeva kao u konkretnom slučaju je u suprotnosti sa svrhom koju je imao zakonodavac prilikom donošenja Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da takvo postupanje korisnika predstavlja obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe iz razloga što se na taj način neopravdano opterećuje rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti.

S obzirom na navedeno te razmatranjem zahtjeva žalitelja u širem kontekstu, međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, kao i činjenica i dokaza iz spisa predmeta, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama od strane žalitelja kontinuiranim podnošenjem zahtjeva u kojima se traži veliki broj istovrsnih informacija u odnosu na dvogodišnje razdoblje, a što predstavlja korištenje procesnim mogućnostima Zakona o pravu na pristup informacijama koje opterećuje rad tijela javne vlasti, koje je samo u protekloj godini ukupno zaprimilo 933 zahtjeva za pristup informacijama.

Stoga je Povjerenik za informiranje u ovom slučaju utvrdio kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano, iako se u zaglavlju osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo pozvalo na ranije važeću odredbu kojom je propisano postupanje u slučaju tzv. zlouporabe prava, a u obrazloženju na nepostojeću odredbu članka 26. stavka 6. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, citirajući važeću odredbu. Naime, navedeni nedostatak iz osporenog rješenja nije mogao utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan