KLASA: UP/II-008-07/23-01/90

URBROJ: 401-01/11-23-7

Zagreb, 20. srpnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine", broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija KLASA: UP/I-008-01/23-01/1, URBROJ: 513-03-01-23-1 od 20. siječnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva financija KLASA: UP/I-008-01/23-01/1, URBROJ: 513-03-01-23-1 od 20. siječnja 2023. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev trgovačkog društva ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 5. travnja 2022. godine kojim je zatražio informacije koje se tiču postupanja Ministarstva financija prema Addiko Bank d.o.o. sukladno odredbama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je rješenje u potpunosti nepravilno i nezakonito jer tijelo javne vlasti nije odlučilo o prigovoru sukladno članku 122. Zakona o općem upravnom postupku i jer rješenje nije dostavljeno sukladno primjenjivim odredbama o osobnoj dostavi iz članka 85. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, navodi da rješenje nije doneseno u skladu s načelom materijalne istine koje je propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku jer se u obrazloženju ne navode nesporni razlozi zbog kojih žalitelj traži podatke iz zahtjeva, te nije u skladu ni s člankom 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer se uopće ne navode odlučujući razlozi. Također, navodi da tijelo javne vlasti primjenjuje pogrešne odredbe Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, s obzirom da se članci 126. i 146. na koje se poziva, ne postoje u primjenjivoj verziji citiranog Zakona. Također, navodi da zatraženi podaci ne predstavljaju klasificirane podatke, a iz rješenja ne proizlazi da je o zahtjevu uopće odlučivano na temelju testa razmjernosti, odnosno o deklasifikaciji traženih podataka. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10.-pročišćeni tekst i 05/14 ), u članku 38. stavku 4. jamči se svakome pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Pri tome ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu i propisana zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj podneskom od 5. travnja 2022. godine zatražio od Ministarstva financija, da mu sukladno raspravnom rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu Poslovni broj: P-961/2020 od 5. travnja 2022. godine, a u skladu s odredbama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“, broj: 87/08. i 25/12.) i Zakona o pravu na pristup informacijama, dostavi podatke i dokumentaciju iz kojih proizlaze odgovori na pitanja: „1) Je li Banka i kada obavijestila Ured o bilo kakvoj sumnjivoj transakciji povezano uz promete u vremenu od 9. lipnja 2017. godine do 4. srpnja 2017. godine na račun i/ili sa Računa i ako jest kada i o kojoj transakciji/situaciji, u kojim okolnostima u navodima? 2) Je li Banka i kada obavijestila Ured o bilo kakvoj sumnjivoj transakciji povezano uz I-okrivljenika i ako jest, kada i o kojoj transakciji, u kojim okolnostima i navodima? 3) Je li Banka i kada obavijestila Ured o tome da ne može provesti mjere dubinske analize i/ili da je odbila Izvršiti koju transakciju i/ili da je prekinula uspostavljeni odnosa sa l-okrivljenikom i/ili u vezi sa Računom i ako jest kada i o kojoj situaciji, u kojim okolnostima I navodima? 4) Je li Banka i kada obavijestila Ured o bilo kojoj okolnosti odnosa sa l-okrivljenikom i/ili u vezi sa Računom i ako jest, kada i o kojoj situaciji, u kojim okolnostima i navodima? 5) Je li Banka i kada obavijestila Ured o bilo čemu vezano uz primjenu članka 8. i/ili 9. i/ili 13. i/ili 16. i/ili 25, i/ili 31. i/ili 42. i/ili 43. Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma - vezano uz l-okrivljenika i/ili uz Račun i ako jest, kada i o kojoj situaciji, u kojim okolnostima i navodima?“

Postupajući po predmetnom podnesku, Ministarstvo financija je žalitelju dana 28. rujna 2023. godine, putem elektroničke pošte, dostavilo obavijest izdanu temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. U citiranoj obavijesti navodi se da je žalitelj pokrenuo parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu Poslovni broj: P-96/2020 radi naknade štete u kojem je 5. travnja 2022. godine doneseno rješenje kojim mu je naloženo dokazati da je sam pokušao, ali nije uspio pribaviti podatke od Ureda za sprječavanje pranja novca, nakon čega će sud odlučiti o dokaznom prijedlogu tužitelja te da Ured za sprječavanje pranja novca ne može udovoljiti zahtjevu podnositelja i dostaviti tražene podatke i dokumentaciju. Nadalje, navodi se da je člankom 75. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, propisana tajnost prikupljenih podataka i postupaka koje provodi Ured za sprječavanje pranja novca te da sukladno članku 77. citiranog Zakona podatke, informacije i dokumentaciju prikupljenu sukladno Zakonu smije koristiti samo u svrhu sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma, ako nije drukčije propisano Zakonom, iz čega proizlazi da dostavljanje klasificiranih podataka u svrhu korištenja u parničnom postupku radi naknade štete nije propisano niti proizlazi iz citiranih odredbi. Također, u predmetnoj obavijesti tijelo javne vlasti navodi definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, navodeći da se po citiranom zakonu osigurava pristup samo materijaliziranoj informaciji, dakle nekom već postojećem dokumentu, skupu dokumenata ili dijelu dokumenta ili drugog zapisa (video, audio i sl.) te tijelo javne vlasti nije u obvezi davati odgovore na jedno i/ili više pojedinačnih pitanja kako su iznesena u zahtjevu, a da se putem Zakona o pravu na pristup informacijama ostvaruje pristup informacijama koje su javnog karaktera i koje su dostupne svima na jednak način. Tijelo javne vlasti u predmetnoj obavijesti citira odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. i odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističući da ako bi žalitelj dobio zatraženu informaciju temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, istu bi mogao dobiti bilo koji korisnik, što nadalje podrazumijeva slobodno raspolaganje informacijom, odnosno mogućnost neograničenog izlaganja javnosti, a ako je korisniku osigurana dostupnost traženih informacija po posebnom propisu, tada su prava korisnika kao stranke šira nego prava korisnika po zahtjevu za pristup informacijama.

Nadalje, uvidom u spis predmeta KLASA: 008-04/22-01/1354 koji se vodio u Uredu povjerenika za informiranje, utvrđeno je da dana 20. listopada 2022. godine putem elektroničke pošte te dana 27. listopada 2022. godine putem redovne pošte, Ministarstvo financija dostavilo je Povjereniku za informiranje dostavilo žaliteljev prigovor izjavljen protiv predmetne obavijesti Ministarstva financija od 28. rujna 2022. godine. S obzirom da Povjerenik za informiranje nije nadležan za odlučivanje o prigovorima izjavljenima protiv obavijesti iz članka 23. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, aktom KLASA: 008-04/22-01/1354, URBROJ: 401-01/11-22-3 od 28. listopada 2023. godine, žaliteljev prigovor dostavljen je na nadležno postupanje Ministarstvu financija.

Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Ministarstvo financija, postupajući po zaprimljenom prigovoru, donijelo pobijano rješenje KLASA: UP/I-008-01/23-01/1, URBROJ: 513-03-01-23-1 od 20. siječnja 2023. godine, kojim odbija žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, a kao osnovu za donošenje predmetnog rješenja navodi odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U obrazloženju rješenja navodi se da Ministarstvo financija, Ured za sprječavanje pranja novca navode iz žaliteljevog prigovora smatra neosnovanima te da je odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma propisano da je Ured za sprječavanje pranja novca, ovlašten podatke, informacije i dokumentaciju koristiti isključivo za potrebe analitičko-obavještajnog rada, uključujući i operativne analize sumnjivih transakcija, sredstava i osoba, a u svrhu sprječavanja i otkrivanja pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma te provođenja strategijskih analiza, a podaci, informacije i dokumentacija koju obveznici dostavljaju Uredu klasificirani su podaci za koje je utvrđen odgovarajući stupanj tajnosti u skladu s posebnim propisima o tajnosti podataka te u navedenu dokumentaciju ulaze i obavijesti o bilo kojoj okolnosti vezanoj uz provođenje mjera dubinske analize stranke, obavijesti o odbijanju ili prekidu poslovnog odnosa i odbijanju izvršavanja transakcija i dr. Nadalje, navodi se da u cilju zaštite i čuvanja navedenih podataka, informacija i dokumentacije članak 143. Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma izričito propisuje da Ured nije ovlašten o istima, kao niti o postupanju na temelju citiranog Zakona obavijestiti osobe na koje se oni odnose ili treće osobe, a nije ih ovlašten niti iznositi u javnost te su isti klasificirani stupnjem „OGRANIČENO“ te o deklasifikaciji odlučuje čelnik Ureda i osoba koju on za to ovlasti. Također, citira se odredba članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i navodi da ako podnositelj zahtjeva može dobiti informaciju na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama to znači da na zatraženoj informaciji nema nikakvih ograničenja i tu istu informaciju može dobiti bilo koji drugi korisnik, a to nadalje podrazumijeva slobodno raspolaganje informacijom, a ako je korisniku osigurana dostupnost traženih informacija po posebnom propisu, tada su prava korisnika kao stranke šira nego prava korisnika po zahtjevu za pristup informacijama. Ističe se da je žalitelj stranka u parničnom postupku radi naknade štete kojoj je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 5. travnja 2022. godine naloženo dokazati da je sam pokušao, ali nije uspio pribaviti podatke od Ureda, nakon čega će sud odlučiti o dokaznom prijedlogu, u skladu s odredbom članka 232. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19.), pa se stoga navod žalitelja da su informacije zatražene zahtjevom de facto zatražene od Trgovačkog suda u Zagrebu ne može prihvatiti, kao ni tvrdnja da nijednom zakonom nije derogirana opća dužnost državnih tijela na međusobnu suradnju i dostavu potrebnih informacija, s time da Trgovački sud u Zagrebu nije od Ureda zatražio nikakve informacije vezane uz konkretni slučaj. Zaključno, u obrazloženju pobijanog rješenja citira se odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i navodi da sukladno navedenoj odredbi tijelo javne vlasti nije obvezno odgovarati na jedno i/ili više pojedinačnih pitanja kako su u zahtjevu iznesena, pa se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da Zakonom nije propisana zabrana davanja informacija od strane Ureda u slučaju kada neka osoba nije dostavila podatke koje je bila dužna dostaviti te se navodi da se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama ostvaruje pristup informacijama koje su javnog karaktera i koje su dostupne svima na jednak način, a klasificirani podaci o provođenju mjere dubinske analize stranke, o odbijanju ili prekidu poslovnog odnosa i odbijanju izvršavanja transakcije definitivno nisu podaci javnog karaktera dostupni svima na jednak način niti bi takvi trebali biti.

Člankom 23. stavkom 1. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.

Stavkom 2. citiranog članka Zakona propisano je da o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkama 2., 3., 4., 5. i 6. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno je, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem, a odredba stavka 3. uređuje pravo podnositelja zahtjeva protiv navedene obavijesti iz stavka 2. izjaviti prigovor, a na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

Prema članku 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Na temelju citiranih zakonskih odredbi, utvrđeno je da pobijanim rješenjem Ministarstvo financija uopće nije odlučilo o prigovoru koji je žalitelj izjavio protiv obavijesti od 28. rujna 2022. godine, s obzirom da iz izreke pobijanog rješenja proizlazi da je istim (ponovno) odlučeno o žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama od 5. travnja 2022. godine, a o kojem je već ranije odlučilo izdavanjem obavijesti od 28. rujna 2022. godine.

Nadalje, Ministarstvo financija je čak i prilikom pogrešnog odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama, pogrešno primijenilo zakonske odredbe, pozivajući se na zakonske odredbe koje ne mogu biti temelj za donošenje rješenja o zahtjevu za pristup informacijama, odnosno na odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom se izričito propisuje slučaj u kojem tijelo javne vlasti ne donosi rješenje te na odredbu članka 23. stavka 3. citiranog Zakona, kojom se propisuje pravo na izjavljivanje prigovora.

Također, u obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti iznosi činjenice i okolnosti koje su u suprotnosti s obaviješću od 28. rujna 2022. godine, odnosno iz kojih proizlazi da žalitelju informacije ne bi bile dostupne kao stranci u postupku na temelju posebnog propisa, a koja činjenica je odlučna za izdavanje obavijesti iz članka 23. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u svezi s odredbom članka 23. stavka 1. točke 4. citiranog Zakona.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Prilikom odlučivanja o žaliteljevom prigovoru valja uzeti u obzir činjenicu da je člankom 122. Zakona o općem upravnom postupku propisano da o osnovanosti prigovora odlučuje čelnik tijela rješenjem.

Nadalje, čelnik prvostupanjskog tijela dužan je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, odnosno utvrditi da li je obavijest od 28. rujna 2022. godine, koja je žalitelju upućena temeljem njegovog zahtjeva za pristup informacijama, pravilno izdana, te na tako utvrđenom činjeničnom stanju donijeti rješenje o prigovoru.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan