KLASA: UP/II-008-07/22-01/961
URBROJ: 401-01/04-23-6
Zagreb, 16. lipnja 2023.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/22-01/98, URBROJ: 511-01-11-22-6 od 27. srpnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/22-01/98, URBROJ: 511-01-11-22-6 od 27. srpnja 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/22-01/98, URBROJ: 511-01-11-22-6 od 27. srpnja 2022. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 24. lipnja 2022. godine, kojim je tražio sljedeće: „Poštovani, kako pripremam članak za tjednik Nacional sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama šaljem upit i molim odgovore u što kraćem roku. - Je li dovršena najavljena 'interna istraga' vezana za postupanje policijskih službenika prilikom incidenta na odmorištu Desinec na autocesti A1 dana 21. svibnja ove godine, a posebno vezano uz primjenu sile i korištenje vatrenog oružja? Ukoliko jest, molim da mi se dostave rezultati i zaključci navedene istrage, odnosno konačni nalaz (u pisanom obliku). Sve dodatne informacije na ovu temu su dobrodošle.“ Zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), jer je tražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je zahtjevom za pristup informacijama od tijela javne vlasti, Ministarstva unutarnjih poslova, zatražio informaciju o internom istraživanju vezanom za postupanje policijskih službenika prilikom incidenta na odmorištu Desinec na autocesti A1 dana 21. svibnja 2022. godine, a posebno vezano uz primjenu sile i korištenje vatrenog oružja, te rezultate i zaključke navedene istrage, odnosno konačni nalaz (u pisanom obliku). Nadalje, navodi kako je tijelo javne vlasti odbilo njegov zahtjev za pristup informacijama kao neosnovan, i to nakon što je navedene informacije klasificiralo stupnjem tajnosti („OGRANIČENO“), te nakon što je zatražilo i pribavilo neobvezujuće mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost koje smatra da bi objavom informacija „potencijalno mogla nastupiti šteta u djelovanju i izvršavanju zadaća MUP-a“, te jer se radi o podacima koji se navodno „koriste u okviru tajnih izvida pred drugim tijelom“. Ističe kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama te da rješenje osporava u cijelosti i izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te potpuno pogrešno protumačilo smisao, svrhu i duh Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi kako je u ovom slučaju Ministarstvo unutarnjih poslova proizvoljno i nepotrebno tražene informacije označilo stupnjem tajnosti samo kako bi zapravo spriječilo da javnost dobije uvid u njih. Napominje, kako se u ovom slučaju radi o detaljima policijskog postupanja u jednom od najvećih incidenata u povijesti Hrvatske, kada je hicima iz vatrenog oružja policija ozlijedila najmanje četiri nenaoružana građana, dok je više stotina njih, prema eksplicitnim tvrdnjama svjedoka, bilo izloženo nepotrebnoj policijskoj brutalnosti i dramatičnom prekoračenju ovlasti. Ističe, kako se o incidentu više tjedana intenzivno izvještavalo u svim domaćim i stranim medijima, a ministar unutarnjih poslova decidirano je najavio da će javno objaviti rezultate interne policijske istrage. Nadalje, žalitelj ističe kako su konkretne informacije i detalji ovog incidenta od prvorazrednog javnog interesa budući da se radi o dramatičnom i ekstenzivnom korištenju svih policijskih ovlasti, uključujući „pucanje u masu“, praćenom izrazitim sumnjama u legalnost i svrsishodnost takvog postupanja. Žalitelj navodi, kako argumente koje je tijelo javne vlasti navelo kod odbijanja zahtjeva za pristup informacijama smatra u najmanju ruku nedovoljnima jer je posve jasno da se tražena informacija može ustupiti i bez navođenja identiteta policijskih službenika, kako ne bi došlo do kršenja uredbi o zaštiti osobnih podataka. Također, navodi kako smatra licemjernim i protuzakonitim objašnjenje Ministarstva unutranjih poslova da se podaci uskraćuju zbog potreba „izvida pred drugim nadležnim tijelom“ jer upravo je Ministarstvo unutranjih poslova početkom svibnja dijelu medija, konkretno Večernjem i Jutarnjem listu, izniijelo više detalja iz vlastite interne istrage, dakle informacije tražene po ovom zahtjevu, pa i tvrdnju da je policijsko postupanje prilikom navedenog incidenta bilo „zakonito i opravdano“, što je navodno utvrdila interna istraga, pa stoga smatra kako nema apsolutno nikakvog zakonskog razloga da javnosti ne predoči cjeloviti dokument čije je detalje Ministarstvo unutranjih poslova ionako samo iznosilo u medijima i tako, barem po vlastitoj argumentaciji, narušilo proces „izvida pred drugim tijelima“. Ističe kako dodatno osporava provedeni test razmjernosti, kao i neobvezujuće mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost na koje se Ministarstvo unutarnjih poslova poziva u svojoj odbijenici. Smatra da je zakonski i životno potpuno evidentno da interes javnosti u ovom slučaju preteže nad činjenicom da je Ministarstvo unutranjih poslova neopravdano označilo tražene dokumente stupnjem tajnosti, a osobito stoga što sustav nadzora policijskog rada u Hrvatskoj nije do kraja strukturiran niti funkcionalan. Zaljključuje, kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva i uskratu pristupa informaciji. Predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. lipnja 2022. godine od Ministarstva unutarnjih poslova zatražio informacije o internom istraživanju vezanom za postupanje policijskih službenika prilikom incidenta na odmorištu Desinec na autocesti A1 dana 21. svibnja 2022. godine, a posebno vezano uz primjenu sile i korištenje vatrenog oružja, te moli da mu se dostave rezultati i zaključci navedene istrage, odnosno konačni nalaz (u pisanom obliku). Nadalje, utvrđeno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova istoga dana kada je žalitelj podnio zahtjev zatražilo od žalitelja da ispravi podnesak na način da isti nadopuni svojom adresom, a što je žalitelj i učinio dana 28. lipnja 2022. godine. Također, utvrđeno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova prije donošenja odluke o žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama dopisom KLASA: 008-01/22-01/98, URBROJ: 511-01-11-22-5 od 8. srpnja 2022. godine, zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te nakon zaprimljenog mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/22-01/05, URBROJ: 50439-05/66-22-13 od 20. srpnja 2022. godine, provelo test razmjernosti i javnog interesa i donijelo rješenje KLASA: 008-01/22-01/98, URBROJ: 511-01-11-22-6 od 27. srpnja 2022. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 6. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informaicjama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), jer je tražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako je u postupku nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova obavijestila da se radi o podacima koji su klasificirani stupnjem tajnosti, pozivajući se na članak 11. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, broj 107/12) te na članak 98.a. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09, 92/14 i 70/19). Nadalje se navodi kako je člankom 2. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) propisano da je klasificiran podatak onaj koji je nadležno tijelo, takvim označilo i za koji je utvrđen stupanj tajnosti, kao i podatak kojeg je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje, a da je člankom 18. stavkom 1. istog Zakona određeno da pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri. Ističe se kako je navedeno u odnosu na klasificirane podatke stupnjem tajnosti „OGRANIČENO" propisano i člankom 4. stavkom 2. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti („Narodne novine“, broj 46/08). Nadalje, ističe se da je člankom 11. stavkom 1. podstavkom 21. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, broj 107/12) određeno da su podaci o policijskim službenicima koji su zakonito uporabili vatreno oružje klasificirani oznakom „OGRANIČENO". Ujedno se ističe i kako je člankom 98.a. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima propisano da su osobni podaci policijskog službenika koji je uporabio vatreno oružje, klasificirani podaci, dok je odredbom članka 26. Zakona o tajnosti podataka propisano da su dužnosnici i zaposlenici državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima, kao i pravne i fizičke osobe koje ostvare pristup ili postupaju s klasificiranim i neklasificiranim podacima, dužni čuvati tajnost klasificiranog podatka za vrijeme i nakon prestanka obavljanja dužnosti ili službe, sve dok je podatak utvrđen jednim od stupnjeva tajnosti ili dok se odlukom vlasnika podatka ne oslobode obveze čuvanja tajnosti.
U obrazloženju pobijanog rješenja nadalje se navodi da je Ministarstvo unutarnjih poslova sukladno članku 16. stavku 2. Zakona o tajnosti podataka i članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama zatražilo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost koji u svom neobvezujućem mišljenju navodi da bi objavom traženog podatka potencijalno mogla nastupiti šteta u djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva unutarnjih poslova u obavljanju poslova iz članka 5. Zakona o tajnosti podataka, osobito jer se radi o podacima koji se koriste i u okviru tajnih izvida pred drugim nadležnim tijelom, te ih je stoga i nadalje potrebno štititi utvrđenim stupnjem tajnosti. Također se navodi kako je dana 26. srpnja 2022. godine proveden test razmjernosti i javnog interesa, te je utvrđeno da bi, s obzirom da je zatražena informacija sukladno Pravilniku o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO", javnim korištenjem tog klasificiranog podatka, interes koji se klasifikacijom štiti, mogao biti ozbiljno povrijeđen te zaštita tog interesa prevladava nad interesom koji bi eventualno bio postignut javnom dostupnošću, odnosno objavom tih podataka. Dodatno se u obrazloženju pobijanog rješenja pojašnjava kako je interes koji se štiti usko vezan uz djelovanje i izvršavanje zadaća Ministarstva u obavljanju poslova iz njegove nadležnosti, te učinkovito i nepristrano vođenje sudskog postupka, a provođenje postupka kojem je cilj utvrditi je li bilo eventualnog nezakonitog postupanja policijskih službenika, a što je i javni interes, upravo bi javnom objavom tražene informacije bilo barem otežano, ako ne i onemogućeno. Zaključuje se kako nije udovoljeno pretpostavci za davanje traženih informacija.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 7. istog Zakona test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da je Ministarstvo unutranjih poslova nakon zaprimanja zahtjeva žalitelja kojim je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, postupilo sukladno odredbama članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te prije donošenja odluke o zahtjevu žalitelja zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, a nakon zaprimanja istog provelo test razmjernosti i javnog interesa.
Odredbama Zakona o tajnosti podataka uređno je pitanje klasificiranja odnosno deklasificiranje podataka, pa je tako člankom 16. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.
Na temelju dokumnetacije spisa predmeta je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova prije donošenja odluke zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te da je nakon zaprimanja mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost odlučilo zadržati stupanj tajnosti zatražene informacije.
Dana 9. svibnja 2023. godine službenice Ureda povjerenika za informiranje, u prostorijama Ministarstva unutranjih poslova, Ilica 335, Zagreb, izvršile su uvid u informaciju koja je predmet postupka odnosno dokument Ministarstva unutarnjih poslova - Izvješće od 27. svibnja 2022. godine u predmetu KLASA: OGR-208-06/22-06/8. Uvidom u citirani dokument utvrđeno je da isti nosi oznaku stupnja tajnosti „OGRANIČENO“.
Člankom 5. Zakona o tajnosti podataka propisano je kako s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. ovoga Zakona mogu se klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Odredbom članka 9. Zakona o tajnosti podataka propisano je kako se stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. ovoga Zakona.
Napominje se, kako je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-49/14-6 od 5. studenoga 2014. godine, poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. travnja 2014. godine te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u obrazloženju presude ocijenio da samo vlasnik podatka, koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti, ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.
Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, Broj: U-III-1267/2017 od 21. studenoga 2017. godine, odbio ustavnu tužbu koja je podnesena protiv navedene presude.
Sukladno sudskoj i ustavnosudskoj praksi, Povjerenik za informiranje nema ovlast preispitivati da li je informacija pravilno klasificirana, niti predložiti njenu deklasifikaciju.
Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informaciji klasificiranoj stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji pa je stoga žalitelju odlučilo uskratiti pristup traženoj informaciji.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
S obzirom da isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, te raspolaže razlozima zašto bi određeni podaci trebali biti klasificirani stupnjem tajnosti, te samim time nedostupni od pristupa javnosti, u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak u tom dijelu pravilno proveden, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 24. lipnja 2022. godine, te bez obzira što je žalitelj ispravio podnesak dana 28. lipnja 2022. godine, Ministarstvo unutarnjih poslova trebalo je primijeniti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog Ministarstvo unutarnjih poslova pogrešno se pozvalo na odredbu članka 23. stavka 6. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), umjesto na odredbu članka 23. stavka 5. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15). Stoga je utvrđeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na drugačije rješenje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan