KLASA: UP/II-008-07/23-01/399
URBROJ: 401-01/03-23-4
Zagreb, 2. lipnja 2023.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... protiv rješenja trgovačkog društva Fina gotovinski servisi d.o.o. Ur. broj: 01-01/23/112-1 od 17. travnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Fina gotovinski servisi d.o.o. Ur. broj: 01-01/23/112-1 od 17. travnja 2023. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji za 2022. godinu koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne vlasti.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Fina gotovinski servisi d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem trgovačkog društva Fina gotovinski servisi d.o.o. odbijen je u dijelu zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio informaciju za 2022. godinu koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne vlasti, temeljem članka 23. stavka 6. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer zatražena informacija čini poslovna tajna.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo navodeći da se radi o poslovnoj tajni jer traženi podaci o iznosima isplata te korisnicima tih isplata predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te se ne provodi test razmjernosti i da je isključena primjena ograničenja poslovne tajne. Nadalje, navodi da uvod pobijanog rješenja ne sadrži osobni identifikacijski broj javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo te da je počinjena bitna povreda upravnog postupka. Navodi kako ostali navodi iz obrazloženja pobijanog rješenja za pravilno rješavanje ove upravne stvari su nebitni, stoga je obrazloženje paušalno čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u dostavljeni prvostupanjski spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama broj: 023-016/112 od 16. ožujka 2023. godine zatražio od trgovačkog društva Fina gotovinski servisi d.o.o. informaciju za 2022. godinu od kojeg poslovnog subjekta su primljene usluge pravnog savjetovanja i koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne vlasti. U zahtjevu se navodi da se informacija može dostaviti kroz ispis knjigovodstvene kartice za pojedinog pružatelja usluge s time da se određeno navedu podaci o iznosu i pojedinom pružatelju usluga partneru kako bi se ga se moglo kao poslovni subjekt identificirati (MBS, OIB i slično).
Nadalje, utvrđeno je da je osporenim rješenjem trgovačkog društva Fina gotovinski servisi d.o.o. Ur. broj: 01-01/23/112-1 od 17. travnja 2023. godine, zahtjev žalitelja za pristup informacijama u dijelu kojim traži koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne vlasti odbijen temeljem članka 23. stavka 6. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija poslovna tajna. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da se obavještava žalitelj da postoji obveza zaštite i čuvanja tajnosti podataka na temelju internog dokumenta Fine GS i to Matrice rukovanja klasificiranim informacijama, a sve s obzirom da su financijske informacije, ugovori s dobavljačima, informacije pokrivene sporazumom o povjerljivosti i drugi slični podaci klasificirani kao povjerljivi, odnosno da se radi o informacijama koje su zaštićene na temelju politika i pravila sigurnosti definiranih aktima Fina GS i ugovornim obvezama. Tijelo javne vlasti je u dijelu zahtjeva za pristup informacijama žalitelja kojim je tražio informaciju od kojeg pravnog subjekta tijelo javne vlasti primalo usluge savjetovanja u 2022. godini omogućilo pristup traženim informacijama žalitelju.
Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da isto ne sadrži uputu o pravnom lijeku čiji je sadržaj propisan u članku 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Međutim, u članku 111. stavku 2. istoga Zakona propisano je kad u rješenju nije dana nikakva uputa o pravnom lijeku ili je ta uputa nepotpuna, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od 30 dana zatražiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu te da u takvom slučaju rok za žalbu teče od dana dostave dopunjenog rješenja.
Sukladno navedenom, žalitelj je iskoristio svoje pravo na žalbu po važećem propisu, unatoč tome što osporeno rješenje ne sadrži uputu o pravnom lijeku.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U drugostupanjskom postupku utvrđeno je kako je tijelo javne vlasti postupivši po predmetnom zahtjevu pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje nakon čega je pogrešno primijenio materijalno pravo.
Člankom 15. stavkom 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu sredstava, dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Uvidom u traženu informaciju za 2022. godinu koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne vlasti, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da tražena informacija sadrži naziv poslovnog subjekta (odvjetničkog društva), adresu i OIB te iznos koji je tijelo javne vlasti platilo za usluge pravnog savjetovanja svakom pojedinom poslovnom subjektu.
Odredbom člana 3. stavka 1. podstavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) propisano je da odvjetnici smiju pružati sve oblike pravne pomoći, a osobito davati pravne savjete.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da postoji obveza čuvanja tajnosti podataka na temelju internog dokumenta prvostupanjskog tijela. Međutim, navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Imajući u vidu navedeno, logično je da informacije koje žalitelj traži ne mogu predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada, a niti druge podatke u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, stoga nije jasno u čemu bi se sastojala šteta i za čije interese, ako bi se sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju omogućio pristup informacijama koje su predmet postupka.
Napominje se da je poslovna tajna uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.
Važno je napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti.
S obzirom da tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako za zatražene informacije postoji obveza zaštite i čuvanja tajnosti podataka na temelju internog dokumenta prvostupanjskog tijela, potrebno je naglasiti kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga navedeni Zakon predstavlja viši pravni akt od predmetnog internog akta tijela javne vlasti, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe internog dokumenta prvostupanjskog tijela.
Nadalje, napominje se da je u članku 1. stavku 1. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) propisano da se tim Zakonom utvrđuje pojam klasificiranih i neklasificiranih podataka, stupnjevi tajnosti, postupak klasifikacije i deklasifikacije, pristup klasificiranim i neklasificiranim podacima, njihova zaštita i nadzor nad provedbom toga Zakona, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da se taj Zakon primjenjuje na državna tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe koje, u skladu s tim Zakonom, ostvare pristup ili postupaju s klasificiranim i neklasificiranim podacima. Nadalje u članku 4. istog Zakona propisano je da stupnjevi tajnosti klasificiranih podataka su: VRLO TAJNO, TAJNO, POVJERLJIVO I OGRANIČENO. Prema članku 5. istoga Zakona s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. toga Zakona mogu se klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatske.
Napominje se da prvostupanjsko tijelo ne ulazi u krug tijela koje mogu klasificirati podatke u smislu Zakona o tajnosti podataka pa se ne može prihvati pozivanje tijela javne vlasti da se radi o informaciji koja je klasificirana stupnjem tajnosti internim aktom tijela javne vlasti, kao ni na pozivanje tijela javne vlasti da je informacija poslovna tajna zbog ranije navedenih razloga.
Sukladno navedenom, Povjerenik za informiranje smatra da tražene informacije predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, naime radi se isplatama tijela javne vlasti kao trgovačkog društva u vlasništvu države za usluge pravnog savjetovanja poslovnih subjekata.
U pogledu adrese i OIB-a poslovnih subjekata koje sadrži tražena informacija, ističe se kako se radi o podacima koji su javno dostupni u sudskom registru.
Napominje se da prema ustaljenoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske isplate odvjetnicima predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (primjerice UsII-499/18 – Croatia banka d.d., UsII-105/20 – Hrvatska poštanska banka d.d., UsII-265/17 – Hrvatska elektroprivreda d.d., UsII-398/19 – Grad Zagreb, UsII-282/20 – AKD Zaštita d.o.o., UsII-335/20 – Zagrebački holding d.o.o., UsII-50/19 – Autocesta Zagreb Macelj d.o.o.).
Vezano za žalbeni navod da uvod osporenog rješenja ne sadrži osobni identifikacijski broj tijela javne vlasti, a da je isto propisano člankom 98. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da uvod osporenog rješenja ne sadrži traženi podatak, međutim da je osporeno rješenje pisano na memorandumu tijela javne vlasti u kojemu se navodi osobni identifikacijski broj prvostupanjskog tijela.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točki 1., 2. i 3. izreke rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan