KLASA: UP/II-008-07/23-01/281

URBROJ: 401-01/04-23-3

Zagreb, 16. lipnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/23-01/43, URBROJ: 511-01-11-23-6 od 9. ožujka 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/23-01/43, URBROJ: 511-01-11-23-6 od 9. ožujka 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/23-01/43, URBROJ: 511-01-11-23-6 od 9. ožujka 2023. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 7. veljače 2023. godine, u dijelu zahtjeva kojim je zatražena sljedeća informacija: „U smislu članka 18. Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja, kolika se sada vodi razina ugroženosti sjedišta Vlade, odnosno Sabora i drugih institucija, temeljem kojega je Markov trg i dalje ograđen policijskim ogradama za osiguranje?". Zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi što je tražila zahtjevom za pristup informacijama od 7. velječe 2023. godine te iz kojih razloga joj je Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo zahtjev. Nadalje, navodi kako joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Ističe da je tražila informaciju kako bi informirala javnost, a odbijanjem zahtjeva uskraćeno je zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama cjelokupnoj javnosti. Ističe da rješenje osporava u dijelu u kojem se tvrdi da interes zaštite klasificiranosti informacije preteže nad interesom javnosti da zna kolika je razina sigurnosne ugroženosti Trga sv. Marka kao prostora od iznimne demokratske važnosti u smislu slobodnog okupljanja kao kategorije zajamčene Ustavom, te Vlade i Sabora kao sjedišta izvršne i zakonodavne vlasti. Žaliteljica navodi kako izjavljuje žalbu zbog pogrešne primjene zakona. Napominje, kako Ministarstvo unutarnjih poslova svoje rješenje temelji na neobvezujućem mišljenju Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, gdje se navodi da bi objava razine sigurnosne ugroženosti potencijalno mogla otežati ili narušiti mjere nadležnih službi oko osiguranja Trga sv. Marka, Vlade i Sabora. Nadalje, navodi kako iščitavajući tekst pobijanog rješenja je očito da su i Ministarstvo unutarnjih poslova i Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost u svom mišljenju o rizicima deklasifikacije tražene informacije suštinski opisali stupanj tajnosti „OGRANIČENO“ iz članka 9. Zakona o tajnosti podataka, a ne stupanj tajnosti „POVJERLJIVO“, iz članka 8. istog Zakona. Ističe, kako se u članku 8. navodi da se stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO” klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka, a u članku 9. se navodi da se stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. Zakona o tajnosti. Žaliteljica zaključuje kako je iz mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost po kojem je “podatak o razini ugroženosti predmetnih objekata potrebno i nadalje štititi odgovarajućim stupnjem tajnosti, jer bi se dajući odgovor na predmetno pitanje potencijalno moglo narušiti ili znatno otežati izvršenje potrebnih radnji u okviru primjene mjera osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora” vidljivo da je riječ o opisu stupnja tajnosti „OGRANIČENO” iz članka 9. Zakona o tajnosti, čime se pokušava opravdati postupanje po članku 8. Zakona o tajnosti te da je očito na djelu pogrešna primjena zakona. Nadalje, navodi kako se argumentacija po kojoj se brani stupanj tajnosti iz jednog članka ne bi smjela primjenjivati na obranu stupnja tajnosti iz drugog članka istog zakona. Ističe, kako je na djelu zakonski neutemeljeno uskraćivanje informacija od izrazitog javnog interesa oko sigurnosnog stanja na Trgu sv. Marka čemu javnost svjedoči još od napada vatrenim oružjem na zgradu Vlade u listopadu 2020. Nadalje, ističe kako je Ministarstvo unutarnjih poslova pogrešno iskoristilo kao argument i to da bi opisne definicije pet razina ugroženosti Trga sv. Marka i institucija na njemu kompromitiralo tajnost podataka ili procedura zaštite tog prostora. Napominje, kako se u članku 18. Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja opisi svake pojedine razine ugroženosti navodi isključivo postojanje ili nepostojanje saznanja nadležnih službi o pojedinim okolnostima, opisanima krajnje općenito, u skladu s univerzalnom primjenom ocjena razine ugroženosti za različite situacije. Ističe da još od 12. listopada 2020. godine i napada automatskim oružjem na zgradu Vlade Republike Hrvatske, javnost nikada nije dobila adekvatno objašnjenje o razmjerima i prirodi opasnosti od novih napada na zgrade Vlade, Hrvatskog sabora i Ustavnog suda, a nasuprot tome iz teksta pobijanog rješenja vidi se i to da je razina ugroženosti (informacija koju žaliteljica traži) nepromijenjena još od izrade Plana o provedbi redovnog osiguranja od 14. prosinca 2020. godine. Nadalje, ističe kako uskraćivanjem javnosti Republike Hrvatske takve informacije tijekom dvije i pol godine nipošto se ne može opravdati argumentacijom iz rješenja, a osobito imajući u vidu da je riječ o Trgu sv. Marka, odnosno o mjestu na kojem se nalaze ključne demokratske institucije, što ga u Hrvatskoj čini bez premca politički značajnim za slobodno okupljanje i izražavanje političkog stava, odnosno temeljnog i ustavnog prava građanki i građana. Također, ističe da kad se bitno ograničavaju Ustavom Republike Hrvatske zajamčena prava na slobodno okupljanje i kretanje, a imajući u vidu zakonsku obavezu da se tajnost podataka drži na najnižoj razini koja ispunjava objektivne zahtjeve sigurnosnog stanja, građanke i građani moraju znati kakva je razina opasnosti zbog koje bi bio opravdan režim vlasti kojim im se ograničavaju Ustavom zajamčena prava i slobode. Žaliteljica navodi kako je činjenica da su ovakve mjere još uvijek na snazi i dvije i pol godine od napada vatrenim oružjem na zgradu Vlade Republike Hrvatske iz listopada 2020. godine, premda u međuvremenu nije bilo nikakvih drugih napada na tom mjestu niti je u Republici Hrvatskoj svo to vrijeme prisutna takva klima straha, te da građani stoga mogu samo predmnijevati da im prijeti velika opasnost, pa ako je tome doista tako, onda trebaju imati pristup informaciji i objašnjenju koje to potvrđuje. Slijednom navedenog zaključuje, kako je jasno da ne postoje zadovoljavajući razlozi za odbijanje zahtjeva i uskraćivanje pristupa informaciji koji bi bili u skladu sa zakonima i Ustavom Republike Hrvatske, a objašnjenje Ministarstva unutarnjih poslova, po kojem bi objava čak i samo službene ocjene razine opasnosti od novog napada na Trg sv. Marka i institucije koje se tamo nalaze mogla potencijalno narušiti ili znatno otežati izvršenje potrebnih radnji u okviru provedbe mjera osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekta i prostora, nije samo apsurdno, nego je i opasno po građane, po njihove slobode i po demokraciju. Ponovno u žalbi ističe kako interes javnosti da zna koja je razina ugroženosti na Trgu sv. Marka i institucijama koje se tamo nalaze, preteže nad nastavljanjem držanja tog podatka klasificiranim. Predlaže da se žalba uvaži, poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova te omogući žaliteljici i javnosti pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 7. veljače 2023. godine, upućenim putem elektroničke pošte, od Ministarstva unutarnjih poslova zatražila sljedeće: „Sadašnji režim razine sigurnosne zaštite Markovog trga s policijskim barijerama posljedica je napada automatskim oružjem na zgradu Vlade Republike Hrvatske 12. listopada 2020. godine. Prema članku 5. Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija obnavlja sigurnosnu prosudbu nakon proteka roka od dvije godine od Izrade prethodne sigurnosne odredbe. Isti članak kaže i to da će na obrazloženi zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova nadopuniti sigurnosnu prosudbu i prije isteka tog roka u određenim situacijama. Kako je Markov trg najvećim dijelom zatvoren za slobodan prolaz i djelomično otvoren za najavljena okupljanja u ovim trenucima oko 850 dana, molim Vas da mi odgovorite na sljedeća pitanja: - Zašto po isteku roka od dvije godine nije objavljena obnovljena sigurnosna procjena o stupnju ugroženosti štićenih osoba, objekata i prostora na Markovom trgu, prema kojoj je određen sadašnji režim? - Ako nam je promaklo, pa u međuvremenu obnovljena sigurnosna procjena ipak jest objavljena, molim Vas da nas uputite u to, odnosno da nam je pošaljete u dijelu u kojem ste to u prilici s obzirom na prirodu materije. - U smislu članka 18. Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja, kolika se sada vodi razina ugroženosti sjedišta Vlade, odnosno Sabora i drugih Institucija, temeljem kojega je Markov trg i dalje ograđen policijskim ogradama za osiguranje?“

Nadalje, uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova produžilo rok za ostvarivanje prava na pristup informaciji o čemu je dana 15. velječe 2023. godine, putem elektroničke pošte, obavijestilo žaliteljicu.

Također, utvrđeno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova prije donošenja odluke o zahtjevu žaliteljice dopisom KLASA: 008-01/23-01/43, URBROJ: 511-01-11-23-4 od 15. veljače 2023. godine, zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te nakon zaprimljenog mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/23-01/02, URBROJ: 50439-05/82-23-04 od 6. ožujka 2023. godine, provelo test razmjernosti i javnog interesa.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je i da je Ministarstvo unutarnjih poslova dopisom KLASA: 008-01/23-01/43, URBROJ: 511-01-11-23-5 od 9. ožujka 2023. godine, ustupilo Sigurnosno-obavještajnoj agenciji na nadležno postupanje dio zahtjeva žaliteljice koji se odnosi na pitanja 1. i 2.

U odnosu na pitanje 3. iz zahtjeva, Ministarstvo unutarnjih poslova nakon zaprimljenog navedenog mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjerenosti i javnog interesa donijelo je rješenje KLASA: 008-01/23-01/43, URBROJ: 511-01-11-23-6 od 9. ožujka 2023. godine, kojim je odbilo zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 6. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. jer je tražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“.

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako je u postupku utvrđeno da je informacija u nadležnosti Uprave za posebne poslove sigurnosti koja provodi mjere osiguranja i zaštite štićenog prostora na dijelu Trga sv. Marka, kao i više štićenih objekata koji se nalaze na Trgu sv. Marka, te su od iste obavješteni kako se radi o klasificiranim podacima sukladno odredbama iz članka 8. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) i odredbama iz članka 10. stavka 1. točke 4. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, broj 107/12). Nadalje, navodi se kako je utvrđeno da je tražena informacija sadržana u dokumentu pod nazivom Plan o provedbi redovnog osiguranja štićenih osoba Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske i štićenih prostora u neposrednom okruženju sjedišta Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, KLASA: POV-209-01/20-02/167, URBROJ: 511-01-22-20-1 od 14. prosinca 2020. godine, te da je označen stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“. Ističe se kako se sukladno članku 8. Zakona o tajnosti podataka klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz djelokruga rada državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologija, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku, a da je odredbom članka 10. stavka 1. točke 4. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova propisano da se oznakom „POVJERLJIVO“ označavaju podaci i svi izvori podataka čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito podaci sadržani u planovima, procjenama, analizama, raščlambama, prosudbama, pravilima i postupcima provedbe osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora iz djelokruga rada Ureda za posebne poslove sigurnosti Ministarstva. U obrazloženju pobijanog rješenja nadalje se navodi kako je Ministarstvo unutarnjih poslova sukladno članku 16. stavku 2. Zakona o tajnosti podataka i članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama zatražilo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, koje je u svom neobvezujućem mišljenju, nakon izvršenog uvida u klasificirani dokument Ministarstva, navelo da je podatak o razini ugroženosti predmetnih objekata i nadalje potrebno štititi odgovarajućim stupnjem tajnosti, jer bi se dajući odgovor na predmetno pitanje potencijalno moglo narušiti ili znatno otežati izvršenje potrebnih radnji u okviru primjene mjera osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora. Također, navodi se kako je dana 8. ožujka 2023. godine Ministarstvo unutarnjih poslova provelo test razmjernosti i javnog interesa, te je nakon pomnog razmatranja argumenata koji govore u eventualni prilog javnoj objavi podatka o trenutno važećoj razini ugroženosti prostora na kojem se nalazi sjedište Vlade, Hrvatskog sabora i drugih institucija, odnosno argumenata koji govore eventualno u prilog potrebe daljnje zaštite navedene informacije, stav stručnih službi Ministarstva unutarnjih poslova da preteže interes daljnje zaštite informacije stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“. U obrazloženju pobijanog rješenja ističe se kako je utvrđeno da je tražena informacija sadržana u dokumentu koji je, sukladno članku 8. Zakona o tajnosti podataka, članku 10. i 11. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova, označen kao klasificirani podatak koji je potrebno i nadalje štititi jer naime jednoznačni odgovor o trenutno utvrđenom stupnju tajnosti (bilo da se radi o niskoj, umjerenoj, značajnoj, visokoj i neposrednoj razini ugroženosti) daje također i opisnu informaciju javnosti s obzirom da je svaki stupanj ugroženosti pisano opisan u javno objavljenoj Uredbi. Nadalje, ističe se kako je interes koji se štiti usko vezan uz djelovanje i izvršavanje zadaća Ministarstva unutarnjih poslova u obavljanju poslova iz njegove nadležnosti, te bi javna objava informacije mogla potencijalno narušiti ili znatno otežati izvršenje potrebnih radnji u okviru provedbe mjera osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora. Također, ističe se kako je potreba zaštite informacije o razini ugroženosti time veća ukoliko se uzme u obzir kako se radi o ugroženosti objekta sjedišta Vlade Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i drugih objekata na Trgu svetog Marka jer je naime, razina sigurnosti, koja na navedenom štićenom području treba biti postignuta, određena s ciljem sprječavanja svakog narušavanja sigurnosti bilo objekata bilo osoba koje se u njemu zateknu ili u njemu duže ili kraće borave. Zaključeno se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako u postupku nije udovoljeno pretpostavci za davanje traženih informacija.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 7. istog Zakona test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da je Ministarstvo unutranjih poslova nakon zaprimanja zahtjeva žaliteljice, kojim je između ostalog, zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, te nakon produženja roka za ostvarivanje prava na pristup informacijama, postupilo sukladno odredbama članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te prije donošenja odluke o zahtjevu žaliteljice zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, a nakon zaprimanja istog provelo test razmjernosti i javnog interesa.

Odredbama Zakona o tajnosti podataka uređno je pitanje klasificiranja odnosno deklasificiranje podataka, pa je tako člankom 16. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.

Na temelju dokumnetacije spisa predmeta je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova prije donošenja odluke zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te da je nakon zaprimanja mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost odlučilo zadržati stupanj tajnosti zatražene informacije.

Dana 12. svibnja 2023. godine službenice Ureda povjerenika za informiranje, u prostorijama Ministarstva unutranjih poslova, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, izvršile su uvid u informaciju koja je predmet postupka odnosno dokument Plan o provedbi redovnog osiguranja štićenih objekata Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske i štićenih prostora u neposrednom okruženju sjedišta Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, KLASA: POV-209-01/20-02/167, URBROJ: 511-01-22-20-1 od 14. prosinca 2020. godine, koji sadrži odgovor na pitanje iz zahtjeva za pristup informacijama. Uvidom u citirani dokument utvrđeno je da isti nosi oznaku stupnja tajnosti „POVJERLJIVO“.

Člankom 5. Zakona o tajnosti podataka propisano je kako se s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. ovoga Zakona mogu klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Odredbom članak 6. istog Zakona propisano je da se stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

Nadalje, odredbom članka 8. istog Zakona propisano je da se stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. ovoga Zakona.

Napominje se, kako je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-49/14-6 od 5. studenoga 2014. godine, poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. travnja 2014. godine te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u obrazloženju presude ocijenio da samo vlasnik podatka, koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti, ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.

Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, Broj: U-III-1267/2017 od 21. studenoga 2017. godine, odbio ustavnu tužbu koja je podnesena protiv navedene presude.

Sukladno sudskoj i ustavnosudskoj praksi, Povjerenik za informiranje nema ovlast preispitivati da li je informacija pravilno klasificirana, niti predložiti njenu deklasifikaciju.

Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informaciji klasificiranoj stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji pa je stoga žaliteljici odlučilo uskratiti pristup traženoj informaciji.

S obzirom da isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, te raspolaže razlozima zašto bi određeni podaci trebali biti klasificirani stupnjem tajnosti, te samim time nedostupni od pristupa javnosti, u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu za pristup informacijama žaliteljice prvostupanjsko tijelo je odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan