KLASA: UP/II-008-07/23-01/118

URBROJ: 401-01/06-23-4

Zagreb, 6. lipnja 2023. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/22-02/415, URBROJ: 251-02-02/13-22-46 od 16. siječnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/22-02/415, URBROJ: 251-02-02/13-22-46 od 16. siječnja 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 5. prosinca 2022. godine kojim je vezano za rješenje Grada Zagreba Klasa: UP/I-361-03/20-001/1110, Urbroj: 251-13-22-2/011-21-9 od 26. siječnja 2021. godine, zatražena preslika dijelova projekta: Mapa I – Arhitektonski projekt knjiga 1/2, Arhitektonski projekt – 2/2, Projekt konstrukcije i Projekt bazenske tehnike, temeljem članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 7. istoga Zakona jer nije utvrđen javni interes za dostupnošću traženih informacija.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je istim odbijen njegov zahtjev za dopunu informacije od 5. prosinca 2022. godine vezan za zahtjev za pristup informacijama od 3. listopada 2022. godine kojim je zatražio presliku građevinske dozvole izdane od Grada Zagreba za rekonstrukciju i prenamjenu zgrade na adresi ........., zajedno sa dokumentima koji čine sastavni dio dozvole. Pojašnjava da je nakon primitka preslike građevinske dozvole i potvrde od strane Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, bez pripadajuće popratne dokumentacije, podnio predmetni zahtjev za dopunu informacije, u kojem je naveo da ga od popratne dokumentacije navedene u dozvoli zanimaju samo određeni dijelovi i to konkretno: Mapa I - Arhitektonski projekt knjiga 1/2, Arhitektonski projekt - knjiga 2/2, Projekt konstrukcije i Projekt bazenske tehnike, povodom čega mu je najprije odgovoreno da će mu se omogućiti uvid u spis, a nakon toga da mu se neće odobriti pristup informacijama. Navodi kako je nakon toga revidirao zahtjev tražeći samo dokument pod nazivom 1. Mapa I - Arhitektonski projekt knjiga 1/2, nakon čega je zaprimio rješenje o odbijanju protiv kojeg podnosi žalbu. Ističe kako drži da je test razmjernosti i javnog interesa tijela javne vlasti neispravan s obzirom da revidirao svoj zahtjev te da prilikom provođenja odnosno utvrđivanja javnog interesa nije uzeto u obzir da je riječ je lokaciji u samom središtu povijesne urbane cjeline Grada Zagreba, koja je kao zaštićeno dobro uvrštena u Registar kulturnih dobara. U odnosu na naglašavanje toga da se radi o privatnom investitoru ističe da je zanemarena činjenica da je riječ o pravnoj osobi, velikoj hotelijerskoj kompaniji, a ne pojedincu te da je riječ o objektu javne namjene - hotelu, a ne primjerice o privatnoj obiteljskoj kući. Nadalje, navodi kako investitor sam reklamira skoro otvorenje hotela u medijima (navodi poveznice na internetske objave) objavljujući snimke njegovog budućeg izgleda, a da su slične istaknute i na ceradi koja prekriva sadašnju skelu na gradilištu, pa s obzirom na navedeno ne stoji argument da se o tome ne vode javne rasprave. Također, navodi da je javno poznato da će novi hotel na krovu imati i bazen, a on koji istražuje tu temu smatra da je ona od bitnog javnog značaja, jer se, imajući u vidu da je izdana formalno valjana građevinska dozvola, nameće logična pretpostavka da bi i svi ostali vlasnici hotela u zaštićenoj zoni sada mogli tražiti i dobiti dozvolu za izgradnju bazena na krovu poput npr. hotela Esplanade, Dubrovnik itd. Ističe da je to svakako vrijedno javne rasprave, koja jest pokrenuta, pa u prilog toj tvrdnji navodi poveznicu na vlastiti tekst na internetskoj stranici, koji se odnosi na odbijanje predmetnog zahtjeva. U odnosu na ostale navode iz osporenog rješenja žalitelj ističe kao su oni irelevantni, s obzirom da je izdana formalno valjana dozvola, kao i da je njemu pogrešno navedeno kako se radi o traženju uvida u spis predmeta, jer je on dopušten samo strankama u postupku, što on nije, a i tražio je samo dio dokumentacije. U prilog svojim tvrdnjama žalitelj se poziva na mišljenima koja je pronašao na stranici Povjerenika za informiranje, konkretno: KLASA 008-08/16-01/43 od 8. ožujka 2016. godine i KLASA: 008-08/16- 01/04 od 20. travnja 2016. godine, gdje se navodi da se „na pitanje može li se građevinska i uporabna dozvola, kao i dokumenti na temelju čega su doneseni, omogućiti temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, ne može odgovoriti s da ili ne, budući da to ovisi o svakom pojedinom slučaju... „, pa se dalje navodi da je jedan od faktora da li je riječ o građevini javne ili privatne namjene. S obzirom na navedeno ponavlja da tijelo javne vlasti nije u dovoljnoj mjeri uzelo u obzir činjenicu da je riječ o objektu javne namjene, već je naglasak stavilo da je riječ o privatnom investitoru, iako se radi o pravnoj osobi, pri čemu je potpuno zanemarilo zaštićeni status lokacije u kojoj se građevina nalazi. Žalitelj ističe i kako je, iako to nije navedeno u osporenom rješenju, svjestan i relevantnih odredbi Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, ali da smatra da u ovom slučaju treba uzeti u obzir da je, iako je naziv traženog dokumenta „Arhitektonski projekt", ovdje riječ o rekonstrukciji i prenamjeni već postojeće građevine, a radi čega se ne može govoriti o „autorskom djelu". U nastavku žalitelj tumači da je u konkretnom slučaju riječ o postavljanju montažnog tipskog bazena i nekih popratnih sadržaja (poput ležaljki za sunčanje i sl., što se vidi na objavljenim fotografijama) na krov već postojeće zgrade, da je ovaj projekt uređenja krovne terase određen potpuno jedinstvenim postojećim dimenzijama zgrade odnosno krova, tako da eventualna javna objava traženog dokumenta, ne može rezultirati kopiranjem rješenja u nekom drugom slučaju, jer da krov istih dimenzija ne postoji. Nadalje, u odnosu na trodimenzionalni oblik građevina koji se navodi u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima ističe kako njega kod terase i bazena zanimaju njegove dvije dimenzije (širina i dužina), a ne i dubina bazena, pa ponavlja svoje mišljenje da ovdje nije riječ o autorskom djelu kao originalnoj tvorevini, pri čemu ističe da u konkretnom slučaju nije riječ o izgradnji nove zgrade, nego o prenamjeni postojeće, a posebno njenog krova, pri čemu je glavni zahvat postavljanje montažnog bazena. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba nije osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima tog Zakona.

Grad Zagreb je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku aktom KLASA: 008-02/22-002/415, URBROJ: 251-02-02/013-23-53 od 21. veljače 2023. godine te putem elektroničke komunikacije dana 8. ožujka 2023. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 3. listopada 2022. godine zahtjevom za pristup informacijama od Grada Zagreba kao tijela javne vlasti zatražio sljedeće informacije: rješenje Grada Zagreba Klasa: UP/I-361-03/20-001/1110, Urbroj: 251-13-22-2/011-21-9 od 26. siječnja 2021. godine (uz sastavne dijelove) i Potvrdu glavnog projekta Klasa: 612-08/20-023/158, Urbroj: 251-18-03-20-02 od 3. rujna 2020. godine (uz sastavne dijelove), povodom kojeg je od tijela javne vlasti 25. studenoga 2022. godine putem elektroničke komunikacije zaprimio dio tražene dokumentacije odnosno potvrdu, KLASA: 612-08/20-023/158 te scan Građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/20-001/1110, URBROJ: 251-13-22-2/011-21-9 od 26. siječnja 2021. godine s Potvrdom o pravomoćnosti rješenja od 5. ožujka 2021. godine.

Nadalje je utvrđeno da je žalitelj nakon toga 5. prosinca 2022. godine Gradu Zagrebu podnio predmetni zahtjev za dopunu informacija, u kojem je naveo kako je svojim ranijim zahtjevom tražio da mu se dostavi građevinska dozvola sa njezinim sastavnim dijelovima, da je zaprimio traženi dokument u kojem stoji da je glavni projekt „ovjeren kao sastavni dio ove građevinske dozvole“, a koji mu nije dostavljen, pa stoga traži da mu se dostave sljedeći dijelovi projekta, numerirani kako je to navedeno u rješenju: 1. Mapa I-Arhitektonski projekt knjiga 1/2, Arhitektonski projekt knjiga 2/2, 2. Projekt konstrukcije i 10. Projekt bazenske tehnike. U zahtjevu je žalitelj također naveo kako je u obrazloženju zaprimljenog akta navedeno da je glavni projekt iz točke 1. njegovog zahtjeva priložen u elektroničkom obliku, pa stoga moli dostavu traženog na isti način, a ukoliko dokumenti ne postoje u elektroničkom obliku da će preslike istih osobno preuzeti.

Iz spisa predmeta je također utvrđeno da je Grad Zagreb prvo po zaprimljenom predmetnom zahtjevu, 15. prosinca 2022. godine putem elektroničke komunikacije, a obzirom na obimnost tražene dokumentacije, pozvao žalitelja da neposredno izvrši uvid u navedeni spis u prostorijama Pismohrane Grada Zagreba, na koji način bi se utvrdilo koju dokumentaciju je potrebno kopirati, a sve da bi se izbjeglo plaćanje iznosa stvarnih materijalnih troškova dostave informacija.

Također je utvrđeno da se žalitelj 11. siječnja 2023. godine, nastavno na njihov raniji telefonski razgovor putem elektroničke komunikacije obratio službenici za informiranje sa pojašnjenjem svog traženja, a prije donošenja formalnog rješenja, odnosno kako bi pokušali naći za sve prihvatljivo praktično rješenje. U svom pojašnjenju citirao je odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te naveo da je stoga uvjeren kako nije sporno da neko rješenje upravnog tijela (zajedno s onime što se smatra njegovim sastavnim dijelom) predstavlja informaciju u tom smislu. Također je naveo da je svjestan da Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje i određena ograničenja odnosno da se dio podataka iz projekta može smatrati podacima koja podliježu zakonskim ograničenjima, no da ono što njega zanima ne spada u red bilo kakvih tajnih podataka, profesionalne tajne ili osobnih podataka, niti da ga zanima ništa što se tiče interijera budućeg hotela. Pojasnio je da ga zanima onaj dio arhitektonskog projekta, odnosno odobrenih dimenzija hotela i odnosa istih s onima u stvarnosti s posebnim naglaskom na krovište, s obzirom da se hotel nalazi u području koje je prema GUP-u definirano kao „zona A“, odnosno „Područje izuzetno dobro očuvane i osobito vrijedne povijesne strukture“, za koje su člankom 92. GUP-a propisane mjere zaštite, koje se između ostaloga odnose i na dimenzije objekata i njegove krovove, pa da smatra kako u dijelu projekta koji se odnosi na navedeni eksterijer objekta nema nikakvih podataka koji bi mogli biti zaštićeni prema odredbama članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Istaknuo je da ako tijelo javne vlasti i smatra drugačije, da je u tom slučaju moguće primijeniti odredbu članka 15. stavka 5. navedenog Zakona, prema kojem je moguće djelomično odobriti pristup informacijama u dijelu koji ne sadrži podatke koji podliježu zakonskom ograničenju, kao i da eventualna uskrata informacija treba biti temeljena na provedenom testu razmjernosti. i javnog interesa. U nastavku je ustvrdio kako je siguran da za navedeno nema nikakve potrebe iz razloga što će navedeni hotel kao i terasa na njegovom vrhu biti otvoreni za javnost i vidljivi sa okolnih objekata, a dio i sa ulice, kao i da je sve to prikazano od strane samog investitora na velikim fotografijama na platnu odnosno ceradi koja sada prekriva objekt, na kojem se, kao i na svim gradilištima, nalazi tabla s brojem građevinske dozvole. Zaključno je ponovio da ako cjelovita informacija sadrži štićene podatke, isti trebaju biti uklonjeni, ali da mu se ne može uskratiti dio projekta koji se odnosi na dimenzije objekta u zaštićenoj zoni A i njegovu krovnu terasu te je od tijela javne vlasti zatražio da prilikom donošenja odluke uzme u obzir navedeno pojašnjenje predmetnog zahtjeva i omogući mu pristup informacijama.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je Grad Zagreb nakon toga donio u ovom postupku osporeno rješenje KLASA: 008-02/22-02/415, URBROJ: 251-02-02/13-22-46 od 16. siječnja 2023. godine, kojim je odbio predmetni zahtjev temeljem članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a pozivajući se na ograničenje pristupa informacijama propisano u članku 15. stavku 2. točki 7. istoga Zakona, odnosno na ostale slučajeve utvrđene zakonom.

U obrazloženju navedenog rješenja je navedeno da je tijekom postupka službenik za informiranje od nadležnog gradskog Ureda pribavio preslike tražene dokumentacije te je u nastavku navedeno da iako je građevinska dozvola informacija koja je nastala u radu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informaciji, da se radi o onoj informaciji za koju je sukladno odredbama posebnog propisa (Zakona o gradnji) potrebno dokazivati svojstvo stranke ili pravni interes da bi se omogućio uvid u istu. S time u vezi je istaknuto da nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama da se osobama kojima u zakonom propisanom postupku nije moguće ostvariti uvid u spis predmeta i presliku dokumentacije, omogućiti uvid u informacije koje su sadržane u spisu tog predmeta. Također je navedeno da bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, ako bi se smatralo da građevinska dozvola kao javna isprava mora biti dostupna javnosti, jer bi se na taj način izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa. Osim toga je navedeno da ako bi se smatralo da objekt nije izgrađen u skladu s građevinskom dozvolom, navedena „sumnja" ne bi opravdavala objavu građevinskih dozvola, već postoje tijela u Republici Hrvatskoj koja su nadležna za postupanje postupanja po prijavama u slučaju sumnje da je neka građevina izgrađena protivno zakonu odnosno dozvoli. Zaključno je navedeno da s obzirom na navedeno nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem uvida u građevinske dozvole izdane na zahtjev investitora pravnih osoba za gradnju na zemljištu koje je u isključivom vlasništvu samog investitora, slijedom čega je primjenom odredbe članka 15. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo prije donošenja osporenog rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, o čemu postoji u spisu predmeta službena bilješka KLASA: 008-02/22-002/415, URBROJ: 251-02-02/013-23-45 od 16. siječnja 2023. godine. Uvidom u citirani akt utvrđeno je kako je prvostupanjsko tijelo u istome u odnosu na zatražene informacije razmatralo moguću primjenu ograničenja pristupa informacijama propisano u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te je zaključilo kako bi omogućavanje pristupa u zahtjevu navedenoj dokumentaciji došlo do povrede osobnih podataka fizičkih osoba odnosno da zaštita osobnih podataka u konkretnom slučaju prevladava u odnosu na javni interes.

U žalbenom postupku je nakon uvida u test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, osporeno rješenje i informacije koje su predmet postupka, uzimajući pri tome u obzir žalbene navode, razmotreno može li se žalitelju odobriti pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. tog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

U pogledu traženih informacija koje su predmet ovog postupka, u drugostupanjskom je postupku uvidom u iste utvrđeno da su one prilog građevinske dozvole koja je izdana na zahtjev investitora pravne osobe u privatnom vlasništvu koja ne predstavlja obveznika primjene Zakona o pravu na pristup informacijama te da iste sadrže osobne podatke fizičkih osoba te podatke pravnih osoba koje su sudjelovale u postupku izdavanja građevinske dozvole.

Sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Dakle, svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti korisnicima pristup informacijama od javnog značaja, dakle informacijama za koje prevladava javni interes da se učine dostupnim ne samo žalitelju, već i bilo kojoj trećoj osobi koja bi istu informaciju tražila.

Naime, prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku pod jednakim uvjetima morala biti dostupna informacija, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.

U članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U odnosu na razlog ograničenja pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka, u žalbenom je postupku utvrđeno da predmetne informacije sadrže osobne podatke fizičkih osoba zaposlenih u trgovačkim društvima koja su sudjelovala u izradi priloga građevinske dozvole te fizičkih osoba koje su zaposlenici više tijela javne vlasti.

U odnosu na navedene podatke u žalbenom je postupku zaključeno da se prvostupanjsko tijelo u svom testu razmjernosti i javnog interesa osnovano pozvalo na ograničenje pristupa informacijama propisano člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali i da je nejasno zbog čega navedeni razlog ograničenja pristup informacijama uopće nije navelo u osporenom rješenju, ako je navedena odluka donesena na temelju testa koji joj je prethodio. Naime, u pogledu osobnih podataka fizičkih osoba koje su navedene u predmetnim informacijama, u žalbenom je postupku sukladno ustaljenoj praksi drugostupanjskog tijela, a uvažavanjem odredbi propisa kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, zaključeno je kako bi omogućavanje pristupa istima predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život.

Naime, sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Pri navedenom se ističe da je u žalbenom postupku zaključeno kako u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti niti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informaciji, koja u prvostupanjskom postupku nije niti uzimana u obzir, jer bi se omogućavanjem pristupa traženim informacijama na kojima bi se prekrilo određene podatke izgubio smisao davanja informacija. Naime, prema članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije moraju biti pravodobne, potpune i točne, a građevinska dozvola ili njezini prilozi iz kojih nije moguće vidjeti točne podatke ne predstavlja potpunu i točnu informaciju u smislu navedene odredbe.

Vezano za razloge odbijanja zahtjeva koji su navedeni u obrazloženju osporenog rješenja ističe se kako je u žalbenom postupku prihvaćen stav prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju radi o informaciji za uvid u koju je sukladno odredbama posebnog propisa potrebno dokazivati svojstvo stranke ili pravni interes, pa bi se omogućavanjem pristupa istoj informaciji izgubio smisao uvida u spis predmeta u kojem se izdaje građevinska dozvola. Naime, odobravanje pristupa predmetnim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama učinilo bi bespredmetnim dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmeta upravnog postupka izdavanja građevinske dozvole, a time bi se kršilo i gore opisano načelo jednakosti, jer bi primjerice stranke u navedenom postupku morale dokazivati svoje svojstvo (npr. dostavom dokaza da su nositelji stvarnih prava na nekretnini), dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.

Stoga se u odnosu na postupanje prvostupanjskog tijela ističe kako je nejasno iz kojeg razloga je prvostupanjsko tijelo u postupku koji je prethodio osporenom rješenju odobrilo pristup građevinskoj dozvoli za koju u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako ne postoji javni interes za njezinom dostupnošću.

Nadalje, u žalbenom je postupku utvrđeno kako iz prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da odlučujući o predmetnom zahtjevu Grad Zagreb osim zaštite osobnih podataka te odredbi o traženju uvida u spis prema posebnom propisu, nije uzeo u obzir druga moguća ograničenja pristupa informacijama, a kako to i žalitelj primjećuje u žalbi. Međutim, uvidom u predmetne informacije utvrđeno je kako su one sastavni dio predmetne građevinske dozvole (dijelovi glavnog projekta), pa su u žalbenom postupku uzete u obzir i odredbe posebnih propisa koje se odnose na građenje u prostoru te ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, u članku 15. stavku 2. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitog pisanog pristanka nositelja prava. Prema odredbi stavka 6. istoga članka informacije kojima se ograničava pravo na pristup zbog razloga navedenih u stavku 2. točki 5. toga članka postaju dostupne javnosti kada to odredi onaj kome bi objavljivanjem informacija mogla biti prouzročena šteta, ali najduže u roku od 20 godina od dana kad je informacija nastala, osim ako zakonom ili drugim propisom nije određen duži rok.

Sukladno članku 75. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19., i 125/19.) autorska prava na građevini projektiranoj glavnim ili drugim projektom i građenjem u skladu s tim projektom stječu sukladno posebnom zakonu, ako je to ugovoreno ugovorom o izradi projekta.

Člankom 14. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21.) propisano je da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da su autorska djela: jezična djela, kao što su pisana djela, govorna djela te računalni programi, glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela vizualnih umjetnosti s područja slikarstva, kiparstva i grafike, bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela vizualnih umjetnosti, djela arhitekture, kao što su skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejna rješenja, idejni projekti, glavni projekti, izvedbeni projekti, planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom koji je sličan fotografskom, audiovizualna djela, kao što su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni ili drugi filmovi te druga audiovizualna djela izražena slikama, sa zvukom ili bez zvuka, u vremenski organiziranom slijedu promjena, bez obzira na vrstu podloge na koju su fiksirana, novinarska djela, kao što su članci, fotografije i audiovizualni prilozi, videoigre i druga multimedijalna djela, kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice, tablice i druge vrste originalnih intelektualnih tvorevina koje imaju individualni karakter.

U članku 204. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da je dopušteno, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, umnožavanje, osim u trodimenzionalnom obliku, autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih umnoženih primjeraka. Stavkom 2. istog članka je propisano da se ograničenje iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje samo u pogledu vanjskog izgleda arhitektonskog objekta.

U odnosu na žalbene navode ističe se kako je zakonskom odredbom propisano da su autorska djela - djela arhitekture, kao što su skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejna rješenja, idejni projekti, glavni projekti, izvedbeni projekti, planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture, iz čega proizlazi da u slučaju projektne dokumentacije iz područja arhitekture glavni projekt sa svim njegovim dijelovima zaštićen autorskim pravom, a radi čega je u žalbenom je postupku utvrđeno da nema zakonskog uporišta da se u zahtjevu tražene informacije učine dostupnima žalitelju.

Nadalje, sukladno gore navedenim odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, dopušteno je reproduciranje vanjskog dijela izgrađene zgrade, koja postoji u prostoru, ali ne i u trodimenzionalnom obliku, iz čega proizlazi da nije dopušteno, bez pristanka autora arhitektonski projekt odnosno glavni projekt koji je prilog građevinske dozvole, distribuirati trećim osobama. Pri navedenom se napominje da u spisu predmeta nema pisanog traga o traženju navedenog pristanka, bilo od strane žalitelja bilo od prvostupanjskog tijela, tako da se u spisu predmeta ne nalazi pristanak nositelja prava.

S time u vezi se posebno ističe kako se navedeno reproduciranje odnosi na vanjski dio izgrađene zgrade, pa stoga nisu uzeti u obzir navodi žalitelja u kojim ističe da je zainteresiran samo za vanjske gabarite građevine, s obzirom da to navodi tek u žalbi, a osim toga je razvidno da se ne radi o izgrađenom prostoru nego o dokumentaciji koja je bila preduvjet izdavanja građevinske dozvole. Naime, u zahtjevu za pristup informacijama koji je prethodio predmetnom zahtjevu žalitelj je tražio građevinsku dozvolu sa svim njezinim sastavnim dijelovima, a onda je u predmetnom zahtjevu svoje traženje suzio na dijelove (dio) glavnog projekta buduće građevine.

Naime, izdavanje građevinske dozvole ne znači automatski da će građevina u konačnici sukladno istoj biti i izgrađena. Žaliteljevi navodi o tome da će svi moći izvršiti uvid u građevinu po izgradnji hotela također nisu uzeti kao relevantni, s obzirom da će o načinu korištenja svoje nekretnine odlučiti privatni investitor i to pod uvjetom da hotel bude na koncu izgrađen i da mu bude dopuštena uporaba nakon što ishodi uporabnu dozvolu.

Nadalje, ističe se da su se o javnom interesu pri gradnji nekretnina dužne brinuti nadležne institucije koje izdaju lokacijske, građevinske te uporabne dozvole, a svaki se građanin u slučaju sumnje u nepravilnosti kod bilo kojeg stadija planiranja, izgradnje te korištenja određene nekretnine može obratiti nadležnoj inspekciji Državnog inspektorata. U odnosu na žaliteljevo argumentiranje javnog interesa i vođenja javnih rasprava o predmetnim informacijama, u žalbenom je postupku utvrđeno kako se interes žalitelja za istraživanjem gradnje u centru Grada Zagreba, članci koje vezanu za istu on objavljuje te reklamiranje budućeg hotela od strane investitora ne mogu poistovjetiti s javnim interesom za dostupnošću traženih informacija.

S obzirom na sve navedeno nakon provedenog žalbenog postupka utvrđeno je da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da to nije moglo dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Naime, u postupku je utvrđeno da se radi o nekretnini u privatnom vlasništvu na čiji je zahtjev izdana predmetna dozvola sa njezinim sastavnim dijelovima u pogledu koje je utvrđeno da ne prevladava javni interes za odobravanjem pristupa navedenim informacijama, osobito imajući u vidu i općepoznatu činjenicu da građanima u slučaju sumnje u nepravilnosti pri izdavanju građevinskih dozvola na raspolaganju stoje nadležne inspekcijske službe.

Posebno se napominje da je ovakav stav glede prava na pristup građevinskoj dozvoli koja je izdana privatnom investitoru zauzeo i Visoki upravni sud u presudi Poslovni broj: UsII-98/22-6 od 19. srpnja 2022. godine.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan