KLASA: UP/II-008-07/23-01/29
URBROJ: 401-01/10-23-2
Zagreb, 15. lipnja 2023. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Pravnog fakulteta Osijek, KLASA: 008-01/22-01/05, URBROJ: 2158-95-07-22-2 od 23. prosinca 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Pravnog fakulteta Osijek, KLASA: 008-01/22-01/05, URBROJ: 2158-95-07-22-2 od 23. prosinca 2022. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Pravnog fakulteta Osijek (u daljnjem tekstu: Pravni fakultet Osijek) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) kojim je tražio diplomu određene sutkinje, podatke vezane za jednog profesora i dekana prvostupanjskog tijela (odluke o izboru u znanstvena zvanja, broj projekata i sl.), temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je prvostupanjsko tijelo zaključilo da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj navodi da navedeno rješenje osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Nadalje žalitelj navodi kako ga je prvostupanjsko tijelo pokušalo zastrašiti dostavom osporenog rješenja različitim tijelima javne vlasti iz područja pravosuđa, premda isti nisu nadležna tijela u konkretnom slučaju, s obzirom da se od njih nisu tražili nikakvi podaci. Osporava navode prvostupanjskog tijela da bi se u konkretnom slučaju radilo o osobnom obračunu, kao i navode prvostupanjskog tijela da bi moglo doći od opterećenja za fakultetske službe, jer se radi o projektima koji se financiraju iz javnih sredstava. Dalje navodi da Zakon o pravu na pristup informacijama ne traži da podnositelj zahtjeva treba vlasniku informacije predati točno selekcionirani zahtjev. Također ističe da su zabrinjavajući navodi o prikrivanju identiteta. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 11. prosinca 2022. godine naveo doslovno sljedeće:
„Traže se informacije i to preslike diplome suca Županijskog suda u Zagrebu Mirele Mijoč, potom: svih isprava za izv. prof. dr. sc. .........: diploma, svjedodžba o znanju stranih jezika, prijepis ocjena sa završenog dodiplomskog i postdiplomskog studija, sve odluke o izboru u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja, ukupan broj mentorstava sa imenima svake fizičke osobe kojima je bio mentor u izradi diplomskog rada, magistarskog rada i doktorskog rada, ukupan broj znanstvenih radova prije svakog izbora u znanstveno i znanstveno nastavno zvanje, nazive svih objavljenih znanstvenih radova kao i gdje su objavljeni, ukupan broj znanstvenih projekata kao i iznose koji koje je primio kao voditelj ili suradnik na znanstvenim projektima za koje je sredstva osiguralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, kao i drugih projekata s iznosima koje je zaprimio kao voditelj ili suradnik u projektima za koje je sredstva osiguralo Ministarstvo pravosuđa i uprave RH, potom gdje su navedena sredstava utrošena, imena mentora i imena predsjednika i članova povjerenstva prilikom obrane magistarskog i doktorskog rada, kao i prilikom izbora u svako iduće više znanstveno zvanje te sve odluke Matičnog vijeća i Dekana Pravnog fakulteta u Zagrebu vezane uz znanstveni i nastavni rad, a sve navedeno se traži i za dekana Pravnog fakulteta u Osijeku, time da se za istog traži i podatak o svim isplatama po putnim nalozima, isplatama plaća i honorarima od autorskih prava koje je zaprimio počev od zasnivanja radnog odnosa na Pravnom fakultetu u Osijeku pa do danas, također se traži i podatak tko je od obojice bio mentor sucima Županijskog suda u Osijeku i Općinskog suda u Osijeku u izradi diplomskog, magistarskog i doktorskog rada, te jesu li navedeni suci bili na kojem od projekta navedena dva znanstvenika“
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je osporeno rješenje.
U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome je navedeno da je odluka o predmetnom zahtjevu donesena pozivom na odredbu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je u postupku utvrđeno kako je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama od strane žalitelja. Prvostupanjsko tijelo je citiralo sadržaj predmetnog zahtjeva te pojasnilo da traženje tog skupa podataka predstavlja očitu zlouporabu prava na pristup informacijama, s obzirom da se radi o neselektivnom zahtjevu u kojem se traže opsežne informacije, a s ciljem provođenja osobnog obračuna s njihovim zaposlenikom. Istaknuto je da se u konkretnom slučaju ne traže određene informacije te da se na više mjesta u zahtjevu traže svi dokumenti određenih kategorija, a što zajedno čini iznimno opsežan skup podataka, kao i da bi prikupljanje traženih podataka prouzročilo znatno opterećenje za fakultetske službe, a čime bi se dovelo u pitanje ostvarivanje drugih prava i potreba njihovih korisnika i redovno funkcioniranje tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Kod utvrđivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisu ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima, posebno u dijelu gdje prvostupanjsko tijelo u svom dopisu, KLASA: 008-01/23-01/01, URBROJ: 2158-95-07-23-3 od 12. siječnja 2023. godine, koji je upućen Povjereniku za informiranje, navodi da bi za udovoljavanje zahtjevu žalitelja bilo potrebno razdoblje od 180 do 365 dana.
Uvidom u Službeni upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama za 2022. godine utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo zaprimilo 5 zahtjeva, od kojih je 2 podnio žalitelj, kao i da se jedan od njih odnosi na zahtjev u konkretnom slučaju, a da su oba njegova zahtjeva odbijena.
S obzirom na navedeno se ističe kako je u žalbenom postupku utvrđeno da prvostupanjsko tijelo na godišnjoj razini zaprima manji broj zahtjeva za pristup informacijama i da se istima u većini slučajeva traže informacije o studentskom statusu pojedinih studenata, a iz sadržaja 2 evidentirana zahtjeva koje je žalitelj podnio u 2022. godini je utvrđeno da su se istima od prvostupanjskog tijela tražile informacije koje su vezane za raspolaganje javnim sredstvima, a koje bi mogla zatražiti bilo koja fizička i pravna osoba. Naime, u konkretnom slučaju žalitelj traži diplomu jedne sutkinje, te traži podatke vezane uz dekana i jednog profesora prvostupanjskog tijela.
Stoga procjenom svih činjenica i okolnosti, a osobito malog broja sveukupnih te žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama zaprimljenih u prvostupanjskom tijelu, kao i prirode informacija koje je žalitelj u istima zatražio, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je zaključeno da osporeno rješenje treba poništiti.
Naime, u odnosu na razlog uskrate traženih informacija iz osporenog rješenja posebno se napominje da osnovano žalitelj u žalbi navodi da je obrazloženje osporenog rješenja nedostatno u smislu dokaza za navode da se u konkretnom slučaju radi o njegovom osobnom sukobu s tijelom javne vlasti i korištenju prava na pristup informacijama u tom smislu, kao i da se žalitelj osnovano poziva na činjenicu da je u predmetnom zahtjevu tražio i informacije o raspolaganju javnim sredstvima (isplate dekanu prvostupanjskog tijela na koje je primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. S time u vezi se ukazuje i na stav koji je zauzeo u svojoj praksi Visoki upravni sud Republike Hrvatske, prema kojem ne može doći do zlouporabe prava na pristup informacijama kada se radi o traženju takve vrste informacija, a koja je javno dostupna na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa.
Točno je da je zahtjev žalitelja opsežan, međutim prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir činjenicu da se veći dio traženih informacija može utvrditi uvidom u javno objavljene podatke, točnije na poveznici https://www.bib.irb.hr/ (CROSBI, Hrvatska znanstvena bibliografija), gdje je jednostavnim pretraživanjem moguće utvrditi broj znanstvenih radova i gdje su isti objavljeni, kao i činjenicu jesu li osobe bile mentori u izradi diplomskog, magistarskog, odnosno doktorskog rada, pa će se iz navedenog moći utvrditi jesu li navedene osobe bile mentori sucima Županijskog suda u Osijeku, odnosno sucima Općinskog suda u Osijeku.
Osim toga, veći dio zahtjeva žalitelja se odnosi na odluke o izboru u znanstvena, odnosno znanstveno nastavna zvanja dekana i profesora prvostupanjskog tijela, pri čemu Povjerenik ističe ukazuje da se i dio traženih informacija javno dostupan (npr. https://www.pravos.unios.hr/wp-content/plugins/ciceroscope/download.php?file=2168, gdje su primjerice iz Zapisnika Fakultetskog vijeća vidljivi članovi povjerenstva u odnosu na dekana u 2017. godini).
U odnosu na dio zahtjeva žalitelja u kojem traži isplate koje su vršene dekanu, prvostupanjsko tijelo će uzeti u obzir činjenicu da žalitelj traži informacije za razdoblje od 16 godina (imajući u vidu da iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje proizlazi da je dekan zasnovao radni odnos kod prvostupanjskog tijela dana 1. ožujka 2006. godine), te će uzeti u obzir praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženu u presudi poslovni broj: UsII-125/18 od 7. lipnja 2018. godine.
Naime, u navedenoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske prihvatio je stajalište Povjerenika za informiranje koji je korisniku prava na pristup informacijama omogućio dio informacija vezanih za isplate koje je tijelo javne vlasti vršilo svom čelniku (za dvije godine), dok je preostali dio zahtjeva odbio.
Drugim riječima, traženje baš svih isplata od strane prvostupanjskog tijela dekanu za razdoblje od 16 godina budi sumnju u dobronamjernost postupanja žalitelja, dok s druge strane nedostavljanje nikakvih dokumenata budi sumnju u netransparentno postupanje prvostupanjskog tijela, pa je u takvoj situaciji potrebno pronaći pravičnu ravnotežu između prava na pristup informacijama žalitelja s jedne strane, te opterećivanja rada prvostupanjskog tijela s druge strane (koje bi moralo tražiti sve informacije o isplati sadašnjem dekanu prvostupanjskog tijela od dana kad je isti stupio u radni odnos).
Što se tiče dijela zahtjeva u kojem žalitelj traži podatke o iznosima koji su zaprimljeni zbog sudjelovanja na projektima za koja je sredstva osiguralo Ministarstvo pravosuđa i uprave, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Povjerenik za informiranje ističe da se radi o neodređenom zahtjevu, pa će prvostupanjsko tijelo pozvati žalitelja da točno navedene projekte na koje se zahtjev odnosi u smislu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz upozorenje na pravne posljedice propuštanja postupanja po navedenom zahtjevu.
U odnosu na dio zahtjeva žalitelja kojim se traži diploma sutkinje, prvostupanjsko tijelo će uzeti u obzir činjenicu da diploma predstavlja uvjet za radno mjesto sudskog savjetnika, odnosno suca, te će razmotriti može li se i u kojem opsegu žalitelju omogućiti pristup traženom dokumentu.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, valjalo je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti osporeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a prvostupanjsko tijelo će uzeti u obzir primjedbe Povjerenika za informiranje iz ovog rješenja.
Zaključno se napominje kako tijela javne vlasti kod traženja veće količine informacija imaju pravo postupiti i u smislu članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvaranih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave tražene informacije, pri čemu u smislu članka 4. stavka 2. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14.,15/14. i 141/22.) koje je donio Povjerenik za informiranje, tijelo javne vlasti može zatražiti od korisnika da unaprijed položi procijenjeni iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a sukladno navedenoj odredbi ako korisnik ne položi zahtijevani iznos troškova u roku od 8 dana, tada se smatra da je korisnik odustao od zahtjeva.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan