KLASA: UP/II-008-07/23-01/13

URBROJ: 401-01/04-23-8

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja o prigovoru Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: UP/I-034-01/22-01/9, URBROJ: 539-017011/1768-22-1 od 23. prosinca 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje o prigovoru Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: UP/I-034-01/22-01/9, URBROJ: 539-017011/1768-22-1 od 23. prosinca 2022. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: UP/I-034-01/22-01/9, URBROJ: 539-017011/1768-22-1 od 23. prosinca 2022. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) podnesen protiv obavijesti Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 008-02/22-01/1, URBROJ: 539-010011/2101-22-2 od 24. studenoga 2022. godine, dane povodom zahtjeva žaliteljice od 21. studenoga 2022. godine temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kada korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite odnosno čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. tog Zakona.

Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija u cijelosti zbog nastavno navedenih pravno relevantnih razloga iz kojih proizlazi da odnosno rješenje nije pravilno i na zakonu osnovano. Ističe, kako su u pobijanom rješenju u potpunosti nepravilno utvrđene pravno odlučne činjenice u pravcu da informacije koje su predmetom podnesenog zahtjeva ne predstavljaju po svojoj naravi informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti s obzirom da je in concreto riječ o informaciji po pitanju da li je žaliteljica prilikom prijema i zatim tijekom obavljanja službe u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji - SOA u vremenskom okviru od 2009. godine do 2020. godine bila izložena odgovarajućoj sigurnosnoj provjeri radi utvrđivanja postoje li ikakve činjenice ili okolnosti iz kojih bi proizlazila vjerojatnost postojanja osnove sumnje u pogledu sigurnosnih zapreka koje bi žaliteljicu priječile u obavljanju poslova radnog mjesta od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost, a koja informacija je njoj poznata. Nadalje, ističe kako je ona zahtijevala jedino i isključivo odgovor na pitanje da li je ili nije Sigurnosno-obavještajna agencija u odnosu na nju provela zakonom propisan postupak odgovarajuće sigurnosne provjere, što će reći jedino i isključivo informacija da li je u odnosu na nju postupljeno sukladno zakonskoj obvezi propisanoj relevantnim odredbama Zakona o sigurnosnim provjerama, koja informacija ima javni karakter budući je riječ o zakonskoj obvezi nadležne Sigurnosno-obavještajne agencije i ne radi se o podatku sa određenim stupnjem tajnosti, a nije zahtijevano izjašnjenje o vrsti, stupnju i postupku provođenja provjere ili bilo koji podatak utvrđen u okviru provedbe sigurnosne provjere u odnosu na koji postojala obveza čuvanja tajnosti u smislu da bi njihovo otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, pa joj je predmetnim odbijanjem uskraćeno bez ikakvog pravnog uporišta zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Žaliteljica navodi kako joj je tražena informacija potrebna radi utvrđivanja okolnosti da su u odnosu na nju bile provođene inicijalne i kasnije redovne sigurnosne provjere, a što je kao dokaz potrebno u povodu podnošenja pravnog lijeka protiv prvostupanjske presude donesene/objavljene u postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, kojom je ona oglašena krivom radi počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji na štetu mlt. djece u vrijeme kada je bila službenikom Sigurnosno-obavještajne agencije i u kojem postupku s obzirom na ocjenu dokaza proizlazi kako je Sud utvrdio da nije bila izložena odgovarajućoj sigurnosnoj provjeri, odnosno kako de facto Sigurnosno-obavještajna agencija nije u odnosu na nju provela zakonom propisan postupak odgovarajućih sigurnosnih provjera za razdoblje u kojem je bila službenicom Agencije. Slijedom navedenog, žaliteljica zaključuje kako su protivno izjašnjenju Sigurnosno-obavještajne agencije, u konkretnom slučaju ispunjenje propisane pretpostavke za ostvarivanje prava na pristup informaciji koja je predmetnom podnesenog zahtjeva s obzirom da Zakon o pravu na pristup informacijama ima za cilj omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacije što se osigurava fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Žaliteljica navodi kako pravo na pristup informacijama obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacija kao i obvezu tijela javne vlasti da omoguće pristup zatraženoj informaciji, odnosno da su informacije dostupne svakoj domaćoj i stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenja iz Zakona o pravu na pristup informacijama, a prema odredbi članka 15. stavka 2. toga Zakona, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je ista klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno Zakonu kojim se određuje tajnost podataka. Ističe, kako se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji koja bi podlijegala ograničenjima u smislu navedene odredbe, odnosno da tražena informacija ne predstavlja klasificirani podatak u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama ili Zakona o tajnosti podataka. Nadalje, ističe kako joj je Sigurnosno-obavještajna agencija bez ikakvog pravnog uporišta uskratila zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama i stoga predlaže da se njena žalba uvaži i omogući joj pristup traženoj informaciji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom od 21. studenoga 2022. godine, pozivajući se na odredbu članka 18. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama zatražila od Sigurnosno-obavještajne agencije da joj se dostave podaci po pitanju da li je prilikom prijema i zatim tijekom obavljanja službe u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji u vremenskom okviru od 2009. godine do 2020. godine bila izložena odgovarajućoj sigurnosnoj provjeri radi utvrđivanja postoje li ikakve činjenice ili okolnosti iz kojih bi proizlazila vjerojatnost postojanja osnove sumnje u pogledu sigurnosnih zapreka koje bi ju spriječile u obavljanju poslova radnog mjesta od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost, a koji podaci su joj potrebni kao dokaz radi utvrđivanja okolnosti da je u odnosu na nju bila provedena sigurnosna provjera i koji dokaz joj je potreban u povodu podnošenja pravnog lijeka protiv prvostupanjske presude donesene/objavljene u postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu br. 28 Km : Kzd-170/2021, kojom je oglašena krivom radi počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji na štetu mlt. djece u vrijeme kada je bila službenikom Sigurnosno- obavještajne agencije i u kojem postupku s obzirom na ocjenu dokaza proizlazi kako je sud utvrdio da nije bila izložena odgovarajućoj sigurnosnoj provjeri odnosno kako Sigurnosno- obavještajna agencija u odnosu na nju nije provela zakonom propisan postupak odgovarajuće sigurnosne provjere.

Nadalje, utvrđeno je da je Sigurnosno-obavještajna agencija dopisom KLASA: 008-02/22-01/1, URBROJ: 539-010011/2101-22-2 od 24. studenoga 2022. godine, a u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, obavijestila žaliteljicu kako se sukladno članku 1. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odredbe toga Zakona ne primjenjuju na informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti sukladno zakonu kojim se uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

Također, utvrđeno je da je žaliteljica nakon primitka navedene obavijesti protiv iste Sigurnosno-obavještajnoj agenciji uložila prigovor od 8. prosinca 2022. godine, u kojem je navela da je nepravilno primijenjena odredba članka 1. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama i da su u tom pogledu nepravilno utvrđene pravno odlučne činjenice u pravcu da informacije koje su predmetom podnesenog zahtjeva ne predstavljaju po svojoj naravi informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti. Nadalje, u prigovoru žaliteljica u bitnom navodi razloge, kao i u žalbi, te se isti neće ponavljati.

O navedenom prigovoru žaliteljice doneseno je osporeno rješenje Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: UP/I-034-01/22-01/9, URBROJ: 539-017011/1768-22-1 od 23. prosinca 2022. godine, kojim je prigovor žaliteljice odbijen kao neosnovan.

U obrazloženju osporenog rješenja navodi se sadržaj žaliteljičinog zahtjeva, zatim se citiraju odredbe zakona i to odredba članka 1. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te odredbe članka 23. stavka 1. točke 5., stavka 2. i 3. istog članka Zakona. Nadalje, navodi se da je člankom 5. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12) propisano da se sigurnosna provjera provodi na temelju Upitnika za sigurnosnu provjeru, a člankom 31. kako se popunjeni i potpisani Upitnik za sigurnosnu provjeru označava stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, dok je člankom 39. propisano kako se izvješće o rezultatima sigurnosne provjere označava najmanjem stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“. Ističe se kako je žaliteljica postavila zahtjev na način da je iz njega proizlazilo kako traži podatak jesu li prema njoj provođene sigurnosne provjere propisane zakonom, kao i jesu li njima utvrđene odgovarajuće sigurnosne zapreke, a s obzirom da je podatak o postojanju sigurnosnih zapreka podatak koji je klasificiran stupnjem tajnosti žaliteljici se nije moglo drugačije odgovoriti nego što je to učinjeno u pobijanoj obavijesti. Nadalje se navodi, kako je odgovor na pitanje jesu li prema žaliteljici provedene odgovarajuće, zakonom propisane sigurnosne provjere, već sadržan u samoj obavijesti koja se odnosi na „rezultate“, tih provjera te implicira, iako izrijekom ne navodi, i njihovo provođenje. Također se navodi, kako žaliteljica ni na koji način nije dovela u pitanje zakonitost postupanja Sigurnosno-obavještajne agencije slijedom čega bi Sigurnosno-obavještajna agencija smatrala potrebnim potvrđivati da postupa u skladu sa svim zakonima koji vrijede na području Republike Hrvatske, pa tako i zakonom koji uređuje sigurnosne provjere.

U obrazloženju osporenog rješenja ističe se što je propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama te se iz toga izvodi zaključak kako Zakon o pravu na pristup informacijama nije namijenjen za dobivanje informacija u privatnom već u javnom interesu koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svom privatnom interesu, a to je suprotno razlozima zbog kojih žaliteljica traži informacije o tome jesu li u odnosu na nju provedene sigurnosne provjere. Nadalje se ističe, kako se u samom prigovoru navodi da su žaliteljici poznate informacije koje potražuje u konkretnom slučaju pa je upitno postojanje pravnog interesa žaliteljice. Zaključuje se, kako se na zahtjev žaliteljice ne primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama te da je na njezin zahtjev već djelomično odgovoreno obaviješću od 24. studenoga 2022. godine, kojom nije povrijeđeno nikakvo pravo niti pravni interes žaliteljice.

Odredbom članka 23. stavka 1. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite odnosno čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. tog Zakona.

U stavku 2. navedenog članka je propisano da je o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkama 2., 3., 4., 5. i 6. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem. Stavak 3. navedenog članka propisuje da na obavijest iz stavka 2. ovog članka podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti prigovor. Na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

Odredbom članka 1. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe tog Zakona ne primjenjuju na informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući način primjenjuju i na prigovor. U stavku 3. navedenog članka propisano je da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Stavak 4. istoga članka propisuje da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenutu upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

U članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je izvršio uvid u dokumentaciju spisa predmeta i razmotrio navode žaliteljice iz predmetnog prigovora te žalbe, navode tijela javne vlasti iz obavijesti i osporenog rješenja, kao i u sve relevantne zakonske odredbe koje se odnose na podatke koje je u zahtjevu tražila žaliteljica, te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti.

Na temelju dokumentacije spisa predmeta utvrđeno je da žaliteljica traži informacije koje se odnose na nju osobno, stoga je u konkretnom slučaju najprije trebalo utvrditi da li je žaliteljici osigurana dostupnost tražene informacije temeljem drugih propisa. Naime, odredbom članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja navodi se kako zahtjev žaliteljice prilično nejasan te da je iz istog proizlazilo kako ona traži podatak o provedenim sigurnosnim provjerama te utvrđenim sigurnosnim zaprekama za prijem i obavljanje poslova u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Ukoliko je zahtjev smatrala nejasnim, Sigurnosno-obavještajna agencija je trebala od žaliteljice tražiti da ispravi svoj podnesak. U samom prigovoru žaliteljica pojašnjava da je zahtjevan jedino i isključivo odgovor na pitanje da li je ili nije Sigurnosno-obavještajna agencija u odnosu na nju provela zakonom propisan postupak odgovarajuće sigurnosne provjere odnosno jedino i isključivo informacija da li je u odnosu na nju postupljeno sukladno zakonskoj obvezi propisanoj relevantnim odredbama Zakona o sigurnosnim provjerama. Sukladno navedenom ne može se zanemariti činjenica da je kod donošenja osporenog rješenja Sigurnosno-obavještajna agencija bila upoznata da žaliteljica jedino i isključivo traži odgovor na pitanje da li je ili nije Sigurnosno-obavještajna agencija u odnosu na nju provela zakonom propisan postupak odgovarajuće sigurnosne provjere te da ista ne traži podatak o postojanju sigurnosnih zapreka za koji Sigurnosno-obavještajna agencija navodi da je isti klasificiran stupnjem tajnosti.

Također, u obrazloženju osporenog rješenja se navodi kako je odgovor na pitanje jesu li prema žaliteljici provedene odgovarajuće zakonom propisane sigurnosne provjere, sadržan već u samoj obavijesti koja se odnosi na „rezultate“ tih provjera, te implicira, iako izrijekom ne navodi i njihovo provođenje.

Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je žaliteljica bila zaposlenica u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, a odredbom članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 79/06 i 105/06) propisano je da se sigurnosna provjera provodi za dužnosnike i zaposlenike sigurnosno-obavještajnih agencija, predstojnika i zaposlenike UVNS-a, ravnatelja i zaposlenike ZSIS-a i OTC-a, predsjednika i članove Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija te druge osobe za koje je to određeno odredbama ovoga i drugih zakona, odnosno uredbom Vlade, u postupku njihovog imenovanja na dužnost, odnosno prijama na rad. Ujedno je propisano da se sigurnosna provjera provodi i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo i za strance u Republici Hrvatskoj čiji je boravak važan za sigurnost države.

Odredbom članak 5. stavka 1. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12) propisano je da se sigurnosna provjera provodi na temelju Upitnika za sigurnosnu provjeru čiji je sastavni dio suglasnost za provođenje sigurnosne provjere. Stavkom 2. Zakona o sigurnosnim provjerama propisano je da Upitnik za sigurnosnu provjeru treba biti osobno ispunjen, a suglasnost dragovoljno i vlastoručno potpisana od strane osobe za koju se ista provodi. Nadalje, stavkom 3. propisano je kako nadležna sigurnosno-obavještajna agencija neće pristupiti provođenju sigurnosne provjere ukoliko, sukladno odredbama ovoga Zakona, nije potpisana suglasnost za provođenje sigurnosne provjere, a stavkom 4. propisano je da se suglasnost za provođenje sigurnosne provjere odnosi na provjeravanje i obradu podataka koji su u svezi s pitanjima iz sigurnosnog upitnika te na primjenu postupaka koji su za provođenje sigurnosne provjere propisani ovim Zakonom.

Odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o sigurnosnim provjerama propisano je, između ostalog, da se temeljna sigurnosna provjera provodi za osobe koje se primaju na rad ili rade u tijelima sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe postavlja se pitanje da li žaliteljica kao osoba koja je bila zaposlenica Sigurnosno-obavještajne agencije u određenom periodu ima pravo na informaciju da li je u tom periodu u odnosu na nju provedena sigurnosna provjera za koju je zakonom propisana obveza provođenja.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.

Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisu ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Sukladno svemu navedenom valjalo je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan