KLASA: UP/II-008-07/22-01/842
URBROJ: 401-01/05-23-5
Zagreb, 19. svibnja 2023.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA: 008-02/22-01/9, URBROJ: 529-01/12-22-6 od 4. srpnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva turizma i sporta, KLASA: 008-02/22-01/9, URBROJ: 529-01/12-22-6 od 4. srpnja 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Zapisnika KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-1 od 8. srpnja 2022. godine, Zapisnika KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-7 od 31. svibnja 2022. godine, Zapisnika KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-8, od 8. srpnja 2022. godine i Zapisnika KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-9 od 14. srpnja 2022. godine, na način da se na prvim stranicama svih naprijed navedenih zapisnika prekriju podaci o adresama i osobnom identifikacijskom broju (OIB) osoba prisutnih u ime stranke, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Ministarstvu turizma i sporta da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. travnja 2022. godine, kojim je od Ministarstva turizma i sporta zatražio informaciju, i to presliku Rješenja KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-11 od 2. rujna 2022. godine, presliku Zapisnika KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-1 od 8. srpnja 2022. godine, Zapisnik KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-7 od 31. svibnja 2022. godine, Zapisnik KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-8 od 8. srpnja 2022. godine i Zapisnik KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-9 od 14. srpnja 2022. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. istog Zakona, jer prvostupanjsko tijelo smatra da su zatražene informacije zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona. Smatra da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, iz razloga što isto navodi da žalitelj nije stranka u postupku, pozivajući se na odredbe članka 25. Zakona o sportskoj inspekciji, pritom zanemarujući odredbe članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje navodi da za ograničavanje pristupu informacijama nije bitan status podnositelja zahtjeva u postupku, već postoji li neko od ograničenja za pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Nadalje je odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
U žalbenom postupku Ministarstvo turizma i sporta je aktom KLASA: 008-02/22-01/9, URBROJ: 529-01/12-22-9 od 19. srpnja 2022. godine Povjereniku za informiranje dostavilo žalbu te spis predmeta na nadležno odlučivanje te informaciju koja je predmet postupka.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informaciji od 15. travnja 2022. godine od tijela javne vlasti zatražio informaciju, i to Rješenje KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-11, od 2. rujna 2022. godine, Zapisnik KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-1, od 8. srpnja 2022. godine, Zapisnik KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-7, od 31. svibnja 2022. godine, Zapisnik KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-8, od 8. srpnja 2022. godine i Zapisnik KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-9, od 14. srpnja 2022. godine.
Nadalje iz spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo turizma i sporta o predmetnom zahtjevu žalitelja odlučilo rješenjem KLASA: 008-02/22-01/9, URBROJ: 529-01/12-22-6 od 4. srpnja 2022. godine.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Ministarstvo turizma i sporta prije donošenja rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa o čemu je dana 28. lipnja 2022. godine sastavilo Zapisnik radne skupine za provođenje testa razmjernosti i javnog interesa.
Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je Ministarstvo turizma i sporta dana 4. srpnja 2022. odbilo zahtjev žalitelja, jer smatra da su zatražene informacije zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, odnosno poziva se na odredbu članka 15. stavak 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u svezi sa člankom 16. stavkom 1. istog Zakona. U navedenom rješenju se navodi da je prvostupanjsko tijelo temeljem predstavke žalitelja od 20. srpnja 2020. godine obavilo inspekcijski nadzor nad primjenom odredbi Zakona o sportu i podzakonskih propisa, a vezano uz ispravnost i zakonitost službenih rezultata sa Prvenstva Republike Hrvatske u spustu SPRINT, održanom dana 27. lipnja 2022. godine u Donjoj Dubravi i Prvenstva u Republici Hrvatskoj u SLALOMU, održanom 28. lipnja 2020. godine u Donjoj Dubravi. O inspekcijskom nadzoru sastavljeni su zapisnici koji su predmetom traženja žalitelja. Nadalje je navedeno da je žalitelj obaviješten o utvrđenim nepravilnostima vezanih za postupak kategorizacije sportaša, kao i obavijesti dostavljenoj Hrvatskom olimpijskom odboru (dalje u tekstu: HOO), te o činjenici da nije izdano rješenje s upravnom mjerom s obzirom da je postupak priznavanja statusa kategoriziranog sportaša u nadležnosti HOO-a. Nadalje, na temelju zahtjeva HOO, dana 2. rujna 2022. godine, izdano je rješenje KLASA: UP/I-034-02/21-19/133, URBROJ: 529-08-01/1-21-11, kojim je Hrvatskom kajakaškom savezu naređeno poništenje naprijed navedenih službenih rezultata Prvenstva Republike Hrvatske u spustu SPRINT i Prvenstva u Republici Hrvatskoj u SLALOMU, koji je i izvršio upravne mjere naredbe iz predmetnog rješenja. Žalitelj je obaviješten o izdavanju naprijed spomenutog rješenja, postupanju Hrvatskog kajakaškog saveza po tom rješenju te o poništenju rješenja o kategorizaciji sportaša od strane HOO-a.
U osporavanom rješenju je nadalje navedeno da je temeljem odredbe članka 25. Zakona o sportskoj inspekciji, inspektor dužan dostaviti zapisnik i rješenja osobama koje prema odredbama članka 23. Zakona o sportskoj inspekciji mogu izjaviti žalbu protiv rješenja inspektora. Kako žalitelj nije jedna od osoba koje mogu izjaviti žalbu, te kako nije dokazao pravni interes, niti mu nije priznato svojstvo stranke u upravnom postupku, nisu mu ni dostavljani predmetni zapisnici o obavljenom inspekcijskom nadzoru, već mu je samo dostavljena obavijest o provedenom nadzoru i poduzetim mjerama, na koju je imao mogućnost pokrenuti upravni spor, koju mogućnost nije iskoristio. Isto tako je navedeno da je u tijeku postupka proveden test razmjernosti i javnog interesa, koji je priložen u spisu predmeta i na temelju kojeg je odlučeno donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva žalitelja.
Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i postojeću dokumentaciju u spisu predmeta. Sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama razmatrano je da li je žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. navedenog Zakona. Naime, omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju zaštićeni interes može biti ozbiljno povrijeđen, pa je razmatrano prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Slijedom navedenoga je utvrđeno da se na zatraženu informaciju ne može u potpunosti primijeniti odredba članka 15. stavak 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojem bi zatražena informacija bila zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, pa je osporeno rješenje trebalo poništiti i žalitelju omogućiti pristup zatraženoj informaciji, rješenju i zapisnicima, na način da se u dijelu zatražene informacije prekrije dio osobnih podataka, pa je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan.
Isto tako je odredbom članka 16. stavka 1. istog Zakona propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, odredbe članaka 23. i 25. Zakona o sportskoj inspekciji ne mogu predstavljati apsolutni razlog za ograničavanje prava na pristup informacijama.
Test razmjernosti i javnog interesa u skladu sa člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama.
Osim toga, odredba članka 25. Zakona o sportskoj inspekciji sama po sebi ne isključuje mogućnost da za određeno rješenje ili zapisnik postoji javni interes, niti navedena odredba isključuje mogućnost da se djelomično omogući pristup rješenju i zapisnicima, uzimajući u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Tako da je netočan navod prvostupanjskog tijela da je žalitelju pristup informaciji već bio omogućen jer je isti obaviješten o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama u inspekcijskom nadzoru, s obzirom da dostavljena obavijest naravno ne predstavlja zatraženu informaciju.
Stav Povjerenika za informiranje iz dosadašnje prakse je da su zapisnici i rješenja iz postupaka inspekcijskog nadzora, nakon što su isti u potpunosti dovršeni, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti, a primjer takve odluke objavljen je na poveznici http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=679.
Također se ukazuje na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi br. UsII-269/17 od 30. studenog 2017. godine, predmet kojeg postupka su zapisnici i rješenja prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojoj je navedeno da „..zatražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja, koje bi trebale biti dostupne javnosti, jer se onemogućavanjem transparentnosti u radu tijela javne vlasti onemogućava i Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama...“, a Povjerenik za informiranje smatra da se navedena utvrđenja mogu primijeniti i u konkretnom slučaju.
Slijedom navedenog, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se žalitelju omogućiti pristup traženoj informaciji u cijelosti ili djelomično, vodeći pri tome računa o odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Nadalje, uvodnom odredbom broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
Isto tako je u uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima. Pri navedenom treba imati u vidu i odredu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisana mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa informacijama.
Uvidom u dostavljenu informaciju, rješenje Ministarstva turizma i sporta od 2. rujna 2022. godine, utvrđeno je da sadrži podatke o provedenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva turizma i sporta i nalozima prema Hrvatskom kajakaškom savezu, kao i podatke o rezultatima i sudionicima sportskih natjecanja, kao i o samim natjecanjima. Uvidom u sve zapisnike koji su predmetom traženja žalitelja, utvrđeno je da sadrže osobne podatke o adresama i osobnom identifikacijskom broju (OIB) osoba prisutnih u ime stranke, navedeni na prvim stranicama zapisnika o inspekcijskom nadzoru nad Hrvatskim kajakaškim savezom, podatke o inspektorima Ministarstva turizma i sporta koji su obavili inspekcijski nadzor, kao i podatke o rezultatima i sudionicima sportskih natjecanja, kao i o samim natjecanjima. Podaci o adresama i osobnom identifikacijskom broju fizičkih osoba osobni su podaci i spadaju u ograničenje pristupa istima, dok su podaci o sportskim natjecanjima i natjecateljima te sportaši Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, javno objavljeni podaci.
U žalbenom postupku je utvrđeno je da ne dolazi do kršenja Opće uredba o zaštiti podataka ako se dostave imena i prezimenima zaposlenika tijela javne vlasti koji se navode u informaciji, s obzirom da se sredstva za njihov rad isplaćuju iz javnih sredstava, pa tako imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti ne predstavljaju zaštićene osobne podatke, kao i podatak o osobi koja je ovlaštena za zastupanje tijela javne vlasti.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke navedene u točki 3. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o osobama prisutnih u ime stranke, pa bi omogućavanje pristupa istim predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život.
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Stoga je u odnosu na osobne podatke iz točke 3. izreke ovog rješenja, u žalbenom postupku utvrđeno kako je iste potrebno zaštititi te da je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacije mogu omogućiti žalitelju.
Osim toga, također se ističe kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve rasprave u odnosu na taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 i 110/21) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.
Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se tijelu javne vlasti nalaže rješavanje zahtjeva za pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan