KLASA: UP/II-008-07/22-01/792
URBROJ: 401-01/05-23-2
Zagreb, 19. svibnja 2023.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Osnovne škole Dragutina Domjanića KLASA: UP/I 034-01/22-01/01, URBROJ: 251-181-22-1 od 17. svibnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Osnovne škole Dragutina Domjanića KLASA: UP/I 034-01/22-01/01, URBROJ: 251-181-22-1 od 17. svibnja 2022. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici evidencije prisutnosti na radu svih djelatnika Osnovne škole Dragutina Domjanića za vremenski period od 19. do 22. travnja 2022. godine, na način da se prekriju osobni podaci djelatnika, te se u tom dijelu zahtjev odbija.
3. Nalaže se Osnovnoj školi Dragutina Domjanića da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 03. svibnja 2022. godine, kojim je zatražio pristup evidenciji prisutnosti na radu svih djelatnika Osnovne škole Dragutina Domjanića za vremenski period od 19. do 22. travnja 2022. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da je tražena informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, navodi kako mu je tijelo javne vlasti odbijanjem zahtjeva uskratilo zakonsko pravo na pristup informacijama a da je pristup uskratilo radi toga što su tražene informacije zaštićene informacije, a da iste nisu i ne mogu biti zaštićene i poslovna tajna iz razloga što je žalitelj i sam djelatnik (profesor) u toj školi. Nadalje navodi da se radi o djelatnicima tijela javne vlasti čija su imena poznata, kako svim profesorima, učenicima, tako i djelatnicima navedene škole. Žalitelj je predmetnu informaciju zatražio i od same ravnateljice škole koja se oglušila na upit, pa je bio primoran informaciju tražiti temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj navodi da službenik za informiranje ničim ne dokazuje da je proveo test razmjernosti, a on to pouzdano zna jer je djelatnik škole te od njega nije zatraženo bilo kakvo odobrenje da se informacija o njemu može pustiti u javnost. Kao profesor u navedenoj školi, žalitelj zna da se informacije vode u digitalnom obliku, te ne razumije zašto bi se njenom dostavom žalitelju povrijedilo pravo privatnosti kada su u pitanju kolege s kojima radi. S obzirom da smatra da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva i uskratu tražene informacije, od drugostupanjskog tijela traži da poništi osporeno rješenje i da mu se omogući pristup traženoj informaciji iz zahtjeva. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je djelomično osnovana.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10– pročišćeni tekst i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U žalbenom postupku prvostupanjsko tijelo je aktom KLASA: 008-01/22-01/02, URBROJ: 251-181-22-4 od 10. lipnja 2022. godine dostavilo Povjereniku za informiranje žalbu sa spisom predmeta na nadležno rješavanje i informaciju koja je predmet ovog postupka, evidenciju prisutnosti djelatnika škole u razdoblju od 19. do 22. travnja 2022. godine, na način da je za svakog djelatnika dostavljena lista prisutnosti sa podacima o imenu i prezimenu, nazivom radnog mjesta te ugovorenom satnicom.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. svibnja 2022. godine, od Osnovne škole Dragutina Domjanića zatražio pristup evidenciji prisutnosti na radu svih djelatnika Osnovne škole Dragutina Domjanića za vremenski period od 19. do 22. travnja 2022. godine.
Također je utvrđeno da je povodom zahtjeva žalitelja Osnovna škola Dragutina Domjanića dana 17. svibnja 2022. godine donijela rješenje kojim je odbila zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer smatra da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 15. stavkom 2. točkom 4., a u svezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U osporenom rješenju prvostupanjsko tijelo opisuje sadržaj žaliteljeva zahtjeva te navodi da je tražena informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka. U rješenju se citiraju relevantne odredbe Opće Uredbe o zaštiti podataka, članka 37. Ustava Republike Hrvatske kao i odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o radu. Nadalje se navodi da nema pravnog temelja za omogućavanjem pristupa informacijama žalitelju o prisutnosti djelatnika na radu za traženo razdoblje.
Prije donošenja osporenog rješenja, službenica za informiranje Osnovne škole Dragutina Domjanića je u odnosu na zatražene informacije iz zahtjeva žalitelja provela test razmjernosti i javnog interesa, o čemu je sastavljena službena bilješka, koja je priložena spisu predmeta. U istoj se navodi da vodeći se obvezom zaštite osobnih podataka svojih djelatnika, provedenim testom razmjernosti i javnog interesa je utvrđeno da su zatražene informacije osobni podaci te da javni interes nije prevladavajući u odnosu na zaštitu osobnih podataka, odnosno zaključeno je da nema pravnog temelja za omogućavanjem pristupa zatraženoj informaciji. Neovlaštenim dostavljanjem traženih podataka došlo bi do povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odnosno obrada traženih podataka bila bi nezakonita. Nadalje se u službenoj zabilješci citiraju odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u smislu naglašavanja da evidencija prisutnosti radnika na radu nije informacija o raspolaganju javnim sredstvima. U službenoj zabilješci se nadalje spominje presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-516/19-5 od 27. veljače 2020. godine, iz koje se može izvesti zaključak, prema navodima prvostupanjskog tijela, da se u konkretnom slučaju radi o zaštiti osobnih podataka te da prevladava zaštita osobnih podataka djelatnika u odnosu na javni interes.
U žalbenom postupku, uvidom u spis predmeta, uvažavajući žalbene razloge žalitelja, utvrđeno je kako je Osnovna škola Dragutina Domjanića u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izvela pogrešan zaključak te je pogrešno primijenila Zakon o pravu na pristup informacijama.
Uvidom u dostavljeni spis predmeta prvostupanjskog tijela, posebno uvidom u provedeni test razmjernosti i javnog interesa i osporeno rješenje, utvrđeno je kako prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir i razloge za omogućavanje pristupa traženim informacijama, te ih nije stavilo u odnos sa razlozima za onemogućavanjem pristupu traženoj informaciji, obzirom da je i u navedenom testu, i u osporenom rješenju obrazlagalo jedino razloge zbog kojih bi trebalo ograničiti pristup informacijama. Iz provedenog postupka je također razvidno kako prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir niti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama i razmotrilo mogu li se dijelovi informacije učiniti dostupnim.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
Slijedom navedenoga, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženoj informaciji iz zahtjeva, na način kako je to isti i zatražio, a također je razmotrio i da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Odredbom članka 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
S obzirom da informacija zatražena zahtjevom žalitelja sadrži osobne podatke potrebno je razmotriti odredbu članka 15. stavka 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Nadalje, uvodnom odredbom broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne Osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna Osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Slijedom navedenoga, u žalbenom postupku je utvrđeno da se žalitelju može omogućiti uvid u zatraženu informaciju uz primjenu odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, znači uz anonimizaciju osobnih podataka, konkretno prekrivanjem, s obzirom da isti podliježu propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Nadalje, valja istaknuti da prvostupanjsko tijelo u prvostupanjskom postupku u svoju korist ukazuje na presudu Visokog upravnog suda, Poslovni broj: UsII-516/19-5 od 27. veljače 2020. godine, kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/288, URBROJ: 401-01/05-19-3, od 23. rujna 2019. godine, i gdje se tražila preslika evidencije prisutnosti na radu za točno određenog djelatnika. Uz ovu predmetnu stvar ističe se rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/302, od 2. lipnja 2020. godine i uz isto donesena presuda Visokog upravnog suda, Poslovni broj: UsII-234/20-10, od 30. listopada 2020. godine, koja potvrđuje navedeno rješenje Povjerenika za informiranje. Naime, navedenim rješenjem Povjerenika za informiranje od 2. lipnja 2020. godine, korisniku je odobreno pravo na pristup preslici lista anonimizirane evidencije o radnom vremenu radnika za ožujak i travanj 2020. godine.
Naime, podaci o prisutnosti na radu, odnosno evidencije o radnom vremenu radnika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i ostavljati trećim osobama samo u zakonom propisanu svrhu ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, u protivnom, neovlaštenim dostavljanjem trećim osobama, došlo do povrede prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Uz to se dodaje i da bi se u protivnom postupilo suprotno zakonskim odredbama članka 29. stavka 1. Zakona o radu kojim je propisano da se osobni podaci radnika smiju dostaviti trećim osobama, samo ako je to tim ili drugim zakonom propisano ili, ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom.
Vezano uz navod prvostupanjskog tijela u osporenom rješenju, da evidencija prisutnosti radnika na radu nije informacija o raspolaganju javnim sredstvima, valja napomenuti da informacije o evidenciji radnog vremena i rasporedu rada koji su temelj za isplatu plaće zaposlenicima tijela javne vlasti ne predstavljaju informacije zbog čijeg bi omogućavanja pristupa korisnicima mogle nastupiti štetne posljedice. Zaposlenici u tijelima javne vlasti na svoja radna mjesta uglavnom dolaze javnim natječajem, plaćeni su iz javnih sredstava i djeluju u javnom interesu, pa stoga nema mjesta ograničenju pristupa tim podacima, obzirom da se uz iste vezuje primjena odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Nadalje, uz žaliteljev navod da se u zatraženoj informaciji radi o djelatnicima tijela javne vlasti čija su imena poznata, kako svim profesorima, učenicima, tako i djelatnicima navedene škole, prvenstveno valja naglasiti odredbu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacija, koja propisuje da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno navedenom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Slijedom navedene odredbe Zakona, a kako se radi o osobnim podacima, imenima i prezimenima fizičkih osoba, djelatnika Osnovne škole, bez obzira što su ista poznata žalitelju, moraju biti zaštićeni.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljene informacije koja se odnosi na traženje iz predmetnog zahtjeva, te je utvrđeno da ista sadrži podatke o imenima i prezimenima djelatnika, naziv radnog mjesta, ugovorenu satnicu, prvi dolazak (početak izvršenja neposrednog odgojno-obrazovnog rada), prvi odlazak (kraj izvršenja neposrednog odgojno-obrazovnog rada) te podatak o ostalim poslovima (koji proizlaze iz Odluke o tjednom i godišnjem zaduženju). Osobni podaci djelatnika škole predstavljaju osobne podatke i moraju biti zaštićeni, dok se na ostale naprijed navedene podatke na dostavljenim evidencijskim listama ne može primijeniti ni jedno ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama radi kojih ne bi bio moguć njihov pristup korisnicima. Tako je utvrđeno da se žalitelju može odobriti pravo na pristup zatraženoj informaciji, na način da mu se dostave evidencije prisutnosti na radu svih djelatnika Osnovne škole Dragutina Domjanića, Zagreb za vremenski period od 19. do 22. travnja 2022. godine, na način da se prekriju osobni podaci djelatnika, drugim riječima da se anonimizira evidencija radnog vremena za vremenski period od 19. do 22. travnja 2022. godine u dijelu osobnih podataka djelatnika.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i članku 25. stavku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan