KLASA: UP/II-008-07/23-01/195

URBROJ: 401-01/06-23-5

Zagreb, 5. svibnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Instituta Ruđer Bošković, Broj: 011-967/4-2023.pm od 24. veljače 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Instituta Ruđer Bošković, Broj: 011-967/4-2023.pm od 24. veljače 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Instituta Ruđer Bošković djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 13. veljače 2023. godine, u odnosu na točke 4. do 10. zahtjeva, kojim je zatražio informacije vezane za prisutnost na radu dr. sc. ......... u određenim vremenskim trenutcima te informaciju o tome je li imenovani dobio upozorenje ili opomenu poslodavca zbog aktivnosti na društvenim mrežama za vrijeme radnog vremena, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je zatražena informacija zaštićeni osobni podatak.

Žalitelj je protiv navedenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje zbog pogrešno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. U nastavku pojašnjava kako je 13. veljače 2023. godine podnio zahtjev za pristup informacijama čiji sadržaj citira te da je 24. veljače 2023. godine elektroničkom poštom zaprimio obavijest kojom su mu dostavljene informacije pod rednim brojevima 1., 2. i 3. zahtjeva, a istoga dana i osporeno rješenje koje je predmet žalbe, a kojim mu je u dijelu odbijen zahtjev. Navodi kako se njegova žalba ne odnosi na odbijanje zahtjeva pod rednim brojem 4. nego na dio kojim mu je zahtjev odbijen u pogledu točaka od 5. do 10. zahtjeva. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno provelo test razmjernosti i javnog interesa odnosno da se u rješenju paušalno navodi da bi omogućavanjem tražene informacije nastala stvarna i ozbiljna šteta za radnika i privatnost istog s obzirom da tražene informacije predstavljaju osobni podatak, jer sama činjenica da informacija predstavlja osobni podatak ne znači da bi dostavom iste nastala šteta, kamoli stvarna i ozbiljna, za osobu odnosnu privatnost osobe na koju se informacija odnosi. Ističe da načelno govoreći, informacija o radnom vremenu radnika prvostupanjskog tijela nije posebno zaštićen podatak. a uzimajući u obzir odredbe javno objavljenog (na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela) Pravilnika o radu, čije odredbe navodi u nastavku. Također, navodi kako je radnik prvostupanjskog tijela na koju se odnose tražene informacije javna osoba, popularizator znanosti i znanstveni novinar koji vodi televizijsku emisiju koja se tjedno emitira na Hrvatskoj radioteleviziji (Treći element), a također i javni službenik zaposlen kod tijela javne vlasti (javne i državne ustanove). Ističe da je iz prethodne njegove komunikacije s prvostupanjskim tijelom razvidno da je taj radnik zaposlen na puno radno vrijeme (s obzirom na ostvareni fond sati) te da, s obzirom na zakone i propise kojima se određuju obveze iz radnog odnosa, komunikacija na društvenim mrežama ne spada u aktivnosti koje su u opisu njegovih radnih obveza. Navodi da je kao javni službenik zaposlen u javnoj i državnoj ustanovi dotični radnik plaćen sredstvima koje (gotovo) u cijelosti financira državni i drugi javni proračuni, pa da stoga prevladava interes javnosti za informacijama je li taj radnik plaćen za radno vrijeme koje je proveo na aktivnostima koje ne spadaju pod njegove radne obveze, a koje se sastoje zapravo od pisanja knjige pod nazivom Blesimetar četvrti. Zaključno navodi kako traži vrlo ograničene informacije o rasporedu radnog vremena radnika odnosno spadaju li pojedini vremenski trenuci u prošlosti u radno vrijeme radnika za koje je bio plaćen kao javni službenik u državnoj ustanovi te traži od Povjerenika za informiranje da poništi osporeno rješenje u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev iz rednih brojeva 5. do 10. te da rješenjem naloži prvostupanjskom tijelu da mu dostavi tražene informacije. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je neosnovana.

Institut Ruđer Bošković je aktom Broj: 011-967/6-2023.pm od 13. ožujka 2023. godine dostavio Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. veljače 2023. godine zatražio od Instituta Ruđer Bošković da mu dostavi sljedeće informacije: „1. Je li poznato Institutu Ruđer Bošković (dalje: IRB) da je radnik dr. sc. ......... autor znanstvenog rada (kako po definiciji Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja „Narodne novine“ broj 28/17., 72/19., 21/21. i 111/22., tako i po definiciji općih akata IRB-a) koji je objavljen nakon 10. kolovoza 2020. godine?; 2. Bibliografski podaci znanstvenih radova čiji je autor dr. sc. ......... koji su objavljeni nakon 10. kolovoza 2020. godine; 3. Bruto plaća dr. sc. ......... za mjesec prosinac 2022. godine i za mjesec siječanj 2023. godine; 4. Je li ......... nakon 10. kolovoza 2020. godine dobio upozorenje, opomenu ili drugu radnju od IRB-a kao poslodavca zbog provođenja aktivnosti na društvenim mrežama umjesto obavljanja radnih obveza za vrijeme radnoga vremena?; 5. Jesu li vremenski trenuci 12:03 sati i 13:02 sati dana 28. rujna 2021. godine obuhvaćeni radnim vremenom dr. sc. ......... za koje ga IRB plaća?; 6. Je li vremenski trenutak 15:45 sati dana 7. veljače 2023. obuhvaćeno radnim vremenom dr. sc. ......... za koje ga IRB plaća?; 7. Je li vremenski trenutak 13:24 sati dana 10. prosinca 2020. obuhvaćeno radnim vremenom dr. sc. ......... za koje ga IRB plaća?; 8. Jesu li vremenski trenuci 9:14 sati i 12:36 sati dana 14. prosinca 2020. obuhvaćeni radnim vremenom dr. sc. ......... za koje ga IRB plaća?; 9. Jesu li vremenski trenuci 9:20 sati i 15:20 sati dana 19. siječnja 2021. obuhvaćeni radnim vremenom dr. sc. ......... za koje ga IRB plaća?; i 10. Jesu li vremenski trenuci 9:35 sati i 13:55 sati dana 21. prosinca 2020. obuhvaćeni radnim vremenom dr. sc. ......... za koje ga IRB plaća?“

Nadalje je utvrđeno da je Institut Ruđer Bošković rješavajući o navedenom zahtjevu žalitelju dana 24. veljače 2023. godine putem elektroničke pošte dostavio odgovor u kojem mu je u pogledu točaka 1., 2. i 3. zahtjeva sadržajno u obliku odgovora omogućio pristup traženim informacijama.

Također je utvrđeno da je Institut Ruđer Bošković o navedenom zahtjevu nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa donio i osporeno rješenje, kojim je odbio zahtjev u dijelu koji se odnosi na točke 4. do 10. predmetnog zahtjeva, pozivom na odredbu članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 4. istoga Zakona, jer su zatražene informacije zaštićene propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju osporenog rješenja citirane su odredbe propisa kojima su u Republici Hrvatskoj uređeni zaštita osobnih podataka i radni odnosi te da je zbog postojanja relativnog ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na informacije koje su se tražile pod rednim brojevima od 5. do 10. proveden test razmjernosti i javnog interesa. Također je navedeno da se tražena informacija pod rednim brojem 4., odnosi na personalni dosje radnika, dok se tražene informacije pod rednim brojevima od 5. do 10. odnose na informaciju o evidenciji o radnom vremenu radnika u odnosu na koje je utvrđeno da bi njihovim pružanjem nastala stvarna i ozbiljna šteta za radnika i njegovu privatnost, s obzirom da te tražene informacije predstavljaju zaštićene osobne podatke. Navedeno je kako je stavljanjem u međusobni odnos razloga zaštićenog interesa i javnog interesa te ocjenjivanjem težine i konačnom procjenom kojem od ta dva razloga treba u konkretnom slučaju dati prednost, zaključeno da u konkretnom slučaju zaštićeni interes preteže nad javnim interesom. Pojašnjeno je da bi pružanjem tražene informacije nastala ozbiljna povreda zaštićenog interesa privatnosti radnika, a da se s druge strane ne ostvaruje javni interes za otvorenošću i javnošću djelovanja tijela javne vlasti u mjeri koja bi opravdavala nastanak takve povrede za legitimne interese radnika za privatnošću, pa je stoga valjalo zahtjev odbiti u dijelu koji se odnosi na tražene informacije pod rednim brojevima 4. do 10., a u skladu s člankom 23. stavkom 6. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Tijekom žalbenog postupka žalitelj se obratio žalbenom tijelu novim podneskom u kojemu u odnosu na navode osporenog rješenja u kojima je citirana odredba članka 29. stavak 1. iz Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93., 127/17., 98/19. i 151/22.), ističe da se upravo prema navedenoj odredbi osobni podaci radnika smiju dostavljati trećim osobama ako je to određeno drugim zakonom, neovisno je li to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom, i to na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama, koji propisuje obvezu tijela javne vlasti da učini dostupnim informacije koje posjeduju u skladu s uvjetima i ograničenjima tog zakona. Također, žalitelj citira odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te u tom smislu navodi kako nije tražio razlog zbog kojeg radnik nije došao na posao na određeni dan, niti razlog eventualnog bolovanja ili slično, nego vrlo ograničene informacije za koje nije nužno otkriti dane privremene nesposobnosti za rad ili korištene dane godišnjeg odmora radnika odnosno ime i prezime radnika te spadaju li određeni vremenski trenuci pojedinih datuma unutar radnog vremena za koje prvostupanjsko tijelo plaća radnika (dakle, informacija o početku i završetku radnog vremena dotičnih datuma, iako bi se tražene informacije mogle možda dostaviti i u nekom još ograničenjem obliku, uz ograničenje da se ne traži izrada novih informacija). U nastavku navodi primjer kava bi mogla biti dostavljena informacija, odnosno da bi ona mogla glasiti – „Iz evidencije o radnom vremenu radnika ......... proizlazi da je radnik dana 28. rujna 2021. započeo s radom u 8:00 sati, a završio s radom u 16:00 sati", ili, pak, u slučaju da iz bilo kojeg razloga dotični vremenski trenuci ne spadaju u njegovo radno vrijeme – „Iz evidencije o radnom vremenu radnika ......... proizlazi da dotični vremenski trenuci ne spadaju u radno vrijeme za koje ga IRB plaća". Istaknuo je da dostavom traženih informacija ne bi radniku nastala šteta budući da prvostupanjsko tijelo već objavljuje na svojim mrežnim stranicama njegovo ime i prezime te Pravilnik o radu, kao i da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo javni interes, jer on ne proizlazi samo iz članka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, nego i iz pitanja potrošnje proračunskih sredstava, zakonitosti rada tijela javne vlasti te odgovornog upravljanja javnom imovinom, budući da se dotičnom radniku plaća financira iz javnih proračuna.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom su postupku kao mjerodavno pravo razmatrane sljedeće odredbe:

Odredbom članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U tom je smislu člankom 4. stavkom 1. Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

U žalbenom postupku je utvrđeno da evidencija radnog vremena predstavlja osobni podatak fizičke osobe te da ne postoji pravni temelj iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podatka za omogućavanje njegovog pristupa žalitelju.

Naime, ne može se prihvatiti argument žalitelja da se u konkretnom slučaju može omogućiti pristup zatraženim evidencijama o radnom vremenu za u zahtjevu imenovanog radnika, iz razloga što se njegovo ime već javno objavljuje na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela te jer je radno vrijeme radnika općenito uređeno pravilnikom o radu tijela javne vlasti, jer se ime i prezime radnika ne objavljuje na internetskim stranicama vezano za njegovu prisutnost na radu, a navedeni pravilnik odnosi se na sve radnike općenito i u njemu se način prisutnosti na radu određuje na način da je moguće različito odrediti način na koji će pojedini radnici obavljati rad u tijelu javne vlasti. Osim navedenog, uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelju dostavljena informacija o bruto plaći za imenovanog radnika, a koje predstavlja podatak o raspolaganju javnim sredstvima.

U odnosu na navode iz podneska koji je žalitelj dostavio tijekom žalbenog postupka, a u kojima se daju primjeri kako bi mogla izgledati informacija koja bi se mogla dostaviti žalitelju, a da se prekomjerno ne otkrivaju osobni podaci, ističe se kako tijela javne vlasti nisu sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama dužna izrađivati nove informacije sukladno traženjima korisnika, a što bi zapravo moralo učiniti prvostupanjsko tijelo kada bi postupilo na način kako to u primjerima navodi žalitelj. Osim toga, u žalbenom je postupku utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo u postupku već utvrdilo da je informacija koja je predmet ovog postupka evidencija o radnom vremenu radnika i da je u odnosu na tu informaciju doneseno rješenje koje žalitelj dijelom osporava u žalbi.

Nadalje, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku posebno uzeo u obzir svoju dosadašnju praksu te stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koji je u presudi poslovni broj: UsII-516/19-5 od 27. veljače 2020. godine, kojom je poništeno rješenje žalbenog tijela kojim je djelomično, uz zaštitu određenih osobnih podataka bio omogućen pristup evidenciji o radnom vremenu zaposlenika tijela javne vlasti, istaknuo kako se evidencija o radnom vremenu radnika smije prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo u zakonom propisanu svrhu ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa, a da bi u protivnom, neovlaštenom dostavljanjem trećim osobama, došlo do povrede prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka.

S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, u žalbenom postupku je utvrđeno da bi omogućavanje pristupa predmetnim evidencijama radnog vremena predstavljalo nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu i da sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se u pogledu tih informacija vodile bilo kakve javne rasprave, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi njihova objava doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

U gore citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske je također zauzeto stajalište da evidencija o radnom vremenu ne predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima, a zbog čega je u konkretnom slučaju zaključeno kako nije primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, utvrđeno je kako je evidencija o radnom vremenu radnika dokument koji predstavlja informaciju koja je temelj za obračun plaće pojedinog radnika, pa bi u tom smislu informacija koja predstavlja raspolaganje javnim sredstvima bila obračunska lista isplaćene plaće pojedinom radniku, a ne evidencija iz koje su vidljivi različiti osobni podaci radnika i koja je jedan od akata koji su relevantni za obračunavanje plaće.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan