KLASA: UP/II-008-07/23-01/50

URBROJ: 401-01/04-23-5

Zagreb, 31. svibnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, BROJ: PPI-DO-3/2022 od 10. siječnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, BROJ: PPI-DO-3/2022 od 10. siječnja 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 27. prosinca 2022. godine, kojim je zatražio da mu se sukladno odredbi članka 8. i 18. Zakona o pravu na pristup informacijama dostavi informacija o autoru, stvaratelju i drugim podacima o tijelu javne vlasti, nastavno klasi, urbroju i drugim potrebitim podacima o preciznoj identifikaciji na koje tijelo javne vlasti se odnosi dopis (veza) Općinskog državnog odvjetništva u Splitu u kojem izrijekom stoji napisano: „Budući je navedeni spis klasificiran stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ a u spisu su i podaci koji nose oznaku višeg stupnja tajnosti „OGRANIČENO“ ovo državno odvjetništvo zatražilo je i dobilo od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost uputu Klasa: 008-01/22-01/05, Ur.br: 50439-04/41-22-18 od 11. listopada 2022. god. O načinu postupanja s klasificiranim podacima povodom Vašeg zahtjeva, a koji Vam u privitku dostavljamo.“ Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da izjavljuje žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe, kako je u zahtjevu od 27. prosinca 2022. godine tražio informaciju o autoru, stvaratelju i drugim podacima o navodno nadležnom tijelu javne vlasti, nastavno njemu osobno potrebite informacije i podatke o preciznoj identifikaciji na koje tijelo javne vlasti se odnosi dopis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu Broj: A-125/2022.god. od 10. studenoga 2022. godine upućen Općinskom sudu u Splitu na njihovo traženje neposrednog uvida u sadržaj spisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu Broj: OGR-DO-7/2011, na koji je izrijekom negativno odgovoreno riječima: „Budući je navedeni spis klasificiran stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ a u spisu su i podaci koji nose oznaku višeg stupnja tajnosti „OGRANIČENO“ ovo državno odvjetništvo zatražilo je i dobilo od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost uputu Klasa: 008-01/22-01/05, Ur.br: 50439-04/41-22-18 od 11. listopada 2022. god. O načinu postupanja s klasificiranim podacima povodom Vašeg zahtjeva, a koji Vam u privitku dostavljamo.“ Žalitelj navodi kako je njega prethodno to isto Općinsko državno odvjetništvo u Splitu osobno ovlastilo, u najmanju ruku počevši od 14. rujna 2011. godine pa nadalje, niže u žalbi citiranim dodijeljenim ovlastima, koje izviru iz sadržaja spisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu Broj: OGR-DO-7/2011, klasificiranim „OGRANIČENO“, u kojem da se izrijekom navode njegove dodijeljene ovlasti koje citira „iz usta“ djelatnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske .........: „Naime iz dopisa je razvidno da je ......... angažiran od strane ......... (dokumentacijsko-informativni centar „Veritas“) i po instrukcijama premijera Republike Srpske ........., te drugih osoba iz njegova kabineta, da na području RH prikuplja kompromitirajuće podatke u odnosu na RH-a, visokopozicionirane dužnosnike i političare, te da vrši diskreditaciju istih, kao i iznošenje „navodnih činjenica“ o zataškavanju ratnih zločina u vojnom zatvoru „Lora“ u Splitu. ......... je u stalnom kontaktu sa ........., a uz čije instrukcije i prikuplja podatke na području RH-a. Za napomenuti je da je ......... bio zaposlenik MORH-a na poslovima kripto-zaštite, a ranije djelatna javna vojna osoba JNA-e i suradnik tadašnjih službi sigurnosti.“ Napominje, kako je u rješenju nadležnog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Broj: PPI-DO-32/2018-7 od 11. rujna 2018. godine navedeno sljedeće: „Slijedom navedenoga a kako se podnositelj zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama iz kaznenog predmeta u kojima je istovremeno i stranka, jer je u tim predmetima podnio kaznene prijave, i u kojima je dostupnost informacija propisana posebnim zakonom (Zakonom o kaznenom postupku), to su prigovori podnositelja zahtjeva ocijenjeni kao neosnovani.“ Ističe, kako se njega kao anonimnog prijavitelja više kaznenih djela organiziranog kriminala tijekom 2022. godine djelatnih i drugih vojnih osoba iz Vojarne „Bribirski knezovi“ iz Šibenika, isto kao neposrednog svjedoka i prijavitelja počinjenoga ratnog zločina, likvidacije 16 (šesnaest) ratnih zarobljenika iz tadašnje optužnice ICTY-a Broj: IT-01-45-1 od 21. svibnja 2001. godine protiv generala ........., izviđa neprekidno već više od 11 (jedanaest) godina u predmetu pod gornjom oznakom i sada mu se isti odbija dati na uvid, kao i Općinskom sudu u Splitu jer u tome predmetu navodno postoje podaci koji nose oznaku više tajnosti od „OGRANIČENO“, a čiji stvaratelj tj. tijelo javne vlasti bio i jest isključivi predmet njegovog traženja iz zahtjeva za dostavom informacije od 27. prosinca 2022. godine. Također ističe, kako je pobijano rješenje totalni promašaj mjesta, vremena, teme odnosno sadržaja njegova upita. Nadalje, u žalbi citira dio iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog povodom njegove žalbe izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Splitu vezano za njegov zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a također navodi i „Prijavu osnovane sumnje na počinjene kaznenog djela iz USKOK-ove nadležnost u kaznenim predmetima protiv .........“, podnesenu od strane zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Splitu, gospodina .......... Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom, čiji je predmet: „Ratni zločin(c)i isto organizirani kriminal pod pokroviteljstvom ODO-a iz Splita, čitaj .........!?“, zatražio od Općinskog državnog odvjetništva u Splitu da mu sukladno odredbi članka 8. i 18. Zakona o pravu na pristup informacijama dostavi informacija o autoru, stvaratelju i drugim podacima o tijelu javne vlasti, nastavno klasi, urbroju i drugim potrebitim podacima o preciznoj identifikaciji na koje tijelo javne vlasti se odnosi dopis (veza) Općinskog državnog odvjetništva u Splitu u kojem izrijekom stoji napisano: „Budući je navedeni spis klasificiran stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ a u spisu su i podaci koji nose oznaku višeg stupnja tajnosti „OGRANIČENO“ ovo državno odvjetništvo zatražilo je i dobilo od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost uputu Klasa: 008-01/22-01/05, Ur.br: 50439-04/41-22-18 od 11. listopada 2022. god. O načinu postupanja s klasificiranim podacima povodom Vašeg zahtjeva, a koji Vam u privitku dostavljamo.“ Nadalje, utvrđeno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu donijelo rješenje BROJ: PPI-DO-3/2022 od 10. siječnja 2022. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Također, utvrđeno je da je dopisom BROJ: PPI-DO-3/2022 od 13. siječnja 2023. godine Općinsko državno odvjetništvo u Splitu žalitelja obavijestilo da je prilikom donošenja rješenja došlo do omaške u pisanju na način da je umjesto 10. siječnja 2023. godine napisano 10. siječnja 2022. godine te da mu dostavljaju ispravak rješenja.

U obrazloženju osporenog Općinskog državnog odvjetništva u Splitu rješenja najprije se navodi sadržaj žaliteljeva traženja od 27. prosinca 2022. godine, a zatim se navode podaci iz Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Općinskog državnog odvjetništva u Splitu. Tako se navodi da je uvidom u Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Općinskog državnog odvjetništva u Splitu utvrđeno kako je od 2012. godine do kraja 2022. godine žalitelj podnio 57 zahtjeva za pristup informacijama temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, a koji se zahtjevi u najvećem broju odnose na postupanje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu u predmetu OGR-7/11 povodom kojih su donesena 34 rješenja. Također se navodi da je od početka 2020. godine do dana donošenja osporenog rješenja zaprimljeno i novih 8 zahtjeva žalitelja.

U obrazloženju osporenog rješenja nadalje se pojašnjava kako je u predmetu PPI-DO-19/2017 Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, pribavilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/15-01/14, URBROJ: 50439-05/22-18-489 od 6. srpnja 2018. godine te je provelo test razmjernosti i javnog interesa, nakon čega je dana 24. kolovoza 2018. godine doneseno rješenje o odbijanju žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama vezanog za postupanje u predmetu OGR-7/11, a koje rješenje je postalo pravomoćno.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu u obrazloženju osporenog rješenja citira odredbu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te ističe da ta odredba govori o očitoj zlouporabi prava na pristup informacijama koja se ogleda u sukobu prava korisnika sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja navedenog prava, pri čemu zakonodavac traži preispitivanje subjektivnog odnosa podnositelja zahtjeva u odnosu na cilj koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ispitivanje da li podnositelj namjerno zloupotrebljava svoja prava podnošenjem šikanoznih, repetitivnih i nerazumnih zahtjeva. Nadalje, ističe se kako je odredbom članka 9a. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano načelo međusobnog poštovanja i suradnje na način da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika trebaju temeljiti na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva druge osobe. Također, ističe se kako se subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji želi postići ogleda između ostalog u korištenju uvredljive komunikacije i prijetnji ili drugog agresivnog ponašanja, neutemeljenih optužbi kojima predmnijeva nepravilnosti u radu tijela javne vlasti, ili nestručne i nezakonite postupke njegovih djelatnika i čelnika, pri čemu te nepravilnosti nisu činjenično utemeljene niti dokazane, nego spadaju u sferu žaliteljevih nagađanja i spekulacija, u osobnim razmiricama podnositelja zahtjeva sa tijelom javne vlasti ili pojedinim djelatnikom, pri čemu se izražava nezadovoljstvo načinom na koji je riješen predmet od njegovog osobnog interesa, te da upravo sva navedena subjektivna obilježja korisnika informacije koji zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu nalazi kod žalitelja. Pojašnjava se kako se žalitelj uvredljivo, klevetnički i omalovažavajući izražava prema zamjeniku Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske ........., kao i prema Općinskom državnom odvjetništvo u Splitu nazivajući tijelo „pokroviteljem organiziranog kriminala čitaj .........“.

U obrazloženju osporenog rješenja također se navodi kako se žalitelj, osim zahtjevima za pristup informacijama, učestalo, putem elektroničke pošte, obraća Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu uvredljivim i nepristojnim porukama, a sa većim brojem zahtjeva i poruka drugim tijelima javne vlasti, koje sadrže jednako klevetničke i uvredljive navode koje tijelo javne vlasti ne smije ignorirati. Ističe se kako je nedopustivo da tijela javne vlasti komuniciraju s podnositeljem zahtjeva ignorirajući neprihvatljiv sadržaj njegovih podnesaka. Nadalje se ističe, kako žaliteljev cilj nije pribavljanje informacija nego vrijeđanje, omalovažavanje i neutemeljeno „razračunavanje“ s tijelom javne vlasti, a da na to ukazuje podatak da se Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu obratio više od 50 puta u pogledu u širem smislu uvijek istovjetnog zahtjeva u odnosu na koji je pravomoćnom odlukom ranije odbijen. Zaključno se u obrazloženju osporenog rješenja naglašava kako je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu mjesno i stvarno nadležno za područje cijele Splitsko-dalmatinske županije, izuzev Grada Vrgorca, a koja Županija ima gotovo pola milijuna stanovnika, te da Općinsko državno odvjetništvo u Splitu u svojoj nadležnosti kaznenog i građansko-upravnog odjela rješava iznimno veliki broj predmeta i zahtjeva stranaka te poduzima velik broj radnji u okvirima svojih ovlasti, pri čemu ima samo jednog službenika za informiranje, pa stoga žalitelj, koji već dulje vrijeme podnošenjem u širem smislu identičnih zahtjeva, neproporcionalno i neopravdano opterećuje rad Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, a da se time ne ostvaruje javni interes.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje. Naime, prilikom ocjene je li u određenom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, prvo u obzir treba uzeti načelo međusobne suradnje i pomoći propisano u članku 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zlouporabe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženja informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest podnositeljevih zahtjeva jer je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja, pa je tako, primjerice, podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom, i nakon njezinog zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev.

Kada se procjenjuje žaliteljeva namjera da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebalo bi razmotriti njegov interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.

Prema ustavnom jamstvu prava na pristup informacijama, potrebno je naglasiti kako su ograničenja od pristupa u demokratskom društvu nužna, jer iako je ideal svakog demokratskog društva najveća moguća otvorenost i transparentnost, apsolutna otvorenost i transparentnost, bez zaštite drugih priznatih i legitimnih interesa, dovela bi u određenim slučajevima do povrede ustavom zajamčenih prava građana i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom. Transparentnost tijela javne vlasti vrijednost je suvremenih demokratskih društava. Ideja da vlast treba biti otvorena, vidljiva, pristupačna, informirati građane i organizirane interese o onome što radi i kako troši javna sredstva, danas je globalno prihvaćena. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba. Dakle, zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih, čineći to osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije.

Nadalje, iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij zlouporabe prava obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, kao i neozbiljne zahtjeve. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje.

U žalbenom postupku dopisom BROJ: PPI-DO-3/2022 od 19. siječnja 2023. godine, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu dostavilo je Povjereniku za informiranje spis predmeta na nadležno postupanje.

Dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/23-01/50, URBROJ: 401-01/04-23-2 od 30. siječnja 2023. godine, od Općinskog državnog odvjetništva u Splitu zatražena je nadopuna spisa predmeta. Tako je s obzirom da je zahtjev žalitelja odbijen temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, između ostalog, zatraženo da se kao dio spisa predmeta dostave svi zahtjevi žalitelja zaprimljeni u 2021. i 2022. godini, kao i preslika Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. i 2022. godinu te popuni Upitnik za samoprocjenu objavljen na linku https://pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije/instrument-kvalitete-upitnik-za-samoprocjenu/.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu dopisom BROJ: PPI-DO-3/2022 od 1. veljače 2023. godine dostavilo je zatraženu nadopunu spisa predmeta te je pojasnilo kako je dokument odnosno spis OGR-DO-7/2011 iz kojeg žalitelj kontinuirano traži podatke klasificiran.

Uvidom u dostavljeni Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. godinu utvrđeno je da je tijekom 2021. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu podneseno ukupno 14 zahtjeva od kojih je 3 podnio žalitelj.

Nadalje, uvidom u dostavljeni Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2022. godinu utvrđeno je da su Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu do dana podnošenja predmetnog zahtjeva žalitelja podnesena ukupno 2 zahtjeva te da do dana podnošenja predmetnog zahtjeva žalitelja koji je upisan pod rednim brojem 3. navedenog Upisnika, žalitelj nije podnio niti jedan zahtjev.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu također je u spis predmeta dostavilo izrađenu tablicu u kojoj su navedena traženja žalitelja po godinama od 2012. do 2022. godine. Iz navedene tablice proizlazi kako je žalitelj zahtjevima iz navedenog perioda primjerice tražio sljedeće informacije: informacije o zdravstvenoj (ne)sposobnosti zamjenice ......... zbog nerazumnog postupanja u predmetu OGR-7/2011; informaciju o dovoljnoj razini zdravstvene sposobnosti ........., odgovorne osobe u predmetu OGR-7/2011; informaciju o tome po kojem je zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu dužno štititi označene visokopozicionirane dužnosnike i političare bivše SAO RSK-a koji su klasificirali niže dostavljene dokumente, a kao veza navodi se spis OGR-7/2011; informaciju o tijelu javne vlasti čije usluge su koristili u predmetu OGR-7/2011 kada su preko Županijskog suda u Splitu u nalogu za pretragu KIR-956/11 napisali…; dostavu potvrde o suradničkom odnosu sa „tadašnjim službama sigurnosti“ kako je to navedeno u Zahtjevu za pretragu doma u spisu OGR-7/2011; uvid u predmet OGR-7/2011; kakvu je dokumentaciju predala ........., klasifikacijsku oznaku rečene dokumentacije vojnog podrijetla koja je ustupljena djelatnicima PUSD po označenoj potvrdi o privremeno oduzetim predmetima POPOP br. 07651 iz predmeta OGR-7/11; popis svih službenih osoba koje su na bilo koji način postupale u predmetu OGR-7/11, od formiranja predmeta do dana podnošenja zahtjeva; informaciju o pravnoj valjanosti zahtjeva za pretragu doma i drugih prostorija KIR 956/11 vezano za predmet OGR-7/11; informaciju o vremenskom trajanju posebnih dokaznih radnji vezano za spis OGR-7/11; informaciju o tijelu javne vlasti koje (ne)ovlašteno posjeduje izvornik predstavke grupe časnika iz Šibenika, naziva „Kriminal u vojarni Bribirski knezovi Šibenik od 11. svibnja 2001. godine“ i drugo.

Razmatranjem sadržaja predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, sadržaja žalbe, kao i sadržaja drugih zahtjeva žalitelja, utvrđeno je kako su isti pejorativno intonirani u odnosu na tijelo javne vlasti, a zahtjevi se u većini slučajeva tiču žalitelja osobno odnosno određenog klasificiranog predmeta tijela javne vlasti.

Kada se predmetni zahtjev žalitelja stavi u međusoban odnos s drugim njegovim zahtjevima od 2012. godine upućenim Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, a koji se veći broj njih odnosi i na klasificirani spis predmeta OGR-7/11, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi prava na pristup informacijama. Naime, utvrđeno je da žalitelj kontinuiranim postavljanjem zahtjeva kojim traži informacije vezano za spis predmeta OGR-7/11, dovodi do opterećivanja rada tijela javne vlasti, a da kod podnošenja kako zahtjeva tako i žalbe dolazi do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje od strane žalitelja. Analizirajući sadržaj podnesenih zahtjeva žalitelja, uočeno je da žalitelj kako u predmetnom zahtjevu, tako i u drugim zahtjeva, ne pokazuje poštovanje prema Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu koje naziva pokroviteljem ratnog zločinca odnosno organiziranog kriminala, a što predstavlja grubo kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Informacije koje žalitelj traži u predmetnom zahtjevu nisu od javnog interesa već su isključivo od žaliteljevog osobnog interesa, a na temelju svega ranije navedenog može se zaključiti kako žalitelj koristi Zakon o pravu na pristup informacijama kao alat za svoj osobni sukob sa tijelom javne vlasti.

Posebno se napominje, kako je Povjerenik za informiranje u obrazloženjima svojih drugostupanjskih odluka, a koje su donesene povodom ranijih žalbi žalitelja, u više slučajeva u upozoravao na neprimjerene i uvredljive sadržaje žaliteljevih podnesaka, koji nisu sukladni zakonom propisanom načelu međusobnog poštovanja i suradnje i kojim nije mjesto u službenoj komunikaciji.

Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama nije obračunavanje korisnika s prvostupanjskim tijelima zbog određenih postupaka koji se vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, koja se sastoji u osiguravanju i omogućavanju korisnicima informacija od javnog značaja. S obzirom da takva zlouporaba prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe, daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju imalo bi za posljedicu neopravdano opterećivanje tijela javne vlasti te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. Stoga je Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju utvrdio kako je osporeno rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pravilno i na zakonu osnovano.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan