KLASA: UP/II-008-07/22-01/1149

URBROJ: 401-01/04-23-2

Zagreb, 27. travnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) i članka 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnoodvjetničkog vijeća Broj: DOV-131/2022 PPI-4/2022, DOV-134/2022 PPI-5/2022 od 26. kolovoza 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Oglašava se ništavim rješenje Državnoodvjetničkog vijeća Broj: DOV-131/2022 PPI-4/2022, DOV-134/2022 PPI-5/2022 od 26. kolovoza 2022. godine, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu ......... od 4. kolovoza 2022. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Državnoodvjetničkog vijeća Broj: DOV-131/2022 PPI-4/2022, DOV-134/2022 PPI-5/2022 od 26. kolovoza 2022. godine odbijen je zahtjev ......... od 28. srpnja 2022. godine te zahtjev ......... od 4. kolovoza 2022. godine, a kojim zahtjevima su zatražene ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti za kandidate koji su sudjelovali u postupku imenovanja zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola koji je proveden pred Državnoodvjetničkim vijećem pod brojem DOVO-49/2021, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. i članka 16. istog Zakona jer su zatražene informacije klasificirane.

Protiv navedenog rješenja Državnoodvjetničkog vijeća Mladen Pavasović, zastupan po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici iz Pule, (u daljnjem tekstu: žalitelj) pravodobno je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je Državnoodvjetničko vijeće dana 4. kolovoza 2022. godine primilo žaliteljev zahtjev za dostavom „informacija“ o ocjeni obnašanja državnoodvjetničke dužnosti svih kandidata u postupku imenovanja zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola te deklasifikaciju istih, a sve zbog podnošenja ustavne tužbe protiv odluke o imenovanju zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Broj: DOVO-49/2021 od 7. srpnja 2022. godine. Nadalje, navodi se kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je na temelju odredbe članka 82. stavka 1. Zakona o državnom odvjetništvu Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske donijela Opću uputu o ocjenjivanju obnašanja državnoodvjetničke dužnosti, Broj: O-1/2021 od 14. lipnja 2022. godine, a kojom je u odredbi članka 15. propisala da se ocjena izrađuje na posebnom obrascu te da njezin sadržaj ima oznaku tajnosti sukladno Poslovniku državnog odvjetništva. Napominje se, kako je Državnoodvjetničko vijeće pri tome navelo da se radi o stupnju tajnosti „OGRANIČENO“. Žalitelj u žalbi ističe, kako je Državnoodvjetničko vijeće u obrazloženju navelo da je po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost provelo test razmjernosti i utvrdilo da bi omogućavanjem podnositeljima zahtjeva pristup traženom „bio ozbiljno povrijeđen interes radi kojeg su zatraženi podaci klasificirani stupnjem tajnosti“ pa da stoga nije utvrdilo da „postoji interes javnosti za uvidom u ove konkretne klasificirane podatke“, a da u preostalom dijelu obrazloženja Državnoodvjetničko vijeće obrazlaže vlastiti stav da podnositeljima zahtjeva nisu potrebni podaci o ocjenama drugih kandidata za ostvarivanje prava na podnošenje ustavne tužbe. Nadalje, žalitelj ističe kako Državnoodvjetničko vijeće pogrešno smatra da njegov zahtjev predstavlja zahtjev za pristup informacijama na temelju odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama jer on nije korisnik prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacije prema odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama, već stranka u postupku imenovanja zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola. Također, ističe kako on nije tražio dostavu predmetnih informacija radi zaštite javnog interesa, odnosno radi ostvarivanja prava na pristup informacijama, već radi zaštite i ostvarivanja svog prava na podnošenje ustavne tužbe protiv pojedinačne odluke prvostupanjskog tijela, a kojom su odlukom povrijeđena njegova pojedinačna prava i pravni interesi. Napominje, kako on svoj zahtjev nije temeljio na odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, niti njegov zahtjev ima veze sa ostvarivanjem prava na temelju tog zakonskog propisa te mu stoga nije jasno zbog čega je Državnoodvjetničko vijeće njegov zahtjev uopće ocijenilo kao zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama te zbog čega je provodilo postupak kao u povodu takvog zahtjeva. Žalitelj navodi kako je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 117. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da obrazloženje pobijanog rješenja uopće ne sadrži razloge o tome zbog čega je prvostupanjsko tijelo žaliteljev zahtjev smatralo zahtjevom za ostvarivanje prava na pristup informacijama te zbog čega je provodilo postupak predviđen tim zakonom. Nadalje navodi, kako je odredbom članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da se odredbe tog zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, pa je potpuno jasno da je prvostupanjsko tijelo odlučujući o žaliteljevom zahtjevu, pogrešno primijenilo pravni propis, čime je ostvarilo žalbeni razlog iz odredbe članka 117. Zakona o općem upravnom postupku. Također, navodi kako Državnoodvjetničko vijeće isprva utvrđuje da ne postoji javni interes za objavom predmetnih podataka, iako žalitelj to nije niti tražio, da bi potom obrazlagalo vlastiti stav o tome da žalitelju uopće nisu potrebni traženi podaci za postupak podnošenja ustavne tužbe, što čini obrazloženje pobijanog rješenja potpuno proturječnim i nerazumljivim jer ako je Državnoodvjetničko vijeće smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, onda nije jasno zbog čega objašnjava vlastiti stav o tome da žalitelju predmetni podaci nisu potrebni u postupku zaštite njegovih pojedinačnih prava i pravnih interesa. Ističe, kako u slučaju da žalitelj traži pristup podacima iz postupka u kojem je odlučeno u njegovim pojedinačnim pravima i pravnim interesima, a sve u cilju ostvarivanja prava na pravni lijek, u ovom slučaju u cilju podnošenja ustavne tužbe, onda nema primjene odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je zbog takve pogrešne primjene pravnog propisa pobijano rješenje u cijelosti nezakonito. Nadalje, ističe ga kako pobijanim rješenjem Državnoodvjetničko vijeće, uz obrazloženje postojanja zapreka iz Zakona o pravu na pristup informacijama, u biti onemogućava da ostvaruje pravo na pravni lijek, odnosno pravo na podnošenje ustavne tužbe, a postupajući izvan svojih ovlasti Državnoodvjetničko vijeće potpuno neutemeljeno utvrđuje što je žalitelju potrebno, a što mu nije potrebno za podnošenje tužbe protiv rješenja koje je to isto tijelo donijelo. Žalitelj nadalje navodi kako se odredbe o tajnosti podataka ne odnose na stranke u postupku, a kojima su takvi podaci potrebni radi ostvarivanja prava na pravni lijek pa stoga pravo na pravni lijek ne može biti podređeno cilju zbog kojeg su ocjene zamjenika državnog odvjetnika obuhvaćene određenim stupnjem tajnosti. Zaključno žalitelj navodi kako smatra da su u postupku izbora zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Županijskog državnom odvjetništvu u Puli-Pola povrijeđena njegova prava i pravni interesi, te da ima pravo uvida u sve podatke na temelju kojih je takva odluka donesena, uključujući ocjene ostalih kandidata pa stoga nije na Državnoodvjetničkom vijeću da određuje što je žalitelju potrebno, a što nije, posebno zbog toga jer je upravo ustavnost odluke prvostupanjskog tijela predmet ispitivanja u postupku pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Predlaže da se žalba uvaži i ukine pobijano rješenje.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj putem punomoćnice dana 4. kolovoza 2022. godine od Državnoodvjetničkog vijeća zatražio da mu se dostavi kao kandidatu u postupku imenovanja zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola preslika sljedeće dokumentacije iz predmetnog postupka u kojem je donesena Odluka Državnoodvjetničkog vijeća, Broj: DOVO-49/2021 od 7. srpnja 2022. godine: „ - mišljenje Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola o svim kandidatima koji su sudjelovali u natječaju za mjesto Zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola koje je dano sukladno čl. 59. st. 2. al. 2. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću (Narodne novine 67/18,126/19, 80/22), - ocjene o obnašanju državnoodvjetničke dužnosti svih kandidata koji su sudjelovali u natječaju za mjesto zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola te, ukoliko je prethodno prije dostave tih podataka potrebno izvršiti deklasifikaciju takvih informacija, da nadležno tijelo to što žurnije i učini“. U zahtjevu je također navedeno da se uzimajući u obzir prekluzivne zakonske rokove unutar kojih se mogu poduzimati daljnje pravne radnje, osobito podnošenje ustavne tužbe, ali i pokretanje drugih odgovarajućih građanskih i kaznenih postupaka, moli da se tražena dokumentacija dostavi u što je moguće kraćem roku.

Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da Državnoodvjetničko vijeće o žaliteljevom zahtjevu od 4. kolovoza 2022. godine u pogledu zatraženog mišljenja Županijskog državnog odvjetnika u Puli - Pola o svim kandidatima koji su sudjelovali u natječaju za mjesto Zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola, dana 5. kolovoza 2022. godine, putem elektroničke pošte, dostavilo mišljenje Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola Broj: P-50/2021- od 3. ožujka 2022. godine, dok je vezano za zatražene ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti svih kandidata koji su sudjelovali u natječaju za mjesto zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola, obavijestilo žalitelja od produženju roka za rješavanje pozivajući se na odredbu članka 22. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama

Također je utvrđeno da je Državnoodvjetničko vijeće o zahtjevu žalitelja vezano za zatražene ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti svih kandidata koji su sudjelovali u natječaju za mjesto zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola, te o zahtjevu Tihomira Červara, koji je temeljem članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske i članka 17. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama zatražio dostavu informacija također zatražio ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti za kandidate koji su sudjelovali u postupku imenovanja zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola koji je proveden pred Državnoodvjetničkim vijećem, donio rješenje Broj: DOV-131/2022 PPI-4/2022, DOV-134/2022 PPI-5/2022 od 26. kolovoza 2022. godine, kojim je odbio navedene zahtjeve temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. i članka 16. istog Zakona jer su zatražene informacije klasificirane.

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako je vezano za zahtjev Tihomira Červara od 28. srpnja 2022. godine i žaliteljev zahtjev od 4. kolovoza 2022. godine u prvostupanjskom postupku utvrđeno da se radi o zahtjevima za dostavu istovjetnih podataka pa je o istima odlučeno jedinstvenim rješenjem. Nadalje se navodi, da iako sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama nisu bili dužni navesti razloge zbog kojih traže informaciju, iz zahtjeva podnositelja proizlazi da su im iste potrebne za potrebe podizanja ustavne tužbe protiv odluke o imenovanju zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola Broj: DOVO-49/2021 od 7. srpnja 2022. godine. Ističe se, kako su podaci koje su u svom zahtjevu zatražili podnositelji zahtjeva za pristup informacijama, također kandidati u navedenom postupku, ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti kandidata u postupku pred Državnoodvjetničkim vijećem, zamjenika općinskih državnih odvjetnika: Vlatka Ivandića, Ive Arapović, Kornelije Sotirov, Kristine Baćac, Tihomira Červara, Anite Fridrih, Mladena Pavasovića i Rafaele Urlić Drmić, klasificirani sukladno općoj uputi Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za ocjenjivanje Broj: O-5/2011 od 3. lipnja 2011. godine stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, a koja je donesena na temelju članka 130. stavka 2. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15) i kojom je bilo određeno da se vođenje evidencije o radu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika upisuje u POV upisnik, a sukladno odredbi članka 26. istog Zakona evidencija državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, između ostalog, sadržavala je i ocjenu obnašanja državnoodvjetničke dužnosti. Nadalje, navodi se da je odredbom članka 134. istog Zakona bilo propisano da je ocjena tajna i da se dostavlja zamjeniku državnog odvjetnika na kojeg se odnosi, a da je odredbom članka 25. stavka 4. izrijekom bilo navedeno da su podaci upisani u evidenciju tajni i da se mogu koristiti samo za potrebe provođenja ovoga Zakona te da sukladno tome i odredba članka 205. stavka 6. Poslovnika državnog odvjetništva utvrđuje da se podaci o radu zamjenika prikupljaju radi praćenja rada i ocjenjivanja i mogu se koristiti samo u tu svrhu, a odredba članka 209. stavka 3. utvrđuje da su podaci iz evidencije tajni u skladu s posebnim zakonima. Također, navodi se da je u međuvremenu citirani Zakon stavljen izvan snage jer je stupio novi Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 67/2018 i 21/2022), koji nema istovjetne odredbe te da je odredbom članka 78. stavka 2. i 3. novog Zakona o državnom odvjetništvu propisano da klasificiranje podataka svim stupnjevima tajnosti provodi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, a klasificiranje podataka stupnjevima tajnosti „POVJERLJIVO“ i „OGRANIČENO“ mogu provoditi i čelnici županijskih odnosno općinskih državnih odvjetništava. Ističe se, kako je odredbom članka 82. stavka 1. novog Zakona o državnom odvjetništvu propisano da je Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ovlašten donijeti opću uputu, kada je to potrebno, radi jedinstvene primjene zakona i drugih propisa te ujednačavanja postupanja državnih odvjetnika, a stavkom 3. istoga članka propisano je da su se državna odvjetništva u svom radu dužna pridržavati općih uputa.

Nadalje se ističe, kako je na temelju navedene odredbe Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske donijela novu Opću uputu o ocjenjivanju obnašanja državnoodvjetničke dužnosti Broj: O-1/2021 od 14. lipnja 2022. godine, kojom je u članku 15. propisala da se ocjena izrađuje na posebnom obrascu propisanom Uputom koje je prilog Upute i njen sadržaj ima oznaku tajnosti sukladno Poslovniku državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 128/19), te da je iz navedenog obrasca vidljivo da se radi o stupnju tajnosti „OGRANIČENO“. Također, ističe se da je člankom 79. stavkom 5. Poslovnika državnog odvjetništva propisano da se u upisnik državnog odvjetništva „OGR“ unose i stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ klasificiraju podaci državnog odvjetništva čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju poslova državnog odvjetništva.

Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja navodi se kako je slijedom svega navedenog Državnoodvjetničko vijeće, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/22-01/05, URBROJ: 50439-05/82-22-16 od 25. kolovoza 2022. godine, prije donošenja odluke, provelo test razmjernosti i javnog interesa, kojim je utvrdilo da bi omogućavajući podnositeljima zahtjeva pristup zatraženom bio bi ozbiljno povrijeđen interes radi kojega su zatraženi podaci klasificirani stupnjem tajnosti, a to je da pristup istima imaju samo tijela koja prema pravilima državnoodvjetničke struke ocjenjuju rad državnih odvjetnika i zamjenika radi ostvarivanja njihovih prava i dužnosti te eventualnog snošenja odgovornosti u obavljanju državnoodvjetničke dužnosti. Nadalje se navodi, kako je s obzirom da su podaci zatraženi u svrhu podnošenja ustavne tužbe pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, za čije podnošenje je propisan kratak prekluzivni rok, Državnoodvjetničko vijeće vlasnicima traženih informacija - klasificiranih podataka državnim odvjetništvima čiji državni odvjetnici su izradili ocjene obnašanja dužnosti koje se potražuju, dostavilo dopis u kojem je od njih zatraženo da ukoliko smatraju osnovanim izvrše procjenu stupnja tajnosti klasificiranih podataka u skladu sa odredbama Zakona o tajnosti podataka odnosno odredbom članka 84. stavku 2. Poslovnika državnog odvjetništva te da Vijeće o eventualnoj deklasifikaciji traženih podataka obavijeste sukladno članku 83. stavka 3. Poslovnika u primjerenom roku. Također se navodi, kako su svi vlasnici traženih podataka obavijestili Državnoodvjetničko vijeće o svojoj odluci o zadržavanju dosadašnjeg stupnja tajnosti.

U obrazloženju pobijanog rješenja ističe se kako nakon razmatranja svih dostupnih podataka, Državnoodvjetničko vijeće nije utvrdilo da u konkretnom slučaju postoji interes javnosti za uvidom u konkretne klasificirane podatke, a da gledajući interes konkretnih podnositelja zahtjeva odnosno njihovu potrebu za klasificiranim podacima u svrhu podnošenja ustavne tužbe, klasificirani podaci koje podnositelji zahtjeva traže bit će dostavljeni Ustavnom sudu Republike Hrvatske u trenutku dostave spisa potrebnog za donošenje odluke o ustavnoj tužbi. Napominje se da je Državnoodvjetničko vijeće dužno, kada zaprimi pravomoćne ocjene obnašanja dužnosti u postupku imenovanja državnodvjetničkih dužnosnika u više državno odvjetništvo, po istima bezuvjetno postupati i nema nikakvu ovlast ulaziti u njihov meritum, niti ih ukidati po službenoj dužnosti, niti podnositelji zahtjeva ne mogu u postupku povodom ustavne tužbe protiv odluke o imenovanju osporavati ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti svojih protukandidata iz čega proizlazi da im ovakvi podaci nisu nužni za podnošenje ustavne tužbe jer se isti u ustavnoj tužbi trebaju pozivati na povrede njihovih prava koje je Državnoodvjetničko vijeće provelo u postupku imenovanja, ne i eventualne povrede za koje smatraju da je došlo u prethodnom postupku ocjenjivanja, a na koje Državnoodvjetničko vijeće nije moglo utjecati.

Nadalje, navodi se kako svrha u koju korisnik prava na pristup informacijama potražuje klasificirane podatke nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo te konkretne podatke pri čemu posebno treba uzeti u obzir da se radi o pravosudnim dužnosnicima i da je motiv traženja konkretnih klasificiranih podatka proizašao iz odluke o imenovanju koja je donijeta većim dijelom upravo na ocjenama obnašanja dužnosti, a manjim dijelom na rezultatima provedenih razgovora s kandidatima u postupku. Ističe se kako su svi kandidati upoznati s brojem bodova koje su njihovi protukandidati ostvarili svojim ocjenama obnašanja dužnosti jer je Državnoodvjetničko vijeće sukladno zakonom propisanoj obvezi javno objavilo Redoslijede kandidata sukladno ostvarenim bodovima u ocjenama obnašanja dužnosti, kako samo na temelju ostvarenih bodova kroz ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti tako i nakon provedenih razgovora. Zaključuje se, kako onim podatkom koji je za donošenje odluke o imenovanju relevantan, a to je sam broj bodova iz ocjene obnašanja dužnosti, raspolažu svi kandidati pod jednakim uvjetima, a samo obrazloženje ocjene obnašanja dužnosti nije podloga za donošenje odluke o imenovanju niti je podložno preispitivanju u postupku imenovanja. Napominje se da iako je Državnoodvjetničko vijeće tijelo koje preispituje ocjene obnašanja dužnosti, isto nema ovlast to činiti po službenoj dužnosti već isključivo povodom prigovora na ocjenu obnašanja dužnosti koji mogu podnijeti samo zamjenici odnosno državni odvjetnici o čijoj ocjeni se radi, a s obzirom na takvu zakonsku odredbu očigledno je da je i sam zakonodavac smatrao da se ocjene obnašanja dužnosti tiču samo dužnosnika na kojeg se odnose i da nema potrebe da i druge osobe mogu podnositi prigovor na ocjenu rada konkretnog dužnosnika. Nadalje se navodi, kako bi davanjem zatraženih klasificiranih podataka u konkretnom slučaju, tako i općenito gledajući državnoodvjetničke dužnosnike u cjelini, bila ugrožena svrha ocjenjivanja radi koje su ocjene obnašanja dužnosti i klasificirane stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ te da bi došlo do ozbiljnog ugrožavanja zaštićenog interesa, odnosno zaštite klasificiranih podataka. Također se navodi da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan od razloga kao što su: informiranje javnosti o opasnostima za javno zdravlje, sigurnost ili okoliš, otkrivanje nesavjesnog poslovanja ili sukoba interesa, osiguranje učinkovitijeg nadzora nad potrošnjom javnih sredstava povećanje stupnja odgovornosti i transparentnosti donošenja odluka u svezi kojih se vode ili pokreću javne ili parlamentarne rasprave, a koji razlozi predstavljaju različite modalitete javnog interesa koji mogu biti osnova na temelju koje bi se mogla razmatrati potreba za omogućavanjem pristupa klasificiranoj informaciji. Ujedno se navodi i da činjenica da su podnositelji zahtjeva u konkretnom slučaju i zamjenici državnih odvjetnika koji posjeduju certifikat za pristup klasificiranim podacima ne znači da imaju pristup i ovim konkretnim podacima jer im je certifikatom omogućen pristup klasificiranim podacima samo u okviru obavljanja poslova iz njihovog djelokruga, odnosno u konkretnom slučaju podnositeljima zahtjeva pristup traženim podacima s osnove posjedovanja certifikata ne bi bio moguć. Zaključno se navodi, kako u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite klasificiranih podatka u odnosu na javni interes.

Državnoodvjetničko vijeće dopisom Broj: DOV-134/2022; PPI-5/2022 od 20. rujna 2022. godine, dostavilo je Povjereniku za informiranje žalbu žalitelja i spis predmeta na nadležno postupanje. U citiranom dopisu se Državnoodvjetničko vijeće ujedno očitovalo na navode žalbe, pa se tako navodi kako žalitelj u žalbi pogrešno tumači svoj položaj u postupku imenovanja zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola u kojem je isti bio kandidat nikako stranka u postupku jer u postupcima imenovanja zamjenika državnih odvjetnika ne postoje stranke (kao i inače u postupcima zapošljavanja/imenovanja na bilo koju dužnost ili radno mjesto) već isključivo kandidati koji podnose prijave na oglas koji je raspisalo Državnoodvjetničko vijeće slijedom čega isti ne mogu imati položaj stranke sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje se navodi, kako je postupak imenovanja koji provodi Državnoodvjetničko vijeće postupak sui generis propisan Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o Državnoodvjetničkom vijeću i da isti nema karakteristike stranačkog postupka, niti ima karakteristike sudskog ili upravnog postupka u kojem bi dostupnost informacija iz tih postupaka bila utvrđena propisom, niti je na navedeni postupak moguće primijeniti odredbe Zakon o općem upravnom postupku. Također se navodi, kako je zakonodavac u Zakonu o Državnoodvjetničkom vijeću izričito iskazao koji postupci koje Državnoodvjetničko vijeće provodi imaju karakteristike upravnog postupka (npr. sukladno članku 50. stavku 3. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću premještaj državnoodvjetničkih dužnosnika kod ukidanja ili preustroja državnih odvjetništava ili sukladno članku 99. stavku 3. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću postupak odlučivanja o udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti prije pokretanja stegovnog postupka), a što nije učinio za postupak imenovanja. Ističe se kako s obzirom da žalitelj nije stranka u postupku niti izuzeće od primjene Zakona o pravu na pristup informacijama nije moglo biti primijenjeno u konkretnom slučaju slijedom čega je službenik za informiranje Državnoodvjetničkog vijeća postupao sukladno odredbama navedenog zakona jer je žalitelj od Vijeća tražio informacije u vidu ocjena obnašanja dužnosti svih protukandidata, a to su informacije koje su klasificirane stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, slijedom čega je donijeto pobijano rješenje. Nadalje se ističe kako se prilikom donošenja pobijanog rješenja postupalo unutar ovlasti utvrđenih mjerodavnim zakonima, da je iz samog rješenja razvidno na kojim činjenicama i pravnim osnovama je utemeljeno rješenje kojim se odbija zahtjev žalitelja, da su poštovana sva pravila postupka, da je pravilno protumačeno i primijenjeno relevantno materijalno pravo te da je osporavano rješenje donijeto u propisanom obliku i s propisanim sadržajem, kao i da iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlaze razumni razlozi koji opravdavaju donošenje upravo ove odluke koja ni na koji način nije posljedica arbitrarnog već je upravo suprotno posljedica postupanja Vijeća u skladu sa odredbama zakona i tumačenjem pravnih normi polazeći od cilja i svrhe koju je zakonodavac želio postići njihovim propisivanjem.

U žalbenom postupku na temelju dokumentacije spisa predmeta Povjerenik za informiranje je utvrdio kako je žalba osnovana te da je pobijano rješenje Državnoodvjetničkog vijeća doneseno na temelju odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, a bez prethodnog zahtjeva za pristup informacijama žalitelja i na koje žalitelj nije naknadno izričito ili prešutno pristao. Naime, iz žalbe žalitelja je razvidno da isti osporava tvrdnju Državnoodvjetničkog vijeća da je njegov zahtjev od 4. kolovoza 2022. godine zahtjev za pristup informacijama, te iskazuje poseban pravi interes kao jedan od kandidata u postupku koji je proveden pred Državnoodvjetničkim vijećem pod brojem DOVO-49/2021 i traži od Povjerenika za informiranje ukidanje nezakonitog rješenja Državnoodvjetničkog vijeća.

Napominje se, kako Povjerenik za informiranje nije zaprimio žalbu Tihomira Červara  izjavljenu protiv rješenja Državnoodvjetničkog vijeća Broj: DOV-131/2022 PPI-4/2022, DOV-134/2022 PPI-5/2022 od 26. kolovoza 2022. godine, te ista nije predmet ovog žalbenog postupka.

Odredbom članka 128. stavka 1. točkom 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala.

Prema stavku 2. navedenog članka rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.

Stavkom 3. navedenog članka propisano je da kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor.

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 128. Zakona o općem upravnom postupku, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan