KLASA: UP/II-008-07/23-01/231
URBROJ: 401-01/10-23-6
Zagreb, 26. travnja 2023. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15, 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., KLASA: 930-01/22-01/147, URRBROJ: 4211-100-23-37 od 17. ožujka 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., KLASA: 930-01/22-01/147, URRBROJ: 4211-100-23-37 od 17. ožujka 2023. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbijen je zahtjev za dopunu i ispravak informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), temeljem članka 23. stavka 6. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što prvostupanjsko tijelo da nema osnove za dopunu dane informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu uložio žalbu u kojoj u bitnom citira odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, dalje u tekstu: ZSPC). Navodi da odredba članka 12. ZSPC određuje postavljanje prometnih znakova trajnog karaktera zbog uvjeta koji su stalno prisutni na cestama, te se isti ne primjenjuje na postavljanje znakova ograničenja brzine na autocestama. Dalje navodi da niti stavak 2. navedenog članka ne odnosi na proizvoljno postavljanje prometnih znakova. Smatra da je prvostupanjsko tijelo proizvoljno postavilo znakove ograničenja brzine, te se poziva na članak 1. stavak 3. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa i označavanju i osiguranju radova na cestama. Dalje ističe da savinuta ograda možda jest izvanredni događaj, ali da isti ne utječe na sigurnost prometa. Također navodi da Pravilnik o ophodnji javnih cesta ne daje pravo ophodarima da postavljaju prometne znakove ograničenja brzine, odnosno da ophodarski dnevnici ne uključuju postavljanje znakova. Smatra da ne postoje razlozi za postavljanje znaka ograničenja brzine, kao što ne postoji razlog za odbijanje njegova zahtjeva. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 17. veljače 2023. godine naveo sljedeće:
„Molim da mi se u skladu sa Zakonom o pristupu informacijama omogući uvid u rješenje kojim je postavljeno ograničenje brzine na 80 km/h na dijelu Zagrebačke obilaznice, smjer isto, između izlaza Buzin i Kosnica i to na dva mjesta.
Postoji još niz lokacija na autocestama na kojima su postavljeni znakovi ograničenja brzine koji ustvari ugrožavaju sigurnost prometa i za sve te lokacije mora postojati rješenje kojim se to odobrava.
Tražim urudžbeni broj takvog rješenja i tko je odgovoran za njega.“
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je dopisom, KLASA: 930-01/22-01/147, URBROJ: 4211-100-23-10 od 2. ožujka 2023. godine izvijestilo žalitelja da su ograničenja brzine kretanja tijekom mjeseca siječnja i veljače 2023. godine bila postavljena na stacionaži 32 kn+600m i 32 km+800m, zbog oštećenja elastične odbojne ograde, koja su posljedica prometne nesreće koja se dogodila 4. siječnja 2023. godine, te na stacionaži 36 km+300m, zbog oštećenja elastične odbojne ograde koja su posljedica prometne nesreće koja se dogodila 16. veljače 2023. godine. U prilogu navedenog dopisa žalitelju su dostavljeni dnevnik rada, ophodarski dnevnik i zapisnik o prometnoj nesreći od 4. siječnja 2023. godine i 16. veljače 2023. godine, uz prekrivene osobne podatke fizičkih osoba.
Dana 2. ožujka 2023. godine, žalitelj je dostavio prvostupanjskom tijelu podnesak po nazivom žalba, a koji je je prvostupanjsko tijelo tretiralo kao zahtjev za dopunom informacije u smislu članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama. U navedenom podnesku žalitelj u bitnom tvrdi da mora postojati dokument po kojem je ophodarska služba postavila znakove za ograničenje brzine, a da ophodarski dnevnici ne predstavljaju traženu informaciju.
Postupajući po navedenom zahtjevu za dopunom informacije, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da sukladno odredbama ZSPC-a, Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa i označavanju, te osiguravanju radova na cestama („Narodne novine“, broj 92/19), te Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“, broj 75/14,7/21) ophodarska služba Hrvatskih autocesta d.o.o., po utvrđenom oštećenju zaštitne ograde, postavlja privremenu regulaciji prometa kojom se ograničava brzina kretanja, te u dokumentaciju o izvršenoj ophodnji, kao i u zapisniku o prometnoj nesreći, ukoliko je oštećenje zaštitne odbojne ograde posljedica prometne nesreće, upisuje radnju postavljanja privremene prometne regulacije.
Elektroničkom porukom od 27. ožujka 2023. godine Ured povjerenika za informiranje zatražio je od prvostupanjskog tijela da se očituje na navode žalbe, odnosno da se očituje što u konkretnom slučaju predstavlja pravni temelj za postavljanje znaka ograničenja brzine, odnosno postoji li odluka, rješenje ili drugi akt kojim je ophodarskoj službi naloženo da postavi znakove ograničenja brzine u konkretnom slučaju.
Iz očitovanja prvostupanjskog tijela, KLASA: 930-01/22-01/147, URBROJ: 4211-100-23-38 od 28. ožujka 2023. godine, koje je dostavljeno Uredu povjerenika za informiranje elektroničkom poštom u bitnom proizlazi da je pravni temelj za postavljanje znakova za ograničenje brzine Pravilnik o privremenoj regulaciji prometa i označavanju te osiguravanju radova na autocestama, Pravilnik o ophodnji javnih cesta, te ZSPC. Ponovno se ističe da Hrvatske autoceste nisu donijele odluku, rješenje niti drugi akt kojim se ophodarskoj službi nalaže postavljanje znakova ograničenja brzine u konkretnom slučaju. Prvostupanjsko tijelo se također poziva na odredbu članka 2. stavka 2. točke 4. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 92/19) prema kojoj zaštitne odbojne ograde čine prometnu opremu, odnosno na odredbu članka 74. navedenog Pravilnika prema kojoj su zaštitne odbojne ograde tehničke sigurnosne konstrukcije kojima je osnovna svrha spriječiti izlijetanje vozila s kolnika. Dalje se navodi da oštećena zaštitna odbojna ograda predstavlja opasnost za sudionike u prometu privremenog karaktera, te se takva mjesta na autocesti moraju označiti privremenom prometnom signalizacijom, koja uključuje i postavljanje znakova ograničenja brzine. Smatra neutemeljenim pozivanje žalitelja na odredbu članka 12. ZSPC-a, s obzirom na to da je upravo stavkom 2. navedenog članka propisana obveza označavanja prometnom signalizacijom opasnosti privremenog karaktera, naročito onih koji su posljedica iznenadnog oštećenja ceste. Prvostupanjsko tijelo se također poziva i na odredbu članka 4. stavka 10. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23) prema kojem javnu cestu, između ostalog čini i oprema za zaštitu prometa. Dalje se navodi da je netočna tvrdnja žalitelja da se Pravilnik o privremenoj regulaciji prometa odnosi samo na intervencije na samim prometnim trakama ili izvođenju radova na kolniku. Također se navodi da je netočna tvrdnja žalitelja da ophodarska služba nije ovlaštena postavljati znakove ograničenja brzine. Poziva se na odredbu članka 36. stavka 3. Pravilnika o ophodnji kojom je propisano da se osobito štetnog aktivnosti na javnoj cesti smatra oštećivanje prometne opreme, te ukazuje da odredbe glave IV. Pravilnika koje propisuju dužnost postavljanja prometnih znakova radi osiguranja opasnih mjesta na autocesti, odnosno privremene prometne signalizacije koja uključuje i znakove ograničenja brzine kretanja.
Elektroničkom porukom od 13. travnja 2023. godine žalitelj je Uredu povjerenika za informiranje dostavio svoju žalbu te ostale akte vezane za predmet, te je u bitnom zatražio da mu se omogući pristup traženoj odluci.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Imajući u vidu sve izneseno, Povjerenik za informiranje ističe da je u žalbenom postupku sporno postoji li konkretni akt (odluka, rješenje) kojom je ophodarskoj službi naloženo da postavi znakove ograničenja brzine u konkretnom slučaju na kojeg se odnosi zahtjev žalitelja.
Razmatrajući navode žalbe, Povjerenik za informiranje ističe da žalitelj ničim nije dokazao da bi u konkretnom slučaju postojala obveza donošenja određenog akta kojom bi se ophodarskoj službi naložilo postavljanje znakova ograničenja brzine.
Povjerenik za informiranje posebno ističe da nije njegova zadaća da tumači ZSPC, već se njegova zadaća u konkretnom slučaju ograničava na ispitivanja posjeduje li prvostupanjsko tijelo traženi akt kao informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se napominje da iz očitovanja prvostupanjskog tijela Uredu povjerenika za informiranje od 28. ožujka 2023. godine jasno proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo odluku, rješenje niti drugi akt kojim se ophodarskoj službi nalaže postavljanje znakova ograničenja brzine.
Ako prvostupanjsko tijelo nije donijelo takvu odluku, tada je jasno da nema niti osnove za dopunu tražene informacije, pri čemu Povjerenik za informiranje ističe da je prvostupanjsko tijelo dopisom od 2. ožujka 2023. godine dostavilo žalitelju sve informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama koje posjeduje (dnevnik rada, ophodarski dnevnik te zapisnik o prometnoj nesreći od 4. siječnja 2023. godine i 16. veljače 2023. godine), a vezano za žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.
Osim toga, Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku ne ispituje postupa li prvostupanjsko tijelo u skladu s odredbama ZSPC-a, niti može naložiti prvostupanjskom tijelu da žalitelju dostavi odluku koju prvostupanjsko tijelo nije donijelo, jer bi se u tom slučaju radilo o ništavom rješenju u smislu članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer izvršenje takvog rješenja ne bi bilo pravno moguće.
Također se ukazuje i na odredbu članka 4. stavka 10. Zakona o cestama, kojom je jasno propisano da javnu cestu čine i zaštitne i sigurnosne ograde, a što jasno ukazuje na činjenicu da je neosnovano žaliteljevo inzistiranje na tome da se radovi moraju obavljati na prometnim trakama.
Posebno se ističe da je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: UsII- 324/21 od 8. veljače 2022. godine potvrdio slično stajalište Povjerenika za informiranje, pri čemu je i korisnik u tom predmetu tražio pravnu osnovu za određeno postupanju, a Povjerenik za informiranje utvrdio je da pravnu osnovu predstavljaju upravo zakonske odredbe, pa nije bilo osnova za dopunom tražene informacije.
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan