KLASA: UP/II-008-07/23-01/190
URBROJ: 401-01/10-23-2
Zagreb, 17. travnja 2023. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15, 69/22) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 008-02/22-14/63, URBROJ; 381-14-140-23-5 od 20. veljače 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 008-02/22-14/63, URBROJ: 381-14-140-23-5 od 20. veljače 2023. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio dostavu generičkog sadržaja i popisa Facebook korisnika kojima je administrator Facebook profila HZJZ-a blokirao pristup, iz razloga što se traženim informacijama potiče govor mržnje.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je pogrešna uputa da se žalba ulaže putem prvostupanjskog tijela. Navodi sadržaj prvostupanjskog rješenja te ističe da se prvostupanjsko rješenje u bitnom svodi na objašnjavanje razloga i eventualne zakonitosti odluke prvostupanjskog tijela o brisanju komentara javnosti, te ukazuje na rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/23-01/32, URBROJ: 401-01/10-23-1 od 7. veljače 2023. godine. Navodi da širenje govora mržnje ne ulazi u jedan od razloga za onemogućavanje pristupa traženim informacijama. Dalje ističe da iz osporenog rješenja nije vidljiv razlog zbog kojeg je odbijen zahtjev žalitelja u odnosu na točku 3. zahtjeva žalitelja. Navodi da je prvostupanjsko tijelo brisalo komentar izvršnog direktora prvostupanjskog tijela, te je tek nakon podnesenog prigovora vratilo navedeni komentar. Posebno ističe da ne traži da prvostupanjsko tijelo vrati izbrisane komentare, nego da mu ih dostavi informacije kao sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke za ograničenje prava na pristup informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, a da se prvostupanjsko tijelo ne poziva na osobne podatke u smislu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 14. prosinca 2022. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:
1. Korisnički generiran sadržaj (komentari javnosti, uključujući komentare koje je administrator brisao/sakrio) ispod objave na službenom Facebook profilu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (dalje: HZJZ) povodom obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava koju je HZJZ objavio dana 10. prosinca 2022. godine u 14:00 sati (internetska adresa objave:
https://www.facebook.coin/hzjz/.zavod/posts/pfbid033vSuB87s97h5jnEuoFnX34mLFfUP6dKhJAhNvuL3WsmhLivKSggK1haPTnjLB3cnl)
2. Pravilnik, uređivačka politika, odluka ili drugi akt na temelju kojeg administrator Facebook profila HZJZ-a briše ili sakriva komentare javnosti ispod javnih objava HZJZ-a
3. Popis Facebook korisnika kojima je administrator Facebook profila HZJZ-a blokirao pristup i/ili uskratio mogućnost komentiranja objava
4. Pravilnik, uređivačka politika, odluka ili drugi akt na temelju kojeg administrator Facebook profila HZJZ-a blokira pristup i/ili uskraćuje mogućnost komentiranja korisnicima Facebooka
5. Pravilnik, uređivačka politika, odluka ili drugi akt na temelju kojeg HZJZ vodi službeni Facebook profil i uređuje sadržaj na istoj.
Rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/23-01/32, URBROJ: 401-01/10-23-1 od 7. veljače 2023. godine naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 8 dana od dana zaprimanja navedenog rješenja riješi zahtjev žalitelja od 14. prosinca 2022. godine u točkama 1. i 3. zahtjeva.
Postupajući po navedenom rješenju Povjerenika za informiranje, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje koje je predmet žalbenog postupka.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno odlučivanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
U odnosu na navode žalitelja o pogrešnoj uputi o pravnom lijeku, Povjerenik za informiranje ističe da iz članka 110. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) jasno proizlazi da se žalba predaje prvostupanjskom tijelu, pa je u tom dijelu uputa o pravnom lijeku prvostupanjskog tijela ispravna.
Naime, prvostupanjsko tijelo sukladno odredbi članka 113. Zakona o općem upravnom postupku je ovlašteno odlučivati o žalbi u određenim slučajevima, iz kojeg razloga je i propisano da se žalba predaje prvostupanjskom tijelu.
Pri tome se napominje da odredba članka 25. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama samo propisuje da Povjerenik za informiranje odlučuje o žalbi, te ne isključuje primjenu odredbe članka 110. Zakona o općem upravnom postupku o tome da se žalba predaje prvostupanjskom tijelu, niti isključuje obvezu Povjerenika za informiranje da žalbu koja mu je neposredno upućena dostavi prvostupanjskom tijelu na nadležno postupanje.
Iz obrazloženja osporenog rješenja, kao i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, u bitnom proizlazi da se pristup traženim informacijama ograničava pozivom na odredbu članka 325. Kaznenog zakona koji se tiču govora mržnje. Također se navodi da se traženim informacijama šire dezinformacije i netočne tvrdnje, odnosno da je od početka pandemije preminulo 17.945 osoba, te da izlaganje osjetljivih osoba takvim informacijama može imati i fatalne posljedice.
Osporeno rješenje je osnovano na zakonu, ali ne iz razloga koji se u njemu navode, već iz razloga koji se navode u ovom rješenju.
Žalitelj ispravno navodi da prvostupanjsko rješenje ne sadrži jednu od osnova za ograničenje prava na pristup informacijama.
Osim toga, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 15. stavka 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, na koju se prvostupanjsko tijelo ne poziva izričito, već se navedeno može zaključiti iz obrazloženja osporenog rješenja, odnosno iz testa razmjernosti i javnog interesa.
Naime, smisao navedene odredbe je u tome da upućuje na neko drugo zakonsko ograničenje, a u konkretnom slučaju odredba članka 325. Kaznenog zakona ne predstavlja zakonsko ograničenje, već se radi o odredbi kojom je uređeno kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju.
Po mišljenju Povjerenika, u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, žalitelj točkom 1. zahtjeva traži komentare korisnika, dok točkom 3. zahtjeva traži popis korisnika kojima je administrator Facebook blokirao pristup informacijama.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljeni su podaci o imenima i prezimenima osoba čiji su komentari blokirani.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na imena i prezimena korisnika, te pojedine komentare korisnika ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iako se radi o komentarima koji su bili javno objavljeni na Facebook stranici prvostupanjskog tijela, i koji se povezani s cijepljenjem kao temom od javnog interesa, Povjerenik za informiranje smatra da je interes javnosti zadovoljen dostavljanjem podatka o tome iz kojeg razloga su komentari brisani.
Naime, dostavljanje podatka o imenu i prezimenu korisnika čiji su komentari brisani predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, jer se na taj način ime i prezime pojedine osobe dovodi u vezu s komentarima za koje prvostupanjsko tijelo smatra da predstavljaju govor mržnje.
Ako bi se prihvatio stav žalitelja, navedeno bi značilo da bi Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku trebao dati javni značaj samo korisnicima koji su blokirani, na koji način bi Povjerenik izdvajao samo dio korisnika.
Uvidom u poveznicu https://www.hzjz.hr/pravila-koristenja-drustvenih-kanala-hrvatskog-zavoda-za-javno-zdravstvo/ utvrđeno je da da su javno objavljena pravila društvenih kanala Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. U navedenim uvjetima navodi se da društvene mreže nisu u vlasništvu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te da svi korisnici podliježu pravilima tih društvenih mreža na koje su pristali prilikom registracije. Dalje se navodi da će, između ostalih, biti brisani komentari koji sadrže psovke i vrijeđanje, koji sadrže diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, koji sadrže eksplicitan sadržaj, u kojima se ista objava ili sadržaj ponavlja više puta, te koji sadrže dezinformacije i lažne tvrdnje, posebno one vezane uz zdravstvo i liječenje, kao i lažne tvrdnje vezane uz djelokrug i ovlasti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Slijedom navedenog, odlučna je činjenica da prvostupanjsko tijelo nije u vlasništvu društvenih mreža, pri čemu Povjerenik za informiranje posebno ističe da u upravljanju Facebook stranicom prvostupanjsko tijelo ne postupa kao tijelo javne vlasti, već postupa sukladno uobičajenim pravilima navedenih društvenih mreža.
Drugim riječima, javni interes se očituje kroz odluke koje prvostupanjsko tijelo donosi u okviru svoje nadležnosti kao tijela javne vlasti, što ovdje nije slučaj, jer su komentari na Facebook stranici stavovi pojedinih korisnika, koji mogu, ali ne moraju imati veze s radom i djelokrugom prvostupanjskog tijela.
Naime, nije na Povjereniku za informiranje da procjenjuje predstavljaju li pojedini komentari govor mržnje, ili predstavljaju slobodu govora zajamčenu člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ako bi se prihvatio stav žalitelja, tada bi Povjerenik za informiranje na sebe preuzeo ulogu administratora Facebook stranice prvostupanjskog tijela.
Iako žalitelj u žalbi jasno ističe da nije njegov cilj da se navedeni komentari vrate na Facebook stranicu, već da navedene informacije dobije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da korisnik može javno iznositi informacije kojima raspolaže sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, pa bi učinak omogućavanja pristupa informacijama u bitnom bio jednak vraćanju komentara na Facebook stranicu.
Povjerenik za informiranje posebno ističe da iz odluke Ustavnog suda Republike, U-I-763/2009 i dr. od 30. ožujka 2011. godine („Narodne novine“, broj 39/11) proizlazi da je “javni interes” usmjeren na zaštitu pojedinih zajedničkih vrijednosti koje izviru iz života u organiziranoj društvenoj zajednici.
S tim u vezi, Povjerenik za informiranje ističe da nije jasno u čemu bi se sastojao javni interes da se žalitelju dostavi ime i prezime pojedinog korisnika čiji je komentar označen kao govor mržnje, odnosno na koji bi način podatak o imenu i prezimenu navedene osobe doprinio javnom interesu u konkretnom slučaju.
Drugim riječima, nije vjerojatno da bi objava traženih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, jer se u konkretnom slučaju se niti ne radi o postupanju prvostupanjskog tijela kao tijela javne vlasti (iure imperii), već u primjeni pravila društvene mreže koja nije u vlasništvu prvostupanjskog tijela.
Isti princip treba primijeniti i na pojedine komentare, pri čemu Povjerenik za informiranje ističe da nije jasno u čemu bi se sastojao javni interes da se omogućuje pristup komentarima koji iznose uvrede na račun prvostupanjskog tijela (npr. “bijednici”, “smeća licemjerna”).
Po mišljenju Povjerenika, komentari su povezani s imenom i prezimenom pojedinog korisnika, pa u konkretnom slučaju nema mjesta djelomičnom omogućavanju pristupa informacijama u smislu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu Povjerenik za informiranje također ističe da pojedini komentari također sadrže imena i prezimena drugih osoba, različitih od komentatora.
Suprotno stavu žalitelja, kad bi Povjerenik za informiranje imena i prezimena komentatora te njihove komentare smatrao informacijama od javnog značaja, navedeno bi značilo da da bi Povjerenik za informiranje, ne samo vraćao navedene komentare u javnu sferu (zbog činjenice da se navedeni komentari u tom slučaju mogu javno iznositi sukladno članak 9. Zakona o pravu na pristup informacijama), već bi davao javni značaj stavovima pojedinih osoba koji nužno niti ne moraju biti usmjereni na djelovanje tijela javne vlasti.
Zaključno, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju postoji isključivo privatni interes žalitelja (zbog činjenice da je njegov komentar po prigovoru vraćen na Facebook stranicu prvostupanjskog tijela), te Povjerenik za informiranje smatra da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Ponovno se ističe da ovo rješenje ni na koji način ne utječe na slobodu govora (koja je kao i svako drugo pravo podložno ograničenjima), međutim Povjerenik za informiranje ponavlja da nije njegova zadaća da ispituje opravdanost brisanja pojedinih komentara, odnosno pitanje opravdanosti zadiranja u pravo na slobodu izražavanja ulazi u nadležnost sudova te Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan