KLASA: UP/II-008-07/23-01/184

URBROJ: 401-01/04-23-3

Zagreb, 20. travnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija KLASA: UP/I-008-01/23-01/2, URBROJ: 513-03-01-23-1 od 14. veljače 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija KLASA: UP/I-008-01/23-01/2, URBROJ: 513-03-01-23-1 od 14. veljače 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Ministarstva financija KLASA: UP/I-008-01/23-01/2, URBROJ: 513-03-01-23-1 od 14. veljače 2023. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) zaprimljen u Ministarstvu financija dana 19. siječnja 2023. godine, kojim je tražio dostavu nagodbe sklopljene između Vlade Republike Hrvatske i šest banaka (OTP banka, Raiffeisen banka, Privredna banka Zagreb, Zagrebačka banka, Erste banka i Sberbanka) pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova, temeljem članka 23. stavka 6. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. i članka 15. stavka 3. točke 1. te članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ te jer postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je dana 10. siječnja 2023. godine Vladi Republike Hrvatske podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je tražio dostavu nagodbe koju je Vlada Republike Hrvatske sklopila sa šest banaka pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova te da mu je Ministarstvo financija rješenjem odbilo zahtjev jer je utvrđeno da se radi o podacima iz područja javnih financija od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku s međunarodnim elementom te kako prevladava potreba zaštite navedenih podataka u odnosu na javni interes, odnosno da je u javnom interesu zadržavanje postojećeg stupnja tajnosti podataka. Ističe da se u obrazloženju rješenja navodi kako je realizacijom predmetne nagodbe otklonjena prijetnja državnom proračunu od najmanje 330 milijuna eura, dok je stvarni financijski učinak i viši s obzirom da dva istovrsna postupka nisu niti će biti pokrenuti. Nadalje, ističe kako se u pobijanom rješenju samo navodi da je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost dao prethodno mišljenje da prevladava potreba zaštite navedenih podataka (potpisane nagodbe) u odnosu na interes javnosti te da rješenjem nije naveden nijedan razlog zbog čega su zatraženi podaci proglašeni tajnim i kakva bi šteta nastala za interese Republike Hrvatske ukoliko bi se isti njemu dali na uvid kao izabranom zastupniku u Hrvatskom saboru ili cijeloj javnosti. Također, ističe kako s obzirom da je navedenom nagodbom prema mišljenju Ministarstva financija otklonjena prijetnja državnom proračunu od najmanje 330 milijuna eura, postavlja se opravdano pitanje koju je protučinidbu dala Vlada Republike Hrvatske ranije navedenim bankama kako bi odustale od nastavka vođenja spora te da je iluzorno za očekivati da je šest banaka odustalo od spora i potencijalno velikog novca u slučaju dobivanja spora bez da su na drugi način zaštitili vlastite poslovne interese. Žalitelj navodi kako je interes javnosti saznati je li i koje je obveze Vlada Republike Hrvatske preuzela izravno ili neizravno za državni proračun, s obzirom da će u konačnici teret potpisanog snositi svi građani Republike Hrvatske. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 10. siječnja 2023. godine, koji je Vlada Republike Hrvatske zaprimila dana 12. siječnja 2023. godine, zatražio od Vlade Republike Hrvatske dostavu sljedeće informacije: „Sadržaj nagodbe sklopljene između Vlade Republike Hrvatske i šest banaka (OTP, RBA, PBZ, ZABA, Erste i Sberbank) skolpljene pred Međunarodnim centrom za rješavanje invetsicijskih sporova“. Nadalje, utvrđeno je da je Vlada Republike Hrvatske dana 19. siječnja 2023. godine ustupila žaliteljev zahtjev Ministarstvu financija, koje je dopisom KLASA: 008-01/23-01/2, URBROJ: 513-03-01-23-3 od 27. siječnja 2023. godine sukladno članku 22. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo žalitelja o produženju roka za ostvarivanje prava na pristup informaciji za 15 dana zbog obveze provođenja testa razmjernosti i javnog ineteresa. Također, utvrđeno je da je Ministarstvo financija nakon zatraženog i dobivenog mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/23-01/02, URBROJ: 50439-03-01-23-2 od 10. veljače 2013. godine te provedenog testa razmjernosti i javnog interesa donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-01/23-01/2, URBROJ: 513-03-01-23-1 od 14. veljače 2023. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 6. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. i članka 15. stavka 3. točke 1. te članka 16. stvaka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ te jer postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi da se pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) vodilo šest arbitražnih postupka po tužbama stranih banaka i banaka s registriranim sjedištem u Hrvatskoj radi naknade štete zbog navodnih povreda ugovora između Hrvatske i Austrije, Francuske i Mađarske o poticanju i zaštiti ulaganja. Postupke su pokrenuli OTP Bank Plc, Erste Group Bank AG, Raiffeisen Bank International AG i Raiffeisenbank Austria d.d., UniCredit Bank Austria AG i Zagrebačka Banka d.d., Addiko Bank AG i Addiko Bank d.d. te Société Générale S.A. Nadalje, navodi se da su Raiffeisenbank Austria d.d. i Addiko Bank d.d. vodile sporove po istoj činjeničnoj osnovi i pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Također se navodi, kako su se tužitelji u postupcima pozivali na štetu koja im je navodno nastala uslijed izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama iz 2013. i 2015., a slijedom kojih je u konačnici izvršena konverzija kredita u švicarskim francima. U obrazloženju pobijanog rješenja ističe se kako je bez obzira na jačinu argumenata, ishod ovakvog tipa sporova uvijek neizvjestan pa je bilo oportuno razmotriti njihovo mirno rješenje, što je kontinuirano predlagalo i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, pa je Slijedom navedenog, krajem 2020. godine postignut, a početkom 2021. godine i operacionaliziran dogovor Vlade i četiriju banaka koje su vodile postupke na ICSID-u o obustavi tih postupaka, kao i dogovor Vlade i dviju banaka koje su najavile mogućnost pokretanja takvih postupaka (INTESA SANPAOLO HOLDING INTERNATIONAL S.A. Luxembourg i Privredna banka Zagreb d.d. te Sberbank Europe AG i Sberbank d.d. Zagreb) o nepokretanju bilo kakvih postupaka te dogovor s Raiffeisenbank Austria d.d. o obustavi postupka na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Nadalje, ističe se kako su se temeljem postignutog dogovora u tim postupcima prestale poduzimati bilo kakve pravne radnje, a što da je vidljivo i na službenim internetskim stranicama ICSID-a. Napominje se kako postignuti dogovor nema nikakvog utjecaja na sporove koje vode pojedinačni korisnici kredita s kreditnim institucijama, niti on nameće ikakve financijske obveze za državni proračun te time ni za hrvatske građane, a njegovom realizacijom se otklonila prijetnja državnom proračunu od najmanje 330 milijuna eura, dok je stvarni financijski učinak i viši s obzirom na dva postupka koji nisu niti će biti pokrenuti. Nadalje, navodi se kako je postignuti dogovor verificiran u zajedničkom dokumentu koji je služio kao osnova za poduzimanje daljnjih koraka u realizaciji dogovora i u konačnoj obustavi postupaka, a Ministarstvo financija klasificiralo je ovaj predmet stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, sukladno članku 8. u vezi s člankom 6. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12), odmah po zaprimanju, jer bi neovlašteno otkrivanje podataka vezanih za navedene postupke moglo nanijeti tešku štetu gospodarskim interesima Republike Hrvatske.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je Ministarstvo finacija u vezi sa zahtjevom žalitelja dopisom KLASA: 008-01/23-01/2, URBROJ: 513-03-01-23-2 od 24. siječnja 2023. godine, zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost te da je zaprimilo mišljenje navedenog Ureda KLASA: 008-01/23-01/02, URBROJ: 50439-03-01-23-2 od 10. veljače 2023. godine u kojem se navodi da je nakon ponovljenog uvida u sadržaj dostavljene dokumentacije utvrđeno kako se radi o podacima iz područja javnih financija od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku s međunarodnim elementom te kako i nadalje prevladava potreba zaštite istih podataka u odnosu na javni interes, odnosno da je upravo u javnom interesu zadržavanje postojećeg stupnja tajnosti podataka, kako bi se spriječila šteta po međunarodne odnose i financijski sustav Republike Hrvatske, posredno i gospodarski sustav Republike Hrvatske, njihovom javnom objavom. Nadalje se navodi, kako je Radna skupina za provođenje testa razmjernosti i javnog interesa Ministarstva financija provela test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. stavku 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem je odlučujuće da je Ministarstvo financija, odmah po zaprimanju, klasificiralo predmet stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, sukladno članku 8. Zakona o tajnosti podataka, jer bi neovlašteno otkrivanje podataka vezanih za navedene postupke moglo nanijeti štetu gospodarskim interesima Republike Hrvatske te da je nakon rasprave Radna skupina ocijenila da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na javni interes, odnosno interes korisnika informacije za uvid u predmetni dokument.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Nadalje, odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 7. istog Zakona test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da je Ministarstvo financija nakon zaprimanja ustupljenog žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, a kojim je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, postupilo sukladno odredbama članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te je prije donošenja odluke o žaliteljevom zahtjevu zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, a nakon zaprimanja istog provelo test razmjernosti i javnog interesa.

Odredbama Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) uređno je pitanje klasificiranja odnosno deklasificiranje podataka, pa je tako člankom 16. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.

Na temelju dokumnetacije spisa predmeta je utvrđeno da je Ministarstvo financija prije donošenja odluke zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te da je nakon zaprimanja mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost odlučilo zadržati stupanj tajnosti zatraženih podataka.

Dana 19. travnja 2023. godine službenice Ureda povjerenika za informiranje, u prostorijama Ministarstva financija, Katančićeva 5, Zagreb, izvršile su uvid u informaciju koja je predmet postupka – Memorandum o razumijevanju između Republike Hrvatske i kreditnih institucija  KLASA: POV-450-05/19-01/38, URBROJ: 513-01-20-10 od 17. prosinca 2020. godine. Uvidom u informaciju koja je predmet postupka utvrđeno je da ista klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“.

Člankom 5. Zakona o tajnosti podataka propisano je kako se s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. ovoga Zakona mogu klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Odredbom članak 6. istog Zakona propisano je da se stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

Nadalje, odredbom članka 8. istog Zakona propisano je da se stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. ovoga Zakona.

Napominje se, kako je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-49/14-6 od 5. studenoga 2014. godine, poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. travnja 2014. godine te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u obrazloženju presude ocijenio da samo vlasnik podatka, koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti, ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.

Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, Broj: U-III-1267/2017 od 21. studenoga 2017. godine, odbio ustavnu tužbu koja je podnesena protiv navedene presude.

Sukladno sudskoj i ustavnosudskoj praksi, Povjererenik za informiranje nema ovlast preispitivati da li je informacija pravilno klasificirana, niti predložiti njenu deklasifikaciju.

Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informaciji klasificiranoj stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji pa je stoga žalitelju odlučilo uskratiti pristup traženoj informaciji.

S obzirom da isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, te raspolaže razlozima zašto bi određeni podaci trebali biti klasificirani stupnjem tajnosti, te samim time nedostupni od pristupa javnosti, u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu za pristup informacijama žalitelja prvostupanjsko tijelo je odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan