KLASA: UP/II-008-07/23-01/1
URBROJ: 401-01/11-23-8
Zagreb, 3. travnja 2023.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split Klasa: 008-01/22-01/21, Ur. br.: 2181-147-12/R.R.-22-2 od 16. prosinca 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split Klasa: 008-01/22-01/21, Ur. br.: 2181-147-12/R.R.-22-2 od 16. prosinca 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 8. prosinca 2022. godine kojim je zatražila broj zaposlenika Kliničkog bolničkog centra Split koji su stekli naziv magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike i na kojim poslovima rade zaposlenici koji su stekli navedeni naziv, temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da joj je neosnovanim odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, s posljedično i izrada znanstvenog rada sukladno pravilima struke te rješenje osporava u cijelosti iz svih žalbenih razloga i u zakonskom roku. Nadalje, navodi da tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju uopće ne navodi razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni ili proturječni, zbog čega je izreka pobijanog rješenja nejasna i u apsolutnoj suprotnosti s obrazloženjem te je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i pogrešno primijenjen pravni propis. Također, navodi da su informacije koje je zahtjevom zatražila kratke, nedvojbene i koncizne te ih tijelo javne vlasti mora posjedovati iz razloga što se odnose na njihove zaposlenike i organizaciju rada, odnosno sistematizaciju radnih mjesta, a posjedovanje zatraženih informacija obveza je Kliničkog bolničkog centra Split kao poslodavca i to propisana zakonom, s obzirom da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni koja sadrži podatke o radnicima i njihovom radnom vremenu, a podaci o radnicima se jasno odnose na njihove osobne podatke i podatke vezane uz samu organizaciju rada, njihovo radno mjesto, radno vrijeme i ostale podatke koje mora sadržavati jedan ugovor o radu čiji je sadržaj propisan Zakonom o radu te mora sadržavati naziv radnog mjesta, narav ili vrstu rada na koje se radnik zapošljava ili kratki popis ili opis poslova. Žaliteljica pretpostavlja da je Klinički bolnički centar Split donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta kojim su nedvojbeno propisana radna mjesta, broj izvršitelja radnih mjesta, potrebna stručna sprema i drugi uvjeti radnih mjesta, pa je obrazloženje tijela javne vlasti da ne posjeduje „gotovu informaciju“ u potpunosti neosnovano i paušalno. Nadalje, ističe da je tijelo javne vlasti na svojoj službenoj internetskoj stranici navelo podatke o djelatnicima Zavoda za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku u kojem je između ostalih, zaposleno i 24 prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike, pa je više nego očito da tijelo javne vlasti raspolaže traženom informacijom. Također, žaliteljica smatra da čak i u slučaju da određeni zaposlenici imaju zvanje magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike za koje zvanje ne postoji radno mjesto u sistematizaciji, isto ne čini predmetnu informaciju podložnu analizi niti predstavlja valjan razlog za odbijanje pružanja takve informacije, a činjenica da poslodavac ima obvezu voditi evidenciju o stručnoj spremi svojih zaposlenika, neovisno o radnom mjestu na kojem rade, takvu informaciju čini gotovom. Ističe da je tijelo javne vlasti potpuno pogrešno primijenilo materijalne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivajući se na odredbu članka 18. stavka 5. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 8. prosinca 2022. godine putem elektroničke pošte tijelu javne vlasti dostavila zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila da joj se dostavi podatak o broju zaposlenika Kliničkog bolničkog centra Split koji su stekli naziv magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike te podatak o tome na kojim poslovima ti zaposlenici rade.
Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti o navedenom zahtjevu odlučilo rješenjem Klasa: 008-01/22-01/21, Ur. br.: 2181-147-12/R.R.-22-2 od 16. prosinca 2022. godine kojim je isti odbilo temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da u Kliničkom bolničkom centru Split ne postoji radno mjesto pod nazivom magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a podatak o tome koji su od zaposlenika stekli naziv magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike i podaci o tome na kojim radnim mjestima radnje ne postoje kao gotova informacija, već bi za iste trebalo provesti analizu i dodatne aktivnosti, kao i stvaranje nove informacije u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 23. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Klinički bolnički centar Split dostavio je Povjereniku za informiranje spis predmeta na nadležno postupanje, te očitovanje Klasa: 008-01/22-01/22, Ur. br.: 2181-147-12/R.R.-23-6 od 26. siječnja 2023. godine u kojem navodi da se u pobijanom rješenju vodilo odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. i članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi se da u Kliničkom bolničkom centru Split ne postoji radno mjesto magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike te navedeno zvanje, koje nije regulirano Zakonom o djelatnostima u zdravstvu („Narodne novine“, broj 87/09.), nije uvjet za zaposlenje na određeno radno mjesto, pa Klinički bolnički centar Split nema gotovu informaciju o broju zaposlenika koji rade na različitim radnim mjestima, a koji su stekli naziv magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike, kao ni informaciju o kojim radnim mjestima se radi. Također, navodi da bi u predmetnom slučaju bilo potrebno prikupiti od zaposlenika nove informacije o broju zaposlenika koji su stekli naziv magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike te potom dodatno analizirati na kojim sve poslovima rade navedeni zaposlenici.
U drugostupanjskom postupku tijelo javne vlasti dostavilo je i Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u Kliničkom bolničkom centru Split KLASA: 003-02/22-01/11, URBROJ: 2181-147-01/02/GB-22-2 od 27. lipnja 2022. godine, koji sadrži Dodatak I, Dodatak II i Dodatak III, a uvidom u navedene akte utvrđeno je da u Kliničkom bolničkom centru ne postoji radno mjesto za koje bi se tražilo stečeno zvanje magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike.
Sukladno dosadašnjoj praksi Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, određeni podaci o zaposlenima u tijelima javne vlasti poput imena i prezimena, stručne kvalifikacije, njihovog radnog mjesta i opis poslova te podaci o bruto plaćama, stimulacijama, dodacima i drugim isplatama, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima temeljem Opće uredbe o zaštiti podataka, već mogu predstavljati podatke u odnosu na koje preteže javni interes. Navedeno proizlazi iz činjenice da zaposleni u tijelima javne vlasti primaju plaće i druge isplate iz javnih sredstava, pa je logično da postoji i interes javnosti da se zna na koje osobe se troše javna sredstva.
Međutim, u konkretnom slučaju u tijelu javne vlasti ne postoji sistematizirano radno mjesto za koje je propisana potrebna stručna kvalifikacija, odnosno zvanje magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike, za obavljanje poslova tog radnog mjesta, već postoje sistematizirana radna mjesta na kojima mogu raditi osobe sa zvanjem inženjera/prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike, pa je stoga bilo potrebno utvrditi posjeduje li tijelo javne vlasti podatke o tome koji su zaposlenici završili dodatno obrazovanje te stekli zvanje magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike.
Valja napomenuti da, uzevši u obzir odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. i članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti nije u obvezi raditi dodatne analize i istraživanja kako bi došlo do podatka koji je predmet zahtjeva za pristup informacijama, odnosno, u konkretnom slučaju, Klinički bolnički centar Split, ne bi bio u obvezi istraživati među zaposlenicima tko je stekao navedeno zvanje, a koje nije temelj za obavljanje posla na kojem je određena osoba zaposlena.
Također, pogrešno žaliteljica u žalbi pretpostavlja da tijelo javne vlasti, s obzirom da ima podatak o tome koliko je osoba sa zvanjem prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike zaposleno u Kliničkom bolničkom centru Split, treba imati i podatke o zaposlenicima sa zvanjem magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike, jer u tijelo javne vlasti postoje sistematizirana radna mjesta za potrebno zvanje prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a radna mjesta za koje je potrebno zvanje magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike.
Posebno se napominje i to da u nadležnosti Povjerenika za informiranje nije utvrđivanje obveze tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan