KLASA: UP/II-008-07/22-01/1255
URBROJ: 401-01/05-23-4
Zagreb, 10. ožujka 2023.
Povjerenik za informiranje, 68011638990, na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Istarske županije, KLASA: UP/I-008-01/22-02/40, URBROJ: 2163/02-02/06-22-2 od 11. listopada 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Istarske županije, KLASA: UP/I-008-01/22-02/40, URBROJ: 2163/02-02/06-22-2 od 11. listopada 2022. godine.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je od Istarske županije zatražio dostavu preslike rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenu zgradu izgrađenu na k.č. br. 1850/1 i dr. u k.o. Rakalj, temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 2., jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom ističe kako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama na koje odredbe se poziva prvostupanjsko tijelo. Žalitelj ukazuje na praksu Povjerenika za informiranje u sličnim predmetima i ističe kako je netočan navod iz rješenja prvostupanjskog tijela da bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, ukoliko bi se omogućilo da rješenja o izvedenom stanju budu dostupna javnosti, s obzirom da bi se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama izbjeglo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u predmet. Nadalje navodi da je Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti i da ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. Žalitelj ističe nadalje kako uvid u spis predstavlja potpuno drugi pravni institut i ima drugu svrhu od traženja pojedinačnog akta iz spisa temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, a dostupnost informacija nije jednakog opsega, stoga se smisao uvida u spis predmeta svakako ne gubi. Žalitelj smatra da nema nikakve zapreke da mu se omogući pristup preslici traženog rješenja o izvedenom stanju, uz prekrivanje dijelova koji predstavljaju zaštićene osobne podatke fizičke osobe. Nadalje navodi da iz pobijanog rješenja prvostupanjskog tijela nije razvidno na koji način se proveo test razmjernosti i javnog interesa. Isto tako ukazuje na odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama koja propisuje da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. istog članka Zakona, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Slijedom svega navedenoga žalitelj predlaže da se pobijano rješenje poništi te da mu se odobri pristup preslici traženog rješenja o izvedenom stanju.
Žalba je neosnovana.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10– pročišćeni tekst i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
U žalbenom postupku službenica za informiranje prvostupanjskog tijela dostavila je Povjereniku za informiranje aktom KLASA: UP/I-008-01/22-02/40, URBROJ: 2163/02-02/06-22-4 od 9. studenoga 2022. godine, žalbu žalitelja sa spisom predmeta na nadležno postupanje uključujući i informaciju koja je predmet ovog postupka.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj putem punomoćnika, odvjetnika Ivana Orovića iz Pule, Leharova 1, OIB: 88095564264, zahtjevom od dana 29. srpnja 2022. godine, zatražio dostavu preslike rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenu zgradu izgrađenu na k.č. br. 1850/1 i dr. u k.o. Rakalj, budući da mu je isto potrebno radi postupka utvrđenja i diobe bračne stečevine. Također je predmetna informacija zatražena i sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama.
Nadalje je uvidom u spis također utvrđeno da je Istarska županija zatražila dopisom od 26. kolovoza 2022. godine žalitelja urediti zahtjev na način da dokaže pravni interes za dostavu predmetne informacije.
Povodom predmetnog zahtjeva žalitelja, Istarska županija je dana 11. listopada 2022. godine donijela rješenje, KLASA: UP/I-008-01/22-02/40, URBROJ: 2163/02-02/06-22-2, kojim je odbijen žaliteljev zahtjev radi zaštite osobnih podataka, temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja u bitnom se navodi kako je prvostupanjsko tijelo u postupku utvrdilo da korisnik nije bio stranka u postupku niti je dokazao pravni interes, pa je službenica za informiranje razmotrila da li se tražena informacija može dostaviti primjenom odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje je u rješenju navedeno da tijela javne vlasti prema odredbi članka 15. stavak 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija zaštićena zakonom koji uređuje područje zaštite osobnih podataka. Traženi dokument sadrži osobne podatke koji su zaštićeni zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, a Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nije propisano da se osobni podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati. Isto tako se u osporenom rješenju navodi da je rješenje o izvedenom stanju informacija koja je nastala u radu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, međutim u konkretnom slučaju se radi o informaciji za koju je sukladno odredbama posebnog propisa, Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, potrebno dokazivati svojstvo stranke ili pravni interes da bi se mogla dostaviti preslika istih ili omogućiti uvid u iste. Naglašava se da ukoliko bi se omogućilo da rješenja o izvedenom stanju budu dostupna javnosti, tada bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, jer bi se primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmetnog rješenja. Isto bi značilo kršenje načela jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama. U pogledu traženja informacije koja je predmet ovog postupka, utvrđeno je da je ista izdana na zahtjev fizičke osobe, da je vlasnik čestice na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada fizička osoba, te da ista sadrži osobne podatke podnositeljice zahtjeva, geodeta i arhitekta koji su sudjelovali u postupku izdavanja tog rješenja. Nadalje, nekretnina na koju se odnosi rješenje nema obilježje javnog dobra, ne utječe na drugu nekretninu koja je javno dobro i ne ugrožava javnost. Kako se traži informacija iz postupka u kojem je izdano navedeno rješenje za nekretninu koja nije izgrađena javnim sredstvima nego sredstvima fizičke osobe, utvrđeno je da ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji. Prvostupanjsko tijelo zaključno navodi da je očito da žalitelj ima određeni interes za traženom informacijom, ali to ne govori u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, s obzirom da nije razvidno koji bi bio javni interes da mu se omogući pristup traženoj informaciji.
Iz osporenog rješenja nije vidljivo da bi Istarska županija provela test razmjernosti i javnog interesa, posebno što ne postoji pisani trag u spisu dostavljenog predmeta. U obrazloženju pobijanog rješenja razmatra se pravni interes i status stranke, odnosno je li žalitelj stranka u postupku izdavanja predmetnog Rješenja o izvedenom stanju, međutim, s obzirom da je razlog uskrate prava na pristup zaštita osobnih podataka, težište testa bi trebalo biti na ograničenju iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, o čemu je preporuka sastaviti zapisnik ili barem zabilješku.
Istarska županija je u osporavanom rješenju navela da nekretnina na koju se odnosi rješenje nema obilježje javnog dobra, ne utječe na drugu nekretninu koja je javno dobro i ne ugrožava javnost, te kako se traži informacija iz postupka u kojem je izdano navedeno rješenje za nekretninu koja nije izgrađena javnim sredstvima nego sredstvima fizičke osobe, te je utvrđeno da ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.
Člankom 23. stavkom 6. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Kako iz dostavljenog spisa ne proizlazi da je u prvostupanjskom postupku tijelo javne vlasti provelo postupak sukladno članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da o istome nije dostavljen nikakav dokaz, stoga je trebalo provesti isti test u žalbenom postupku.
U konkretnom slučaju, očito je da žalitelj ima određeni interes za traženom informacijom, a što je vidljivo iz njegove žalbe i zahtjeva, međutim činjenica što žalitelj ima određeni interes za zatraženom informacijom, ne govori u prilog odobravanju pristupa istima, jer sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnici nisu dužni navoditi zbog čega traže pristup informaciji, niti se pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom da je iz navoda žalbe jasno je kako žalitelj nastoji svoj privatni interes za dobivanjem informacije prikazati kao javni, valja istaknuti da je u članku 8. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju, a u članku 9. citiranog Zakona da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako, pa stoga postavljeni zahtjev žalitelja treba razmatrati kao da ga je postavila bilo koja druga osoba fizička ili pravna, domaća ili strana.
Dakle, ukoliko bi se zatražene informacije omogućile žalitelju, te iste informacije bi se onda trebale, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi ih zatražila, pri čemu treba imati na umu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
Sukladno navedenome, u ostvarivanju prava na pristup informacijama nije odlučna veza između korisnika i informacije koja je predmet postupka, odnosno pristup traženoj informaciji će se omogućiti ili ograničiti bez obzira na to ima li korisnik partikularni interes za dobivanje informacije, s obzirom da se u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama treba utvrditi postojanje, odnosno pretezanje javnog interesa u odnosu na pojedinačne zaštićene interese iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa stoga razlozi koje žalitelj navodi u predmetnoj žalbi, nisu odlučni u odlučivanju o zahtjevu za pristup informacijama temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku je, uvidom u informaciju koja je predmet žaliteljevog zahtjeva utvrđeno je da ista sadrži osobne podatke fizičke osobe podnositeljice zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, ime, prezime i adresu kao i osobne podatke, ime i prezime ovlaštenog arhitekta i geodeta.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Provodeći test razmjernosti, Povjerenik za informiranje je utvrdio da bi omogućavanje pristupa informaciji u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Naime, dostavom zatražene informacije ovom konkretnom slučaju došlo bi do nepotrebnog zadiranja u privatni život fizičkih osoba. Svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno ranije citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žalitelj navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes.
Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično. Uzeto je u obzir da u konkretnom slučaju ne radi o raspolaganju javnim sredstvima, a koji podaci bi javnosti bili dostupni i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa.
U žalbenom postupku razmotreno je i može li se u konkretnom slučaju primijeniti odredba članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informacijama, te je utvrđeno da bi se omogućavanjem pristupa preslici rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenu zgradu izgrađenu na k.č. br. 1850/1 i dr. u k.o. Rakalj, na kojem bi se prekrila imena i prezimena, adresa, izgubio smisao omogućavanja pristupa tim informacijama.
Vezano uz žaliteljev navod u svezi prakse Povjerenika za informiranje u sličnim predmetima, Povjerenik za informiranje ukazuje na praksu Visokog upravnog suda, konkretno presudu, Poslovni broj: USII-98/22-6 od 19. srpnja 2022. godine https://sudovi.hr/sites/default/files/dokumenti/2022-08/UsII-98-2022-O.A..pdf kojom je potvrđeno rješenje Povjerenika za informiranje i kojom je zauzeto stajalište da ukoliko bi se omogućio pristup određenim dozvolama na zahtjev fizičkih osoba, investitora, za izgradnju nekretnine koja nema obilježja javnog dobra i koja nije izgrađena javnim sredstvima nego sredstvima fizičkih osoba, onda bi se pristup informacijama za koje nije utvrđeno postojanje javnog interesa, zbog načela jednakosti, trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja tu informaciju zatraži.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka jer tijelo javne vlasti nije u prvostupanjskom postupku provelo postupak testa razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, međutim navedeni nedostatak je takav da nije mogao utjecati na rješenje ove upravne stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan