KLASA: UP/II-008-07/22-01/242
URBROJ: 401-01-10-23-2
Zagreb, 8. veljače 2023. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: PPI-DO-37/2021 od 20. siječnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: PPI-DO-37/2021 od 20. siječnja 2022. godine kao neosnovana.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DORH) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio pravorijek koji je dana 22. listopada 2021. godine donio arbitražni sud u predmetu Amlyn Holding B.V. protiv Republike Hrvatske (ICSID Case No. ARB/16/28), temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su stranke ugovorile da neće činiti dostupnim arbitražne pravorijeke, odnosno da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe što je bilo predmet njegova zahtjeva za pristup informacijama. Navodi da je osnovno načelo Zakona o pravu na pristup informacijama da sve informacije u javnom sektoru moraju biti dostupne javnosti, uključujući domaće i strane osobe. Ističe da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti niti jedno od ograničenja propisano u članku 15. stavku 2. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da niti jedan od međunarodnih ugovora ne zahtijeva od DORH-a da ograniči objavljivanje arbitražne odluke, odnosno da se DORH ne poziva na konkretnu odredbu bilo kojeg međunarodnog ugovora koja bi ograničavala pristup traženoj informaciji. Dalje navodi da Ugovor o energetskoj povelji, kao niti ICSID Konvencija ne ograničava stranke u objavljivanju arbitražnih odluka, odnosno da se odredba članka 48. stavka 5. ICSID Konvencije predstavlja uputu samo za Centar (ICSID), te ne nameće nikakva ograničenja Republici Hrvatskoj. Dodatno ističe da se ne radi o informaciji koja se odnosi na zaključivanje, pristupanje ili pregovaranje o međunarodnim ugovorima, niti se radi o informaciji koja je nastala u održavanju diplomatskih odnosa. Također ističe da ne postoji moguća šteta trima interesima navedenim u članku 15. stavku 2. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da postoji snažan interes za objavljivanjem arbitražnih odluka. Navodi da slučajevi pokrenuti u skladu s međunarodnim investicijskim sporazumima, pokreću pitanja od javnog interesa i uključuju trošenje javnih sredstava, kako na pravnu obranu, tako i na bilo koju naknadu koju naloži arbitražni sud. Smatra da građani imaju pravo znati kako država troši svoj porezni novac i kako vladine odluke utječu na poslovanje privatnih poduzeća. Navodi da javnost ima pravo znati zašto je Republike Hrvatska izgubila ili pobijedila pojedinačni slučaj. Navodi da se različite odluke po osnovi međunarodnih investicijskih sporazuma koji uključuju Hrvatsku javno objavljuje, te da postupanje DORH-a predstavlja iznimku. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. prosinca 2021. godine tražio pravorijek (na engleskom jeziku) koji je 22. listopada 2021. godine donio arbitražni sud u postupku Amlyn Holding B.V. protiv Republike Hrvatske (ICSID case NP. ARB 16/28)
Postupajući po žaliteljevom zahtjevu DORH je donio pobijano rješenje, u čijem obrazloženju u bitnom navodi kako je provedenim testom razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da predmetni zahtjev potpada pod doseg odredbe članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Kako je predmetni pravorijek donesen sukladno Konvenciji o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država od 18. ožujka 1961. godine („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 2/1998, dalje u tekstu Konvencija), u nastavku se iznose relevantne odredbe.
Iz članka 1. Konvencije proizlazi da se osniva Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova (u daljnjem tekstu: Centar).
Člankom 25. Konvencije propisano je da nadležnost Centra obuhvaća svaki pravni spor nastao izravno iz ulaganja između države ugovornice (ili sastavne oblasti ili agencije države ugovornice koju je ta država ugovornica imenovala Centru) i državljana druge države ugovornice, a kojega stranke u sporu pisanim putem pristanu predati Centru. Također je propisano da stranke ne mogu jednostrano povući svoju suglasnost nakon što se suglase o predaji spora Centru.
Prema članku 48. stavku 5. Konvencije propisano je da Centar neće objaviti odluku bez pristanka stranaka.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je pristup informaciji ograničen sukladno međunarodnim ugovorima ili se radi o informaciji nastaloj u postupku sklapanja ili pristupanja međunarodnim ugovorima ili pregovora s drugim državama ili međunarodnim organizacijama, do završetka postupka, ili se radi o informaciji nastaloj u području održavanja diplomatskih odnosa.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup traženoj informaciji ograničava pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da u konkretnom slučaju DORH postupa sukladno odredbama međunarodnih ugovora. Dalje se navodi da su stranke ugovorile da neće čini dostupnim i javnim arbitražne pravorijeke, pa imajući u vidu hijerarhiju pravila međunarodnog prava, nije moguće dati arbitražne pravorijeke na uvid žalitelju.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela prihvaća i Povjerenik za informiranje, te ističe sljedeće.
Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-173/22-7 od 22. prosinca 2022. godine poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/198, URBROJ: 401-01/10-22-9 od 12. srpnja 2022. godine kojim je korisniku omogućen pristup pravorijeku koji je donio Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova.
Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-173/22 od 22. prosinca 2022. godine u bitnom proizlazi sljedeće:
- da Povjerenik za informiranje pogrešno zaključuje da Konvencija ne sadrži nikakva ograničenja oko objavljivanja arbitražnih odluka, imajući u vidu odredbu članka 48. stavka 5. Konvencije, odnosno da je pogrešan stav Povjerenika za informiranje da se ne radi o zakonskom ograničenju iz članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama (točka 17.)
- da se ne može s uspjehom otkloniti prigovor tužitelja da bi nametanje obveze objave odluka jednoj ugovornoj strani, protivno volji druge ugovorne strane, značilo postupanje protivno Konvenciji (koju je prihvatila i Republika Hrvatska)
Poništavanjem navedenog rješenja Povjerenika za informiranje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je neizravno izrazio stav da ne prihvaća razloge za omogućavanje pristupa traženim pravorijecima koje je naveo Povjerenik za informiranje, odnosno da pravorijeci predstavljaju informacije od javnog značaja, da stvaraju financijske obveze za Republiku Hrvatsku (u vidu eventualne naknade štete i naknada troškova suprotnoj strani), da pravorijeci predstavljaju izvor prava, te se omogućavanjem pristupa pravorijecima omogućuje uvid u supstancijalno odlučivanje arbitražnih sudova, čime se doprinosi i pravnoj sigurnosti u takvim postupcima, te nisu prihvaćeni navodi Povjerenika o trendu dostupnosti arbitražnih pravorijeka (Pravila Centra iz 2022. godine).
S obzirom na to da se u konkretnom slučaju također radi o pravorijeku koji je donesen od strane Međunarodnog centra za rješavanje ulagačkih sporova, navedena stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u cijelosti su primjenjiva i u konkretnom slučaju.
Drugim riječima, prihvaćanjem međunarodnog ugovora u kojem ugovorne stranke izrijekom ugovaraju da pristaju da se u slučaju spora spor riješi međunarodnom arbitražom, znači da time prihvaćaju i sva pravila i odluke arbitražnih sudova, te da države ne mogu izbjeći njihovu primjenu, što znači da se odredba članka 48. stavka 5. Konvencije, ne može promatrati izolirano od konteksta u kojem je sklopljen međunarodni ugovor.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje ne prihvaća navode žalbe žalitelja da odredba članka 48. stavka 5. Konvencije ne sprečava države da učine dostupnim dokumente pravorijeke na zahtjev svojih građana.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, Povjerenik za informiranje ističe da se ne može isključiti mogućnost da bi nametanje obveze jednoj ugovornoj strani da objavi pravorijeke, protivno volji druge ugovorne strane, značilo postupanje protivno Konvenciji.
Naime, javni interes se očituje u poštivanju međunarodnih obveza Republike Hrvatske, a omogućavanje pristupa navedenim pravorijecima moglo bi dovesti do povrede međunarodnih obveza Republike Hrvatske, odnosno ne mogu se isključiti štetne posljedice za Republiku Hrvatsku, što sasvim sigurno ne doprinosi javnom interesu.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedeni pravorijek, niti je vjerojatno da bi objava traženih pravorijeka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet) pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žalitelja kojima ukazuje na javni interes za traženim informacijama.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, odnosno ne prihvaća navode žalbe žalitelja o razlozima za omogućavanje pristupa traženim informacijama, posebno imajući u vidu da slične argumente Povjerenika za informiranje Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije prihvatio u presudi poslovni broj: UsII-173/22 od 22. prosinca 2022. godine, očito smatrajući da isti nemaju prevladavajući utjecaj u odnosu na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), trebalo je odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu, iz razloga što je prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo odredbu članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan