KLASA: UP/II-008-07/23-01/51

URBROJ: 401-01/06-23-2

Zagreb, 16. veljače 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Bednja KLASA: UP/I-008-01/22-10/14, URBROJ: 2186-13-01/03-22-6 od 13. siječnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općine Bednja KLASA: UP/I-008-01/22-10/14, URBROJ: 2186-13-01/03-22-6 od 13. siječnja 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem obustavljen je postupak po zahtjevu za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 15. prosinca 2022. godine (u tijelu javne vlasti zaprimljen 19. prosinca 2022. godine), koji se odnosi na traženje pristupa informacijama vezanih za financiranje Turističke zajednice Trakošćan Općina Bednja te korištenje usluga Hotela Trakošćan, sukladno odredbi članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.), a iz razloga što žalitelj po pozivu Općine Bednja nije u zatraženom roku unaprijed položio traženi iznos na ime stvarnih materijalnih troškova dostave informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu jer isto nije utemeljeno na činjenicama. Nadalje žalitelj u bitnome navodi kako je 15. prosinca 2022. godine podnio predmetni zahtjev na koji još uvijek nije dobio odgovor. Također navodi kako je od službenika za informiranje 2. siječnja 2023. godine zaprimio njemu nerazumljivu te ničime potkrijepljenu email poruku, na koju je odgovorio požurnicom 3. siječnja 2023. godine tražeći da mu se dostave u zahtjevu tražene informacije. Žalitelj ističe da je službenik za informiranje naveo kako je odlučeno da se stranci zaračuna nastali materijalni trošak, s time da se ničime ne dokazuje temeljem čega i kojeg Zakona se tako nešto čini ili pokušava učiniti. U nastavku navodi kako je činjenica da je pismeno tijela javne vlasti zaprimio i da je po njemu bez obrazloženja odbio postupiti. Ističe kako svojim postupanjem tijelo javne vlasti krši zakonske odredbe odnosno da svjesno i namjerno ne želi postupati prema Zakonu o pravu na pristup informacijama. Navodi da se u osporenom rješenju niti u njegovoj uputi o pravnom lijeku ne spominje plaćanje troškova, što smatra zbunjujućim. Također ističe da se osobno i pismeno odazvao na plaćanje nepostojećih taksi koje postoje samo u Općini Bednja te pozvao još 13. prosinca 2022 godine na plaćanje istih i preslušavanje traženih sjednica Općinskog vijeća. Na temelju navedenih razloga, predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje je slijedom traženja iz akta KLASA: 008-04/23-01/48, URBROJ: 401-01/06-23-2 od 23. siječnja 2023. godine, dana 19. siječnja 2023. godine, dopisom KLASA: UP/I-008-01/22-10/14, URBROJ: 2186-13-01/03-23-8 od 17. siječnja 2023. godine od prvostupanjskog tijela dostavljen spis predmeta na nadležno postupanje.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. prosinca 2022. godine (u tijelu javne vlasti zaprimljen 19. prosinca 2022. godine) od Općine Bednja kao tijela javne vlasti zatražio doslovno sljedeće: „1. Financira li se Turistička zajednica Trakošćan Općina Bednja sredstvima iz proračuna Općine Bednja?; 2. Ako da u kojem je to iznosu za 2022. godinu?, 3. Koliko je planirano za 2023. godinu?; 4. Dostaviti na znanje pregled transfera iz proračuna Općine u periodu 2017. godine do današnjeg dana na račun Turistička zajednica Trakošćan Općina Bednja.; 5. Da li Općina koristi usluge Hotela Trakošćan?; 6. Ako je odgovor DA navedite koje usluge Hotela Trakošćan koristi Općina?; i 7. Dostavite na znanje financijsku karticu partnera Hotel Trakošćan za period 2017. godina do 30. studenoga 2022. godine.“ Žalitelj je u zahtjevu naznačio sve ponuđene načine dostave informacija koji su navedeni u obrascu zahtjeva za pristup informacijama na kojem je podnio navedeni zahtjev.

Nadalje je utvrđeno da je Općina Bednja postupajući po navedenom zahtjevu, a obzirom na to da su Općini Bednja nastali materijalni troškovi zbog pretvaranja traženih dokumenata (19 listova papira) iz fizičkog u elektronički oblik od 2,02 eura, putem elektroničke komunikacije od žalitelja pozivom na članak 2. stavak 1. točku 8. Kriterija za određivanje naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, zatražila da podmiri iznos od 2,02 eura na račun Općine Bednja te ga je izvijestila da će mu tražene informacije biti dostavljene po uplati. U navedenom pozivu Općina Bednja je upozorila žalitelja da će se, ukoliko ne uplati traženi iznos u roku od 8 dana od primitka istog, smatrati da je odustao od svog zahtjeva. U odnosu na zahtjev upućen na Turističku zajednicu Trakošćan žalitelj je obaviješten da će dobiti odgovor čim prije to bude moguće, s obzirom da Turistička zajednica koristi vanjsko knjigovodstvo koje im zbog korištenja godišnjih odmora još nije dostavila tražene informacije.

Iz spisa predmeta je također utvrđeno kako se žalitelj nakon što je zaprimio poziv tijela javne vlasti, Općini Bednja obratio podneskom od 1. siječnja 2023. godine, a u kojem u bitnome problematizira postupanje po predmetnom zahtjevu držeći da mu tijelo javne vlasti želi nezakonito naplatiti nepostojeće troškove, i u kojem navodi da je spreman platiti trošak nakon što mu tijelo javne vlasti dostavi točnu specifikaciju „nastalog troška“ te račun koji je zaprimilo od poslovnog partnera koji im je isporučio tu vrstu usluge. U navedenom podnesku žalitelj je usput zatražio da mu se pripreme i zatražene audio snimke sa sjednica Općinskog vijeća, a nakon čega će rado uplatiti nepostojeće i izmišljene troškove.

Nadalje je utvrđeno da je Općina Bednja dana 10. siječnja 2023. godine putem elektroničke komunikacije podsjetila žalitelja da tog dana ističe zadnji dan ostavljenog roka od 8 dana za uplatu troška koji je zatražen u pozivu od 2. siječnja 2023. godine te gdje se naknada uplaćuje, a također ga je ponovno upozorila na to da će se ukoliko ne uplati traženi iznos smatrati da je odustao od predmetnog zahtjeva.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da se žalitelj nakon primitka navedenog podsjetnika ponovo podneskom obratio Općini Bednja u bitnome navodeći da mu dostavi tražene informacije odnosno da ukoliko to ne želi učiniti da donese odgovarajuće rješenje, uz ponovljeno traženje da mu se navedene termin kada može doći preslušati snimke sjednice Općinskog vijeća.

Također je utvrđeno da je Općina Bednja, nakon što žalitelj nije postupio prema njezinom traženju da uplati materijalni trošak dostave traženih informacija donijela u ovom postupku osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/22-10/14, URBROJ: 2186-13-01/03-22-6 od 13. siječnja 2023. godine, kojim je obustavilo postupak po zahtjevu žalitelja pozivom na odredbu članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku.

U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome se navodi da je korisnik Općini Bednja 19. prosinca 2022. godine podnio zahtjev za prava na pristup informacijama vezano za financiranje rada Turističke zajednice Trakošćan Općina Bednja i ostalo, a da je radi učestalosti podnošenja zahtjeva i količine informacija koja se traži od istog korisnika odlučeno da mu se zaračuna nastale materijalni troškove pretvaranja dokumenata iz fizičkog u elektronički oblik u iznosu od 2,02 eura. U nastavku je pojašnjeno da je službenik za informiranje Općine Bednja dostavio korisniku putem elektroničke pošte uputu za uplatu nastalih troškova sa načinom izračuna naknade u ukupnom iznosu od 2,02 eura, u kojoj je navedeno da oni moraju platiti u roku 8 dana na račun Općine Bednja, a ukoliko u ostavljenom roku ne budu plaćeni da će se smatrati da je korisnik odustao od zahtjeva. Nadalje je navedeno kako je korisnik nakon toga 3. siječnja 2023. godine dostavio tijelu javne vlasti požurnicu za dostavu informacija u kojoj se osvrnuo na uputu o uplati nastalih troškova navodeći između ostaloga da se radi o nezakonitoj naplati nepostojećih troškova, iz čega je razvidno da je zaprimio i upoznat s uputom o uplati nastalih materijalnih troškova dostave tražene informacije. Također je navedeno kako je službenik za informiranje Općine Bednja 10. siječnja 2023. godine upozorio stranku da je navedeni datum zadnji rok za uplatu nastalih troškova i ukoliko ih ne podmiri tokom dana, smatrat će se da je odustao od zahtjeva za pristup informacijama. Zaključno je navedeno da je, s obzirom da korisnik nije podmirio traženi iznos za nastale materijalne troškove, temeljem članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku iako je dva puta obaviješten o načinu uplate na koje se oglušio, odlučeno je kao u izreci rješenja. U uputi o pravnom lijeku navedenog rješenja žalitelj je upućen na koji način i kome se izjavljuje žalba protiv istog uz naznaku adrese Povjerenika za informiranje – Jurišićeva 19, kao i da se na žalbu ne plaćaju upravne pristojbe.

Člankom 111. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica.

Međutim, uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta utvrđeno je također da žalitelj nije žalbu izjavio na navedenu adresu nego je žalbu dostavio prvostupanjskom tijelu putem elektroničke komunikacije a također i Povjereniku za informiranje na znanje, pa je u tom smislu u drugostupanjskom postupku zaključeno kako zbog navedenog dijela pouke o pravnom lijeku žalitelj nije pretrpio nikakve štetne posljedice.

Člankom 17. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna omogućiti pristup informacijama davanjem informacije korisniku koji je podnio zahtjev na jedan od sljedećih načina: neposrednim davanjem informacije, davanjem informacije pisanim putem, uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavljanjem preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju, na drugi način koji je prikladan za ostvarivanje prava na pristup informaciji. Stavkom 2. citiranog članka Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik može u zahtjevu za pristup informacijama naznačiti prikladan način dobivanja informacije, a ako ne naznači, informacija će se dostaviti na način na koji je podnesen zahtjev, odnosno na najekonomičniji način.

Uvidom u predmetni zahtjev žalitelja utvrđeno je da je istu u njemu naznačio više željenih načina pristupa informaciji: pristup informaciji pisanim putem, uvid u dokumente i izradu preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavljanje preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, i drugi prikladan način (elektronskim putem ili drugo) slanje preslika dokumenata koji sadrže informaciju putem elektroničke pošte.

Člankom 19. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju upravne i sudske pristojbe. Međutim, stavkom 2. navedenog članka je propisano da tijelo javne vlasti ima pravo tražiti od korisnika naknadu stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave informacije. Na zahtjev korisnika tijelo javne vlasti dužno je dostaviti način izračuna naknade. U stavku 3. istog članka propisano je da će kriterije za određivanje visine naknade i način naplate naknade iz stavka 2. ovog članka propisati Povjerenik, a u stavku 4. da su prihodi od naknada ostvarenih na temelju stavka 2. ovog članka prihodi tijela javne vlasti.

Sukladno članku 19. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje donio je Kriterije za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14., 15/14. i 141/22.), kojima su propisane visina naknade stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, kao i visina naknade troškova dostave tražene informacije koje plaća korisnik prava na informaciju.

Stoga su za obračun naknade stvarnih materijalnih troškova pružanja informacije od strane tijela javne vlasti mjerodavni navedeni Kriteriji koje je donio Povjerenik za informiranje, a za usluge koje u njima nisu navedene, tijelo javne vlasti samo određuje visinu naknade prema prosječnoj tržišnoj cijeni takvih usluga. Navedenim Kriterijima je propisana visina naknade stvarnih materijalnih troškova za preslike stranica veličine A4 i A3 (crno-bijelo i u boji), elektronički zapis na CD-u, DVD-u, memorijskoj kartici te za pretvaranje dokumenta iz fizičkog u elektronički oblik ili zapis, dok se troškovi dostave informacija obračunavaju prema važećem cjeniku redovnih poštanskih usluga.

Odredbom članka 4. stavkom 1. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije propisano je da će tijelo javne vlasti dostaviti korisniku informaciju po primitku dokaza o izvršenoj uplati. Nadalje, stavkom 2. propisano je da će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 150,00 kuna. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva.

Člankom 5. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije je propisano da iz razloga učinkovitosti i ekonomičnosti te ostvarivanja razmjernosti u zaštitit prava stranaka i javnog interesa, tijelo javne vlasti može odlučiti da korisniku prava na informaciju ne zaračuna troškove koji nastaju pružanjem i dostavom informacije ukoliko isti ne prelaze iznos od 6,64 eura.

U odnosu na primjenu Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije od strane tijela javne vlasti u konkretnom slučaju te navode žalitelja iz predmetne žalbe, ističe se da se u navedenim Kriterijima preporuča da tijela javne vlasti korisniku prava ne zaračunaju troškove koji nastaju pružanjem i dostavom informacije, ako isti ne prelaze iznos od 6,64 eura te da tijela javne vlasti u pravilu primjenjuju navedenu odredbu na način da ne naplaćuju troškove niže od toga iznosa. Međutim, člankom 5. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije je propisano da tijelo javne vlasti to može ali ne mora učiniti, odnosno navedena odredba primjenu te mogućnosti stavlja na dispoziciju tijelu javne vlasti.

Također se napominje da sukladno odredbama Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije prihodi od ostvarenih naknada predstavljaju prihode tijela javne vlasti, a da nije propisan način uplate naknade (na žiro ili neki drugi račun), već je dovoljno pozvati korisnika da na račun tijela uplati iznos stvarnih materijalnih troškova, pri čemu tijelo javne vlasti samo određuje o kojem računu će se raditi.

Člankom 46. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da tijekom postupka stranka može odustati od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem te da će se, ako stranka odustane od zahtjeva, donijeti rješenje o obustavi postupka. Navedenim je člankom u stavku 3. također propisano da će se rješenje o obustavi postupka donijeti po službenoj dužnosti i u slučaju kad se iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva.

Kada korisnik prava na pristup informaciji u ostavljenom roku po zaprimljenom pozivu tijela javne vlasti ne položi traženi iznos, smatra se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva. S obzirom na navedeno u pozivu za uplatu troškova tijela javne vlasti trebaju odrediti rok u kojem je korisnik prava dužan platiti traženi iznos i obavijestiti ga o pravnim posljedicama nepostupanja, jer korisnik prava zbog neupozoravanja na rok i posljedice propuštanja ne smije trpjeti štetne posljedice.

S obzirom na navedeno u žalbenom je postupku utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odlučilo tužitelju dostaviti preslike traženih informacija, a također i da je postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te odredbama Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije i u slučaju traženja uplate troškova stvarnih materijalnih troškova dostave informacije. Naime, u osporenom rješenju tijelo javne vlasti je pojasnilo razlog zbog kojeg od korisnika u konkretnom slučaju tražilo uplatu materijalnog troška dostave traženih informacija, odnosno da je to učinilo iz razloga što navedeni korisnik podnosi učestale zahtjeve i količine informacija koje u njima traži, iako sukladno navedenim propisima to nije bilo dužno učiniti.

S obzirom da Zakon o pravu na pristup informacijama ne numerira broj zahtjeva koje može podnijeti određeni korisnik, a sukladno praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u situacijama kad se traže informacije o raspolaganju javnim sredstvima ne može doći do tzv. zlouporabe prava na pristup informacijama, jasno je da se podnošenjem učestalih zahtjeva u kojima se traži veći broj informacijama mogu prouzročiti znatni troškovi tijelima javne vlasti.

S obzirom na sve navedeno u žalbenom postupku je zaključeno da u konkretnom slučaju žalitelj nije mogao opravdano prigovarati predujmljenom iznosu troška koji je navelo tijelo javne vlasti u pozivu na uplatu istog, obzirom da konačni obračun troška u trenutku traženja uplate još nije postojao, nego je žalitelj, ukoliko je bio zainteresiran za tražene informacije, trebao u roku od 8 dana koji mu je dan u pozivu prvostupanjskog tijela i koji je je zaprimio 2. siječnja 2023. godine, uplatiti traženi iznos, a nakon dobivanja traženih informacija i priloženog obračuna troška njezine dostave, eventualno prigovarati načinu izračuna troškova od strane prvostupanjskog tijela. S obzirom da je žalitelj u aktu kojim je od njega zatražena uplata iznosa troška jasno upozoren na pravne posljedice koje će nastupiti ukoliko u roku od 8 dana ne postupi po traženju tijela javne vlasti, u žalbenom postupku zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo opravdano obustavilo postupak po predmetnom zahtjevu.

Naime, pretpostavke i tumačenja žalitelja iz njegovih podnesaka koje je podnosio tijelu javne vlasti, kao i iz predmetne žalbe ne mogu se prihvatiti, jer on nije u posjedu informacija prvostupanjskog tijela, nije mu u trenutku podnošenja zahtjeva poznat njihov sadržaj, nisu mu poznate tehničke mogućnosti niti način rada tijela javne vlasti te stoga on kao korisnik ne može tijelima javne vlasti određivati cijenu materijalnih troškova njihove dostave, pri čemu se napominje kako je u predmetnom zahtjevu naznačio više načina na koje mu tijelo javne vlasti može dostaviti tražene informacije, a čime je navedenom tijelu zapravo prepustio da odluči koji način je za to najpogodniji u odnosu na informacije koje su predmet zahtjeva.

Posebno se napominje kako je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-126/22-8 od 23. kolovoza 2022. godine potvrđena odluka Povjerenika za informiranje kojom je odbijena žalba korisnika protiv prvostupanjskog rješenja o obustavi postupka, u slučaju kada korisnik po pozivu tijela javne vlasti u ostavljenom roku nije uplatio zatraženi iznos materijalnih troškova dostave informacija.

S obzirom na sve navedeno, razmatranjem dokumentacije u spisu ovog predmeta nakon provedenog žalbenog postupka utvrđeno je da je tijelo javne vlasti pravilno provelo postupak po predmetnom zahtjevu te da je postupilo sukladno zakonskim odredbama kada je obustavilo postupak iz razloga što žalitelj nije u ostavljenom roku uplatio traženi iznos na ime materijalnih troškova dostave informacija. U postupku je također utvrđeno kako je u uputi o pravnom lijeku osporenog rješenja tijelo javne vlasti navelo pogrešnu adresu Povjerenika za informiranje, ali da zbog toga žalitelj zbog nije pretrpio posljedice, odnosno da navedeni nedostatak nije mogao utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan