KLASA: UP/II-008-07/23-01/34

URBROJ: 401-01/10-23-2

Zagreb, 9. veljače 2023. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15, 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Pučkog pravobranitelja, KLASA: UP/I-008-01/22-01/2, URBROJ: 516-01/1-22-1 od 30. prosinca 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Pučkog pravobranitelja, KLASA: UP/I-008-01/22-01/2, URBROJ: 516-01/1-22-1 od 30. prosinca 2022. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio sken podneska kojim se Pučka pravobraniteljica u razdoblju između svibnja 2022. godine i kolovoza 2022. godine obratila Ministarstvu znanosti i obrazovanja u predmetu Fakulteta hrvatskih studija, s inicijalno zaprimljenom predstavkom, temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo u bitnom smatra da postoje osnove sumnje da bi objavljivanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da osporava prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je povrijeđen članak 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, 110/21), jer mu u postupku nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, odnosno članak 52. navedenog Zakona jer mu nije omogućeno sudjelovanje u ispitnom postupku. Osporava navod prvostupanjskog tijela da je u tijeku postupak pred Pučkim pravobraniteljem, s obzirom na to da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja provelo upravni nadzor u razdoblju od 1. rujna do 20. listopada 2022. godine. Navodi da iz obavijesti ministra znanosti od 1. rujna 2022. godine proizlazi da će se upravni nadzor nad radom Fakulteta hrvatskih studija provesti povodom predstavki zaprimljenih od strane zaposlenika Fakulteta hrvatskih studija i Pučkog pravobranitelja. Poziva se na medijske objave iz kojih proizlazi da je pokrenut upravni nadzor na Fakultetom hrvatskih studija, odnosno na objave iz kojih je vidljivo da je Pučka pravobraniteljica zatražila od Ministarstva znanosti i obrazovanja da provede upravni nadzor nad Fakultetom hrvatskih studija, a koje objave nisu demantirane. U prilogu žalbe dostavlja nalaz i mišljenje upravnog nadzora Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Smatra da iz navedenog jasno proizlazi da se ne može ugroziti vođenje postupka pred Pučkim pravobraniteljem. Dalje ističe da se od lipnja do kraja 2022. godine Pučki pravobranitelj nije obratio Fakultetu hrvatskih studija, pa da nije uvjerljiva tvrdnja kako je postupak povodom pritužbe sedam mjeseci nakon podnošenja još uvijek u tijeku. Također navodi da je posebno otežavajuća okolnost da su dijelovi iz nalaza i mišljenja upravnog nadzora objavljeni u više medija, zajedno s njihovim osobnim podacima, odnosno da su neki zaposlenici Ministarstva znanosti i obrazovanja radi postizanja političkih ciljeva pojedine dijelove nalaza proslijedili medijima s ciljem difamiranja zaposlenika Fakulteta hrvatskih studija. Osporava stav prvostupanjskog tijela da se o postupku javno ne raspravlja. Ističe da je osporeno rješenje doneseno na temelju nagađanja i pretpostavki pučkog pravobranitelja, a da žalitelj nije pozvan da sudjeluje u postupku. Također osporava provedeni test razmjernosti i javnog interesa, te ističe da ne postoji mogućnost ometanja provedbe upravnog nadzora Ministarstva znanosti i obrazovanja jer je isti okončan 20. listopada 2022. godine. Smatra da postupak koji se vodi pred Pučkim pravobraniteljem ne može biti tajan. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. prosinca 2022. godine od prvostupanjskog tijela tražio da mu se dostavi sken podneska kojim se Pučka pravobraniteljica u razdoblju između svibnja i kolovoza 2022. godine obratila Ministarstvu znanosti i obrazovanja u predmetu Fakulteta hrvatskih studija s inicijalno zaprimljenom predstavkom, a u kojoj je navodno tražen upravni nadzor nad Fakultetom hrvatskih studija.

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup informacijama ograničava pozivom na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje smatra da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, te da žalbenim navodima žalitelja nije dovedeno u sumnju, a iz sljedećih razloga.

U odnosu na navode žalitelja da su povrijeđene odredbe članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku, Povjerenik za informiranje ističe da je postupak ostvarivanja prava na pristup informacijama jednostranački postupak, koji omogućava rješavanje upravne stvari bez saslušanja stranke, odnosno bez zakazivanja usmene rasprave i provođenja dokaza posebnim dokaznim sredstvima.

Navedeni stav Povjerenika za informiranje prihvaćen je od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te se radi o ustaljenoj praksi (npr. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-254/18 od 16. kolovoza 2018. godine te poslovni broj: UsII-322/18 od 13. rujna 2018. godine).

Što se tiče navoda žalitelja kojima osporava da je postupak pred Pučkim pravobraniteljem i dalje u tijeku, Povjereniku za informiranje dostavljena je pritužba kojom je iniciran postupak pred Pučkim pravobraniteljem, kao i dopis kojim je Pučki pravobranitelj uputio Ministarstvu znanosti i obrazovanja (informacije koje su predmet zahtjeva žalitelja), te dopis Pučkog pravobranitelja, broj P.P. -17-1-1302/22-13-3 od 12. siječnja 2023. godine.

Kako žalitelj osporava primjenu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, u nastavku se citiraju relevantne zakonske odredbe koje uređuju postupanje pučkog pravobranitelja po pritužbama.

Člankom 20. stavkom 1. Zakona o pučkom pravobranitelju („Narodne novine“, broj 76/12) propisano je da svatko tko smatra da su mu nezakonitim i nepravilnim radom tijela iz članka 4. navedenog Zakona ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava i slobode može podnijeti pritužbu pučkom pravobranitelju radi pokretanja postupka.

Sukladno članku 24. stavkom 1. navedenog Zakona, propisano je da će pučki pravobranitelj, u slučaju kad provodi ispitni postupak, zatražiti potrebne informacije, podatke, objašnjenja, akte i drugu dokumentaciju od tijela iz članka 4. ovoga Zakona na koje se pritužba odnosi, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da pučki pravobranitelj određuje rok prema okolnostima slučaja u kojem su tijela iz članka 4. navedenog Zakona dužna udovoljiti njegovu zahtjevu.

Iz stavka 3. navedenog proizlazi da će pučki pravobranitelj obavijestiti tijelo nadležno za provođenje nadzora nad tijelom iz članka 4. navedenog Zakona, odnosno Hrvatski sabor i javnost, ako tijelo iz članka 4. navedenog Zakona ne osigura dostupnosti informacija, odnosno ne dostavi tražene podatke u ostavljenom roku.

Prema članku 25. Zakona o pučkom pravobranitelju, tijela iz članka 4. ovoga Zakona dužna su osigurati dostupnost informacija i dostaviti sve podatke, akte i drugu dokumentaciju vezanu za podnesenu pritužbu, odnosno pružiti svu potrebnu pomoć pučkom pravobranitelju na njegov zahtjev.

Člankom 26. navedenog Zakona propisano je da će, kad pučki pravobranitelj dovrši ispitni postupak, izraditi izvješće o slučaju koje će dostaviti tijelu na čiji se rad pritužba odnos i podnositelju pritužbe.

Zaključno, člankom 27. Zakona o pučkom pravobranitelju propisano je da su tijela iz članka 4. ovoga Zakona dužna obavijestiti pučkog pravobranitelja, u roku koji on odredi, o mjerama poduzetim povodom njegove preporuke ili prijedloga.

Slijedom svega navedenog, jasno je da postupak koji se vodi pred Pučkim pravobraniteljem predstavlja drugi zakonom uređeni postupak u smislu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz gore opisanih odredbi razvidno je od kojih faza se navedeni postupak sastoji.

U odnosu na pozivanje žalitelja na dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: 040-01/22-01/00005, URBROJ: 533-09-22-0006 od 1. rujna 2022. godine, koji prileži žalbi, Povjerenik za informiranje ističe da se iz navedenog dopisa ne može zaključiti da je upravni nadzor proveden na zahtjev Pučkog pravobranitelja, već na temelju predstavke koja je zaprimljena od strane Pučkog pravobranitelja, što predstavlja bitnu razliku.

S tim u vezi, svi medijski natpisi tiču se postupka upravnog nadzora nad Fakultetom hrvatskih studija, a iz same činjenice što je navedeni postupak bio od interesa medija, ne znači automatski da je i svaki drugi postupak koji je povezan s navedenim postupkom od javnog značaja.

Osim toga, mediji slobodno biraju na koji će način izvještavati o pojedinoj temi, odnosno postupku, pa činjenica što Pučki pravobranitelj nije demantirao medijske natpise nema značaj kakav mu pripisuje žalitelj, posebno imajući jasni i nedvosmisleni sadržaj ranije opisanog dopisa Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: 040-01/22-01/00005, URBROJ: 533-09-22-0006 od 1. rujna 2022. godine.

Povjerenik za informiranje posebnu važnost pridaje činjenici što žalitelj traži podnesak kojim je iniciran postupak kod Pučkog pravobranitelja, te podnesak koji predstavlja procesnu radnju Pučkog pravobranitelja u smislu članka 24. Zakona o pučkom pravobranitelju.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, javni interes se očituje u odlukama koje donose tijela javne vlasti, a podnesak kojim se pokreće postupak, odnosno podnesak u smislu članka 24. Zakona o pučkom pravobranitelju ne predstavljaju takve odluke.

Slijedom navedenog, u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama žalitelja (dan 27. prosinca 2022. godine), nesporno je da je postupak po pritužbi bio u tijeku.

U odnosu na navode žalitelja o tome da nije uvjerljiva tvrdnja da je postupak povodom pritužbe u tijeku i nakon više od sedam mjeseci, iz dostavljenih podataka od strane Pučkom pravobranitelja (dopis P.P. -17-1-1302/22-13-3 od 12. siječnja 2023. godine), jasno proizlazi da je od Ministarstva znanosti i obrazovanja ponovno zatraženo očitovanje o poduzetim radnjama, a i bez navedenog dopisa jasno je da postupak po pritužbi nije bio okončan u smislu Zakona o pučkom pravobranitelju.

Suprotno stavu žalitelja, činjenica što postupak traje preko sedam mjeseci ne može dovesti do zaključka da se postupak ne vodi (odnosno da nije uvjerljiva tvrdnja o vođenju postupka pritužbe, kako to navodi žalitelj), već se može zaključiti da nije postupljeno po traženju Pučkog pravobranitelja, pri čemu se posebno ističe da Povjerenik za informiranje ne ispituje način postupanja Pučkog pravobranitelja u konkretnom postupku, niti duljinu trajanja postupka.

Povjerenik za informiranje također ne prihvaća navode žalbe žalitelja o dvostrukim mjerilima oko postupanja prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja i žalitelju, iz razloga što se ne radi o usporedivoj situaciji.

S jedne strane, logično je da Pučki pravobranitelj dostavlja tekst pritužbe tijelu na koji se pritužba odnosi, te traži očitovanje u smislu članka 24. Zakona o pučkom pravobranitelju, jer se radi o postupanju sukladno zakonskim odredbama.

S druge strane, kad žalitelj kao korisnik prava na pristup informacijama traži tu istu pritužbu, ne znači automatski da je prvostupanjsko tijelo dužno istu dostaviti žalitelju, već se ispituje postoje li zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sijedom svega navedenog, jasno je da se ne radi o dvostrukim mjerilima, jer se radi o dvjema situacijama koje nisu usporedive.

Što se tiče prigovora žalitelja da se Pučki pravobranitelj nije obratio Fakultetu hrvatskih studija, Povjerenik za informiranje ponavlja da nije u njegovoj nadležnosti da ispituje postupanje Pučkog pravobranitelja u konkretnom postupku, pri čemu nije jasno od kakvog bi utjecaja bila navedena činjenica za rješavanje žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama koji je predmet ovog postupka.

U odnosu na navode žalitelja da se Pučki pravobranitelj upustio u strančarenje, Povjerenik za informiranje ističe da takvim navodima sasvim sigurno nije mjesto u pravno uređenom postupku pristupa informacijama, niti su isti u skladu s načelom međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9a. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Što se tiče točke 3. žalbe žalitelja, Povjerenik za informiranje ponavlja da činjenica što su mediji objavljivali podatke o nadzoru nad Fakultetom hrvatskih studija, ne znači da i svi podaci koji se tiču postupka po pritužbi pred Pučkim pravobraniteljem predstavljaju informacije koje bi se korisnicima trebale omogućiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, medijski natpisi, koje žalitelj prilaže uz žalbu, u bitnom spominju provođenje postupka nadzora od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja nad Fakultetom hrvatskih studija, a jedini kontekst u kojem se spominje je Pučki pravobranitelj je u tome da je upravni nadzor pokrenut na zahtjev Pučkog pravobranitelja, što ne proizlazi iz spisa predmeta, a kako je ranije detaljno opisano na stranici 4. ovog rješenja.

S tim u vezi, pravilno prvostupanjsko tijelo zaključuje da se u postupku koji se vodi pred istim ne raspravlja javno (javno se raspravlja o nadzoru nad Fakultetom hrvatskih studija, a ne o postupku po pritužbi koji vodi Pučki pravobranitelju).

U odnosu na točku 7. žalbe žalitelja, koja je povezana s točkom 4. žalbe žalitelja, Povjerenik za informiranje ističe da je točno da postupak koji se vodi pred Pučkim pravobraniteljem nije tajan (kao što su tajni npr. izvidi kaznenih djela), međutim navedeni postupak nije niti javan (kao što su javne sudske rasprave).

Što se tiče pozivanja žalitelja na Nalaz i mišljenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: 040-01/22-01/00005, URBROJ: 533-09-22-0017 od 20. listopada 2022. godine, na temelju provedenog nadzora nad Fakultetom hrvatskih studija, Povjerenik za informiranje ističe da žalitelj uz žalbu nije priložio cjeloviti nalaz, a sama činjenica da je navedeni nalaz izrađen ne dovodi u pitanje činjenicu da se i dalje vodi postupak pred Pučkim pravobraniteljem po pritužbi.

Nesporna je činjenica da u trenutku podnošenja zahtjeva žalitelja Pučki pravobranitelj nije zaprimio traženo očitovanje, što je dovoljno za zaključak da postupak po pritužbi nije okončan na način propisan Zakonom o pučkom pravobranitelju.

U odnosu na provedeni test razmjernosti javnog interesa, Povjerenik za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, te dodatno ističe kako slijedi.

U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je pravilno analiziralo razloge za i protiv omogućavanja pristupa informaciji, te je pravilno zaključilo da bi se narušio integritet postupka, ako bi se omogućio pristup traženim informacijama.

Povjerenik za informiranje ukazuje na presudu Suda EU broj T-851/16 (Access info Europa protiv Europske komisije), u kojoj je, u točki 71. presude u bitnom izraženo stajalište da potreba za zaštitom jednakosti oružja pred sudom opravdava ne samo zaštitu dokumenata sastavljenih isključivo za potrebe sudskog postupka, nego i dokumenata, čije otkrivanje može, u okviru tog postupka ugroziti tu jednakost, koje predstavlja sastavni dio pojma poštenog suđenja.

U točki 94. presude Suda EU (Veliko vijeće) od 21. rujna 2010. godine, spojeni predmeti C-514/07, C-528/07 i C-532/07) izraženo je stajalište da postoji generalna presumpcija da otkrivanje podneska jedne strane u postupku može utjecati na vođenje postupka, ako je taj postupak u tijeku.

Primjenjujući smisleno navedena stajališta na konkretni predmet, Povjerenik za informiranje smatra da žalbenim navodima nije oborena presumpcija o tome da otkrivanje informacija koje su predmet postupka može utjecati na vođenje postupka po pritužbi.

Osim toga, treba imati u vidu i formulaciju zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj je dovoljno postojanje „osnova sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu načelo slobodnog raspolaganja informacijom iz članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da se ne može isključiti mogućnost utjecaja na postupak pred Pučkim pravobraniteljem, a iz sljedećih razloga.

Naime, smisao dobivanja informacije je upravo u tome da korisnik dobije informaciju od javnog značaja koju može javno iznositi, jer kad se omogući pristup određenoj informaciji sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno znači da navedenu informaciju može dobiti bilo koja pravna ili fizička osoba, a zbog načela jednakosti svih korisnika iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Ako bi se javno iznosila pritužba kojom je pokrenut postupak pred Pučkim pravobranitelj, kao i podnesak kojim je Pučki pravobranitelj tražio očitovanje u smislu članka 24. Zakona o pučkom pravobranitelju, tada bi javnost dobila na uvid dokumente o kojima Pučki pravobranitelj još uvijek nije donio nikakvu odluku u smislu Zakona o pučkom pravobranitelju.

U takvoj situaciji, ne može se isključiti mogućnost utjecaja na taj postupak ako su javno dostupni podnesci iz takvog postupka.

Naime, postupak pred Pučkim pravobraniteljem nije tajan, ali Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju ne vidi prevladavajući interes da podnesci u postupku (iz kojih nije vidljiv stav Pučkog pravobranitelja o pojedinom pitanju i u kojem predmetu Pučki pravobranitelj nije donio odluku) budu dostupni javnosti, odnosno da javnost o istim raspravlja prije nego Pučki pravobranitelj donese odluku u predmetu.

Kad bi se prihvatio stav žalitelja, navedeno bi značilo da bi korisnici prava na pristup informacijama mogli dobiti primjerice na uvid žalbu o kojoj Povjerenik za informiranje još uvijek nije odlučio, samo zbog činjenice da je žalba bila predmet medijskog interesa, a što bi bilo nespojivo s neovisnim vođenjem postupka.

Smisao zaštite integriteta postupka je upravo u tome da nadležno tijelo samostalno utvrdi odlučne činjenice u postupku i donese meritornu odluku u postupku, te u toj fazi postupka (što je ovdje slučaj), Povjerenik za informiranje ne vidi postojanje prevladavajućeg javnog interesa za omogućavanjem pristupa traženim informacijama.

Posebno se ističe da se informacije koje su predmet postupka ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Osim što bi bio narušen integritet postupka, bilo bi narušeno i načelo jednakosti stranaka u postupku, jer bi javno bila iznesena pritužba kao podnesak kojim se započinje postupak, pa pravilno prvostupanjsko tijelo navodi da bi navedeno utjecalo i na povjerenje pritužitelja u instituciju, jer podnositelji pritužbe sasvim sigurno ne moraju imati legitimna očekivanja da će tijelo koje odlučuje o njihovoj pritužbi učiniti istu dostupnom javnosti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, prije nego je istu meritorno razmotrilo.

Kako je to već ranije navedeno, duljina trajanja postupka pred Pučkim pravobraniteljem ne isključuje mogućnost primjene odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 3. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje nije posebno razmatrao navedeno zakonsko ograničenje, s obzirom da u cijelosti prihvaća primjenu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama od strane prvostupanjskog tijela.

Ne ulazeći u ocjenu je li pritužba koju žalitelj traži identična pritužbi koja je predmet ovog postupka (jer navedeno nije relevantno kod primjene članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama), Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta djelomičnom omogućavanju pristupa informacijama uz prekrivanje osobnih podataka, jer se na taj način ne bi zaštitio integritet postupka, budući da bi žalitelj dobio tekst pritužbe, a povezivanjem navedenog teksta s javno objavljenim podacima moglo bi se doći do zaključka tko su osobe na koje se pritužba odnosi.

U odnosu na pozivanje žalitelja na odredbu članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, točno je da žalitelj ne mora navoditi razloge zbog kojih traži informaciju, kao što ne mora niti precizno znati informaciju koju traži, međutim navedeno ne utječe na pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja sadrži jasne, valjane i dostatne razloge.

Osim toga, Povjerenik za informiranje ističe da su dva pismena koja žalitelj traži predstavljala cjelokupni spis predmeta u trenutku podnošenja zahtjeva žalitelja, pri čemu se napominje da se uvid u cjelokupni spis predmeta ne smatra traženjem informacije u članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela da bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama bio ozbiljno povrijeđen interes neovisnog i učinkovitog vođenja postupka, odnosno ne može se isključiti mogućnost utjecaja traženih informacija na navedeni postupak, čime je zadovoljen uvjet iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama koji govori o „osnovama sumnje“, za koji je potreban niži stupanj uvjerenja o odlučnim činjenicama.

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan