KLASA: UP/II-008-07/22-01/1443

URBROJ: 401-01/06-23-2

Zagreb, 25. siječnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Agencije za elektroničke medije, KLASA: 612-12/21-13/0069, URBROJ: 567-06-22-21 od 28. listopada 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Agencije za elektroničke medije, KLASA: 612-12/21-13/0069, URBROJ: 567-06-22-21 od 28. listopada 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Agencije za elektroničke medije odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 13. listopada 2022. godine, kojim je zatražio one informacije iz kojih je javnosti neosporno jasno ispunjavaju li medijske kuće RTL i NOVA TV uvjete iz koncesijskih ugovora temeljem članka 23. stavka 6. točke 4., a vezano uz članak 5. stavak 1. točku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se radi o traženju informacije koja se ne smatra informacijom u zakonskom smislu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnome navodi da ga osporava zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, jer je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev koji je podnio 13. listopada 2022. godine jer smatra da ne posjeduje informaciju u zatraženom obliku, a čime mu je uskratilo zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. U nastavku navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što nadzor unutar Agencije za elektroničke medije mora podnositi pisana izvješća o ispunjavanju uvjeta koncesija, bilo Nadzornom odboru bilo nadređenim odjelima kao preporuku za postupanje nakon isteka ugovora o koncesijama, pa da stoga tijelo javne vlasti mora posjedovati informaciju koju je zatražio u zakonskom obliku. Na temelju navedenih razloga, predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Agencija za elektroničke medije je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku aktom KLASA: 612-12/21-13/0069, URBROJ: 567-06-22-23 od 1. prosinca 2022. godine dostavila spis predmeta na nadležno postupanje.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Agencija za elektroničke medije postupajući po rješenju povjerenika za informiranje aktom KLASA: 612-12/21-13/0069, URBROJ: 567-06-22-15 od 22. srpnja 2022- godine, u ponovljenom postupku odlučujući o zahtjevu podnositelja od 26. studenoga 2021. godine, žalitelju dostavila Obrazac za pripremu predmeta za sjednicu Vijeća za elektroničke medije 612-12/21-05/0187 (RTL HRVATSKA d.o.o.) i Obrazac za pripremu predmeta za sjednicu Vijeća za elektroničke medije 612-12/21-05/0171 (NOVA TV), uz zaštitu osobnih podataka podnositelja pritužbe.

Nadalje je utvrđeno da je žalitelj nezadovoljan dostavljenim informacijama zahtjevom od 13. listopada 2022. godine, od Agencije za elektroničke medije zatražio doslovno sljedeće: „Obzirom da nisam upoznat sa sadržajem navedenih nadzora, zamolio bih vas dostavu onih iz kojih je javnosti neosporno jasno ispunjavaju li navedene medijske kuće uvjete iz koncesijskih ugovora.“ U zahtjevu je također naveo da istu informaciju vjerojatno može pružiti odjel nadzora.

Također je utvrđeno da je postupajući po predmetnom žaliteljevom zahtjevu Agencija za elektroničke medije donijela osporeno rješenje kojim je zahtjev odbijen pozivom na odredbu članka 23. stavka 6. točke 4., a vezano uz članak 5. stavak 1. točku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se radi o traženju informacije koja se ne smatra informacijom u zakonskom smislu.

U obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo je navelo kronologiju postupanja po zahtjevu žalitelja odnosno da je u prije provedenom postupku, izvršavajući rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/ll-008-07/21-01/8826, URBROJ 401-01/06-22-3-2 od 30. lipnja 2021. godine žalitelju dostavljena tražena informacija, nakon čega se isti telefonskim putem, a potom i elektroničkom poštom ponovno obratio tijelu javne vlasti, iskazujući da dostavljena informacija nije ona informacija koju je htio, odnosno da dostavljenom informacijom nije zadovoljan. Također je navedeno da je žalitelju vezano za raniji telefonski razgovor dostavljeno pojašnjenje, u kojem mu je objašnjeno da informacije koje je tražio 13. listopada 2022. godine ne postoje u tom formatu i s takvim sadržajem, kao i da je žalitelj obaviješten da se za nakladnike televizije provode sljedeće oblici nadzora: redoviti nadzor programa, postupanje po pritužbama građana/institucija-neposredni nadzor, količina oglašavanja, analize programskih osnova televizijskih kanala, broj prekida informativnog programa oglašavanjem i/ili teletrgovinom, broj prekida programa za djecu oglašavanjem i/ili teletrgovinom, količina vlastite proizvodnje, udio europskih djela, i tematske analize objavljenog sadržaja (npr. zastupljenost određenih vrsta oglasa). Nadalje je navedeno da je žalitelj nakon navedene komunikacije podnio zahtjev onako kako on konačno glasi, i o kojem je odlučeno u konkretnom slučaju. U nastavku je pojašnjeno da informacija koju korisnik traži u konkretnom slučaju nije određena, nego se od tijela javne vlasti traži da dostavi one informacije iz kojih je javnosti neosporno jasno ispunjavaju li navedene medijske kuće (RTL i NOVA TV) uvjete iz koncesijskih ugovora, čime se zapravo od tijela javne vlasti traži više kompleksnih prosudbi prije nego se dostavi informacija odnosno da se izluče one informacije koje govore o poštivanju koncesijskih ugovora i da javnost može neosporno i jasno donijeti zaključke o tome poštuju li ove medijske kuće koncesijske ugovore. Istaknuto je da Agencija za elektroničke medije kao tijelo javne vlasti ne može donijeti takve prosudbe u pogledu kvalitete informacija koje korisnik traži, a niti uspostaviti neosporne i jasne kriterije javnosti. Navedeno je da u svom radu, tijelo javne vlasti primjenjuje Zakon o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 111/21., 114/22.), a ponašanje televizijskih nakladnika (i drugih pružatelja medijskih usluga), procjenjuje u odnosu na navedeni propis, podzakonske akte, sklopljene ugovore o koncesiji i druge pravne izvore, kao i da se s obzirom na heterogenost tema koje se pokrivaju u regulaciji medijskog tržišta i nadzoru nakladnika, provodi čitav niz različitih nadzora koji se odnose na različite teme i poduzimaju se različite mjere. U svom rješenju u svrhu pojašnjenja svoje nadležnosti i djelokruga te predmeta rada odjela Nadzora i analiza medijskih sadržaja tijelo javne vlasti je žalitelja pozvalo da se o svim ovim temama informira u odjelu Nadzora, kod voditelja odjela, g. Stanislava Bendera, kako bi stekao dovoljan fond informacija i mogao zatražiti one informacije koje su mu potrebne. U rješenju je citirana odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je obzirom da se ne radi o traženju informacije u smislu navedene odredbe zahtjev odbijen sukladno članku 23. stavku 6. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prema odredbi članka 23. stavka 6. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

U aktu kojim je dostavila spis predmeta po žalbi žalitelja Agencija za elektroničke medije se dodatno očitovala da žalitelj netočno i neutemeljeno smatra da postoje određene obveze njezinog postupanja slijedom kojih bi postojala zakonska obveza vođenja evidencija i stvaranja dokumenata za koje on misli da ih tijelo javne vlasti mora imati u svom posjedu, iako ga je obavijestila o tome koje informacije stvara u postupcima vršenja svojih nadzornih ovlaštenja.

Člankom 73. stavkom 6. Zakona o elektroničkim medijima je propisano da su tijela Agencije Ravnatelja agencije i Vijeće za elektroničke medije.

U članku 79. stavku 1. Zakona o elektroničkim medijima je propisano da (1) Vijeće podnosi Hrvatskome saboru godišnje izvješće o radu koje osobito sadržava sljedeće podatke o: 1. ispunjavanju ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije, 2. davanju koncesija i dopuštenja,, 3. javnosti pružatelja medijskih usluga, 4. dodijeljenim sredstvima državnih potpora, 5. nadzoru nad programom pružatelja medijskih usluga, 6. upravnim i drugim sudskim postupcima, 7. oglašavanju tijela državne uprave, 8. financijskom izvješću Agencije i 9. o provedbi ovoga Zakona te propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da se Godišnje izvješće iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije do kraja lipnja za prethodnu kalendarsku godinu. U stavku 3. istog članka propisano je da je na zahtjev Hrvatskoga sabora ili Vlade Republike Hrvatske Vijeće obvezno, u roku od najviše 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, podnijeti izvješće iz stavka 1. ovoga članka i za razdoblje kraće od godine dana.

Razmatranjem dokumentacije u spisu predmeta u postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti ne posjeduje informacije kakve je u predmetnom zahtjevu tražio žalitelj, s obzirom da iz pozitivnih propisa koje određuju njegovu nadležnost ne proizlazi obveza na izrađivanje i posjedovanje takvih informacija.

Ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja odnosno da prema traženjima korisnika istražuje podatke u već postojećim informacijama te da nakon toga izrađuje novu informaciju, a kao što to u konkretnom slučaju traži žalitelj (informaciju iz koje će javnosti biti nedvojbeno jasno ispunjavaju li medijske kuće uvjete iz koncesija).

Osim navedenog, u žalbenom je postupku utvrđeno kako netočno žalitelj u žalbi navodi kako odjel koji unutar Agencije za elektroničke medije provodi nadzorne aktivnosti mora podnositi pisana izvješća o ispunjavanju uvjeta koncesija Nadzornom odboru, s obzirom da takav odbor ne postoji u Agenciji za elektroničke medije, nego su kao tijela navedene agencije u članku 73. Zakona o elektroničkim medijima propisani Ravnatelj Agencije i Vijeće za elektroničke medije. Također, navedenim Zakonom je propisana Vijeću dostava izvješća o radu Agencije Hrvatskom saboru, a navedena izvješća se javno objavljuju, a što je vidljivo na poveznici https://www.aem.hr/izvjesca-o-radu/.

Posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju u nekom od oblika propisanih u članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

S obzirom na sve navedeno, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja, budući da je člankom 23. stavkom 6. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak po predmetnom zahtjevu proveden u skladu s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da je osporeno rješenje pravilno i osnovano na zakonu.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave Rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan