KLASA: UP/II-008-07/22-01/1288

URBROJ: 401-01/10-23-6

Zagreb, 4. siječnja 2023. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Turistička zajednica Općina Seget od 15. rujna 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Turističke zajednice Općine Seget od 15. rujna 2022. godine u dijelu kojim je odbijen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 6. travnja 2022. godine kojim je tražio rješenje o godišnjem odmoru ........., zaposlenice TZO Seget u 2021. godini.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Odluke o trajanju godišnjeg odmora ......... od 11. siječnja 2021. godine.

3. Nalaže se Turističkoj zajednici Općine Seget da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

4. Odbija se žalba ......... u preostalom dijelu kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 6. travnja 2022. godine u dijelu kojim je tražio uvid u rješenje o godišnjem odmoru ........., zaposlenice TZO Seget u 2021. godini i rješenje o bolovanju ........., zaposlenice TZO Seget u 2021. godini, temeljem članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama u vez sa člankom 15. stavkom 2. točkom 3., 4. i 7. istoga Zakona, jer tijelo javne vlasti smatra da se radi o informaciji koja je porezna tajna, sukladno zakonu, da je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka i u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje, a sama primjena zakona je pogrešna. Nadalje, navodi da je kao porezni obveznik koji plaća zaposlenicu tijela javne vlasti zatražio unutarnji akt tijela javne vlasti te da nije zatražio gdje i kada je zaposlenik provodio godišnji odmor, niti je tražio razloge odlaska na bolovanje, nego da je tražio odgovor na pitanje „kada“. Napominje kako smatra da bi rješenje o godišnjem i bolovanju trebalo biti dostupno javnosti zbog transparentnosti rada tijela javne vlasti koje je financirano od strane poreznih obveznika. Predlaže da se žalba prihvati i da mu se omogući pristup traženoj informaciji.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 6. travnja 2022. godine od Turističke zajednice Općine Seget, kao tijela javne vlasti, zatražio mjesečne izliste plaća, rješenja o godišnjem odmoru i rješenja o bolovanju za ......... za 2021. godinu.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa te da je utvrdilo kako ne prevladava javni interes za informiranje žalitelja u odnosu na strogo osobne podatke radnika čiji se podaci ne mogu javno objavljivati zbog zakonskih ograničenja. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja citira se odredba članka 15. stavka 2. točke 3., 4. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe se kako žalitelj zahtjevom potražuje informacije o vremenu korištenja godišnjeg odmora te o zdravstvenom stanju radnika (rješenje o bolovanju) čime bi se zadiralo u osobne podatke pojedinog radnika te da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka. Zaključno se navodi da je tijelo javne vlasti utvrdilo kako se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite interesa iz članak 15. stavka 2. točke 3., 4. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama jer bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u tom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen, a da prevladava potreba zaštite radnika i njegovih osobnih podataka. Navodi se kako javni interes da se učine dostupnim osobni podaci zaposlenika (bolovanje, vrijeme korištenja godišnjeg odmora) nije dovoljno opravdan da se preteži nad interesom zaposlenika te da radnici imaju pravo na zaštitu osobnih podataka.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja s traženom informacijom.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona.

U drugostupanjskom je postupku tijelo javne vlasti je uz spis predmeta dostavilo odgovor od 15. studenoga 2022. godine u kojemu se navodi da tražene informacije nije u mogućnosti dati žalitelju jer je provelo test razmjernosti i javnog interesa i utvrdilo da ne prevladava javni interes u odnosu na strogo osobne podatke radnika čiji se podaci ne mogu objavljivati zbog zakonskih ograničenja. Navodi se da bi omogućavanjem traženih informacija došlo do povrede osobnih podataka u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka kao i odavanje podataka u smislu članka 29. Zakona o radu što predstavlja posebnu zakonsku osnovu za zaštitu i ograničenje pristupa tim podacima.

Nadalje, prvostupanjskom spisu predmeta prileži i provedeni test razmjernosti i javnog interesa u kojemu je tijelo javne vlasti stavilo u razmjer razloge za omogućavanje pristupa traženim informacijama, kao i razloge za odbijanje pristupa traženim informacijama te se kao razlozi za omogućavanje navodi transparentnost, postupanje prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, dok se kao razlozi za odbijanje predmetnog zahtjeva za pristup informacijama navodi povreda osobnih podataka zaposlenih utvrđenih Općom uredbom o zaštiti podataka, Zakonom o radu vezano za zaštitu privatnosti radnika i vezano za zaštitu dostojanstva radnika te tijelo javne vlasti zaključuje da prevladavaju razlozi za odbijanje predmetnog zahtjeva.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti u dijelu kojim je odbijen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 6. travnja 2022. godine kojim je tražio rješenje o godišnjem odmoru ........., zaposlenice TZO Seget u 2021. godini, dok u preostalom dijelu žaliteljevu žalbu treba odbiti kao neosnovanu.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno kako tijelo javne vlasti u osporenom rješenju kao razloge za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama žalitelja nabraja da se radi o informaciji koja je porezna tajna, da je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka i u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, međutim tijelo javne vlasti se u obrazloženju osporenog rješenja poziva na povredu osobnih podataka u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka, a u priloženom testu razmjernosti i javnog interesa poziva se i povredu odredbi Zakona o radu koje se odnose na zaštitu privatnosti radnika. Tijelo javne vlasti u osporenom rješenju ne daje nikakve argumente vezano za razlog uskrate da je tražena informacija porezna tajna, sukladno zakonu.

Napominje se kako je tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženoj informaciji odluci o trajanju godišnjeg odmora za zaposlenicu tijela jave vlasti u 2021. godini, a također i razmotrio da li se pristup tim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Uvidom u predmetnu informaciju odluku o trajanju godišnjeg odmora osobe zaposlene u tijelu javne vlasti utvrđeno je da se davanjem zatražene informacije identificira određena fizička osoba jer ista sadrži njezine osobne podatke, međutim također je utvrđeno da se radi o zaposlenici prvostupanjskog tijela čija se plaća isplaćuje iz javnih sredstava.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, već se isto treba dovesti u vezu s drugim pravima, u konkretnom slučaju pravom na pristup informacijama koje je također zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, kao i pravo na zaštitu osobnih podataka. Stoga ukoliko neki podatak predstavlja osobni podatak to ne znači da je on u svakom slučaju zaštićen pa tako prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje određeni podaci o zaposlenima u tijelima javne vlasti poput imena i prezimena, stručne kvalifikacije, njihovog radnog mjesta i opisa poslova, ispunjenim uvjetima za zaposlenje te podaci o bruto plaćama i drugim isplatama, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima.

Napominje se da je pravo na godišnji odmor zajamčeno člankom 76. Zakona o radu („Narodne novine”, broj 93/14, 127/17 i 98/19), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, koji propisuje da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu. U članku 77. stavku 1. navedenog Zakona je propisano da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana. Člankom 83. istog Zakona je propisano da ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekinutom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna. Odredbom članka 85. stavka 1. Zakona o radu je propisano da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i tim Zakonom, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine.

S obzirom na navedene odredbe te sadržaj predmetne informacije, potrebno je napomenuti kako se prilikom donošenja odluke o korištenju godišnjeg odmora sukladno Zakonu o radu, radi o planiranju razdoblja korištenja godišnjeg odmora te kako isto ne mora odgovarati stvarnom razdoblju njegova korištenja, budući da se takva rješenja donose za budući period u kojem će radnici isti koristiti, a činjenice o tome kako i kada je kasnije godišnji odmor iskorišten ovise o raznim okolnostima koje se ne mogu unaprijed predvidjeti.

Stoga je na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta u žalbenom postupku utvrđeno da ne dolazi do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka kao ni odredaba Zakona o radu ako se dostavi preslika odluke o trajanju godišnjeg odmora u 2021. godini za zaposlenicu tijela javne vlasti. Naime, uvidom u predmetnim zahtjevom zatraženu odluku o trajanju godišnjeg odmora za zaposlenicu tijela javne vlasti utvrđeno je da ista sadrže ime i prezime i naziv radnog mjesta radnika, utvrđeni broj dana godišnjeg odmora sukladno Pravilniku o djelokrugu, organizaciji, načinu rada i unutarnjem ustrojstvu Turističkog ureda Turističke zajednice Općine Seget, planirani vremenski raspon korištenja godišnjeg odmora, te potpis direktorice koja je donijela istu odluku.

Iz navedenog proizlazi da se radi o podacima za koje prevladava javni interes i koji bi trebali biti javno dostupni jer se radi o zaposlenici tijela javne vlasti čija se plaća isplaćuje iz javnih sredstava. Činjenica je da je godišnji odmor također plaćen, odnosno da osoba ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, pa omogućavanje pristupa podacima koji su navedeni u predmetnoj odluci o trajanju godišnjeg odmora ne predstavljaju zadiranje u privatni život radnika, jer bi isti trebali biti dostupni javnosti radi transparentnosti rada tijela javne vlasti. Dakle, informacije koje su navedene u predmetnoj odluci o trajanju godišnjeg odmora radnice tijela javne vlasti jesu informacije od javnog značaja. Naime, za određene informacije se presumira javni interes, a s obzirom da su zatražene informacije vezane su za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku, a temeljem odredbe članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u pogledu tražene informacije iz točke 2. izreke ovog rješenja nedvojbeno postoji javni interes te da je potrebno žalitelju omogućiti pristup u cijelosti navedenoj informaciji odluci o trajanju godišnjeg odmora za zaposlenicu tijela javne vlasti ......... u 2021. godini.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), a u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točkama 1., 2. i 3. izreke rješenja.

Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.

U odnosu na dio žalbe žalitelja koji se odnosi na osporeno rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev od 6. travnja 2022. godine kojim je tražio rješenje o bolovanju ........., zaposlenice TZO Seget u 2021. godini, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno kako je predmetna žalba neosnovana i da istu treba odbiti.

U članku 38. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranje („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19) propisano je da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. toga Zakona pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6., 8., 9., 20. i 25. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. Prema stavku 2. istoga članka pod privremenom nesposobnošću iz stavka 1. toga članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu toga Zakona, smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. toga Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom. Stavkom 3. istoga članka propisano je da razdoblje privremene nesposobnosti iz stavka 2. toga članka, za koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u skladu s tim Zakonom, dokazuje se izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad koju izdaje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u privatnoj praksi.

Iz navedenih odredbi ne proizlazi osnova za donošenje rješenja o bolovanju te se zahtjev za pristup informacijama odnosi na Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad.

Povjerenik za informiranje prihvaća zaključak prvostupanjskog tijela u osporenom rješenju da se u konkretnom slučaju radi osobnim podacima koje je potrebno zaštiti.

Naime, za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad radnik je dužan dostaviti poslodavcu izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad koju je izdao liječnik opće prakse te za navedeno vrijeme radnik ne ostvaruje plaću, već naknadu plaće koja je regulirana ranije citiranim Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navedeno izvješće osim imena i prezimena, adrese, OIB-a i MBO-a radnika, sadrži podatak o izabranom liječniku, šifri uzroka privremene nesposobnosti te podatak o trajanju privremene nesposobnosti.

Sukladno navedenom, prema mišljenju Povjerenika za informiranje omogućavanjem pristupa traženoj informaciji rješenju o bolovanju odnosno Izvješću o privremenoj nesposobnosti za rad došlo bi do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka.

S obzirom da u konkretnom slučaju nije identificirano prevladavanje javnog interesa za dostupnost tražene informacije, Povjerenik za informiranje nije utvrdio postojanje zakonite osnove koja bi opravdavala pristup traženoj informaciji koja sadrži zaštićene osobne podatke, u žalbenom je postupku zaključeno da je osporena odluka prvostupanjskog tijela u dijelu kojim je odbijen predmetni zahtjev žalitelja osnovana.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da oni nisu takvi da bi mogli utjecati na rješenje stvari.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točki 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan