KLASA: UP/II-008-07/22-01/1118

URBROJ: 401-01/06-23-6

Zagreb, 13. siječnja 2023. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., Klasa: ZGH-09-21-550, Ur. broj: 01-01-02/20-22-62 od 16. kolovoza 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., Klasa: ZGH-09-21-550, Ur. broj: 01-01-02/20-22-62 od 16. kolovoza 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 1. kolovoza 2022. godine pobliže opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. suprotno zakonskim odredbama odbilo njegov zahtjev šablonski, kao i dana 28. listopada 2021. godine. Navodi da navedeno rješenje u cijelosti osporava odnosno u dijelu u kojem tijelo javne vlasti obrazlaže razloge odbijanja tzv. zloupotrebom prava na pristup informacijama, s obzirom da su isti netočni jer s njegove strane tj. u njegovom poslovnom upitu nije bilo nikakve zlouporabe prava na pristup informacijama. Od žalbenog tijela traži da temeljito razmotri njegove upite te da uvaži njegovu žalbu u cijelosti ili djelomično, i tako mu odobri pristup informacijama.

Žalba je neosnovana.

Trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. je Uredu povjerenika za informiranje u žalbenom postupku aktom Klasa: ZGH-09-21-550, Ur. broj: 01-01-02/20-22-65 od 6. rujna 2022. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje. U spisu predmeta prvostupanjsko tijelo je slijedom traženja Ureda povjerenika iz akta KLASA: 008-04/22-01/1032, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 17. kolovoza 2022. godine, dostavilo i zatražene preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama za 2021. i 2022. godinu.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se žalitelj 1. kolovoza 2022. godine obratio službeniku za informiranje trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. podneskom koji je naslovio kao Upit, a u kojem je zatražio odgovore na sljedeće pitanja: „1. Obavlja li pogrebno poduzeće Krizantema d.o.o. i dalje usluge za podružnicu Gradska groblja?; 2. Zapošljavaju li se i dalje nezaposlene osobe preko agencija u trgovačko društvo Zagrebački holding?; 3. Koji je razlog postavljenog video nadzora na groblju Mirogoj na vanjskim mjestima, unutar male i velike dvorane te na pojedinim osobnim grobnicama?; 4. Imam li ja zakonsko pravo postaviti video nadzor koji se odnosi na našu grobnicu iz već Vam poznatog razloga učestalih višegodišnjih krađa sa grobnica pokojnika a također nisu strane niti sramotne vandalske radnje na Gradskim grobljima, uživanja alkoholnih pića i opijata a svemu svjedoči neučinkovitost redarske i čuvarske službe Gradskih groblja u suradnji sa policijom radi sprječavanja neprimjernih radnji?; 5. Obzirom da Gradska groblja trenutno tvrde da će se navedeno realizirati sukladno financijskim mogućnostima, a navedeno je već obećano i godinama prije obiteljima pokojnika i na drugim grobljima kao i na gradskom groblju Stenjevec, a to potvrđuje bivša direktorica Gradskih groblja prije desetak godina gospođa Ljerka Ćosić čije pitanje sustava nadzora do danas nije riješeno, zar tolike godine Gradska groblja nemaju novčana sredstva ili je nešto drugo u pitanju?; 6. Lijepo je znati da u ladici imate izrađen izvedbeni projekt sustava tehničke zaštite, prosudbe ugroženosti i sigurnosni elaborat (primjera ima Bogu hvala) dok naša grobna mjesta najmilijih godinama služe kao švedski stol, pitam do kada tako neodgovorno obavljati posao?; 7. Koji su točno stegovni postupci koji se provode kada djelatnik trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., npr. poslovođa ili rukovoditelj, službeno vozilo za vrijeme radnog vremena koristi za uporabu obavljanja u privatne svrhe a da o tome nije u evidenciji korištenja službenog vozila upisao isto i tako sve na teret poslodavca i koristi dobrobiti javnog sektora, te me zanima osoba striktno zadužena za tu vrstu dužnosti?; 8. Koristi li trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. i tko je osposobljena i ovlaštena osoba koja provodi kontrolu alkotestiranja ili opojnih sredstava na radnom mjestu te na koji način se bilježi Zapisnik o utvrđivanju da li je radnik pod utjecajem alkohola ili opijata na radnom mjestu te kakve su kazne za prekršitelje?; 8. Sukladno propisima i procedurama temeljem čega ovlaštena osoba testira radnike trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., a sve u svrhu sprječavanja nezgoda ili oštećenja osoba i imovine?; 9. Zanima me koliko je provedeno kontrola na alkotest ili opijate u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. sa svim podružnicama, ustanovama... u vremenskom periodu 2019., 2020. i 2021. godine i koliko je utvrđeno i sankcionirano radnika točno po podružnicama?; Koliki su ukupni troškovi koje je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. izgubilo u sudskim sporovima koje je moralo uplatiti u Državni proračun te privatnim sporovima koje je isplatilo na ime tužitelja u 2020., 2021. i do 7. mjeseca 2022. godine?; i 10. Koliko se sveukupno aktivno sudskih procesa vodi protiv trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. od 2005. godine?“.

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje koje je predmet ovog postupka.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, odnosno da su ispunjeni objektivni i subjektivni elementi zlouporabe prava na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. navodi i kako je žalitelj od 29. listopada 2021. godine (kada je također doneseno rješenje o odbijanju zahtjeva na koje se žalitelj žalio i koja žalba je odbijena od strane drugostupanjskog tijela) podnio 18 novih zahtjeva za pristup informacijama te nekolicinu drugih upita djelatnicima prvostupanjskog tijela. Nadalje je navedeno kako je žaliteljeva namjera izazivanje smetnji i otežavanje rada tijela javne vlasti upornim podnošenjem novih zahtjeva, s obzirom na njegove osobne razmirice s trgovačkim društvom Zagrebački holding d.o.o., a koje su proizašle iz određenih propusta tijela javne vlasti prilikom pogreba žaliteljeve majke. Istaknuto je da se radi o brojnim i opsežnim zahtjevima podnesenim od strane žalitelja, ponavljajućim istovrsnim ili istovjetnim zahtjevima, raspršivanjem zahtjeva u ovisnosti o dobivenim informacijama na sve segmente rada prvostupanjskog tijela, a čime je žalitelj ostvario subjektivne i objektivne elemente zlouporabe prava na pristup informacijama, slijedom čega je njegov zahtjev odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Prema ustavnom jamstvu prava na pristup informacijama, potrebno je naglasiti kako su ograničenja od pristupa u demokratskom društvu nužna, jer iako je ideal svakog demokratskog društva najveća moguća otvorenost i transparentnost, apsolutna otvorenost i transparentnost, bez zaštite drugih priznatih i legitimnih interesa, dovela bi u određenim slučajevima do povrede ustavom zajamčenih prava građana i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom.

Uz spomenuto ustavnopravno ograničenje prava na pristup informacijama iz članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske, koje govori o nužnosti ograničenja u slobodnom i demokratskom društvu, potrebno je spomenuti i članak 16. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, kojim je općenito propisano da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je uređena zlouporaba prava na pristup informacijama.

U tom je smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zlouporabe prava normirano člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, na način kojim je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba. Dakle, zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih, čineći to osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije.

Naime, iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij zlouporabe prava obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, kao i neozbiljne zahtjeve. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

U odnosu na pojedinog korisnika prava objektivni element zlouporabe možemo prepoznati u članku 23. stavku 6. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“

Objektivni element zlouporabe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zlouporabe, zlouporaba prava na pristup informacijama može biti ostvarena i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti u obavljanju svojih temeljnih zadaća zbog kojih su osnovana i koje obavljaju u javnom interesu.

Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavlja opterećenje za tijelo javne vlasti), iz kojih proizlazi da je u pojedinačnim slučajevima potrebno je ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes, iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, te uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženje informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest tih zahtjeva. Naime, iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima moguće je uočiti određeni model ponašanja podnositelja pa je tako, primjerice, podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom, i nakon njezinog zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev.

S obzirom da je zahtjev za pristup informacijama žalitelja odbijen temeljem članka 23. stavka 6. točke 5., Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku bilo potrebno razmotriti zahtjeve koje je žalitelj podnosio prvostupanjskom tijelu.

Uvidom u Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama u ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija prvostupanjskog tijela za 2021. godinu utvrđeno je kako je trgovačkom društvu Zagrebački holding ukupno podneseno 103 zahtjeva, od čega je žalitelj podnio 25 zahtjeva (15 usvojeno, 9 odbijeno, 1 evidentiran kao neriješen), dok je u 2022. godini do 12. rujna 2022. godine ukupno podneseno 77 zahtjeva, od čega je žalitelj podnio 6 zahtjeva (2 usvojena, 3 djelomično usvojena i 2 ustupljena/u dijelu ustupljena).

U odnosu na navode prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja da žalitelj podnosi brojne, opsežne, istovrsne odnosno ponavljajuće zahtjeve, u žalbenom je postupku uvidom u navedene Upisnike utvrđeno da je osporenim rješenjem odbijen zahtjev žalitelja koji se odnosi na organizaciju rada u podružnici Gradska Groblja, a da se na istu podružnicu odnosi većina njegovih zahtjeva koje je podnosio prvostupanjskom tijelu, pri čemu se neki od zahtjeva i ponavljaju (primjerice zahtjev kojim se traži sistematizaciju radnih mjesta, koji zahtjev mu je već ranije usvojen od strane prvostupanjskog tijela, kao i informacije o zaposlenju pojedinih radnika iste podružnice). Osim toga, razmatrajući vremenski slijed zahtjeva koje je žalitelj podnosio prvostupanjskom tijelu, u žalbenom je postupku utvrđeno da postoji očita žaliteljeva upornost u podnošenju zahtjeva (npr. 9 je podneseno u razdoblju od 21. rujna do 28. rujna 2021. godine, odnosno svaki dan po jedan zahtjev), a da je u zadnje dvije godine do 12. rujna 2022. godine ukupno prvostupanjskom tijelu podnio 31 zahtjev.

Nadalje, razmatranjem zahtjeva koje je žalitelj podnosio prvostupanjskom tijelu u cjelini utvrđeno je da su njegovi zahtjevi u početku bili usmjereni na određene osobe zaposlene u podružnici Gradska groblja, nakon čega je žalitelj ne samo nastavio sa zahtjevima u odnosu na te osobe, već je počeo podnositi zahtjeve kojim se općenito traže informacije vezane za postupanje prvostupanjskog tijela (npr. pravilnik o sistematizaciji, podatke o radu Službe za unutarnju reviziju i slično), odnosno da se radi o raspršivanju zahtjeva od strane žalitelja u cilju pronalaženja bilo kakve nepravilnosti u radu prvostupanjskog tijela.

Naime, u postupku je utvrđeno kako je žalitelj nakon što su se dogodili određeni propusti prvostupanjskog tijela (podružnice Gradska groblja) prilikom sahrane njegove majke, počeo navedenom tijelu javne vlasti podnositi zahtjeve za pristup informacijama, koji su prvenstveno bili usmjereni na određene osobe zaposlene u navedenoj podružnici (voditelj, rukovoditelj te osoba koja je bila zadužena za sahranu), iz čega jasno proizlazi da žalitelj ne postupa s ciljem dobivanja informacija od javnog interesa, već koristi institut prava na pristup radi osobnog obračuna s tijelom javne vlasti.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku također uzeo u obzir da je prvostupanjsko tijelo, bez obzira na brojnost zahtjeva, žalitelju nije uskraćivalo pristup informacijama u cjelini nego je razlog odbijanja zahtjeva žalitelja zbog tzv. zlouporabe prava na pristup informacijama koristilo tek kao krajnje sredstvo, u situaciji kad je postalo očito da žalitelj koristi institut prava na pristup informacijama protivno njegovoj svrsi.

Razmatrajući zahtjev koji je predmet ovog postupka, odnosno koji je odbijen osporenim rješenjem, Povjerenik za informiranje je utvrdio da se u većem njegovom dijelu niti ne radi o traženju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Osim navedenog, žalitelj je svoj zahtjev naslovio kao upit te u njemu i traži odgovore na više pitanja, uz istodobno davanje tumačenja svojih tvrdnji koje pitanjima prethode.

Međutim, iako se veći dio zahtjeva žalitelja ne može smatrati zahtjevom za pristup informacijama, nego upitima navedeno nije od utjecaja na drugačiji zaključak u ovom predmetu, jer je u postupku zaključeno da kombinacija žaliteljevih upita i zahtjeva koje je do sada podnosio prvostupanjskom tijelu predstavlja prepreku učinkovitom radu prvostupanjskog tijela.

Slijedom svega navedenog, u žalbenom je postupku zaključeno da prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i valjane razloge za primjenu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji žalbenim navodima žalitelja nisu dovedeni u sumnju te je prvostupanjsko tijelo po mišljenju Povjerenika za informiranje pravilno primijenilo navedenu odredbu i pravilno ocijenilo razmjer između prava na pristup informacijama i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Naime, korištenje instituta prava na pristup informacijama od strane žalitelja u odnosu na prvostupanjsko tijelo kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivane njegova cilja i svrhe.

Svako daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ima za posljedicu neopravdano opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti, predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela te je u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. Stoga je Povjerenik za informiranje u ovom slučaju dužan zaštiti dostojanstvo i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti, ali i sam pravni poredak, te je utvrdio kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) odlučiti kao u izreci ovog rješenja, jer je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo kako objektivne, tako i subjektivne elemente zlouporabe prava na pristup informacijama.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan