KLASA: UP/II-008-07/22-01/378
URBROJ: 401-01/10-22-5
Zagreb, 7. prosinca 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB:68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-004-01/21-01/00004, URBROJ: 533-09-22-0001 od 29. siječnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-004-01/21-01/00004, URBROJ: 533-09-22-0001 od 29. siječnja 2022. godine u dijelu pod točkom 1. izreke.
2. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... u preostalom dijelu (str. 225-374) zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici dopuni Elaborata o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment iz prosinca 2012. godine i to stranicama 1 do 6., dok se u preostalom dijelu (str. 7-30) zahtjev za pristup informacijama odbija.
4. Odbija se zahtjev ......... od 12. kolovoza 2021. godine u dijelu u kojem traži informaciju o potrebi dodatne, treće akreditacijske preporuke za Edward Bernays Visoku školu za komunikacijski menadžment.
5. Odbacuje se zahtjev ......... do 12. kolovoza 2021. godine u dijelu u kojem traži informacije o statusu Akreditacijske preporuke Agencije za znanost i visoko obrazovanje o postupku inicijalne akreditacije Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment od 17. srpnja 2015. godine, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-01-15-0027 (poništenje i sl.).
6. Nalaže se Ministarstvu znanosti i obrazovanja da postupi sukladno točkama 2. do 6. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom 1. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu žalitelj) u točkama 1. do 4. zahtjeva, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o povjerljivim podacima poslovanja visokog učilišta, i temeljem članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da objavljivanje traženih informacija moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije.
Točkom 2. osporenog rješenja žalitelj je obavješten da su informacije koje je zatražio u točkama 5. i 6. zahtjeva za pristup informacijama javno objavljene na mrežnim stranicama Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo protivno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Ističe da osporava prvostupanjsko rješenje u cijelosti i to zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene zakona, te zbog nepoštivanja pravnog poretka EU i Ustava RH. Smatra da zatražene informacije nemaju obilježje poslovne tajne, odnosno da niti jednim propisom nije određeno da bi bila poslovna tajna plan rada tijela javne vlasti. Ističe da prvostupanjsko tijelo nije odgovorilo na točke 1., 2., 3., 5., i 6. zahtjeva za pristup informacijama. Navodi da je točno da su na stranicama Agencije za znanost i visoko obrazovanje dostupne akreditacijske preporuke, ali da se tamo ne nalaze povezani dokumenti iz kojih slijede te preporuke, odnosno informacije iz točaka 2., 5. i 6. zahtjeva. Također ističe da postoje dvije akreditacijske preporuke za jednu ustanovu, a što nije predviđeno zakonom. Smatra bespredmetnom argumentaciju prvostupanjskog tijela o pogrešnom tumačenju sadržaja informacije jer je riječ o prvom osnivanju po novom prisilnom propisu. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama 12. kolovoza 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:
1. Dodaci Ugovoru o podzakupu poslovnog prostora Solicitudo d.o.o. – Vizual d.o.o.
2. Dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja Agenciji za znanost i visoko obrazovanje s Potvrdom Sveučilišta u Dubrovniku, KLASA: UP/I-602-04/10-12/00001, URBROJ: 533-20-15-0022 iz 2015. godine
4. Elaborat o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment sa svim nadopunama, uključivo i ovlasnice o izboru u znanstveno-nastavno zvanje i zvanje predavača za nastavnike, ali bez stranica s osobnim podacima npr. datumom rođenja i brojem telefona
5. Informacija o potrebi dodatne, treće akreditacijske preporuke za Edward Bernays Visoku školu za komunikacijski menadžment
6. Informacije o statusu Akreditacijske preporuke Agencije za znanost i visoko obrazovanje o postupku inicijalne akreditacije Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment od 17. srpnja 2015. godine, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-01-15-0027 (npr. poništenje i sl.)
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je osporeno rješenje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna sukladno zakonu.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Prema članku 15. stavku 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup informacijama iz točaka 1. do 4. zahtjeva ograničava pozivom na odredbe članka 15. stavka 2. točke 2., odnosno stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.
Razmatrajući gore navedene zakonske odredbe, Povjerenik za informiranje ističe da zatražene informacije ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, jer se nedvojbeno ne radi o proizvodnoj tajni niti rezultatima konstrukcijskog ili istraživačkog rada.
Osim toga, ne radi se niti o drugim informacijama u smislu odredbe članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, jer se ne može raditi o štetnim posljedicama za gospodarske interese kako prvostupanjskog tijela, tako i visokog učilišta na koje se informacije odnose, niti navedene informacije mogu imati komercijalnu vrijednost.
Sama činjenica što se u testu razmjernosti i javnog interesa navodi da zaposlenici Agencije za znanost i visoko obrazovanje potpisuju izjavu o povjerljivosti, ne znači da takva izjava može imati karakter poslovne tajne, niti ista izjava može utjecati na Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pristup informacijama, posebno ne na način da poslovnu tajnu predstavljaju dokumenti koji se odnose na postupak akreditacije visokog učilišta.
Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.
Naime, bit odredbe članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je u tome da se tijelima javne vlasti omogući da štite interne procese, te je predviđen poseban tretman dokumenata koji nastaju u internoj pripremi ili razmatranju nekog pitanja, odnosno u procesu donošenja odluka, kako bi tijela javne vlasti moraju mogla zaštititi svoje interne konzultacije i vijećanje tamo gdje je to potrebno kako bi očuvale svoju sposobnost obavljanja posla.
U konkretnom slučaju nije moguće primijeniti navedeno zakonsko ograničenje, iz razloga što odredba članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama ne propisuje da je samo mogućnost pogrešnog tumačenja sadržaja informacije razlog za ograničenje prava na pristup informacijama, već je potrebno da se radi o informaciji koja je nastala u postupku usuglašavanja, odnosno razmjene stavova, a što nije slučaj jer se radi o informacijama koje su nastale prije više do 5 godina.
Povjerenik za informiranje pri tome smatra neodlučnim navod prvostupanjskog tijela da se radilo o postupku osnivanja visokog učilišta po novoj proceduri, jer prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama nije odlučna procedura po kojoj je odluka donesena, već je potrebno utvrditi može li se na traženu informaciju primijeniti neko od zakonskih ograničenja.
Povjerenik za informiranje nije nadležan ispitivati je li prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo prilikom osnivanja visokog učilišta na kojeg se odnose tražene informacije, iako samo prvostupanjsko tijelo spominje administrativne pogreške u testu razmjernosti i javnog interesa.
Drugim riječima, informacije koje se odnose na osnivanje visokog učilišta, bez obzira je li u tom postupku bilo određenih propusta, predstavljaju informacije od javnog značaja.
Kad bi se prihvatio stav prvostupanjskog tijela, navedeno bi značilo ograničavanje prava na pristup informacijama samo zbog činjenice što su postojala sporna pitanja oko primjene novog propisa, pri čemu prvostupanjsko tijelo gubi iz vida činjenicu da je zahtjev podnesen 2021. godine, dakle, 8 godina nakon što su izdani prvi akti vezani za visoko učilište na koje se zahtjev za pristup informacijama odnosi.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje ocjenjuje neosnovanim pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama
U odnosu na točku 1. zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, kojom je tražio dodatak Ugovoru o podzakupu poslovnog prostora između Solicitudo d.o.o. – Vizual d.o.o., iz dopisa prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-004-01/21-01/00004, URBROJ: 533-09-22-0004 od 14. srpnja 2022. godine proizlazi da je Visoka škola dostavila Ministarstvu Ugovor o podzakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Ilica 242, koji je sklopljen između ugovornih strana Solicitudo d.o.o., Ilica 242, Zagreb i Vizual d.o.o., Planinska 2, Zagreb, odnosno da je pregledom dokumentacije utvrđeno da Ministarstvo ne raspolaže dodacima navedenog ugovora.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je u tom dijelu odbaciti, a ne odbiti zahtjev žalitelja, pa je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09) trebalo poništiti prvostupanjsko rješenja i odbaciti zahtjev žalitelja, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja, jer se iz podataka u spisu predmeta ne može sa sigurnošću utvrditi da bi Agencija za znanost i visoko obrazovanje posjedovala tražene informacije.
Što se tiče točke 2. zahtjeva za pristup informacijama, kojoj žalitelj traži dopis prvostupanjskog tijela Agenciji za znanost i obrazovanje, KLASA: UP/I-602-04/10-12/00001, URBROJ: 533-20-15-0022 iz 2015. godine s potvrdom Sveučilišta u Dubrovniku ističe se kako slijedi
Člankom 2. Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 45/09) propisano je da je Agencija samostalna pravna osoba s javnim ovlastima.
Prema članku 19. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da postupak inicijalne akreditacije za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja započinje zahtjevom za izdavanjem dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja koji se podnosi Ministarstvu. Sukladno stavku 5. navedenog članka, Agencija u roku od 8 dana od zaprimljenog zahtjeva započinje postupak utvrđivanja ispunjavanja nužnih uvjeta za osnivanje visokog učilišta.
Sukladno stavku 11. navedenog članka, Agencija donosi akreditacijsku preporuku u roku od 60 dana od dana zaprimanja dokumentacije iz stavka 10. navedenog članka. Akreditacijskom preporukom Agencija preporuča ministru nadležnom za znanost i visoko obrazovanje: 1. izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti i izvođenje predloženog studijskog programa, 2. odbijanje zahtjeva za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti i izvođenje predloženog studijskog programa.
Posebno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1000, URBROJ: 401-01/10-21-7 od 10. ožujka 2021. godine po žalbi žalitelja poništeno rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 008-01/20-0004, URBROJ: 355-04-07-20-008 od 30. srpnja 2020. godine te je žalitelju omogućen sljedećim dokumentima: Akreditacijska preporuka u postupku inicijalne akreditacije za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02/04-15-33 od 7. listopada 2015. godine (točka 2. izreke), Protokol posjeta Visokoj školi za komunikacijski menadžment od 15. ožujka 2013. godine (točka 3. izreke), Izračunu o sukladnosti studijskog programa Visoke škole za komunikacijski menadžment i Sveučilišta u Dubrovniku s dokumentom Mreža visokih učilišta (točka 4. izreke), Elaboratu o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment iz prosinca 2010. godine (str. 1-224, te str. 375-398, točka 5. izreke), te dopuni Elaborata iz prosinca 2012. godine (stranice 1. do 6.).
Slijedom navedenog, na dokumente koji žalitelj traži u točki 2. zahtjeva za pristup informacijama ne može se primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu je Povjerenik za informiranje uzeo u obzir činjenicu da je žalitelju u postupku opisanom u prethodnom odlomku omogućen pristup Akreditacijskoj preporuci KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-04-15-33 od 7. listopada 2015. godine, te je također uzeo u obzir činjenicu da se radi o okončanom postupku akreditacije, što je utvrđeno uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela, https://www.azvo.hr/hr/vrednovanja/postupci-vrednovanja-u-visokom-obrazovanju/inicijalna-akreditacija-visokih-ucilista/ishodi-vrednovanja-iavu gdje su objavljeni dokumenti prvostupanjskog tijela koji se odnose na inicijalnu akreditaciju Visoke škole za komunikacijski menadžment Edward Bernays, kao i dokumenti koji se odnose na postupak reakreditacije navedenog visokog učilišta u 2020. godini.
Slijedom navedenog, dokumenti koje žalitelj traži pod točkom 2. zahtjeva prethode izdavanju Akreditacijske preporuke od 7. listopada 2015. godine, pa je valjalo žalitelju u cijelosti omogućiti pristup navedenim dokumentima, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.
Što se tiče točke 3. zahtjeva za pristup žalitelja, u kojoj žalitelj traži informacije prvostupanjskog tijela o provjeri usklađenosti zaprimljene dokumentacije za osnivanje Visoke škole za komunikacijski menadžment s vrijednostima dokumenta Mreža visokih učilišta te Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, ističe se kako slijedi.
Iz očitovanja prvostupanjskog tijela Uredu povjerenika za informiranje, KLASA: UP/I-004-01721-01/00004, URBROJ: 533-09-22-0004 od 14. srpnja 2022. godine u bitnom proizlazi da sukladno članku 19. stavku 4. Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju prvostupanjsko tijelo samo ispituje urednost zahtjeva, odnosno da je u konkretnom slučaju zahtjev, nakon zaprimljene dopune, proslijeđen Agenciji za znanost i visoko obrazovanje koja provodi postupak usklađenosti studijskog programa sa strateškim dokumentom Mreža.
Slijedom navedenog, iz očitovanja prvostupanjskog tijela razvidno je da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije, jer postupak usklađenosti studijskog programa sa strateškim dokumentom mreža provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje.
Dakle, pravilnom primjenom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je u tom dijelu odbaciti zahtjev žalitelja.
Posebno se ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta ustupanju tog dijela zahtjeva Agenciji za znanost i visoko obrazovanje u smislu članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj inzistira upravo na informacijama prvostupanjskog tijela.
Pri tome je uzeta u obzir i činjenica da je žalitelju rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/1000, URBROJ: 401-01/10-21-7 od 10. ožujka 2021. godine, u omogućen pristup Izračunu o sukladnosti studijskog programa Visoke škole za komunikacijski menadžment i Sveučilišta u Dubrovniku s dokumentom Mreža visokih učilišta (točka 4. izreke), iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja.
U odnosu na dio zahtjeva za pristup informacijama kojim žalitelj traži Elaborat o osnivanju škole za Visoke škole za komunikacijski menadžmenta te izmjene i dopune elaborata, ističe se sljedeće.
Člankom 19. stavkom 3. točkom 3. Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju propisano je da se uz zahtjev za izdavanjem dopusnice podnosi i elaborat koji sadrži studiji opravdanosti osnivanja i izvođenja studijskih programa koje visoko učilište želi izvoditi, sukladno strateškom dokumentu mreže iz članka 18. stavka 3. Zakona, a u izradi kojeg su sudjelovali i nastavnici iz znanstvenog polja studijskih programa za koje se podnosi zahtjev.
Kako je to već ranije istaknuto, niti na elaborate nije moguće primijeniti odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno odredbu članka 15. stavak 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Međutim, uvidom u Elaborat iz prosinca 2010. godine te dopunu Elaborata iz prosinca 2012. godine utvrđeno je da isti sadrže osobne podatke.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
U odnosu na Elaborat o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment, utvrđeno je da se u istom navode razlozi osnivanja visokog učilišta, nastavnici koji su sudjelovali u izradi elaborata, te detaljan opis pojedinih predmeta koji će se izvoditi na studiju, uz navođenje imena i prezimena nositelja pojedinih predmeta te popisa literature.
U odnosu na imena i prezimena nositelja pojedinih predmeta, kao i ostalih suradnika (str. 214-216), s obzirom da se traženi podatak traži vezano za njih rad na Visokoj školi za komunikacijski menadžment kao tijelu javne vlasti, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Međutim, stranice 225 do 374 Elaborata sadrže i druge osobne podatke (npr. datum rođenja, broj mobitela i sl.), a koji su sadržani u životopisima ili drugim dokumentima (npr. diploma) koji su sastavni dio Elaborata, a u odnosu na koje podatke prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba.
Pri tome je uzet u obzir i izričit navod žalitelja iz zahtjeva za pristup informacijama da ga ne zanimaju osobni podaci.
Što se tiče ostalog dijela Elaborata, prvi dio (stranice 1-41) iznose opće podatke i ciljeve visokog učilišta, dok se veći dio Elaborata (str. 41-207) se odnosi na opis pojedinih predmeta na studiju, na koje nije moguće primijeniti zakonska ograničenja.
Isto se odnosi i na ugovore i promemorije koje su sastavni dio Elaborata (str. 374 i dalje), jer se radi o dokumentima koji predstavljaju dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 19. Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (npr. ugovor o zajedničkom izvođenju nastave, ugovor o zakupu poslovnog prostora, isporuci literature, informatičke opreme i sl.)
Što se tiče dopune elaborata iz prosinca 2012. godine, Povjerenik za informiranje ističe da prvih 6 stranica sadrži u bitnom razloge podnošenja dopune elaborata, dok preostali dio Elaborata (7-30) sadrži dokumente (životopisi, diplome) koji u pretežnom dijelu sadrže osobne podatke, pa i u tom slučaju treba primijeniti gore navedeno shvaćanje da u odnosu na navedene dokumente ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Zaključno, dokumenti koje žalitelj traži predstavljaju informacije koje su vezanu uz osnivanje visokog učilišta koje predstavlja tijelo javne vlasti, odnosno o zakonskim pretpostavkama za izdavanje dopusnice, pa Povjerenik za informiranje navedeno smatra odlučnom činjenicom za omogućavanje prava na pristup informacijama u ovom predmetu.
Pri tome je uzeta u obzir i potreba zaštite osobnih podataka, a koja je ostvarena djelomičnim omogućavanjem pristupa elaboratima, odnosno uspostavljena je ravnoteža između prava na pristup informacijama žalitelja i potrebe zaštite osobnih podataka, pa je odlučeno kao pod točkama 5. i 6. izreke ovog rješenja.
U odnosu na informacije koje žalitelj traži točkama 5. i 6. zahtjeva za pristup informacijama, prvostupanjsko tijelo je točkom 2. rješenja žalitelja uputilo na javno objavljene podatke
Točno je da Agencija za znanost i visoko obrazovanje na internetskim stranicama objavljuje konačne akte na svojim internetskim stranicama, a što je detaljno obrazloženo ranije u ovom rješenju.
Međutim, žalitelja se ne može uputiti na takve akte, jer žalitelj u točkama 5. i 6. zahtjeva ne traži takve akte, već traži informaciji o potrebi treće dodatne akreditacijske preporuke, odnosno o statusu ranije akreditacijske preporuke.
Drugim riječima, prvostupanjsko tijelo izdavanjem navedene obavijesti nije prekinulo šutnju u konkretnom predmetu, jer se žalitelja ne može općenito upućivati na stranicu Agencije za znanost i visoko obrazovanje, pa da na temelju objavljenih podataka žalitelj sam izvlači zaključke o osnovanosti točaka 5. i 6. njegova zahtjeva za pristup informacijama.
U takvom slučaju treba smatrati da izdavanjem obavijesti (točka II izreke rješenja) nije riješen zahtjev žalitelja pod točkama 5. i 6. zahtjeva, pa će u nastavku postupka Povjerenik za informiranje temeljem ovlasti iz članka 119. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku sam riješiti taj dio zahtjeva žalitelja, a uzimajući u obzir stanje spisa, te javno dostupnu dokumentaciju, koja je ranije citirana u ovom rješenju.
U opsežnom očitovanju prvostupanjskog tijela Uredu povjerenika za informiranje, KLASA: KLASA: UP/I-004-01721-01/00004, URBROJ: 533-09-22-0004 od 14. srpnja 2022. godine u bitnom se opisuje sadržaj dokumenata koje je prvostupanjsko tijelo donosilo u postupku inicijalne akreditacije visokog učilišta na koje se odnosi zahtjev. Tako se navodi da je Ministarstvo omaškom Visokoj školi izdalo suglasnost za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja umjesto suglasnosti za osnivanje visokog učilišta, te su u bitnom opisuju svi akti koje je Ministarstvo donijelo u tom postupku akreditacije (suglasnost za osnivanje Visoke škole, KLASA: UP/I-602-04/10-12/00001, URBROJ: 533-20-13-0013 od 30. srpnja 2013. godine, te dopusnica Visokoj školi, KLASA: UP/I-602-04/10-12/0001, URBROJ: 533-20-15-0025 od 14. listopada 2015. godine, a koja je donesena na temelju akreditacijske preporuke Agencije za znanost i obrazovanje, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02/01-15-00027 od 17. srpnja 2015. godine i dopunjene akreditacijske preporuke KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02/04-15-33 od 7. listopada 2015. godine).
U odnosu na točku 5. zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, Povjerenik za informiranje smatra da se ne radi o traženju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj u bitnom traži od prvostupanjskog tijela određeno tumačenje, što je jasno vidljivo iz formulacije žalitelja da traži „informaciju o potrebi dodatne akreditacijske preporuke, odnosno zahtjev žalitelja je upućen na eventualnu prosudbu prvostupanjskog tijela o donošenju treće akreditacijske preporuke.
Posebno se napominje da se preporuka koja je donesena u postupku reakreditacije visokog učilišta ne može smatrati trećom preporukom, jer postoji jasna razlika između postupka inicijalne akreditacije i reakreditacije visokog učilišta u 2020. godini, pri čemu su informacije vezane za reakreditaciju također javno objavljene na internetskoj stranici Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Slijedom navedenog, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je odbiti zahtjev za pristup informacijama žalitelja pod točkom 5. zahtjeva, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 7. izreke ovog rješenja.
Što se tiče točke 6. zahtjeva za pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je uzeo u obzir javno objavljene informacije, te gore citirano očitovanje prvostupanjskog tijela iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da nije donesena odluka o poništenju Akreditacije preporuke, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-01-15-0027 od 17. srpnja 2015. godine, odnosno da kasnija akreditacijska preporuka, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02/04-15-33 od 7. listopada 2015. godine ima karakter dopune akreditacijske preporuke.
Slijedom svega navedenog, očito je da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje informaciju o poništenju akreditacijske preporuke KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-01-15-0027 od 17. srpnja 2015. godine, tim više što je ista i dalje javno dostupna na poveznici koja je ranije navedena u ovom rješenju, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbaciti zahtjev žalitelja u tom dijelu, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 8. izreke ovog rješenja.
Vezano za navode žalitelja u žalbi da nije mogu istovremeno postojati dvije akreditacijske preporuke, odnosno da je jednu trebalo poništiti, Povjerenik za informiranje ističe da isti nije nadležan ispitivati zakonitost postupanja prvostupanjskog tijela i Agencije za znanost i visoko obrazovanje u postupku akreditacije visokih učilišta, već isključivo ispituje posjeduje li prvostupanjsko tijelo traženu informaciju, a u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi postojala odluka o poništenju akreditacijske preporuke KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-01-15-0027 od 17. srpnja 2015. godine.
Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan