KLASA: UP/II-008-07/22-01/838
URBROJ: 401-01/06-22-4
Zagreb, 3. studenoga 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Broj: 1-3950/2-2022 od 21. lipnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Broj: 1-3950/2-2022 od 21. lipnja 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. odbijen je zahtjev ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 6. lipnja 2022. godine, kojim je tražio odgovor na pitanje na temelju čega je odobren priključak za vodu na objektima u Podinama (čest.zem.2005/1 k.o. Boraja) i Vrpolju (čest.zem. 1202/1 k.o. Vrpolje) po zahtjevu ......... iz Šibenika, pozivom na odredbu članka 23. stavka 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog zaštite osobnih podataka.
Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je istim odbijen njegov zahtjev za pristup informacijama iz poslovnih evidencija trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. s manjkavim, zakonski neutemeljenim i suštinski pogrešnim obrazloženjem. Pojašnjava da prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju tvrdi kako je za udovoljenje zahtjevu potrebno ispuniti zakonske pretpostavke, ne navodeći koje su to pretpostavke te se poziva na određeno materijalno pravo, a pritom na navodi njegove odredbe, a da je jedini razlog za takvo postupanje to da takvo pravo ne postoji, odnosno da nema zakonskih pretpostavki koje bi priječile udovoljenju njegovom zahtjevu. Žalitelj zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o tome da materiju regulira isključivo jedan propis - Zakon o pravu na pristup informacijama, a da prvostupanjsko tijelo ili ne poznaje koje materijalno pravo treba primijeniti, ili poznaje pravo, ali odbija primijeniti isto i udovoljiti zahtjevu, a što bi značilo namjerno prikrivanje nepravilnosti. Drži pogrešnom tvrdnju tijela javne vlasti da je za udovoljene zahtjevu potrebno dokazati pravni interes, jer ista predstavlja grubo kršenje same naravi Zakona o pravu na pristup informacijama, u čijoj je biti da informacije budu dostupne svima, tj. i onim osobama koje nemaju posebni pravni interes odnosno koje nisu stranke postupaka za koje se informacije traže. Ističe da se Zakon o pravu na pristup informacijama ne primjenjuje na informacije koje su osobi kao stranci (ili s njome izjednačenom osobom koja ima pravni interes) dostupne temeljem posebnih propisa, zbog čega je logički i zakonski utemeljeno da pravo na pristup informacijama javnih tijela ima svaka osoba bez dokazivanja pravnog interesa, jer ukoliko postoji pravni interes tada osoba mora pristup informacijama ostvarivati temeljem posebnih propisa. Zaključno predlaže da žalbeno tijelo stavi van snage pobijano rješenje kao nezakonito i da mu odobri pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje je aktom trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Broj: 1-5017/3-202 od 8. srpnja 2022. dostavljen spis po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, a dana 27. srpnja 2022. godine, aktom Broj: 1-5561/1-2022 od 26. srpnja 2022. godine i zatražena nadopuna spisa predmeta.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama dana 6. lipnja 2022. godine, od trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. zatražio sljedeću informaciju: „Temeljem kojeg osnova (kojih isprava) je odobreno postavljanje priključka za vodu na objektima u Podinama (čest.zem.2005/1 k.o. Boraja) i Vrpolju (čest.zem. 1202/1 k.o. Vrpolje) po zahtjevu .........“.
Nadalje, utvrđeno je kako je trgovačko društvo Vodovod i odvodnja d.o.o. rješavajući o navedenom zahtjevu donijelo osporeno rješenje Broj: 1-3950/2-2022 od 21. lipnja 2022. godine, kojim je odbijen predmetni zahtjev pozivom na odredbu članka 23. stavka 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivom na zaštitu osobnih podataka. U obrazloženju rješenja je naveden sadržaj zahtjeva žalitelja te je navedeno kako se podaci koje je tražio mogu davati samo uz prethodnu identifikaciju, što je korisnik i učinio, ali da sukladno preporuci Agencije za zaštitu osobnih podataka korisnik mora prije nego mu se daju osobni podaci, navesti u koju svrhu traži takve podatke odnosno dokazati pravni interes, a da u ovom slučaju korisnik to nije učinio, a slijedom čega je odbijen njegov zahtjev.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
U članku 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Sukladno navedenim odredbama, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, te tijelo javne vlasti sukladno navedenom Zakonu nema obvezu ulaganja dodatnog truda, povezivanja, davanja tumačenja ili odgovora na pitanja odnosno stvaranje informacije. Drugim riječima, pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje preslike gotove informacije, primjerice određenog dokumenta ili drugog zapisa podataka.
Iz spisa predmeta je utvrđeno kako je žalitelj u svom zahtjevu postavio pitanje na koje tijelo javne vlasti nije bilo u obvezi dostavljati odgovor, ali je također utvrđeno i to da je trgovačko društvo Vodovod i odvodnja d.o.o. u posjedu dokumentacije iz koje proizlazi odgovor koji zanima žalitelja odnosno dokumentaciju vezanu za zahtjeve za priključenje građevina na javnu vodoopskrbnu mrežu i sustav javne odvodnje i postavu vodomjera koje je podnijela u predmetnom zahtjevu imenovana fizička osoba.
Stoga je nejasno iz kojih razloga se prvostupanjsko tijelo prilikom odbijanja predmetnog zahtjeva pozvalo na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da ta odredba odnosi na slučaj kada tijelo javne vlasti ne posjeduje u zahtjevu tražene informacije i kada se odbacuje zahtjev za pristup informacijama.
S obzirom da je trgovačko društvo Vodovod i odvodnja d.o.o. u posjedu informacija koje su se tražile predmetnim zahtjevom u prvostupanjskom postupku je bilo u obvezi razmotriti je li moguće temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama odobriti pristup navedenoj dokumentaciji, uzimajući u obzir ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. istog Zakona, odnosno u slučaju da tražene informacije sadrže neko od zakonski propisanih ograničenja, postupiti sukladno odredbi članka 16. stavka 1. navedenog Zakona i provesti test razmjernosti i javnog interesa. Međutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelu u odnosu na tražene informacije sukladno zakonskoj obvezi provelo test razmjernosti i javnog interesa, obzirom da o tome u istom nema pisanog traga.
Naime, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku je uvidom u informacije koje su predmet ovog postupka koje su kao takve dostavljene žalbenom tijelu utvrđeno da se radi o dokumentaciji iz postupanja prvostupanjskog tijela po podnesenim zahtjevima fizičke osobe za priključenje građevina na javnu vodoopskrbnu mrežu i sustav javne odvodnje, koje sadrže različite osobne podatke fizičke osobe koja je te zahtjeve podnijela.
Uzimajući u obzir da se u zahtjevu zatražene informacije odnose na prihode tijela javne vlasti temeljem izvedbe vodovodnih priključaka na javnu vodoopskrbnu mrežu, u žalbenom je postupku razmotreno pozivanje prvostupanjskog tijela na ograničenje pristupa informacijama zbog osobnih podataka te je u odnosu na navedeno zakonsko ograničenje pristupa informacijama proveden test razmjernosti i javnog interesa
Naime, člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Nadalje, člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Uvidom u javno dostupne dokumente na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela utvrđeno je da je na poveznici http://www.vodovodsib.hr/2015/03/23/obrasci-2/ javno objavljen obrazac zahtjeva za priključenje na javnu vodoopskrbnu mrežu i sustav javne odvodnje iz kojeg je vidljivo koje podatke podnositelj treba navesti i koju dokumentaciju mora priložiti uz navedeni zahtjev. Također je utvrđeno da je na poveznici http://www.vodovodsib.hr/2015/02/10/prikljucenje-na-javnu-vodoopskrbnu-mrezu-i-sustav-javne-odvodnje/ detaljnije pojašnjena dokumentacija koja se mora priložiti, postupak prvostupanjskog tijela po zahtjevu odnosno gdje se predaje dokumentacija, kao i da prvostupanjsko tijelo određuje tehničke uvjete priključenja u skladu sa zakonskim odredbama te važećim odredbama Pravilnika o općim i tehničkim uvjetima priključenja, a koji je trgovačko društvo Vodovod i odvodnja d.o.o. objavilo na poveznici http://www.vodovodsib.hr/materijali/zakoni/Pravilnik_o_opcim_i_tehnickim_uvjetima_isporuke_vodnih_usluga.pdf.
S obzirom da je iz javno dostupnih informacija prvostupanjskog tijela razvidno koji se preduvjeti moraju ispuniti da bi se dobilo odobrenje za priključak na javnu vodoopskrbnu mrežu odnosno kakva se dokumentacija prilaže te da isporučitelj usluge odobrava izvedbu priključka po zahtjevu vlasnika odnosno korisnika nekretnine, koji je dužan snositi sve troškove, u žalbenom postupku nije identificiran javni interes za dostupnošću navedenih informacija, osim što su one predmet interesa žalitelja u konkretnom slučaju i to u pogledu zahtjeva točno određene fizičke osobe.
Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga je žalbenom postupku zaključeno da se zbog zaštite osobnih podataka ne može žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama, jer iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.
Naime, u postupku je utvrđeno da se u predmetnom slučaju radi o traženju dokumentacije o priključenju na javnu vodovodnu mrežu i sustav javne odvodnje nekretnina koje su u privatnom vlasništvu fizičke osobe, odnosno nekretnina koje ne predstavljaju javno dobro i čija izgradnja ili priključivanje na komunalnu infrastrukturu bi bila financirana iz javnih sredstava te da ne prevladava javni interes za odobravanjem pristupa informacijama na temelju kojih je odobren priključak za vodu plaćen privatnim novcem za dva objekta u privatnom vlasništvu, osobito imajući u vidu i općepoznatu činjenicu da građanima u slučaju sumnje u nepravilnosti pri izgradnji zgrada i njihovom priključivanju na javnu infrastrukturu na raspolaganju stoje nadležne inspekcijske službe. Stoga je procjenom svih činjenica i okolnosti u žalbenom postupku utvrđeno da razlozi koje žalitelj navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za usvajanje predmetne žalbe, s obzirom da isti ničim nije potkrijepio svoje navode o tome da prvostupanjsko tijelo odbijanjem zahtjeva namjerno prikriva informacije o nepravilnostima u svom poslovanju.
Osim navedenog iz spisa predmeta te javno objavljenih informacija ne proizlazi da su se vodile javne rasprave vezano za predmetne informacije, a one se ne odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti, zaštite okoliša ili raspolaganje javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava istih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Uzimajući u obzir sve navedeno nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, s obzirom da prije donošenja osporenog rješenja nije bio proveden test razmjernosti i javnog interesa, da se prvostupanjsko tijelo odbijajući zahtjev omaškom pozvalo i na pogrešnu zakonsku odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da nije u dovoljnoj mjeri obrazložilo svoju odluku, no da navedeni nedostaci nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno koji interes preteže.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan