KLASA: UP/II-008-04/13-01/357
URBROJ: 401-01/04-14-04
Zagreb, 17. veljače 2014.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 25. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ………, novinara, iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog državnog arhiva KLASA: UP/I-032/13-07/03, URBROJ: 565-01/3-13-2 od 19. rujna 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog državnog arhiva KLASA: UP/I-032/13-07/03, URBROJ: 565-01/3-13-2 od 19. rujna 2013. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (dalje u tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. i članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer zatražene informacije sadrže klasificirane podatke odnosno jer zatražene informacije sadrže osobne podatke.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da izjavljuje žalbu na rješenje Hrvatskog državnog arhiva kojim je odbijen njegov zahtjev za pristup informacijama od 28. kolovoza 2013. godine. Nadalje navodi da je u osporenom rješenju Hrvatski državni arhiv naveo da nije vlasnik informacije, te da nije ovlašten provesti test razmjernosti i javnog interesa po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. Ističe kako je Hrvatski državni arhiv postupio protivno odredbi članka 21. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je trebao zahtjev ustupiti vlasniku informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom od 28. kolovoza 2013. godine, zaprimljenim u Hrvatskom državnom arhivu dana 05. rujna 2013. godine, zatražio od Hrvatskog državnog arhiva kao tijela javne vlasti da mu se dostave sljedeće informacije: preslika ukupnog popisa zapisa i dokumenata nastalih djelovanjem dr. Franje Tuđmana kao predsjednika RH koji su pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu, preslike zapisa i dokumenata nastale u razdoblju od lipnja 1993. godine do prosinca 1993. godine koji se odnose na rat u BiH, te popis službenih i ostalih zahtjeva (ime i prezime tražitelja institucije i svrha zahtjeva) za uvidom ili korištenjem gradiva iz Ureda predsjednika Tuđmana. Nadalje je utvrđeno da je Hrvatski državni arhiv donio rješenje kojim se zahtjev odbija.
U žalbenom postupku Hrvatski državni arhiv uz dostavu spisa predmeta Agenciji za zaštitu osobnih podataka dostavio je i očitovanje na žalbu žalitelja u kojem se navodi da tvrdnja žalitelja da je Hrvatski državni arhiv postupio protivno članku 21. Zakona o pravu na pristup informacijama nije točna jer se zahtjev za pristup informacijama žalitelja djelomično odnosio i na pravo pristupa informacijama koje su u vlasništvu Hrvatskog državnog arhiva i to preslika popisa gradiva koji je izradio Hrvatski državni arhiv zajedno s predavateljem prilikom preuzimanja gradiva kao dio primopredajne dokumentacije. Ujedno navode da tu spadaju i popisi osoba koje su koristili predmetnu dokumentaciju, koje također vodi Hrvatski državni arhiv po službenoj dužnosti. Ističu da je u ostalom dijelu zahtjev toliko obuhvatan da bi bilo nužno opsežno istraživanje i donošenje odluka koje nisu u nadležnosti Hrvatskog državnog arhiva kako bi se utvrdio status pojedinih informacija i identificirali vlasnici traženih informacija koje su klasificirane, te s obzirom na ustavne nadležnosti Predsjednika Republike, razlučila dokumentacija na koju se Zakon o pravu na pristup informacijama ne primjenjuje sukladno odredbama članka 1. stavka 4. i 5. Također pojašnjavaju da su u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na klasificirane podatke koje nisu u vlasništvu Hrvatskog državnog arhiva imali u vidu da ne postoji jedna ili nekoliko određenih dokumentacijskih jedinica koje bi odgovarale predmetu zahtjeva već bi trebalo istražiti veliku količinu dokumentacije oko 200 registratora samo za drugu stavku zahtjeva i neodređenu količinu za prvu stavku budući da vlasnici podataka često nisu naznačeni na popisu već bi se trebali identificirati pregledom same dokumentacije. Smatraju da nisu dužni provoditi opsežna istraživanja koja se ne mogu obaviti ni u znatno duljim rokovima od onih koje zakon propisuje. Također navode da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske KLASA: 612-06/10-02/01, URBROJ: 50130109-10-5 od 28. lipnja 2010. godine osnovano Povjerenstvo za davanje mišljenja Vladi, temeljem kojih bi Vlada Republike Hrvatske odlučivala o odobravanju uvida u konkretne zapise i dokumente u ovom fondu. Napominju da je Vlada ranijom odlukom odredila da se popis gradiva ne daje na uvid dok se ne uklone naslovi koji sami po sebi predstavljaju tajne podatke sukladno zakonom propisanim kriterijima.
Sukladno članku 66. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama od 25.10.2013. godine Agencija za zaštitu osobnih podataka više nije nadležna za zaštitu prava na pristup informacijama već je nadležna Povjerenica za informiranje.
Povjerenici za informiranje u žalbenom postupku nisu dostavljene zatražene informacije bilo klasificirane bilo one koje su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Iz spisa predmeta proizlazi da Hrvatski državni arhiv posjeduje zatražene informacije kojima nije vlasnik, kao i informacije čiji je on vlasnik, a koje u nastale u okviru njegove nadležnosti.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.
Člankom 21. stavkom 2. istog Zakona propisano je da ako tijelo javne vlasti primi zahtjev za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona, a nije njezin vlasnik, dužno je bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva ustupiti zahtjev vlasniku informacije, o čemu će obavijestiti podnositelja.
Hrvatski državni arhiv nije postupio sukladno odredbi članka 21. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama i ustupio zahtjev vlasniku informacije odnosno vlasnicima informacija. Navođenje obuhvatne dokumentacije i kratkog zakonskog roka za rješavanje kao razloge neustupanja zahtjeva vlasniku informacije, nije opravdano. Naime, tijelo javne vlasti sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku može donositi djelomična rješenja i rješavati dio po dio zahtjeva, koji neće biti riješeni u roku zbog opsežnog traženja informacija.
Tijela javne vlasti trebaju surađivati s korisnicima prava na informaciju, te u slučaju nejasnoća mogu tražiti od korisnika da zahtjev pojasni odnosno upotpuni. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o obuhvatnoj dokumentaciji suradnja s korisnikom je vrlo bitna, te ista može odrediti u kojem pravcu predmetni zahtjev rješavati.
U očitovanju na žalbu Hrvatski državni arhiv navodi gore citiranu Odluku Vlade kojom je osnovano Povjerenstvo za davanje mišljenja Vladi temeljem kojih bi Vlada Republike Hrvatske odlučivala o odobravanju uvida u konkretne zapise i dokumente, međutim iz spisa predmeta nije vidljivo da se Hrvatski državni arhiv obratio Vladi Republike Hrvatske u vezi zatraženih informacija.
Iz spisa predmeta proizlazi da bi Hrvatski državni arhiv bio vlasnik popisa gradiva kojeg je izradio zajedno s predavateljem, međutim ni za navedene informacije nije proveden test javnog interesa.
Nadalje, Hrvatski državni arhiv je vlasnik popisa osoba koje su izvršili uvid ili koristili gradivo iz Ureda predsjednika Tuđmana jer isti, kako se navodi u očitovanju, Hrvatski državni arhiv izrađuje po službenoj dužnosti. Navedeni popis uskraćen je žalitelju jer sadrži osobne podatke, te podatke koji su vezani uz službeno postupanje nadležnih tijela. Pri tome se navodi da žalitelj nije ukazao na javni interes ili koristi od omogućavanja pristupa ovim podacima koje bi nadilazile vrijednosti koje se štite ograničenjem pristupa, niti su takvi javni interes ili korist utvrđeni testom razmjernosti. S obzirom da Povjerenici nisu dostavljene informacije koje su predmet postupka, pa tako ni informacije koje bi sadržavale osobne podatke, ista ne može procijeniti opravdanost takve uskrate.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Međutim, prema ocjeni Povjerenice za informiranje nisu poštovana pravila postupka, te činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.