KLASA: UP/II-008-07/22-01/331
URBROJ: 401-01/03-22-10
Zagreb, 21. studenoga 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva ČISTI OTOK d.o.o. od 10. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva ČISTI OTOK d.o.o. Ur.br. 58/22 od 10. veljače 2022. godine.
2. Obavještava se ......... da je tražena informacija Izvješće o radu davatelja javne usluge za 2018., 2019. i 2020. godinu javno dostupno na poveznici https://cistiotok.hr/cisti-otok-doo-izvjesce-o-radu-davatelja-javne-usluge/.
3. Odobrava se ......... pravo na pristup traženoj informaciji o ukupnom broju stanovnika zaduženih sa spremnicima i broju spremnika označen RFID kodom.
4. Nalaže se trgovačkom društvu ČISTI OTOK d.o.o. da postupi sukladno točki 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
5. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... u dijelu kojim traži presliku važeće dozvole za gospodarenjem otpadom.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem trgovačkog društva ČISTI OTOK d.o.o. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 9. veljače 2022. godine kojim je zatražena dostava Izvješća o radu za 2018., 2019. i 20202. godinu, ukupan broj stanovnika zaduženih sa spremnicima, koliko spremnika imaju označeno RFID kodom i kopiju važeće dozvole za gospodarenjem otpadom, temeljem odredbe temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što korisnik prava na pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da je obrazloženje osporenog rješenja nejasno i u cijelosti nezakonito. Navodi da tijelo javne vlasti odbilo njegov zahtjev za pristup informacijama uz obrazloženje da je sadržajno identičan zahtjevu ......... od 24. siječnja 2022. godine te da žalitelj i ......... vode spor s tijelom javne vlasti te da je ispunjen uvjet propisan člankom 23. stavka 5. točkom 5. Zakon o pravu na pristup informacijama. Navodi kako ne vodi spor s tijelom javne vlasti, nego da tijelo javne vlasti kao tužitelj vodi s njim spor, međutim da isto nije od važnosti za postupanje po njegovom zahtjevu. Napominje da osporava rješenje u cijelosti jer nije utemeljeno na činjenicama i pozitivnim propisima. Ističe kako je osporenim rješenjem dana uputa da uplatu upravne pristojbe koja je ukinuta. Predlaže da se žalba usvoji i navedeno rješenje poništi.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 9. veljače 2022. godine zatražio od trgovačkog društva ČISTI OTOK d.o.o., kao tijela javne vlasti, dostavu sljedećih informacija: „1. Molim da mi za 2018., 2019. i 2020.g. dostavite Izvješće o radu, a koje ste dužni sukladno ZOGO-u načiniti i dostaviti do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. 2. u odnosu na broj spremnika molim da dostavite ukupan broj stanovnika zaduženih sa spremnicima 3. molim da mi dostavite podatak koliko spremnika imate označeno RFID kodom 3. molim da mi dostavite kopiju važeće Dozvole za gospodarenjem otpadom.“
Također je utvrđeno da je tijelo javne vlasti povodom navedenog zahtjeva donijelo osporeno rješenje Ur.br. 58/22 od 10. veljače 2022. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tijelo javne vlasti utvrdilo da je zahtjev žalitelja sadržajno i po fontu slova kojim je pisan identičan zahtjevu ......... od 24. siječnja 2022. godine te s obzirom da žalitelj i ......... vode spor s tijelom javne vlasti pred Općinskim sudom u Zadru, zaključuje se da je ispunjen uvjet propisan odredbom članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. U uputi o pravnom lijeku navodi se da se uz žalbu plaća upravna pristojba od 50,00 kn državnih biljega.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz osporenog rješenja tijela javne vlasti proizlazi da je razlog odbijanja zahtjeva žalitelja zloupotreba prava na pristup informacijama, a u istom je navedeno kako je do zlouporabe došlo jer je predmetni zahtjev sadržajno isti zahtjevu koje je podnijela druga osoba i da žalitelj i navedena osoba vode spor s tijelom javne vlasti pred nadležnim sudom.
Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
Naime, prilikom ocjene je li u određenom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, prvo u obzir treba uzeti načelo međusobne suradnje i pomoći propisano u članku 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zlouporabe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženja informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest podnositeljevih zahtjeva jer je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja.
Kada se procjenjuje korisnikova namjera da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebalo bi razmotriti njegov interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.
Stoga je u žalbenom postupku Ured povjerenika za informiranje aktom KLASA: UP/II-008-07/22-01/331, URBROJ: 401-01/03-22-4 od 9. rujna 2022. godine zatražio od tijela javne vlasti dostavu preslika Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. i 2022. godinu te presliku svih zahtjeva žalitelja zaprimljenih u 2021. godini i u 2022. godini.
U drugostupanjskom je postupku tijelo javne vlasti dana 30. rujna 2022. godine dostavilo presliku urudžbene knjige tijela javne vlasti za 2021. godinu i za 2022. godinu (do 29. rujna 2022. godine).
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je kako je navedenom tijelu javne vlasti u 2021. godini ukupno evidentiran jedan zahtjev za pristup informacijama (oznaka 300/21) i da nije bilo zahtjeva žalitelja, a uvidom u podatke za 2022. godinu vidljivo je da je do dana podnošenja zahtjeva koji je predmet ovog postupka (oznaka 52/22), odnosno do 9. veljače 2022. godine, tijelo javne vlasti zaprimilo dva zahtjeva za pristup informacijama (oznaka 17/22 i 39/22), od toga je jedan zahtjev od osobe koja se navodi u obrazloženju osporenog rješenja.
Nadalje, s obzirom na to da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da se radi o zahtjevu za pristup informacijama koji je sadržajno i po fontu slova identičan zahtjevu za pristup informacijama ......... od 24. siječnja 2022. godine, te izvršenim uvidom u zahtjev za pristup informacijama ......... i predmetni zahtjev žalitelja proizlazi da su sadržajno slični. Nadalje, uvidom u rješenje tijela javne vlasti od 10. veljače 2022. godine kojim je odlučeno o zahtjevu ......... od 24. siječnja 2022. godine proizlazi da je tijelo javne vlasti omogućilo žaliteljici pristup traženoj informaciji o broju stanovnika zaduženih spremnicima, kao i broju spremnika označen s RFID kodom, da je obavijestilo žaliteljicu da je Izvješće za godinu 2018., 2019. i 2020. javno dostupno u Službenom glasniku Općine Vir na web stranici www.vir.hr, a da se u pogledu Dozvole za gospodarenjem otpadom obavještava da joj je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.
U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid u Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2021. godinu koje je tijelo javne vlasti dostavilo Povjereniku za informiranje sukladno obvezi iz članka 60. Zakona o pravu na pristup informacijama, proizlazi kako je navedenom tijelu javne vlasti u 2021. godini ukupno evidentirano 15 zahtjeva za pristup informacijama te da su svi riješeni u roku.
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju, kao i uvidom u urudžbenu knjigu za 2021. godinu i u urudžbenu knjigu za 2022. godinu, proizlazi da je žalitelj upućivao tijelu javne vlasti prigovore na račune te da je tijelo javne vlasti unutar svoje nadležnosti postupalo po navedenim prigovorima i dostavljalo žalitelju odgovore, međutim navedeni podnesci se ne mogu smatrati zahtjevima za pristup informacijama i tijelo javne vlasti ne može brojnost tih prigovora dovoditi u vezu s predmetnim zahtjevom za pristup informacijama žalitelja kao dokaz da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama.
Napominje se da iz zahtjeva žalitelja nije vidljivo da se isti obraća tijelu javne vlasti na uvredljiv, omalovažavajući ili optužujući način, a niti je iz sadržaja zahtjeva vidljivo da žalitelj koristi Zakon o pravu na pristup informacijama kao alat za zlouporabu prava na pristup informacijama koje posjeduje tijelo javne vlasti.
Razmatranjem dokumentacije u spisu predmeta te procjenom svih činjenica i okolnosti, te ukupnog broja zahtjeva zaprimljenih u navedenom tijelu javne vlasti od strane žalitelja te informacije koje je žalitelj u istome zatražio, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je zaključeno da osporeno rješenje treba poništiti.
Slijedom svega navedenog, a osobito zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je poništiti prvostupanjsko rješenje.
U drugostupanjskom se postupku tijelo javne vlasti uz dostavu spisa predmeta u dopisu od 28. ožujka 2022. godine očitovalo o traženim informacijama te je vezano za tražene informacije pod točkom 1. zahtjeva tijelo javne vlasti dostavilo tražene informacije. U pogledu traženih informacija pod točkom 2. i 3. zahtjeva tijelo javne vlasti je dostavilo odgovor o broju spremnika i broju spremnika označenih RFID kodom, dok je u pogledu tražene informacije koju je žalitelj u zahtjevu numerira ponovno s točkom 3. vezano za presliku važeće dozvole za gospodarenjem otpadom obavijestilo da tijelo javne vlasti nije obveznik traženja navedene dozvole te je citiralo odredbe Zakona o gospodarenju otpadom.
U pogledu traženih informacija pod točkom 1. zahtjeva kojim žalitelj traži Izvješće o radu za 2018., 2019. i 2020. godinu, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno sljedeće.
Tijelo javne vlasti je uz spis predmeta dostavilo tražene informacije Izvješće o radu davatelja javne usluge za 2018., 2019. i 2020. godinu. Uvidom u navedena izvješća proizlazi da se ista donose prema članku 22. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, broj 50/17). Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti u rješenju od 10. veljače 2022. godine rješavajući po zahtjevu za pristup informacijama ......... od 24. siječnja 2022. godine, obavijestilo istu da su Izvješća za godinu 2018., 2019. i 2020. godinu, a koja su i predmet žaliteljevog zahtjeva, javno objavljena u Službenom glasniku Općine Vir na web stranici www.vit.hr.
U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na internetsku stranicu trgovačkog društva Čisti otok d.o.o. https://cistiotok.hr/cisti-otok-doo-izvjesce-o-radu-davatelja-javne-usluge/ te je utvrđeno da su tražene informacije Izvješća o radu za 2018., 2019. i 2020. godinu, a koje je tijelo javne vlasti dostavilo za potrebe drugostupanjskog postupka Povjereniku za informiranje, javno objavljeni.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da je informacija javno objavljena.
Vezano za točku 2. i 3. zahtjeva žalitelja kojim traži ukupan broj stanovnika zaduženih sa spremnicima i podatak o broju spremnika označenih RFID kodom, u drugostupanjskom je postupku tijelo javne vlasti dostavilo odgovor koji sadrži traženu informaciju. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti u rješenju od 10. veljače 2022. godine rješavajući po zahtjevu za pristup informacijama ......... od 24. siječnja 2022. godine, omogućilo pristup informaciji o broju stanovnika zaduženih sa spremnicima kao i o broju spremnika označenih s RFID kodom.
Uvidom u javno objavljene podatke u sudskom registru za trgovačko društvo ČISTI OTOK d.o.o. proizlazi da je predmet poslovanja trgovačkog društva, između ostalog, skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada (kućnog smeća i krupnog otpada). Nadalje, trgovačko društvo ČISTI OTOK d.o.o. u vlasništvu je Općine Vir.
U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na službenu stranicu Općine Vir u Službeni glasnik Općine Vir na poveznicu https://www.vir.hr/index.php/sluzbena-dokumentacija/sluzbeni-oglasnik. U članku 6. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Vir (Službeni glasnik Općine Vir, broj 5/20), koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, propisano je da je davatelj javne usluge, usluge povezane s javnom uslugom i usluge koja se pruža na zahtjev korisnika usluge iz članka 1. te Odluke trgovačko društvo Čisti otok d.o.o. (dalje u tekstu: Davatelj usluge). U članku 6. iste Odluke propisano je da Davatelj usluge osigurava spremnike za prikupljanje komunalnog otpada i predaje ih Korisniku usluge na korištenje.
Sukladno navedenom, tijelo javne vlasti kao davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada putem spremnika koje je dužno osigurati korisniku usluge, posjeduje tražene informacije iz točke 2. i 3. zahtjeva za pristup informacijama. U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako u pogledu traženih informacije iz točke 2. izreke ovoga rješenja nije moguće primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te da žalitelju treba u cijelosti omogućiti pristup traženim informacijama.
Napominje se da se u javno objavljenim Izvješćima o radu davatelja javne usluge tijela javne vlasti navode podaci o broju stanovnika koji su obuhvaćeni javnom uslugom te podatak o broj korisnika usluge.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točki 1., 3. i 4. izreke rješenja.
Vezano za zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu kojim traži presliku važeće dozvole za gospodarenjem otpadom, iz dostavljenog očitovanja tijela javne vlasti proizlazi da tijelo javne vlasti nije obveznik traženja dozvole za gospodarenjem otpadom te se pozvalo na odredbu članka 29. stavka 3. Zakona o gospodarenjem otpadom te odredbu članka 46. stavka 1. istog Zakona koje se odnose na upis u Očevidnik sakupljača i oporabitelja.
U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na stranicu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na poveznicu https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-procjenu-utjecaja-na-okolis-i-odrzivo-gospodarenje-otpadom-1271/gospodarenje-otpadom/dozvole-i-odobrenja/7592 u Registar dozvola i potvrda za gospodarenje otpadom te unosom naziva tijela javne vlasti u tražilicu nema podataka za prikaz.
Za potrebe drugostupanjskog postupka tijelo javne vlasti je dostavilo dana 24. listopada 2022. godine kao dokaz da nije obveznik traženja dozvole za gospodarenjem otpadom zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata KLASA: 351-01/22-10/652, URBROJ: 443-02-03-22-22-3 VZ od 14. lipnja 2022. godine u kojemu se navodi da tijelo javne vlasti obavlja javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada osobi koja posjeduje dozvolu iz članka 30. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine, broj 84/2021). Nadalje, navodi se da tijelo javne vlasti ne obavlja skladištenje otpada, već samo prijevoz komunalnog otpada od pojedinog korisnika do pravne osobe Čistoća d.o.o., koja isti odlaže na odlagalište komunalnog otpada „Diklo“ u gradu Zadru. Nadalje, navodi se da budući obavlja prijevoz komunalnog otpada od pojedinog korisnika do ovlaštene osobe za zbrinjavanje otpada tijelo javne vlasti je upisano u Evidenciju prijevoznika otpada iz članka 47. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom, koji vodi nadležno upravno tijelo u Zadarskoj županiji putem aplikacije za rad registra djelatnosti gospodarenjem otpadom „OGO“-Evidencija prijevoznika otpadom, pod PRV-633 te da upis vrijedi do 10. prosinca 2022. godine. S tim u vezi, navodi se da s obzirom da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada ne spada u obavljanje djelatnosti gospodarenjem otpadom tj. sakupljanja otpada definirano odredbama članka 4. točke 74. Zakona o gospodarenju otpadom, te s obzirom da tijelo javne vlasti ne obavlja djelatnost oporabe niti zbrinjavanja otpada (odlaganja otpada) iz članka 29. Zakona o gospodarenju otpadom, da tijelo jave vlasti nije u obvezi ishoditi dozvolu za gospodarenjem otpadom.
U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na Internet stranicu Zadarske županije na poveznicu https://www.zadarska-zupanija.hr/o%C4%8Devidnici-i-evidencije te je utvrđeno da se tijelo javne vlasti nalazi na popisu Evidencije prijevoznika otpadom i Evidencije reciklažnih dvorišta.
U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama kao ni u žalbi nije svoju tvrdnju o postojanju traženih informacija iz točke 3. zahtjeva kojim traži presliku važeće dozvole za gospodarenjem otpadom potkrijepio nikakvim dokazom.
Posebno se naglašava da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji.
Prema odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti će rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Stoga je odlučeno kao u točki 5. izreke rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan