KLASA: UP/II-008-07/22-01/250

URBROJ: 401-01/03-22-4

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Turističke zajednice Općine Seget od 15. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Turističke zajednice Općine Seget od 15. veljače 2022. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici konto kartice prihod od boravišne pristojbe Turističke zajednice Općine Seget za 2012. godinu.

3. Nalaže se Turističkoj zajednici Općine Seget da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. veljače 2022. godine, kojim je tražio podatak o prihodu od boravišne pristojbe u 2012. godini, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj podnošenjem velikog broja zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da je osporenim rješenjem grubo povrijeđen članak 18. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te članak 38. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da ne traži informaciju koja bi opteretila rad i redovito funkcioniranje prvostupanjskog tijela, odnosno da je kompleksnije i vremenski iscrpnije da prvostupanjsko tijelo sastavlja rješenje od dostavljanja informacije žalitelju. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 1. veljače 2022. godine od Turističke zajednice Općine Seget, kao tijela javne vlasti, tražio informaciju prihod od boravišnih pristojbi u 2012. godini (potkrijepljeno dokumentacijom).

Također je utvrđeno da je osporenim rješenjem od 15. veljače 2022. godine odbijen zahtjev za pristup informacijama žalitelja temeljem odredbe članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja se navodi da žalitelj neprestanim slanjem velikog broja zahtjeva koji su usko povezani očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Napominje se da žalitelj svojim zahtjevima pokušava oponašati revizorsko tijelo, a ne dobiti pristup informacijama koje bi bile od važnosti javnosti. Navodi se da je jedini cilj korisnika zatrpavanje tijela javne vlasti brojnim zahtjevima s očitom namjerom zlouporabe prava na pristup informacijama kojeg isti koristi kao alat i sredstvo za postizanje neprimjerenih ciljeva.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima tog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Kod utvrđivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Tijelo javne vlasti dostavilo je preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija (dalje u tekstu: Upisnik) za 2020., 2021. i 2022. godinu, a uvidom u koje je utvrđeno da žalitelj u 2020. godini nije podnosio zahtjeve za pristup informacijama prvostupanjskom tijelu.

Nadalje, uvidom u Upisnik za 2021. godinu utvrđeno je da je u isti upisan ukupno 41 zahtjev za pristup informacijama, dok se u službenoj bilješci o zaključenju Upisnika navode 42 zahtjeva, a iz upisanih podataka proizlazi da je žalitelj podnio ukupno 37 zahtjeva za pristup informacijama. Također, uvidom u Upisnik za 2022. godinu utvrđeno je da je do dana podnošenja zahtjeva koji je predmet ovog postupka, odnosno do 1. veljače 2022. godine, tijelo javne vlasti zaprimilo sedam zahtjeva, od čega šest žaliteljevih.

Zahtjevi koji su podneseni nakon zahtjeva koji je predmet ovog postupka (1. veljače 2022. godine) u ovom postupku nisu uzimani u obzir, jer se ne radi o okolnostima koje su postojale u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja.

S obzirom na gore navedena utvrđenja u žalbenom je postupku zaključeno da je u konkretnom slučaju, iako se radi o većem broju zahtjeva žalitelja koji bude sumnju u njegovo dobronamjerno postupanje, odlučna činjenica ta da žalitelj traži ili informacije o raspolaganju javnim sredstvima ili informacije koje bi se trebale proaktivno objavljivati u smislu članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno na koje nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sličan stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi U-zpz-30/21 od 18. siječnja 2022. godine kad je razmatrajući pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama dao prednost traženju informacija o raspolaganju javnim sredstvima u odnosu na veliki broj zahtjeva podnositelja u navedenom slučaju.

Naime, nesporno je da postoji obveza proaktivne objave godišnjih planova, programa, strategija, uputa, izvješća o radu, financijskih izvješća i drugih odgovarajućih dokumenata koji se odnose na područje rada tijela javne vlasti u smislu članka 10. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, nesporno je da program rada prvostupanjskog tijela, kao i godišnja financijska izvješća, predstavljaju takve dokumente, pri čemu se ukazuje i na smjernice Povjerenika za informiranje o primjeni članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama https://pristupinfo.hr/pravni-okvir/upute-smjernice-obrasci/ iz kojih u bitnom proizlazi da je preporuka da se takvi dokumenti objavljuju i za ranije razdoblja (minimalno tri godine).

Nadalje, u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, UsII-170/19 od 20. ožujka 2019. godine, UsII-191/19 od 12. rujna 2019. godine te UsII-298/20 od 23. rujna 2020. godine zauzeto je stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

Osim toga, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-286/17 od 20. rujna 2018. godine zauzeto je stajalište da se pitanje zlouporabe prava ne može razmatrati niti u slučaju informacija za koje postoji obveza proaktivne objave.

Sve navedene presude javno su dostupne na internetskim stranicama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa.

Slijedom svega navedenog, unatoč većem broju zahtjeva žalitelja, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku zaključio da ograničenje prava žalitelja na pristup informacijama nije nužno u demokratskom društvu, odnosno da prvostupanjsko tijelo nije uspostavilo pravičnu ravnotežu između prava žalitelja na pristup informacijama i potrebe zaštite prava na ograničenje. Naime, uvidom u spis je utvrđeno da prvostupanjsko tijelo nije niti razmatralo mogućnost da u slučaju kada se radi o traženju većeg broja informacija od žalitelja zatraži troškove dostave informacije u smislu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama (u odnosu na informacije za koje ne postoji obveza proaktivne objave informacije), a posebno uzimajući u obzir da je žalitelj primjerice u konkretnom zahtjevu naznačio više načina pristupa informaciji, između ostalih i uvid u dokumente i izradu preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje prvostupanjsko tijelo nije pravilno niti u potpunosti utvrdilo činjenično stanje, a također u obrazloženju rješenja nije dalo nikakve argumente koji bi potkrijepili odbijanje zahtjeva u konkretnom slučaju pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, institut zlouporabe prava na pristup informacijama treba koristiti krajnje restriktivno, pri čemu treba imati u vidu da žalitelj u konkretnom zahtjevu nesporno traži informacije od javnog interesa, odnosno da se radi o dokumentaciji prihodu od boravišne pristojbe tijela javne vlasti za 2012. godinu koja se sastoji od sedam stranica i na koje nije moguće primijeniti ograničenja pristupa informacijama.

S obzirom da se radi se o informacijama koje po važećoj upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje trebaju biti dostupne javnosti, nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da se ne mogu prihvatiti paušalni navodi prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja o tome da žalitelj podnošenjem zahtjeva želi postići neprimjereni cilj, pri čemu se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da žalitelj postupa protivno odredbi članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 i 110/21) i članku 25. stavku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan