KLASA: UP/II-008-07/22-01/1129
URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 24. listopada 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja o prigovoru Općinskog radnog suda u Zagrebu Broj 26 Su-9/2022-11 od 25. kolovoza 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja o prigovoru Općinskog radnog suda u Zagrebu Broj 26 Su-9/2022-11 od 25. kolovoza 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu Broj 26 Su-9/2022-11 od 25. kolovoza 2022. godine odbijen je kao neosnovan prigovor ......... (dalje u tekstu: žalitelj) podnesen protiv obavijesti istoga tijela javne vlasti od 22. kolovoza 2022. godine, a koju je zaprimio povodom zahtjeva za pristup informacijama ustupljenog navedenom tijelu javne vlasti od Ministarstva pravosuđa i uprave kojem je isti podnesen 26. srpnja 2022. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. te članka 18. stavka 5. istog Zakona.
Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi da je istim odbijeno njegovo pravo na pristup informaciji uz tumačenje kako je zakonski propisano kako informacija mora biti isključivo kategorizirana u obliku koji ne bi zahtijevao od zaposlenika pregledavanje dokumenata i slične radnje, što drži pogrešnim tumačenjem, jer je zakonom jedino propisano da informacija mora postojati i biti dokumentirana. Nadalje, navodi kako ovo tumačenje podrazumijeva da ima pravo na istovjetnu informaciju koju je već dobio od niza Općinskih sudova u Republici Hrvatskoj, dok istu nema pravo dobiti od većih Općinskih sudova, poput Općinskog radnog suda u Zagrebu i Općinskog radnog suda u Rijeci, što drži spornim. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 26. srpnja 2022. godine od Ministarstva pravosuđa i uprave, pozivom na Zakon o pravu na pristup informacijama, zatražio podatke o tome koliko radnika je u Republici Hrvatskoj tužilo poslodavca zbog protuzakonitog otkaza iz razloga što isti nisu pokazali EU digitalnu COVID potvrdu, negativan nalaz testa ili potvrdu o preboljenju te od ukupnog broja navedenih otkaza, koliko radnika je dobilo redovan, a kolikom izvanredan otkaz radnog odnosa. U zahtjevu je žalitelj zamolio navedeno tijelo javne vlasti da ga, ukoliko traženu informaciju ne posjeduje, uputi kojoj instituciji odnosno institucijama (pretpostavlja da se radi o općinskim sudovima) se može obratiti.
Nadalje je utvrđeno da je navedeni zahtjev ustupljen Općinskom radnom sudu u Zagrebu putem elektroničke komunikacije dana 3. kolovoza 2022. godine te da je prvostupanjsko tijelo povodom istog žalitelju dana 22. kolovoza 2022. godine također putem elektroničke pošte dostavilo obavijest u kojoj ga je u bitnome izvijestilo o tome da ne raspolažu podacima koji se u zahtjevu traže. U navedenoj obavijesti je pojašnjeno da se u postupcima koji se vode zbog utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ne neznačuje koji je razlog konkretnog otkaza ugovora o radum niti se to može utvrditi bez uvida u svaki pojedini spis odnsono da se ne vode statistički podaci koji bi se zasnivali na razlozima pojedinih odluka o otkazu.
Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj nakon primitka navedene obavijesti, putem elektroničke pošte, dana 22. kolovoza 2022. godine protiv iste uložio prigovor, u kojem je naveo da tražene informacije tijelo javne vlasti posjeduje te da navod o izvršavanju u spise predmeta kako bi se došlo do tražene infomracije ne podrazumijeva niti jednu od pretpostavki navedenih u članku 18. stavku 5. Zakona o pravu an pristup informaicjama, a koje bi bile temelj za odbijanje njegovog zahtjeva.
Također je utvrđeno da je o navedenom prigovoru žalitelja doneseno osporeno rješenje u ovom postupku Broj 26 Su-9/2022-11 od 25. kolovoza 2022. godine, kojim je isti odbijen kao neosnovan, pozivom na odredbe članka 23. stavka 6. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. te članka 18. stavka 5. istog Zakona. U obrazloženju osporenog rješenja navedena je kronologija postupanja tijela javne vlasti po zahtjevu žalitelja te su vezano za odbijanje predmetnog prigovora citirane navedene zakonske odredbe. U obrazloženju je također pojašnjeno da tijelo javne vlasti nije dužno kreirati novu informaciju, već da ona treba postojati u određenom materijaliziranom obliku odnosno da tijelo javne vlasti mora biti u mpgućnosti na jednostavan način doći do zatražene informacije. Nadalje je navedeno kako ostvarivanje prava na pristup informacijama znači dostavu preslike zatražene informacije odnosno omogućavanje već gotove i u trenutku zaprimanja zahtjeva postojeće informacije te da tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja i izrađivati novu informaciju. Zaključno je navedeno da je, imajući u vidu činjenicu da tijelo javne vlasti nema informaciju koja se traži u obliku propisanom u članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i da nije u obvezi voditi evidenciju predmeta prema razlogu/razlozima za otkaz svakog pojedinog ugovora o radu, kao i da bi za dostavljanje tih podataka bilo nužno izraditi opsežnu i posebnu analizu uvidom u svaki pojedini spis predmeta i na taj način stvoriti traženu informaciju, zaključeno kako zahtjev podnositelja te prigovor protiv dostavljene mu obavijesti nije osnovan, a zbog čega je odlučeno kao u izreci navedenog rješenja.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovog Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostavrivanja njegovog traženja. U stavku 2. navedenog članka je propisano da je o postojanju razloga koji su uzvrđeni stavkom 1. točkama 2., 3., 4., 5. i 6. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem. Stavak 3. navedenog članka propisuje da na obavijest iz stavka 2. ovog članka podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti prigovor. Na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.
Člankom 111. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad u rješenju nije dana nikakva uputa o pranvom lijeku ili je ta uputa nepotpuna, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od 30 dana zatražiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu. U takvom slučaju rok za žalbu teče od dana dostave dopunjenog rješenja.
Uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo po predmetnom zahtjevu žalitelju dostavilo obavijest koja se ne može smatrati rješavanjem zahtjeva, s obzirom da ne sadržava uputu o pravnom lijeku, a u istoj se tijelo javne vlasti nije pozvalo na zakonsku odredbu na kojoj se ista temelji, iako istu navodi u osporenom rješenju. Uvidom u sadržaj predmetnog zahtjeva je također utvrđeno da se istim ne traži uvid u spise predmeta nego podaci u pogledu kojih je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi utvrditi jesu li oni kod istog sadržani u nekom od člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisanih oblika informacije ili ne te nakon toga donijeti odluku.
Međutim, s obzirom da je žalitelj sukladno sadržaju obavijesti koju je zaprimio izjavio predmenti prigovor, u tom smislu je u drugostupanjskom postupku zaključeno kako zbog navedenog nedostaka obavijesti prvostupanjskog tijela žalitelj nije pretrpio nikakve štetne posljedice.
Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući način primjenjuju i na prigovor. U stavku 3. navedenog članka propisano je da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Stavak 4. istoga članka propisuje da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenutu upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
Stoga je u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje izvršio uvid u dokumentaciju spisa predmeta i razmotrio navode žalitelja iz predmetnog prigovora te žalbe kao i navode tijela javne vlasti iz obavijesti i osporenog rješenja, kao i u sve relevantne zakonske odredbe koje se odnose na podatke koje je u zahtjevu tražio žalitelj.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 6. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u sadržaj zahtjeva za pristup informacijama žalitelja te je provjerom propisa koji se odnose na rad Općinskog radnog suda u Zagrebu utvrđeno da ne postoji zakonom ili nekim podzakonskim aktom propisana obveza vođenja podatka kakve je u zahtjevu tražio žalitelj.
Naime, sukladno članku 1. Pravilnika o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“, broj 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 112/17., 119/18., 39/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21. i 23/22., dalje u tekstu: Pravilnik) sustav eSpis je jedinstveni informacijski sustav za upravljanje i rad na sudskim predmetima koji se sastoji od standardne aplikacije, računalne i telekomunikacijske opreme i infrastrukture, sistemske programske opreme i alata te svih podataka koji se tim sustavom unose, pohranjuju i prenose iz svih vrsta upisnika na općinskim, županijskim te trgovačkim sudovima, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske i Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Posebno se napominje da niti članak 80. Pravilnika o radu u sustavu eSpis (citiran prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“ broj 119/18., koji je kasnije brisan) nije propisivao sadržaj statističkih izvješća koja bi sadržavala informacije koje žalitelj traži.
Suprotno stavu žalitelja, Povjerenik za informiranje u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama nema ovlast nalaganja tijelima javne vlasti da vodi točno određene informacije na točno određeni način, pa niti ne može naložiti prvostupanjskom tijelu da radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja pretražuje spise predmeta da bi došlo do podataka koji zanimaju žalitelja. Kad bi se prihvatio stav žalitelja, to bi značilo da bi korisnici od tijela javne vlasti mogli tražiti kreiranje informacija po određenom kriteriju, a na koji način bi se izgubila svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom da se prvostupanjsko tijelo očitovalo da podatke o predmetima niti ne vodi na način koji bi omogućavao da se na jednostavan način dođe do podataka koje traži žalitelj, u žalbenom je postupku zaključeno da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, u postupku je zaključeno kako se podaci koje je žalitelj tražio prvo moraju potražiti u svakom pojedinom spisu predmeta, kako bi se došlo do razloga za otkaz ugovora o rad, nakon toga pronaći u kojem broju su se ti otkazi odnosili na razloge koje je u zahtjevu naveo žalitelj i naposljetku iste grupirati u odnosu na to radi li se o redovnom ili izvanrednom otkazu te utvrditi njihov broj odnosno da se do traženih podataka ne može na jednostavan način izlistavanjem te ispisom iz aplikacije eSpis.
Dakle, u konkretnom slučaju se radi o tome da je prvo potrebno izvršiti uvid u spise predmeta, napraviti analizu podataka te nakon toga izraditi izvješće prema parametrima koje je u zahtjevu naveo žalitelj, što ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, jer ono po zahtjevima korisnika nije u obvezi vršiti dodatne aktivnosti koje bi prelazile uobičajene poslove ovlaštenog službenika i stvarati novu informaciju, a kako je navedeno i u obrazloženju osporenog rješenja.
Posebno se napominje da je u konkretnom slučaju valjalo uzeti u obzir i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: UsII-141/17 od 6. rujna 2017. godine, prema kojem tijela javne vlasti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu dužna poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu podnositelja.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni prigovor žalitelja, pozivom na odredbu članka 23. stavka 6. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, iako je to trebalo učiniti već po zaprimanju zahtjeva, a ne tek po izjavljivanju predmentog prigovora.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari. Naime, u žalbenom postupku je utvrđeno kako navedeno tijelo javne vlasti nije u posjedu izrađenih informacija kakve traži žalitelj s obzirom da nije u obvezi voditi spise predmeta na način da bi se iz evidencije o njima mogli na jednostavan način izlistati takvi podaci odnosno podaci o razlozima otkaza u postupcima koji se vode radi utvrđivanja njihove osnovanosti.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan