KLASA: UP/II-008-07/22-01/475

URBROJ: 401-01/11-22-4

Zagreb, 24. listopada 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Poslovni broj: Su i-7/2022 od 8. travnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku Poslovni broj: Su i-7/2022 od 8. travnja 2022. godine.

2. Omogućava se ......... pravo na pristup preslici Naredbe Županijskog suda u Dubrovniku, Ureda predsjednika Broj: Su-72/2021 od 18. listopada 2021. godine.

3. Djelomično se omogućava ......... pravo na pristup preslici Akcijskog plana za poboljšanje učinkovitosti rada sudova u 2022. Županijskog suda u Dubrovniku, na način da se u tablici na stranici 22. prekriju imena i prezimena fizičkih osoba u rubrici Okrivljenik/osuđenik te se u tom dijelu zahtjev odbija.

4. Nalaže se Županijskom sudu u Dubrovniku da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku odbijen je zahtjev za dopunu informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 14. ožujka 2022. godine, kojim je zatražio dostavu odluke predsjednice suda o presignaciji predmeta iz Referade 1 u Referadu 8 i listu prioriteta rješavanja spisa koju određuje Ministarstvo pravosuđa i uprave, temeljem odredbe članka 23. stavak 5. točku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu informacije s obzirom da je predmet Gž-316/2020 riješen i dostavljen prvostupanjskom sudu.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravodobno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da doneseno rješenje nije utemeljeno na Zakonu o pravu na pristup informacijama, da se u izreci rješenja ne navodi je li dopuna zahtjeva od 14. ožujka 2022. godine osnovana ili neosnovana te da se u obrazloženju rješenja uopće ne navodi sadržaj istog. Nadalje, navodi da je nebitno za rješavanje zahtjeva je li predmet Gž-316/2020 riješen i dostavljen prvostupanjskom sudu ili ne. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta razvidno je da se žalitelj dana 7. ožujka 2022. godine obratio tijelu javne vlasti podneskom koji, iako ga je žalitelj tako naslovio, ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama, već istim žalitelj od Županijskog suda u Dubrovniku traži odgovore na više pitanja vezanih uz određeni spis predmeta: „Gdje se od 1. travnja 2020. kada je stiglo popratno izvješće Općinskog suda u Bjelovaru do datuma posljednje dodjele izvjestiteljici 18. listopada 2021. nalazio spis P-1062/2017? Kada (dd/mm/gggg) je spis P-1062/2017 dobio poslovni broj Gž-316/2020?“

Nadalje, utvrđeno je da je Županijski sud u Dubrovniku žalitelju istoga dana putem elektroničke pošte odgovorio na postavljena pitanja, navodeći: „da je 1. travnja 2020. godine zaprimljen spis predmeta Općinskog suda u Bjelovaru broj P.1062-2017 radi rješavanja o žalbi; da je 1. travnja 2020. godine spis automatskom dodjelom dodijeljen građanskoj referadi broj 1 te dobio poslovnu oznaku G-316-2020; da prema godišnjem planu rješavanja spisa predmeta nije na listi prioriteta koju određuje ministarstvo (pobijanje dužnikovih pravnih radnji, spis osnovan 2017.); da je 18. listopada 2021. godine zbog promjene godišnjeg rasporeda poslova odlukom predsjednice suda spis presigniran iz građanske referade broj 1 građanskoj referadi broj 8.; da je spis predmeta riješen 29. studenoga 2021. godine.“

Također, utvrđeno je da je žalitelj, nakon što je zaprimio tražene odgovore, dana 14. ožujka 2022. godine putem elektroničke pošte podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je, na temelju saznanja iz odgovora Županijskog suda u Dubrovniku od 7. ožujka 2022. godine, zatražio dostavu odluke predsjednice suda o presignaciji predmeta iz Referade 1 u Referadu 8 i listu prioriteta rješavanja spisa koju određuje Ministarstvo pravosuđa i uprave. Po zaprimanju zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti žalitelju je putem elektroničke pošte odgovorilo da tražene informacije ne predstavljaju informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, a koji odgovor se ne može smatrati odlučivanjem o zahtjevu u smislu odredbe članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama te tijelo javne vlasti naknadno o predmetnom zahtjevu odlučilo rješenjem Poslovni broj: Su i-7/2022 od 8. travnja 2022. godine.

U obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti citira žaliteljev podnesak od 7. ožujka 2022. godine i odgovor koji mu je uputilo te se navodi da tijelo javne vlasti smatra da nema osnova za dopunu informacije jer je predmet Gž-316/2020 riješen i dostavljen prvostupanjskom sudu.

Odredbom članka 24. stavkom 1. istog Zakona propisano je da ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

U žalbenom postupku, Povjerenik za informiranje je razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da prvostupanjsko tijelo pogrešno odbilo žaliteljev zahtjev primjenom citirane odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, kako je ranije navedeno, žaliteljev podnesak od 7. ožujka 2022. godine, iako ga je žalitelj tako naslovio, ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama iz članka 18. Zakona o pravu na pristup informacijama već je istim žalitelj od Županijskog suda u Dubrovniku zatražio odgovore na pitanja vezana uz određeni spis predmeta, pa slijedom navedenoga žaliteljev podnesak od 14. ožujka 2022. godine ne predstavlja zahtjev za dopunu i ispravak informacije iz članka 24. citiranog Zakona, već zahtjev za pristup informacijama iz članka 18. Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri tome uzevši u obzir i sadržaj predmetnog zahtjeva kojim žalitelj traži dva dokumenta, odnosno informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Povjereniku za informiranje je u žalbenom postupku kao tražena informacija dostavljena Naredbe Županijskog suda u Dubrovniku, Ureda predsjednika Broj: Su-72/2021 od 18. listopada 2021. godine i preslika Akcijskog plana za poboljšanje učinkovitosti rada sudova u 2022. Županijskog suda u Dubrovniku, uz napomenu da se pojam „lista prioriteta“ odnosi na navedeni Akcijski plan Ministarstva pravosuđa i uprave.

Uvidom u sadržaj dostavljenih dokumenata utvrđeno je da se isti odnose na djelokrug rada Županijskog suda u Dubrovniku, a pregledom javnih objava utvrđeno je da je dana 7. travnja 2021. godine Ministar pravosuđa i uprave na aktualnom prijepodnevu prije početka 7. sjednice Hrvatskog sabora predstavio izradu akcijskih planova za poboljšanje učinkovitosti rada svih sudova u Republici Hrvatskoj, a čiji su primarni ciljevi ubrzavanje sudskih postupaka i rješavanje svih predmeta starijih od sedam godina te posebno praćenje i rješavanje kaznenih predmeta koji u sljedeće tri godine odlaze u zastaru (https://mpu.gov.hr/vijesti/ministar-malenica-specijalizirani-planovi-za-svaki-zupanijski-i-opcinski-sud-za-ucinkovitiji-i-efikasniji-rad/24970), a isti se kao alat za poboljšanje učinkovitosti pravosudnog sustava navode i u Nacionalnom planu razvoja pravosudnog sustava za razdoblje od 2022. do 2027. godine (https://mpu.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Strategije,%20planovi,%20izvje%C5%A1%C4%87a/Nacionalni%20plan%20razvoja%20pravosudnog%20sustava%20za%20razdoblje%202022_2027.pdf). Osim toga, i predsjednica Županijskog suda u Dubrovniku je u intervjuu istaknula realizaciju Akcijskog plana za poboljšanje učinkovitosti rada sudova u 2022. Županijskog suda u Dubrovniku kao jedan od prioriteta u svom djelovanju (https://dulist.hr/sutkinja-kate-brajkovic-najvise-mi-smeta-percepcija-da-je-cjelokupno-pravosude-korumpirano-i-nestrucno/738952/).

Nadalje, uvidom u dostavljenu presliku Akcijskog plana za poboljšanje učinkovitosti rada sudova u 2022. Županijskog suda u Dubrovniku utvrđeno je kako ista sadrži određene osobne podatke, odnosno imena i prezimena fizičkih osoba od kojih su neke suci zaposleni u Županijskom sudu u Dubrovniku, a na tablica koja se nalazi na stranici 22. sadrži rubriku „Okrivljenik/osuđenik“ u kojoj su navedena imena i prezimena fizičkih osoba.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Nadalje, odredbom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. U stavku 3. istog članka Zakona propisano je kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, već isto treba dovesti u vezu s drugim pravima, u konkretnom slučaju pravom na pristup informacijama koje je također zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, kao i pravo na zaštitu osobnih podataka. Stoga, kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to ne znači da je on u konkretnom slučaju automatski zaštićen. Tako u odnosu na osobne podatke koji se odnose na imena i prezimena fizičkih osoba koje su suci Županijskog suda u Dubrovniku, u žalbenom postupku je utvrđeno da se isti ne štite. Naime, kada se radi o osobama koje su zaposlenici tijela javne vlasti ili osobama koja su na upravljačkim funkcijama, na osobne podatke kao što su njihova imena i prezimena nije moguće primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U žalbenom postupku, u odnosu na imena i prezimena fizičkih osoba koja su navedena na u rubrici „Okrivljenik/osuđenik“ tablice na stranici 22. Akcijskog plana za poboljšanje učinkovitosti rada sudova u 2022. Županijskog suda u Dubrovniku, utvrđeno je da je iste potrebno zaštititi. Naime, u pogledu tih osobnih podataka navedenih u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život tih osoba. Također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedene podatke, da se iste ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša te nije vjerojatno da bi objava istih doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Stoga je u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, u žalbenom postupku utvrđeno kako je iste potrebno zaštititi te da je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacije mogu omogućiti žalitelju.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) te članka 15. stavka 5. i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan