KLASA: UP/II-008-07/22-01/343
URBROJ: 401-01/10-22-12
Zagreb, 24. listopada 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja i obavijesti trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., Broj E-1412/22/ZV od 15. ožujka 2022. godine, u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Odbacuje se žalba ......... protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., Broj E-1412/22/ZV od 15. ožujka 2022. godine u dijelu u kojem se žalitelj obavještava o ustupanju zahtjeva za pristup informacijama od 8. veljače 2022. godine Hrvatskom operateru tržišta energije d.o.o. kao nedopuštena.
2. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., broj: Broj E-1412/22/ZV od 15. ožujka 2022. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 15. veljače 2022. godine.
3. Predmet se vraća na ponovni postupak trgovačkom društvu Hrvatskoj elektroprivredi d.d. u dijelu u kojem žalitelj traži Elektroenergetsku suglasnost, broj 5697/109-98 od 3. veljače 1998. godine.
4. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Ugovora o korištenju SN mreže povlaštenog proizvođača broj 1/2008 od 30. listopada 2008. godine koji je sklopljen između HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. i Hidro-watt d.o.o.
5. Nalaže se trgovačkog društvu Hrvatska elektroprivreda d.d. da postupi sukladno točki 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem djelomično je usvojen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), u odnosu na zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 21. veljače 2022. godine.
U odnosu na zahtjev od 8. veljače 2022. godine zahtjev je ustupljen Hrvatskom operatoru tržišta energije d.o.o. (u daljnjem tekstu: HROTE), a iz obrazloženja rješenja u bitnom proizlazi da je zahtjev žalitelja od 15. veljače 2022. godine odbijen (bez navođenja u izreci rješenja) iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio u kojoj navodi što su bili predmet zahtjeva od 8. veljače 2022. godine i 15. veljače 2022. godine. Ukazuje da je MHE Roški Slap u vlasništvu Republike Hrvatske te dostavlja dokumentaciju vezanu uz navedeno. Predlaže da se žalba prihvati, te da mu se omogući pristup zatraženim informacijama..
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj podnio tri zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjskom tijelu.
Zahtjevom za pristup informacijama od 8. veljače 2022. godine žalitelj je tražio informaciju o sveukupnom novčanom iznosu po kalendarskim godinama, počevši od 1997. godine pa do danas, koje je prvostupanjsko tijelo isplatilo na račun povlaštenog proizvođača električne energije na objektu MHE Roški slap u užem fenomenu Nacionalnog parka Krka, položenoj na čestici k.o. Rupe broj: 2403/6 u Šibensko-kninskoj županiji.
Dana 15. veljače 2022. godine žalitelj je zahtjevom za pristup informacijama tražio vjerodostojne preslike Ugovora o korištenju SN mreže povlaštenog proizvođača od 30. listopada 2008. godine sklopljenim s HEP-Operatorom distribucijskog sustava d.o.o., te Elektroenergetsku suglasnost broj 5697/109-98 od 3. veljače 1998. godine koji je izdala Hrvatska elektroprivreda d.d. Elektra Šibenik, a u odnosu na proizvodni objekt u vlasništvu RH-a MHE Roški Slap.
Nadalje, dana 21. veljače 2022. godine žalitelj je zahtjevom tražio podatak o tome kojeg dana te kojoj pravnoj i (ili) fizičkoj osobi unutar prvostupanjskog tijela je upućen njegov zahtjev od 4. veljače 2022. godine za dostavom prigodno specificiranih tehničkih podataka u odnosu na nesmetani proizvodni program MHE Roški Slap te tko je ovlaštena službena osoba potpisnik takvog pismena unutar prvostupanjskog tijela.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo elektroničkom porukom od 9. ožujka 2022. godine ustupilo zahtjev žalitelja od 8. veljače 2022. godine HROTE-u, iz razloga što postoji obveza opskrbljivača da prikupljena sredstva za poticanje OIE proslijedi u HROTE koji ta sredstva koristi za isplatu poticajne cijene povlaštenim proizvođačima, odnosno da HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. daje samo mjerne podatke, a HROTE isplaćuje poticaje.
Elektroničkom porukom od 10. ožujka 2022. godine HROTE je dostavio žalitelju odgovor da MHE Roški Slap, neovisno o statusu povlaštenog proizvođača, nije u sustavu poticaja, iz kojeg razloga se niti prikupljena sredstva od naknade za poticanje OIE koju prikuplja HROTE za isplatu poticajne cijene povlaštenim proizvođačima, za isporučenu električnu energiju ne može dovesti u vezu s navedenim postrojenjem.
U odnosu na treći zahtjev korisnika od 21. veljače 2022. godine, iz spisa predmeta je razvidno da je zahtjev žalitelja od 4. veljače 2022. godine upućen službeniku za informiranje prvostupanjskog tijela, a što proizlazi iz elektroničke poruke zaposlenika prvostupanjskog tijela službeniku za informiranje, te suglasnost službenika za informiranje za dostavom traženih podataka žalitelju.
Razmatrajući navode žalbe, proizlazi da je žalitelj nezadovoljan rješenjem prvostupanjskog tijela u odnosu na zahtjeve za pristup informacijama od 8. veljače i 15. veljače 2022. godine, dok ne osporava činjenicu da mu je dostavljen odgovor vezano za zahtjev od 21. veljače 2022. godine.
U odnosu na zahtjev žalitelja za pristup informacijama od 8. veljače 2022. godine, iz ranijih navoda ovog rješenja razvidno je da je navedeni zahtjev ustupljen HROTE-u (i da je žalitelj o tome obavješten, što proizlazi iz elektroničke poruke službenika za informiranje prvostupanjskog tijela od 9. ožujka 2022. godine) u smislu članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, a ima saznanja o tijelu koje ju posjeduje, dužno je bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev tome tijelu, o čemu će obavijestiti podnositelja.
Dakle, iz navedene odredbe jasno je da se u slučaju ustupanja zahtjeva nadležnom tijelu ne donosi rješenje.
Sukladno ustaljenoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice presude poslovni brojevi UsII-300/21 od 17. prosinca 2021. godine i UsII-301/21 od 6. listopada 2021. godine) protiv obavijesti koje su izdaju primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama nije dopuštena žalba.
U konkretnom slučaju, činjenica što je prvostupanjsko tijelo u svom rješenju od 15. ožujka 2022. godine reproduciralo sadržaj obavijesti o ustupanju (koja je već ranije izdana i dostavljena na znanje žalitelju elektroničkom porukom od 9. ožujka 2022. godine), ne može za žalitelja stvoriti pravo na žalbu protiv akta kojim je ustupljen zahtjev žalitelja HROTE-u.
Kako je iz odredbe članka 25. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama razvidno da se žalba može izjaviti samo protiv rješenja tijela javne vlasti, te da iz odredbe članka 21. Zakona o pravu na pristup informacijama ne proizlazi da se u slučaju ustupanja zahtjeva donosi rješenje, žalba žalitelja nije dopuštena.
Člankom 114. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.
Slijedom navedenog, trebalo je odbaciti žalbu žalitelja protiv obavijesti o ustupanju zahtjeva žalitelja od 8. veljače 2022. godine koja je sadržana u osporeno rješenju kao nedopuštenu, iz kojeg razloga je temeljem članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.
Pri tome Povjerenik za informiranje posebno ističe da je HROTE odmah po primitku ustupljenog zahtjeva dostavio odgovor žalitelju, koji je opisan ranije u ovom rješenju, a predmet ovog žalbenog postupka nije niti može biti pravilnost i zakonitost obavijesti HROTE-a žalitelju od 10. ožujka 2022. godine.
U odnosu na zahtjev žalitelja od 15. veljače 2022. godine, kojim je tražio ugovor o korištenju mreže i elektroenergetsku suglasnost, iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da je zahtjev žalitelja odbijen iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Kao prvo, osporeno rješenje ne sadrži sve sastojke propisane člankom 98. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer rješenje u izreci uopće ne sadrži odluku o odbijanju zahtjeva, već je iz obrazloženja rješenja vidljivo da je u tom dijelu zahtjev odbijen.
U odnosu na Elektroenergetsku suglasnost broj 5697/109-98 od 3. veljače 1998. godine, elektroničkom porukom Ureda povjerenika od 23. lipnja 2022. godine od prvostupanjskog tijela je zatražena dostava navedene informacije, pri čemu je ukazano prvostupanjskom tijelu na činjenicu da je predmetna suglasnost jedan od dokumenata koji je trgovačko društvo HIDRO-WATT d.o.o. trebalo priložiti u postupku stjecanja statusa povlaštenog proizvođača (pravomoćno rješenje Hrvatske energetske regulatorne agencije, KLASA: UP/I-034-02/18-15/26, URBROJ: 371-06-18-9 od 28. prosinca 2018. godine).
U navedenoj elektroničkoj poruci je naglašeno da su Uredu povjerenika za informiranje dostavljene tri elektroenergetske suglasnosti od 25. kolovoza 2008. godine, a koje (iako su izdane na temelju Elektroenergetske suglasnosti broj 5697/109-98 od 3. veljače 1998. godine) ne predstavljaju informaciju koju žalitelj traži.
Iz elektroničke poruke nadležne organizacijske jedinice prvostupanjskog tijela (HEP ODS d.o.o. – Elektra Šibenik) od 12. srpnja 2022. godine proizlazi da traženu Elektroenergetsku suglasnost broj 5697/109-98 od 3. veljače 1998. godine nisu uspjeli pronaći unutar arhive.
Slijedom navedenog, kako iz očitovanja nadležne jedinice prvostupanjskog tijela u bitnom proizlazi da ne posjeduje traženu informaciju, a podaci spisa ukazuju da bi Hrvatska energetska regulatorna agencija mogla posjedovati traženu informaciju, tada je pravilnom primjenom odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo navedeni dio zahtjeva žalitelja (kojim se traži citirana Elektroenergetska suglasnost) ustupiti Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji, te o istom obavijestiti žalitelja.
Dakle, temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je poništiti prvostupanjsko rješenje u tom dijelu, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, pri čemu će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku uzeti u obzir raniju uputu Povjerenika za informiranje.
Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao pod točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na ugovor o korištenju mreže, ističe se kako slijedi.
Povjerenik za informiranje ne prihvaća test razmjernosti i javnog interesa (koji prileži prvostupanjskom rješenju), jer se isti svodi na pronalaženje razloga za odbijanje pristupa informacijama (koji razlozi ničim nisu obrazloženi), dok s druge strane prvostupanjsko tijelo uopće ne analizira razlog u prilog omogućavanja traženoj informaciji.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija
b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne
c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.
U odnosu na informacije koje su predmet postupka, u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je Ugovor o korištenju SN mreže povlaštenog proizvođača, Broj 1/2008 od 30. listopada 2008. godine.
Uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da isti sadrži uobičajene ugovorne klauzule (predmet ugovora, preduvjeti i uvjeti za korištenje mreže, naknada, međusobna prava i obveze, raskid ugovora, i sl.) na koje nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. stavka
Što se tiče standardnih ugovornih klauzula, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: UsII-440/20 od 30. travnja 2021. godine prihvatio stav Povjerenika za informiranje da standardne ugovorne klauzule ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.
Navedeni stav je dodatno potvrđen i u presudi poslovni broj: UsII-352/21 od 24. ožujka 2022. godine.
Posebno se ističe da se radi o ugovoru koji je sklopljen 2008. godine, pa nije jasno čiji bi to gospodarski interesi bili povrijeđeni ako bi se žalitelju omogućio pristup navedenom ugovoru.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje ističe da se predmetni ugovor o korištenju mreže s povlaštenim proizvođačem ne može smatrati poslovnom tajnom u smislu gore navedenih zakonskih odredbi, pa je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučeno kao pod točkama 2., 4. i 5. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan