KLASA: UP/II-008-07/22-01/1181

URBROJ: 401-01/06-22-2

Zagreb, 19. listopada 2022.

 

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Donja Voća, KLASA: 008-01/22-01/48, URBROJ: 2186-014-22-02 od 9. srpnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općine Donja Voća, KLASA: 008-01/22-01/48, URBROJ: 2186-014-22-02 od 9. srpnja 2022. godine, kao neosnovana.

 


O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem Općine Donja Voća odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 27. lipnja 2022. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. i 5., a vezano uz članak 5. stavak 1. točku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se radi o traženju informacije koja se ne smatra informacijom u zakonskom smislu te jer se radi o neozbiljnom zahtjevu kojim se traže informacije koje nisu od javnog interesa.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava zbog toga što smatra da nije osnovano na činjenicama i nije obrazloženo. Navodi kako je u svom zahtjevu postavio kratka i jasna pitanja te da je nevjerojatno da mu na ista nije dostavljen odgovor. Ističe da je osporeno rješenje nezakonito i da je doneseno s očitom namjerom opstruiranja prava na pristup informacijama u svrhu prikrivanja nesposobnosti, kao i da njegov zahtjev nije bespredmetan nego krucijalan za spas Općine Donja Voća, a što je vidljivo iz priloga njegovog zahtjeva. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama koji je dana 27. lipnja 2022. godine podnio putem elektroničke komunikacije, od Općine Donja Voća zatražio da mu dostavi sljedeće:

-       odgovor na pitanje - Da li se pri pisanju projektnih prijava vodi sljedećim uputama koje su često navedene u zahtjevima odnosno Pravilnicima koji reguliraju postupak dodjele bespovratnih sredstava?, uz navođenje sljedećeg citata „Od Prijavitelja nije zatražen povrat te nije u postupku povrata sredstava prethodno dodijeljenih u drugom postupku dodjele bespovratnih sredstava iz bilo kojeg javnog izvora (uključujući iz EU fondova), za aktivnosti odnosno troškove koji nisu izvršni“;

 

-       s obzirom na navedeno postavlja i sljedeća pitanja – 1. Što ovo konkretno znači za buduće ali i poslane projektne prijave Općine Donja Voća?; 2. Da li se time Općina Donja Voća isključuje iz svih budućih sufinanciranja?; 3. Ako je odgovor točan onda moli pojasnite kako se planira razvoj Općine?; i 4. Ako to nije točno onda moli dostavu analize, dokumenta, tumačenja kojim se takva bojazan anulira i stavlja u kategoriju „bespredmetne“.

Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po žaliteljevom zahtjevu Općina Donja Voća donijela osporeno rješenje kojim je zahtjev odbijen pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. i 5. („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), a vezano uz članak 5. stavak 1. točku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se radi o traženju informacije koja se ne smatra informacijom u zakonskom smislu te se radi o neozbiljnom zahtjevu kojim se traže informacije koje nisu od javnog interesa. U obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo pozvalo se i na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Dana 25. lipnja 2022. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 69/22.) prema kojem je dotadašnji stavak 5. članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama postao stavak 6. istog članka.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, u žalbenom je postupku utvrđeno kako se njegova pitanja ne mogu klasificirati pod citiranu zakonsku definiciju informacije, odnosno kako žalitelj postavlja pitanja, na koje je jedino i moguće dati odgovore, što ne predstavlja informaciju u zakonskom smislu.

Naime, u postupku je utvrđeno kako bi tijelo javne vlasti na pitanja iz predmetnog zahtjeva jedino moglo izraditi odgovore odnosno nove informacije, da se radi o pitanjima koja se dalje nastavljaju na dva moguća odgovora točno/netočno, uz koja je vezano i traženje pojašnjenja o daljnjem razvoju Općine Donja Voća, odnosno tumačenje iz kojeg bi proizlazilo da je bespredmetna takva bojazan (ne navodeći pri tome kakva bi to bila bojazan), kao i da je svoja pitanja žalitelj vezao za tekst za koji navodi da se često pojavljuje u natječajima, ali pri tome ne navodeći u kojima niti iz kojeg je dokumenta isti citirao, a istovremeno tražeći konkretan odgovor.

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja. Drugim riječima, pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje preslike gotove informacije odnosno određenog postojećeg dokumenta ili drugog zapisa podataka.

Tijela javne vlasti bi u okviru korektnog i etički ispravnog odnosa državne uprave sa građanima i u skladu sa aktima koji uređuju njihovo postupanje trebala uredno odgovarati na pitanja i predstavke građana i davati im određena objašnjenja, ali to ne spada u domenu Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom na sve navedeno, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja, budući da je člankom 23. stavkom 6. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, iako je propustilo uočiti da su u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva na snagu stupile izmjene i dopune Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojima je odredba koja je temelj odbijanja zahtjeva žalitelja sada propisana stavkom 6. članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama. Osim navedenog nejasno je iz kojeg razloga se prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju odbijajući zahtjev pozvalo i na odredbu kojom je ranije važećim Zakonom o pravu na pristup informacijama bila propisana tzv. zlouporaba prava, kada je je već u postupku utvrdilo da se ne radi o traženju informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo određenih nedostataka u pogledu pozivanja na određene zakonske odredbe, ali da navedeni nedostatak nije mogao utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari, jer je prvostupanjsko tijelo pravilno procijenilo da se u konkretnom slučaju ne radi o traženju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i odbilo zahtjev žalitelja. Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave Rješenja.

                                                             POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                         dr. sc. Zoran Pičuljan