KLASA: UP/II-008-07/20-01/1415
URBROJ: 401-01/03-21-8
Zagreb, 20. prosinca 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-008-01/20-01/2, URBROJ: 511-01-11-20-2 od 6. studenoga 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na ponovnu uporabu informacija, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-008-01/20-01/2, URBROJ: 511-01-11-20-2 od 6. studenoga 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev trgovačkog društva ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ponovnu upotrebu informacija i to podatke o pravnim osobama vlasnicima motornih vozila s naznakom tipa/marke vozila te šasije vozila, kao i s naznakom registarskih oznaka tih vozila za komercijalne svrhe, temeljem članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. istoga Zakona jer je odredbom članka 296. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano tko se može koristi podacima iz evidencije koju vodi tijelo javne vlasti.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je u predmetnom zahtjevu detaljno pojašnjena svrha traženja konkretnih podataka te da je naglašeno da isti ne bi samo koristili žalitelju u planiranju svojih gospodarskih aktivnosti, već gospodarstvu u cijelosti omogućavajući razvoj novih usluga, kalibriranja postojećih usluga realnim potrebama tržišta te stvaranjem doprinosa razvoju istoga. Navodi da je žalitelj trgovačko društvo u sklopu globalne grupacije koja se bavi prodajom rezervnih dijelova za motorna vozila, a tražene informacije doprinijele bi racionalnom stvaranju skladišnog inventara kod žalitelja, prilagođenog pojedinim regijama u Republici Hrvatskoj i realnim potrebama na tržištu. Navodi da je zahtjev u skladu s proaktivnom politikom Europske unije koja je donošenjem Direktive 2003/98 EZ, ali i Direktive 19/1024 s učinkom od 17. srpnja 2021. godine, posebno naglasila potrebu ojačati kvalitetu postupanja pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija, poticati svijest o potrebi i praksi proaktivne objave što većeg broja informacija koja se odnose na rad, organizaciju i odlučivanja tijela javne vlasti. Navodi kako je cilj i svrha spomenutih direktiva da urede pitanja korištenja informacija javne uprave na način da se osigura stvaranje proizvoda temeljnih na informacijama javne uprave, olakša prekogranično korištenje informacija i omogući nadmetanje na europskom tržištu. Navodi se da je globalna grupacija kojoj pripada i žalitelj, identičnu vrstu podataka u ranije navedene svrhe zatražio i u drugim državama članicama EU i to konkretno u Italiji, Latviji i Finskoj te iste ishodio bez značajnog utroška vremena, radne snage ili financijskih sredstava. Ističe kako Republika Hrvatska, odnosno nadležno ministarstvo, odbija gospodarskim subjektima dozvoliti uporabu opisanih informacija, što predstavlja neosnovano i neprihvatljivo ograničenje prava na slobodnu cirkulaciju informacija protivnu trendovima i potrebama modernog, informacijskog društva. Nadalje citira točke 9., 14. i 16. preambule Direktive 2003/98/EZ, odnosno nove Direktive (EU) 2019/1024, te navodi da se Republika Hrvatska, odnosno njezina tijela kao i nacionalni sudovi, dužni suzdržati od toga da tumače nacionalno pravo na način kojim bi se riskiralo ozbiljno ugroziti ostvarenje cilja direktive nakon isteka roka za prijenos te direktive, odnosno da se države članice moraju suzdržati da donose odredbe koje mogu ozbiljno ugroziti rezultat propisan direktivom. U pogledu pogrešne primjene materijalnog prava u žalbi navodi da je obrazloženje prvostupanjskog tijela nezakonito i neosnovano te u cijelosti suprotno svim načelima, samom svrhom i razlogom postojanja Zakona o pravu na pristup informacijama te relevantnih Direktiva EU koje uređuju to područje. Navodi kako činjenica da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisano da evidenciju o podacima o vozilima vodi prvostupanjsko tijelo, kao i da se tim podacima mogu koristi pravosudna i upravna tijela, ne znači da drugi korisnici, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, nemaju pravo na ponovnu uporabu tih istih podataka. Navodi da tražene informacije ne podliježu ograničenjima propisani u članku 30. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno njihovom ponovnom upotrebom, korištenjem i otkrivanjem ne bi bili povrijeđeni ničiji poslovni ili gospodarski interesi niti nanesena bilo kakva šteta budući su to informacije poslovno-tehničke prirode. Ističe kako bi se ponovnom uporabom traženih informacija stvorila dodana vrijednost, omogućila poduzetnicima da se od javnog sektora, prvenstveno države, zatraže podaci o kojima se vodi neka službena evidencija te takve podatke iskoriste kod razvoja raznih komercijalnih i drugih aktivnosti. Nadalje, navodi se da tijelo javne vlasti nije provelo test razmjernosti i javnog interesa prije donošenja konačne odluke. Vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodi se da je žalitelj tražio isključivo informacije poslovno- tehničke prirode i to u komercijalne svrhe, odnosno podatke o pravnim osobama vlasnicima motornih vozila s naznakom tipa/marke, šasije tih vozila te registarskih oznaka istih, a koji podaci po svojoj prirodi ne podliježu, niti mogu podlijegati, ograničenjima propisanim u Zakonu o pravu na pristup informacijama niti se radi o klasificiranim podacima ili podacima za koje bi postojala obveza čuvanja tajnosti. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za ponovnu uporabu informacija od 16. listopada 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio ponovnu uporabu podataka o pravnim osobama vlasnicima motornih vozila s naznakom tipa/marke vozila te šasije vozila, kao i s naznakom registarskih oznaka tih vozila u komercijalne svrhe.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žalitelja pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. istoga Zakona jer je odredbom članka 296. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano tko se može koristiti podacima iz evidencije koju vodi tijelo javne vlasti, te da žalitelj ne spada u popis tijela/organizacija kojima zakon omogućuje korištenje traženih podataka. Navodi se da tijelo javne vlasti ima mogućnost dostave statističkih podataka strankama uz obvezu naplate sukladno važećem Rješenju o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom tijela javne vlasti, a da u konkretnom slučaju nisu zatraženi statistički podaci, već podaci o nazivu pravnih osoba vlasnika motornih vozila, uključujući brojeve šasija, registarskih oznaka tih vozila.
U članku 1. Rješenja o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, broj 15/11, 100/12, 110/14 i 45/16) propisano je da se tim rješenjem utvrđuju cijene troškova kaznenog i prekršajnog postupka nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova, cijene troškova za usluge koje Ministarstvo obavlja na zahtjev fizičkih i pravnih osoba te način njihovog obračuna i naplate. U članku 12. istog Rješenja propisano je da cijena usluge izdvajanja i davanja podataka iz službenih evidencija Ministarstva iznosi: izrada programskog rješenja 2.000,00 kn, obrada podataka 2.000,00 kn i jedan slog 0,10 kn.
U članku 296. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10 – Oduka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) propisano je da o izrečenim zaštitnim mjerama, negativnim prekršajnim bodovima, mjerama upozorenja, prometnim nesrećama i njihovim posljedicama te o vozačima vozila i vozilima ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju. U stavku 6. istoga članka utvrđeno je da se podacima iz evidencija iz stavka 1. do 3. tog članka mogu koristi pravosudna tijela, upravna tijela koja vode prekršajni postupak te ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, a podacima o vozilima mogu se koristi stručna organizacija iz članka 273. toga Zakona i stanice za tehnički pregled vozila ovlaštene za poslove registracije vozila.
Sukladno članku 5. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama ponovna uporaba informacija znači uporabu informacija tijela javne vlasti od strane fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalnu ili nekomercijalnu svrhu različitu od izvorne svrhe za koju su informacije nastale, a koja se ostvaruje u okviru zakonom ili drugim propisom određenog djelokruga ili posla koji se uobičajeno smatra javnim poslom. Razmjena informacija između tijela javne vlasti radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga ne predstavlja ponovnu uporabu informacija.
Stoga, ponovna uporaba informacija polazi od ideje da su javne informacije javnog sektora u zajedničkom vlasništvu svih građana te da inovativno korištenje tih podataka treba biti omogućeno svakome, osim ako ponovna uporaba informacija nije ograničena iz razloga što su informacije klasificirane stupnjem tajnosti, predstavljaju poslovnu tajnu, osobne podatke, odnosno zaštićene su pravima intelektualnog vlasništva i sl.
Odredba članka 30. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama određuje da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija u slučaju kada postoje zakonom propisana ograničenja, međutim, tom prilikom nije propisana provedba testa razmjernosti i javnog interesa, već se ponovna uporaba odmah uskraćuje.
Stoga, neosnovan je navod žalitelja da je tijelo javne vlasti prije donošenja osporenog rješenja trebalo provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Prema članku 27. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama svaki korisnik ima pravo na ponovnu uporabu informacija u komercijalne ili nekomercijalne svrhe, u skladu s odredbama navedenog zakona.
Dana 14. rujna 2021. godine službenici Ureda povjerenika za informiranje izvršili su neposredan uvid u prostorijama tijela javne vlasti u način vođenja podataka koji su predmet ovog drugostupanjskog postupka. Neposrednim uvidom je utvrđeno da tijelo javne vlasti navedene podatke vodi u svom informacijskom sustavu koji, pored podataka o vozilima pravnih osoba, sadrži i podatke o vozilima fizičkih osoba te da isti nisu fizički razdvojeni. Nadalje, neposrednim uvidom je utvrđeno kako podaci odabranog primjera iz baze (pravni subjekt) sadrže i osobne podatke (podaci o prethodnom vlasniku, podaci o nositelju leasinga), te bi prema izjavi predstavnika tijela javne vlasti, Odjela za promet i vozila, a budući da cjelokupna baza broji 420 000 slogova, dobivanje podataka na način kako ih je zatražio žalitelj zahtijevao nerazmjeran utrošak vremena ili sredstava, čime bi bilo u suprotnosti s odredbama članka 27. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, pojašnjeno je da postoji podzakonski propis kojim je regulirano izdvajanje i davanje podataka iz službenih evidencija tijela javne vlasti.
Posebno se ističe da je odredbom članka 27. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da u svrhu ponovne uporabe tijela javne vlasti nemaju obvezu informaciju izraditi, prilagođavati ili izdvajati dijelove informacija ako to zahtjeva nerazmjeran utrošak vremena ili sredstava, niti se od tijela javne vlasti može očekivati da nastavi ažurirati, nadograđivati i pohranjivati informacije u svrhu ponovne uporabe.
U konkretnom slučaju, da bi se udovoljilo zahtjevu za ponovnu uporabu žalitelja, prvostupanjsko tijelo bi trebalo u bazi koja se sastoji od 420 000 slogova razdvojiti podatke o vozilima pravnih osoba od podataka o vozilima fizičkih osoba, te unutar traženih podataka za ponovnu uporabu o vozilima pravnih osoba zaštiti osobne podatke (podaci o prethodnom vlasniku, podaci o nositelju leasinga), a što nesporno predstavlja nerazmjeran utrošak vremena i sredstava za tijelo javne vlasti.
Slijedom navedenog, u primjeni odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama Povjerenik za informiranje nema ovlast naložiti tijelu javne vlasti da vrši prilagođavanje baze podataka koje zahtijeva nerazmjeran utrošak vremena i sredstava.
Nadalje, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da tijelo javne vlasti omogućava uz naplatu izdvajanje i davanje podataka iz službenih evidencija sukladno ranije citiranom Rješenju o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom tijela javne vlasti
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan