KLASA: UP/II-008-07/22-01/774
URBROJ: 401-01/03-22-2
Zagreb, 29. lipnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... protiv rješenja trgovačkog društva HP-Hrvatska pošta d.d. Broj: HP-08/1-009601/22 od 3. svibnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva HP-Hrvatska pošta d.d. Broj: HP-08/1-009601/22 od 3. svibnja 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji za 2020. i 2021. godinu od kojeg poslovnog subjekata su primljene usluge pravnog savjetovanja i koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne vlasti.
3. Nalaže se trgovačkom društvu HP-Hrvatska pošta d.d. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem trgovačkog društva HP-Hrvatska pošta d.d. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio dostavu informacije za 2020. i 2021. godinu od kojeg poslovnog subjekta su primljene usluge pravnog savjetovanja i koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. istoga Zakona jer je zatražena informacija poslovna tajna, sukladno zakonu.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo navodeći da se radi o poslovnoj tajni jer traženi podaci od kojeg poslovnog subjekta su primljene usluge pravnog savjetovanja i koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te se ne provodi test razmjernosti te isključena je primjena ograničenja poslovne tajne. Navodi kako ostali navodi iz obrazloženja pobijanog rješenja za pravilno rješavanje ove upravne stvari su nebitni, stoga je obrazloženje paušalno čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u dostavljeni prvostupanjski spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama broj: 022-043/184 od 3. travnja 2022. godine zatražio od trgovačkog društva HP-Hrvatska pošta d.d. informaciju za 2020. i 2021. godinu od kojeg poslovnog subjekta su primljene usluge pravnog savjetovanja i koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne vlasti. U zahtjevu se navodi da se informacija može dostaviti kroz ispis knjigovodstvene kartice za pojedinog pružatelja usluge s time da se određeno navedu podaci o iznosu i pojedinom pružatelju usluga partneru kako bi se ga se moglo kao poslovni subjekt identificirati (MBS, OIB i slično).
Nadalje, utvrđeno je da je osporenim rješenjem trgovačkog društva HP-Hrvatska pošta d.d. Broj: HP-08/1-009601/22 od 3. svibnja 2022. godine, zahtjev žalitelja za pristup informacijama odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. istoga Zakona jer je zatražena informacija poslovna tajna, sukladno zakonu. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa te da je utvrdilo da se tražena informacija smatra poslovnom tajnom u smislu članka 3. stavka 3. Pravilnika o poslovnoj tajni tijela javne vlasti od 8. lipnja 2017. godine te da u konkretnom slučaju interes javnosti ne prevladava nad interesom zaštite poslovanja tog tijela jave vlasti, već da između ta dva međusobno suprotstavljana interesa prevladava interes zaštite poslovne tajne tijela javne vlasti te da bi davanje traženih informacija moglo nanijeti neopravdanu štetu tržišnoj poziciji tog trgovačkog društva.
U drugostupanjskom postupku utvrđeno je kako je tijelo javne vlasti postupivši po predmetnom zahtjevu pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje nakon čega je pogrešno primijenio materijalno pravo.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Člankom 15. stavkom 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Uvidom u traženu informaciju za 2020. i 2021. godinu od kojeg poslovnog subjekta su primljene usluge pravnog savjetovanja i koliko su iznosila plaćanja i prema kojem poslovnom subjektu u kojem iznosu za pravne usluge tijela javne vlasti, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da tražena informacija sadrži naziv poslovnog subjekta (odvjetnika ili odvjetničkog društva) te iznosa koji je tijelo javne vlasti platilo za usluge pravnog savjetovanja svakom pojedinom poslovnom subjektu.
Odredbom člana 3. stavka 1. podstavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) propisano je da odvjetnici smiju pružati sve oblike pravne pomoći, a osobito davati pravne savjete.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu. Međutim, navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Imajući u vidu navedeno, logično je da informacije koje žalitelj traži ne mogu predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada, a niti druge podatke u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, jer nije jasno u čemu bi se sastojala šteta i za čije interese, ako bi se sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju omogućio pristup informacijama koje su predmet postupka.
Napominje se da je poslovna tajna uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.
S obzirom da tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako se zatražene informacije smatraju poslovnom tajnom sukladno Pravilniku o poslovnoj tajni, potrebno je naglasiti kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga navedeni Zakon predstavlja viši pravni akt od predmetnog Pravilnika, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Pravilnika.
Važno je napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti.
Sukladno navedenom, Povjerenik za informiranje smatra da tražene informacije predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, naime radi se isplatama tijela javne vlasti kao trgovačkog društva u vlasništvu države za usluge pravnog savjetovanja odvjetnicima, odnosno odvjetničkim društvima.
Napominje se da prema ustaljenoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske isplate odvjetnicima predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (primjerice UsII-499/18 – Croatia banka d.d., UsII-105/20 – Hrvatska poštanska banka d.d., UsII-265/17 – Hrvatska elektroprivreda d.d., UsII-398/19 – Grad Zagreb, UsII-282/20 – AKD Zaštita d.o.o., UsII-335/20 – Zagrebački holding d.o.o., UsII-50/19 – Autocesta Zagreb Macelj d.o.o.).
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 i 110/21), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točki 1., 2. i 3. izreke rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan