KLASA: UP/II-008-07/20-01/1235
URBROJ: 401-01/10-22-9
Zagreb, 27. rujna 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore, broj: 6672/20 od 9. listopada 2020. godine, postupajući po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-298/21 od 7. srpnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske odvjetničke komore, broj: 6672/20 od 9. listopada 2020. godine.
2. Predmet se vraća Hrvatskoj odvjetničkoj komori na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), temeljem članka 23. stavka 5. točaka 2. i 3. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkama 2., 4. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da nema osnove za dopunu informacija, jer predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu, te su zaštićene su propisima kojima se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da osporava prvostupanjsko rješenje kao nepravilno i bez uporišta u relevantnim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon kojim se razrađuje temeljno ljudsko pravo na pristup informacijama, a koji predstavlja viši pravni akt od Pravilnika o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne prvostupanjskog tijela. Smatra da se zatraženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom u smislu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96, 79/07), odnosno da podaci imenima i prezimenima osoba kojima su isplaćene naknade na ime autorskih honorara i ugovora o djela, te putnih troškova moraju biti dostupni javnosti. Ukazuje na dosadašnju praksu i tumačenja prema kojem bi zatraženi podaci predstavljali informacije od javnog značaja. Smatra da je činjenično neosnovana i neozbiljna tvrdnja da prvostupanjsko tijelo u svom poslovanju može imati neke poslovne tajne, s obzirom na to da se radi o tijelu s javnim ovlastima. Osporava stav prvostupanjskog tijela da isto ne raspolaže javnim sredstvima, te ukazuje na odredbe Zakona o transparentnosti tokova javnih sredstava. Navodi da je obvezna članarina prisilni parafiskalni namet, pa da navedeni podaci trebaju biti dostupni javnosti. Ističe da nije točna tvrdnja prvostupanjskog tijela da njegovi zaposlenici ne izvršavaju javne ovlasti. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 9. rujna 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:
2. informacije o isplaćenim naknadama na ime autorskih honorara i ugovora o djelu, te naknada putnih troškova isplaćenih osobama koje su zaposlenici ili članovi HOK-a za 2017., 2018. i 2019. godinu, a koje na godišnjoj razini prelaze iznos od 3.5000 kuna u bruto iznosu, uz navođenje iznosa i razloga isplate, te imena i prezimena osoba kojima se te naknade isplaćene
3. informacije o nazivima radnih mjesta, opisu poslova, kvalifikacijama (traženim i stvarnim), te bruto plaćama osoba koje su zaposlene na poslovima tajnika, stručnih suradnika, administratora i drugih zaposlenika na poslovima u tajništvu disciplinskih tijela HOK-a
Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je dopisom, broj: 6672/20 od 22. rujna 2020. godine obavijestilo žalitelja da se traženi podaci ne vode po kriteriju člana ili nečlana Hrvatske odvjetničke komore (dalje u tekstu: HOK). Dalje se navodi da zaposlenici HOK-a ne primaju isplate na ime autorskih honorara niti na ime ugovora o djelu, odnosno da takvih isplata za traženo razdoblje (od 2017. do 2019. godine) nije niti bilo. Također se ističe da Hrvatska odvjetnička komora isplaćuje autorske honorare za održane edukacije u okviru Odvjetničke akademije Hrvatske odvjetničke komore (radionice, seminare za polaganje pravosudnih ispita te različita tematska predavanja. Osim toga, u dopisu se navodi da autorski honorari uključuju isplate suradnicima časopisa “Odvjetnik”, fotografu za fotografiranje određenog događaja te glazbenicima. Iz dopisa proizlazi da su žalitelju dostavljeni podaci za traženo razdoblje na način da mu je po pojedinoj godini (2017. do 2019. godine) dostavljen podatak o ukupnim isplatama i broju osoba kojima je izvršena isplata, bez navođenja imena i prezimena osoba. Na isti način žalitelju su dostavljeni i podaci o ugovorima o djelu, te za umjetnike. Žalitelj je također obaviješten da članovi tijela HOK-a za svoj rad ne dobivaju nikakvu naknadu niti nagradu, već da se radi o volontiranju. Žalitelju su dostavljeni podaci o ukupnom broju isplata za pojedinu godinu i broju osoba, za zaposlenike i članove HOK-a za traženo razdoblje u odnosu na putne troškove. U odnosu na točku 3. zahtjeva, žalitelj je obaviješten da tri radnika obavljaju poslove koji su vezani uz disciplinska tijela, odnosno da se radi o jednom poslovnom tajniku (VSS, Pravni fakultet, pravosudni ispit) i dva administratora (SSS), te da su kontakt podaci navedeni osoba javno dostupni. Zaključno žalitelj je obaviješten o bruto iznosu plaća za 25 zaposlenika u prvih osam mjeseci 2020. godine.
Daljnim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 27. rujna 2020. godine podnio zahtjev za dopunom informacije u kojoj traži 1.) informacije na koje se fizičke osobe odnose isplate autorskih honorara i ugovora o djelu, uz navođenje iznosa i svrhe isplate, 2.) informacije na koje se fizičke osobe odnose isplate s naslova naknada putnih troškova isplaćenih zaposlenicima ili članovima HOK-a i 3.) opis poslova i bruto place osoba koje su zaposlene u tajništvu disciplinskih tijela HOK-a.
Postupajući po navedenom zahtjevu za dopunom informacije, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje koje je predmet ovog postupka.
Rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1235, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 30. kolovoza 2021. godine poništeno je rješenje Hrvatske odvjetničke komore, Broj: 6672/20 od 9. listopada 2020. godine te je žalitelju ......... odobren pristup rekapitulacijama putnih troškova za razdoblje od 2017. do 2019. godine, te pregledu drugog dohotka za razdoblje od 2017. godine do 2019. godine.
Protiv navedenog rješenja Povjerenika za informiranje Hrvatska odvjetnička komora je pokrenula upravni spor.
Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-298/21 od 7. srpnja 2022. godine usvojen je tužbeni zahtjev Hrvatske odvjetničke komore i poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/1235, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 30. kolovoza 2021. godine, te je predmet vraćen Povjereniku za informiranje na ponovni postupak.
Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike, poslovni broj: UsII-298/21 od 7. srpnja 2022. godine u bitnom proizlazi sljedeće:
- da se na Hrvatsku odvjetničku komoru ne primjenjuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da ne raspolaže javnim sredstvima
- da prihodi od članarina koje ostvaruje Hrvatska odvjetnička komora ne predstavljaju javna sredstva samo iz razloga jer su članarine kao takve i obvezne propisane člankom 45. Zakona o odvjetništvu
- da je navedeno stajalište sukladno zaključku sa sjednice svih sudaca navedenog suda od 6. lipnja 2022. godine prema kojem sredstva Hrvatske odvjetničke komore nisu javna sredstva, te je prije donošenja odluke potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa
- da niti Hrvatska odvjetnička komora, a niti Povjerenik za informiranje nisu prethodno proveli test razmjernosti i javnog interesa, obzirom na to da se Hrvatska odvjetnička komora poziva na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama
Sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21) u izvršenju presude tuženik je obvezan postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dana donošenja pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
Slijedom svega navedenog, a budući da iz upute Visokog upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da niti Hrvatska odvjetnička komora niti Povjerenik za informiranje nisu proveli test razmjernosti i javnog interesa, očito je da prvostupanjsko tijelo nije primijenilo odredbu članka 5. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Kako je prvostupanjsko tijelo dužno ponovno provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Povjerenik za informiranje smatra da je u konkretnom slučaju nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, iz kojeg razloga je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09, 110/21) trebalo poništiti prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, uzimajući u obzir primjedbe Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koje su navedene u ovom rješenju, kao i definiciju informacije.
Također će voditi računa i o odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te utvrditi može li se djelomično omogućiti pristup traženoj informaciji.
Pri provedbi testa razmjernosti i javnog interesa, uzet će u obzir činjenicu da se traže informacije o isplatama koje je vršilo tijelo vlasti određenim osobama, pri čemu će dati jasne i valjane razloge za i protiv omogućavanja pristupa informacijama, a uzimajući u obzir definiciju testa razmjernosti i javnog interesa iz članka 5. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Ako prvostupanjsko tijelo smatra da tražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, razmotrit će i odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96, 79/07), kao i odredbe Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18).
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan