KLASA: UP/II-008-07/22-01/920

URBROJ: 401-01/03-22-2

Zagreb, 22. rujna 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Crikvenica KLASA: UP/I-011-02/22-02/1, URBROJ: 2107-22-01-02-22-2 od 6. srpnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Crikvenica KLASA: UP/I-011-02/22-02/1, URBROJ: 2107-22-01-02-22-2 od 6. srpnja 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Centra za socijalnu skrb Crikvenica odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 23. travnja 2022. godine kojim je zatražena dostava literature o tzv. „otuđenju“ autora ......... temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je obrazloženje rješenja neutemeljeno i neistinito jer žaliteljica i cjelokupna javnost ima informaciju o tome da centri za socijalnu skrb koriste literaturu koju je tražila, odnosno da koriste literaturu o tzv. roditeljskom otuđenju čiji su autori .......... Navodi kako su te informacije dostupne u člancima ......... „Sustav za zaštitu ili zlostavljanje djece“ na portalu H-alter te na brojnim drugim web stranicama. Navodi kako joj je pravnica u tijelu javne vlasti rekla da koriste traženu literaturu. Nadalje, navodi da tijelo javne vlasti ne samo da odbija dostaviti traženu literaturu nego i odbija dostaviti imena autora i nazive knjiga. Smatra da je to iz razloga što je termin „roditeljsko otuđenje“ u mnogim zemljama proglašen ilegalnim (prema informacijama u člancima .........), a istim terminom i literaturom se i dalje služe centri za socijalnu skrb kako bi zakomplicirali i produljili sudske postupke o skrbništvu te sekundarno viktimizirali žrtve obiteljskog nasilja. Napominje da je Europski parlament rezolucijom od 6. listopada 2021. godine zabranio sekundarnu viktimizaciju djece i žrtava nasilja putem takvih ilegalnih teorija, a da ih Centri za socijalnu skrb i sudovi u Hrvatskoj i dalje provode te radi toga odbijaju otkriti ove informacije. Smatra da nema nikakvog opravdanja da joj se ne dostavi traženi popis literature koju koristi Centar za socijalnu skrb. Nadalje, navodi da je uputa o pravnom lijeku pogrešna u kojoj se navodi da se žalba izjavljuje putem prvostupanjskog tijela, a da u odredbi članka 25. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama ne stoji da prvostupanjsko tijelo mora biti posrednik između građana i Povjerenika za informiranje. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je neosnovana.

U drugostupanjskom postupku je izvršen uvid u spis predmeta Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/22-01/802 koji se vodio povodom žalbe žaliteljice zbog neodlučivanju o njezinom zahtjevu za pristup informacijama koji je predmet ovog drugostupanjskog postupka.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 23. travnja 2022. godine Centru za socijalnu skrb Crikvenica, Podružnici Pag podnijela zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražila sljedeće informacije: „S obzirom da nisam uspjela dobiti svu dokumentaciju od CZSS Rab kao što sam tražila, usmenim putem sam zamolila ......... koja je već dulje vrijeme prisutna sama u prostorijama CZSS Rab, da mi dostavi literaturu o tzv. „otuđenju“, autora .......... Pozivam se na Zakon o pravu na pristup informacijama te tražim uvid u svu literaturu koju koristi CZSS Rab, a koja se zloupotrebljava i koristi kako bi se žrtvama nasilja i osobama s invaliditetom oduzela djeca. Nedavno je o toj temi održana UN konferencija. Ukoliko mi sva literatura koju ilegalno koristi CZSS Rab ne bude pristupna u roku 2 tj. obrati ću se Državnom povjereniku za informacije.“

Nadalje, spisu prileži odgovor djelatnice Centra za socijalnu skrb Crikvenice, Podružnice Pag od 6. svibnja 2022. godine upućen žaliteljici kojim ju obavještava da je tražila informaciju koja se sukladno članku 5. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra informacijom te upućuje žaliteljicu da se zahtjevi za pristup informacijama podnose službenici za informiranje na adresu Centra za socijalnu skrb Crikvenice, Gorice braće Cvetić 2, Crikvenica ili putem e-maila korisnik008@socskrb.hr.

Iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti Uredu povjerenika za informiranje dostavilo obavijest KLASA: 011-02/22-02/4, URBROJ: 2107-22-01-02-22-2 od 14. lipnja 2022. godine u kojoj navodi da iz zahtjeva žaliteljice proizlazi da traži informaciju koja se ne smatra informacijom koju je to tijelo javne vlasti dužno omogućiti, sve sukladno članku 5. stavku 1. točka 3. Zakon o pravu na pristup informacijama te da je informacija koju je tražila žaliteljica javno objavljena, odnosno da se radi o literaturi koja je dostupna u javnim glasilima.

Nadalje, Povjerenik za informiranje je postupajući po žalbi žaliteljice donio rješenja KLASA: UP/II-008-07/22-01/802, URBROJ: 401-01/03-22-1 od 29. lipnja 2022. godine kojim je naloženo tijelu javne vlasti da u roku od 8 dana riješi zahtjev za pristup informacijama žaliteljice od 23. travnja 2022. godine sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti povodom navedenog zahtjeva donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-011-02/22-02/1, URBROJ: 2107-22-01-02-22-2 od 6. srpnja 2022. godine, kojim je odbacilo zahtjev žaliteljice temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano je da će tijelo javne vlasti odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona.

U žalbenom postupku potrebno se prvenstveno osvrnuti na sadržaj predmetnog zahtjeva u kojem žaliteljica navodi da se tražena informacija literatura koju koristi tijelo javne vlasti zloupotrebljava i koristi kako bi se žrtvama nasilja i osobama sa invaliditetom oduzela djeca, a da traženu literaturu tijelo javne vlasti koristi ilegalno te se napominje kako isti nije u skladu s načelom međusobnog poštovanja i suradnje koji je propisan člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama u kojem se navodi da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Ustavom Republike Hrvatske zajamčena je osobita zaštita obitelji, pravna zaštita osobnog i obiteljskog života te da su brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređeni zakonom.

U članku 5. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i sa zakonom. Prema članku 141. Ustava Republike Hrvatske međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona

U članku 1. stavku 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19) propisano je da se tim Zakonom uređuju brak, izvanbračna zajednica žene i muškarca, odnosi roditelja i djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, posvojenje, skrbništvo, uzdržavanje, obvezno savjetovanje i obiteljska medijacija te postupci u vezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.

Predmet zahtjeva žaliteljice je popis literature koju koristi tijelo javne vlasti (o tzv. roditeljskom otuđenju), dok iz osporenog rješenja tijela javne vlasti proizlazi da tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju.

Naglašava se kako nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji.

Prema mišljenju Povjerenika za informiranje odluke koje donosi tijelo javne vlasti iz svoje nadležnosti moraju biti utemeljene na Ustavu Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima, zakonima i podzakonskim propisima. Tijelo javne vlasti može posjedovati literaturu koja se bavi pojedinim temama koji su u nadležnosti tijela javne vlasti, međutim ista ne može biti izvor prava kod donošenja odluka iz nadležnosti tijela javne vlasti.

S obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju, Povjerenik za informiranje je zaključio da je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju pravilno odlučilo o zahtjevu žaliteljice kada je odbacilo njezin zahtjev jer ne posjeduje zatraženu informaciju, pa se stoga žalbeni navodi ne mogu uvažiti.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da žaliteljica u zahtjevu za pristup informacijama kao ni u žalbi nije svoju tvrdnju o postojanju traženih informacija potkrijepila nikakvim dokazom.

U odnosu na žalbeni navod žaliteljice da je uputa o pravnom lijeku osporenog rješenja pogrešna jer je navedeno da se žalba predaje putem prvostupanjskog tijela, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno kako je neosnovan iz sljedećih razloga.

Naime, odredbom članka 110. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se žalba predaje prvostupanjskom tijelu na način propisan za predaju podnesaka. Ako je žalba predana drugostupanjskom tijelu, ono će bez odgode proslijediti prvostupanjskom tijelu. Žalba koja je u roku predana drugostupanjskom tijelu smatra se pravodobnom.

Stoga, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je u osporenom rješenju dana pravilna uputa o pravnom lijeku u pogledu roka, nadležnog tijela i načina predaje žalbe prvostupanjskom tijelu. Nadalje, utvrđeno je da uputa o pravnom lijeku ne sadrži napomenu da se stranke imaju pravo odreći prava na žalbu od dana primitka prvostupanjskog rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje žalbe, a kako je to propisano u članku 13. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 110/21), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2022. godine.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan