KLASA: UP/II-008-07/22-01/901

URBROJ: 401-01/10-22-4

Zagreb, 26. rujna 2022. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15, 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Su-348/2022 od 11. srpnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Su-348/2022 od 11. srpnja 2022. godine kao neosnovana.


O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatke o broju zaprimljenih zahtjeva za pretragom nekretnine za posljednjih pet godina, odvojeno po godinama, uz statističke podatke o usvojenim, odbijenim, te podatke o tome koliko je pokrenuto prekršajnih, a koliko kaznenih postupaka nakon postupanja policije po usvojenim zahtjevima, temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da osporava prvostupanjsko rješenje u cijelosti, odnosno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava stav prvostupanjskog tijela da nema pravni interes za podnošenjem zahtjeva. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije negiralo posjedovanje traženih informacija, već da paušalno ističe da bi pribava takvih informacija predstavljala opterećenje u radi prvostupanjskog tijela. Smatra da prvostupanjsko tijelo ima mogućnost unutar sustava eSpis generirati različite vrste izvještaja, te upućuje na presudu Suda Europske unije u predmetu C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine. Navodi da je nakon pobijanog rješenja zatražio iste informacije, za kraći vremenski period, te da je odbijen s istim obrazloženjem. Ističe da naredbe koje se donose u prekršajnom postupku nisu klasificirane oznakom tajnosti, te da se radi o rješenjima kojima se odlučuje o ljudskim pravima koja često imaju skromna ili nikakva obrazloženja. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 8. lipnja 2022. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće:

„Molio bih Vas da mi dostavite sljedeće informacije: 1) broj zaprimljenih zahtjeva za pretragu nekretnina koje su policijske uprave podnijele sudu za posljednjih pet godina odvojenu po godinama, 2) statistiku zahtjeva iz prethodnog stavka s prikazom koliko je zahtjeva od onih koji su zaprimljeni završilo u radu uredujućih sudaca, koliko je zahtjeva usvojeno, odbijeno ili odbačeno, sve odvojeno po godinama, 3) statistiku o tome koliko je pokrenuto prekršajnih, a koliko kaznenih postupaka nakon postupanja policije po usvojenim zahtjevima, sve odvojeno po godinama.

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj traži veliki broj podataka kao građanin, ne obrazlažući pravni interes, što bi dovelo do opterećenja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti u smislu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, obrazloženje prvostupanjskog rješenje ne sadrži ni objektivne niti subjektivne elemente zlouporabe prava na pristup informacijama, iz čega proizlazi da prvostupanjsko rješenje ne sadrži valjano obrazloženje u smislu odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

Osim toga, pogrešno prvostupanjsko tijelo navodi da žalitelj nije obrazložio svoj pravni interes, posebno imajući u vidu da sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, iz čega logično proizlazi da nije dužan niti dokazivati pravni interes za traženom informacijom.

Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te odredbu članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, osporeno rješenje je na zakonu osnovano iz razloga koji se navode u ovom rješenju.

Što se tiče pozivanja prvostupanjsko tijela na odredbu članka 10. Europske konvencije ističe se kako slijedi.

U predmetu Magyar Helsinki Bizottsag protiv Mađarske (Veliko vijeće), broj zahtjeva 18030/11, presuda od 8. studenog 2016. godine, Europski sud za ljudska prava je istaknuo da je, kako bi se moglo utvrditi ulazi li pravo na pristup informacijama u doseg članka 10. Konvencije, potrebno ispitati jesu li zadovoljeni sljedeći kriteriji: a) svrha za koju se informacija traži, b) priroda informacije koja se traži, c) uloga podnositelja zahtjeva u traženju i širenju informacija i d) postoji li informacija te je li ista dostupna.

Međutim, pitanje spremnosti i dostupnosti informacija nije pitanje koje je vezano uz zlouporabu prava, već uz pitanje je li traženje žalitelja usmjereno na informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dopisom Ureda povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/22-01/901, URBROJ: 401-01/10-22-2 od 3. kolovoza 2022. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo da se detaljno očituje na koji način vodi informacije koje žalitelj traži, odnosno je li od traženih informacija moguće doći jednostavnim radnjama pretraživanja u sustavu eSpis, uzimajući u obzir utvrđenja iz presude Suda EU, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine, odnosno da se opiše radnje koje bi trebalo poduzeti radi udovoljavanja zahtjeva.

Iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje, broj: Su-348/22 od 14. rujna 2022. godine u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo tražene informacije vodi u upisnicima oznake Pp Prz i Pp. Dalje se navodi da se podatak o ukupnom broju primljenih i riješenih predmeta može dati na osnovu uvida u upravljačka izvješća. Također se ističe da se informacije koje žalitelj traži (točan podatak o tome koliko je predmeta završilo u radu, te koliko je zahtjeva odobreno, odbijeno ili odbačeno) moguće dobiti samo ako se prebroje spisi iz upisnika, budući da se radi o upisnicima u koje se upisuju i druge vrste zahtjeva, a za što bi trebao veći angažman službenika. Posebno se ističe da podatak o broju pokrenutih prekršajnih postupaka nakon provedenih pretraga po odobrenim zahtjevima nije moguće dati bez da se pregledaju upisnici Pp Prz i Pp i to na način da se pregleda svaki Pp Prz predmet, te se po kriteriju pretraživanje osobe sudionika, odnosno okrivljenika u postupku utvrdi koji su predmeti pokrenuti. Ističe se da bi navedeno zahtijevalo posebnu organizaciju rada suda, a za koje vrijeme bi službenici bili onemogućeni raditi svoj redovan posao. Zaključno se navodi da bi bilo potrebno provoditi anonimizaciju, te da pretraga po veznom broju predmeta nije moguća.

Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine zauzet je stav da tijelo javne vlasti nema obvezu grupiranja podataka prema vrsti ili nekom drugom kriteriju, nego je dužno omogućiti pristup već gotovoj, postojećoj i određenoj informaciji.

Osim toga, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.

Sukladno članku 1. Pravilnika o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“, broj 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, dalje u tekstu: Pravilnik) sustav eSpis je jedinstveni informacijski sustav za upravljanje i rad na sudskim predmetima koji se sastoji od standardne aplikacije, računalne i telekomunikacijske opreme i infrastrukture, sistemske programske opreme i alata te svih podataka koji se tim sustavom unose, pohranjuju i prenose iz svih vrsta upisnika na općinskim, županijskim te trgovačkim sudovima, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske i Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Prema članku 4. Pravilnika osobe ovlaštene za pristup sustavu eSpis su: 1. administrator središnjeg sustava eSpis, 2. ovlašteni stručnjak, 3. administrator sustava eSpis u sudu, korisnik sustava eSpis, 5. službena osoba ovlaštena za uvid u podatke sustava eSpis određenog suda, 6. službena osoba ovlaštena za uvid u podatke sustava eSpis, i 7. vanjski korisnik sustava eSpis.

Sukladno članku 21. stavku 1. navedenog Pravilnika, vanjski korisnik sustava eSpis je javni bilježnik, odvjetnik, stečajni upravitelj, povjerenik, državno odvjetništvo, Ministarstvo unutarnjih poslova, Financijska agencija ili druga osoba koja ima opravdani interes, dok je stavkom 2. navedenog članka određeno da osoba iz prethodnog članka ima pravo na ograničen uvid u podatke sustava eSpis neposredno u sudu uz prethodno odobrenje predsjednika nadležnog suda ili putem sustava e-Komunikacije.

U odnosu na pozivanje žalitelja na odredbu članka 80. Pravilnika o radu u sustavu eSpis, Povjerenik za informiranje ističe da su članci 80. do 84. Pravilnika brisani člankom 21. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“, broj 138/20).

Posebno se napominje da je članak 80. Pravilnika o radu u sustavu eSpis (citiran prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“ broj 119/18) propisivao sadržaj statističkih izvješća na sljedeći način:

1. S1.1.1. Neriješeni predmeti po godinama – za datum početka postupka – po vrsti postupka.

2. S1.1.3. Neriješeni predmeti po godinama – za datum osnivanja – po vrsti postupka.

3. S1.3.1. Neriješeni predmeti po godinama – za datum početka postupka – po upisnicima.

4. S1.3.3. Neriješeni predmeti po godinama – za datum osnivanja – po upisnicima.

5. S1.4.1. Neriješeni predmeti po godinama – za datum početka postupka – po upisnicima po sucu.

6. S1.4.3. Neriješeni predmeti po godinama – za datum osnivanja – po upisnicima po sucu.

7. S1.4.4. Neriješeni predmeti po godinama – za datum dodjele – po upisnicima po sucu.

8. S1.5.1. Riješeni predmeti po godinama za datum početka postupka – po vrsti postupka.

9. S1.5.3. Riješeni predmeti po godinama za datum osnivanja – po vrsti postupka.

10. S1.7.1. Riješeni predmeti po godinama za datum početka postupka – po upisnicima.

11. S1.7.3. Riješeni predmeti po godinama za datum osnivanja – po upisnicima.

12. S1.8.1. Riješeni predmeti po godinama za datum početka postupka – po upisnicima po sucu.

13. S1.8.3. Riješeni predmeti po godinama za datum osnivanja – po upisnicima po sucu.

14. S1.8.4. Riješeni predmeti po godinama za datum dodjele – po upisnicima po sucu.

15. S10 – PSRP – Izvješće o prosječnoj starosti riješenih predmeta.

16. S11.1. Izvješće o broju i trajanju ročišta po sucu i sudskom savjetniku.

17. S2.1. – SSI – Sumarno statističko izvješće o broju primljenih riješenih i neriješenih predmeta.

18. S2.2. – SSI – skraćen – za ispis.

19. S2.5. – SSI – skraćen stari predmeti – Sumarno statističko izvješće o broju primljenih riješenih i neriješenih predmeta po datumu početka postupka.

20. S2.6. – SSI – skraćen stari predmeti – Sumarno statističko izvješće o broju primljenih riješenih i neriješenih predmeta – po datumu osnivanja.

21. S3.1. – PSI – Pojedinačno statističko izvješće o radu sudskog osoblja (u periodu).

22. S3.2. – PSI – Pojedinačno statističko izvješće o radu sudskog osoblja (u periodu) s radnim danima.

23. S4.2. – PSI – skraćen – za ispis – Pojedinačno statističko izvješće o radu sudskog osoblja (u periodu).

24. S4.5. – PSI – skraćen stari predmeti – Pojedinačno statističko izvješće o radu sudskog osoblja po upisnicima (u periodu) – starost predmeta po datumu osnivanja.

25. S4.6. – PSI – skraćen stari predmeti – Pojedinačno statističko izvješće o radu sudskog osoblja po upisnicima (u periodu) – starost predmeta po datumu početka postupka.

26. S5.1. – PSI – Pojedinačno statističko izvješće o radu sudskog osoblja po vrsti spora u periodu.

27. S6.3. – OPT – Izvješće o opterećenju sudaca i sudskih savjetnika dodijeljenim predmetima.

28. S9.1. – Izvješće o predmetima ostavina (primljeno, riješeno, neriješeno) – sud i javni bilježnici.

29. S13.1. – Izvješće o KPI po sudovima i rješavateljima (samo za županijske sudove).

Dakle, niti navedena odredba nije obvezivala prvostupanjsko tijelo da vodi podatke na način na koje žalitelj traži, jer je naglasak upravo bio na statističkim podacima o riješenim i neriješenim predmetima, a ne vrsti odluka, odnosno na povezivanju naloga za pretragom s pokrenutim postupcima.

Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz presude Suda EU, broj: C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine.

U takvoj situaciji, Povjerenik za informiranje ukazuje na ranije citirano očitovanje prvostupanjskog tijela broj: Su-348/22 od 14. rujna 2022. godine iz kojeg je razvidno da prvostupanjsko tijelo ne može jednostavnim radnjama doći do traženih informacija.

Osim toga, samo prvostupanjsko tijelo jasno ističe da bi za udovoljavanje zahtjevu žalitelja trebalo izvršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta da bi se udovoljilo zahtjevu žalitelja, a što se ne smatra traženjem informacije (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-141/17 od 6. rujna 2017. godine).

Ako bi se prihvatio stav žalitelja, navedeno bi značilo da bi korisnici od tijela javne vlasti mogli tražiti kreiranje informacija po određenom kriteriju (u konkretnom slučaju se traži analiza donesenih odluka po zahtjevima za pretragu), a na koji način bi se izgubila svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, Povjerenik za informiranje nema ovlast nalaganja tijelima javne vlasti da vodi točno određene informacije na točno određeni način, pa ni u ovom slučaju ne može naložiti prvostupanjskom tijelu da vrši uvid u spise predmeta kako bi udovoljio zahtjevu žalitelja.

Osim toga, za potrebe žalbenog postupka Povjerenik za informiranje izvršio je uvid u portal sudske prakse https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/search, pa je utvrdio da se pod oznakom Pp Prz ne vode samo postupci po nalozima za pretragu već i drugi postupci (npr. mjere zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima, rješenje Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp Prz-5/2022 od 28. siječnja 2022. godine), što također govori u prilog činjenici da prvostupanjsko tijelo ne može jednostavnim radnjama doći do traženih informacija.

U odnosu na navode žalitelja da mu je odbijen identičan zahtjev za kraće vremensko razdoblje s istim obrazloženjem, Povjerenik za informiranje ističe da vremenski period za koji se informacije traže nije odlučna činjenica, već je bitno posjeduje li tijelo javne vlasti tražene informacije kao gotove informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U konkretnom slučaju, utvrđeno je da jednostavnim radnjama pretraživanje nije moguće doći do traženih informacija, odnosno da je potrebno pretraživanje pojedinačnih spisa predmeta da bi se udovoljilo zahtjevu žalitelja.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09, 110/21) odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu, jer je prvostupanjsko rješenja na zakonu osnovano iz razloga koji su detaljno opisani u ovom rješenju, odnosno žaliteljevo traženje ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan