KLASA: UP/II-008-07/22-01/814

URBROJ: 401-01/04-22-2

Zagreb, 5. rujna 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., KLASA: ZV-01-22-46, URBROJ: 06-01/08-22-02 od 11. svibnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., KLASA: ZV-01-22-46, URBROJ: 06-01/08-22-02 od 11. svibnja 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., KLASA: ZV-01-22-46, URBROJ: 06-01/08-22-02 od 11. svibnja 2022. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 5. svibnja 2022. godine, kojim je od trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. zatražio da mu se dostavi: „Kopija otvorenih stavaka, NAZIV poslovnih partnera, NAZIV prvih pet (5) najvećih dobavljača iz kojih se vidi iznos pojedinih potraživanja prema Zagrebačkom velesajmu d.o.o.“ Zahtjev za pristup informacijama žalitelja odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi: da rješenje ne potpisuje službenica za informiranje koja po Zakonu o pravu na pristup informacijama rješava zahtjeve; da pravna služba zlorabi položaj ........., koja je otkazala temeljni kolektivni ugovor radi odstrela žalitelja; da tijelo generira sporove prava na pristup informacijama pa stoga moli sankcije prema službenici .........; da je javni interes znati tko su potencijalni preuzimatelji Zagrebačkog velesajma d.o.o. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 5. svibnja 2022. godine, zatražio od trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. sljedeće: „Temeljem, kao što je TEMELJNI KOLEKTIVNI UGOVOR, radi razumijevanja osnova/temelja/ozbiljnosti zahtjeva, uvidom u GFI od 04.05.2022., mandat dr. sc. Dina Tomšić (ispod navodi iznos u kunama kratkoročnih obveza odnosno iznos obveze prema dobavljačima u 2020. i 2021. godini), povećanje obveza obveza cca 20.000.000,00 kn, o čega cca 12.000.000,00 kn prema dobavljačima, ukazuje na probleme likvidnosti društva protivno „obećanjima/bajkama" bivše uprave o „uskrsnuću" sajmovanja, ukazuje ili na nepoznavanje/nestručnost temeljnih procesa/događanja u makro/mikro ekonomiji (?), ili indicira svjesno dovođenje u zabludu (?). s trenutno (ne)poznatim ciljem (?), prvenstveno što društvo nema izgleda iz poslovanja vratiti ni dio kumuliranih gubitaka od cca 300.000.000,00 kn. Svaki od dobavljača od 55.087.638,00 kn u svakom trenutku može zatražiti isplatu potraživanja, što se ne može podmiriti iz tekuće likvidnosti, rezultira mogućom blokadom , ili pokretanjem postupka radi naplate, možda i s ciljem „preuzimanja" društva (?), pa se temeljno nameće potreba uvida u strukturu mogućih preuzimatelja društva. Molim: Kopiju otvorenih stavaka. NAZIV poslovnih partnera, NAZIV prvih pet (5) najvećih dobavljača iz kojih se vidi iznos pojedinih potraživanja prema ZAGREBAČKOM VELESAJMU D.O.O.“

Nadalje, utvrđeno je da je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. rješenjem KLASA: ZV-01-22-46, URBROJ: 06-01/08-22-02 od 11. svibnja 2022. godine, odbilo žaliteljev zahtjev temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

U obrazloženju osporenog rješenja citiraju se zahtjevi za pristup informacijama žalitelja koje je od 1. siječnja 2019. godine do dana prvostupanjskog rješenja uputio trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. Nadalje, navodi se kako su svi zahtjevi žalitelja iz 2019. godine riješeni sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama te se napominje da je u 2019. godini ukupno zaprimljeno 16 zahtjeva od kojih je 14 žaliteljevih. Također, navode se i podaci za 2020. i 2021. godinu, pa se tako navodi da je u 2020. ukupno zaprimljeno 17 zahtjeva od kojih je 11 žaliteljevih, a da je u 2021. ukupno zaprimljeno 15 zahtjeva od kojih je 13 žaliteljevih. Vezano za zahtjeve u 2022. godini, u obrazloženju osporenog rješenja citira se 7 žaliteljevih zahtjeva. Ističe se, kako svi navedeni zahtjevi žalitelja sadrže elemente zlouporabe te osim što u njima žalitelj traži dostavu informacija, isti sadrže i optužbe kojima žalitelj predmnijeva nepravilnosti u radu trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., njegovih djelatnika i čelnika. Nadalje, navodi se da je uvidom u službene upisnike o zahtjevima za pristup informacijama za razdoblje od 2019. do dana donošenja rješenja utvrđeno da su zahtjevi žalitelja pretežni te da njihova brojnost, istovrsnost i upornost u podnošenju istih od strane žalitelja govori u prilog tvrdnje da su oni rezultat osobnih razmirica žalitelja s trgovačkim društvom Zagrebački velesajam d.o.o. Također, navodi se kako se pregledom podnesenih zahtjeva uočava istovrsnost zahtjeva u pogledu određene grupe traženja pa se tako ponavljano traže: podaci o poslovanju trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. (plan poslovanja, računi dobiti i gubitka, računi ostvarenja i sl.); podaci o sporovima i njihovim uspjesima, planovima i ostvarenju plaćenih naknada za odvjetničke usluge po godinama, računi za usluge Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., podaci o osobama ovlaštenim zastupati trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. u kaznenim postupcima; te radno-pravna dokumentacija o konkretnim radnicima trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., odluke koje su vezane za radno pravni status radnika trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., općenito. Ističe se da je većina traženih podataka javno objavljena na web stranici trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., da žalitelj u pravilu traži podatke prije nego li su dokumenti o poslovanju usvojeni od strane nadležnih organa društva, da se radi o preliminarnim financijskim podacima odnosno radnom materijalu koji se traži prije njegovog objavljivanja, kako bi s istim bio prethodno upoznat, a da s obzirom na upornost i opetovanost u traženju ovakav način traženja informacija te njihova količina zahtijeva puni angažman službenika za informiranje. Nadalje se ističe, vezano za podatke o sporovima, zastupanju, plaćenim odvjetničkim uslugama Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o., kako su podaci koji se traže u toj grupi podataka vezani uz osobni interes žalitelja s obzirom da u svim sporovima koji se vode između žalitelja i trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., tijelo javne vlasti zastupa Odvjetničko društvo Mihočević&Bajs d.o.o. U odnosu na grupu informacija koje se traže vezano za zaposlenike trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., pojašnjeno je kako je iz zahtjeva žalitelja vidljiv animozitet prema zaposlenicima tijela javne vlasti te da se uopće ne radi o javnom interesu nego privatnom interesu žalitelja. Zaključno se navodi, kako i glede predmetnog zahtjeva, žalitelj kontinuirano traži informacije o poslovanju trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., koje su mu nebrojeno puta isporučivane, a ne nazire se u njegovim zahtjevima svrha općeg već isključivo privatnog interesa te da je predmetni zahtjev protivan cilju i svrsi Zakona o pravu na pristup informacijama pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci osporenog rješenja.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama pa tako nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zlouporabe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Citiranom odredbom propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Kada se razmatra predmetni zahtjev žalitelja u odnosu na javni interes, činjenica je da informacije koje je žalitelj tražio može tražiti bilo koja fizička ili pravna, domaća ili strana osoba. Međutim, kako je u prvostupanjskom postupku utvrđena zlouporaba prava te je osporenim rješenjem zahtjev žalitelja odbijen, pozivanjem na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a na što upućuje i detaljno obrazloženje iste, u žalbenom postupku je razmatrana zakonitost odluke trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. u pogledu postojanja/nepostojanja navedenog razloga za odbijanje zahtjeva, a stav je žalbenog tijela da u slučaju utvrđenja da u pojedinačnim slučajevima postoji zlouporaba prava na pristup informacijama nema potrebe za provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa i odlučivanjem o dostupnosti traženih informacija.

U kontekstu zlouporabe prava na pristup informacijama osobito je potrebno istaknuti i ustavno načelo razmjernosti, koje u članku 16. Ustava Republike Hrvatske određuje kako se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Ujedno je potrebno istaknuti i odredbu članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske kojim je određena jednakost svih pred zakonom, što se odražava u članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano načelo jednakosti, te je u stavku 1. navedenog zakonskog članka navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

Osim Ustava Republike Hrvatske, Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), u članku 6. također propisuje načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa na način da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Također, prilikom vođenja postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti suprotno javnom interesu.

Prema ustavnom jamstvu prava na pristup informacijama, potrebno je naglasiti kako su ograničenja od pristupa u demokratskom društvu nužna, jer iako je ideal svakog demokratskog društva najveća moguća otvorenost i transparentnost, apsolutna otvorenost i transparentnost, bez zaštite drugih priznatih i legitimnih interesa, dovela bi u određenim slučajevima do povrede ustavom zajamčenih prava građana i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom. Transparentnost tijela javne vlasti vrijednost je suvremenih demokratskih društava. Ideja da vlast treba biti otvorena, vidljiva, pristupačna, informirati građane i organizirane interese o onome što radi i kako troši javna sredstva, danas je globalno prihvaćena. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba. Dakle, zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih, čineći to osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije.

Nadalje, iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij zlouporabe prava obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, kao i neozbiljne zahtjeve. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavlja opterećenje za tijelo javne vlasti), iz kojih proizlazi da je u pojedinačnim slučajevima potrebno je ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes, iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, te uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženje informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest tih zahtjeva. Naime, iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima moguće je uočiti određeni model ponašanja podnositelja pa je tako, primjerice, podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom, i nakon njezinog zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev.

Dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/22-01/733, URBROJ: 401-01/04-22-2 od 31. svibnja 2022. godine, u žalbenom postupku zatraženo je od trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. da kao dio spisa predmeta, pored informacija koje je žalitelj zatražio u svom zahtjevu za pristup informacijama, dostavi i sve žaliteljeve zahtjeve zaprimljene u 2021. i 2022. godini, presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. i 2022. godinu. Ujedno je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. zamoljeno da popuni upitnik objavljen na linku https://pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije/instrument-kvalitete-upitnik-za-samoprocjenu/ te da popunjeni upitnik dostavi zajedno sa ostalom zatraženom dokumentacijom.

Trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o., dopisom KLASA: ZV-01-22-46, URBROJ: 06-01/08-22-04 od 28. lipnja 2022. godine, dostavilo je Povjereniku za informiranje prvostupanjski spis predmeta na nadležno postupanje, kao i preslike svih žaliteljevih zahtjeva zaprimljenih u 2019., 2020., 2021. i 2022. godini te preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za navedene godine. Također, dostavljena je i dokumentacija vezano za vođenje sporova između žalitelja i trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., kao i potvrda o tome da je žalitelj bio zaposlenik navedenog trgovačkog društva te razna dokumentacija vezana uz podneske žalitelja.

Na temelju dokumentacije spisa predmeta, a osobito uvida u dostavljene Upisnike i zahtjeve za pristup informacijama žalitelja, u žalbenom postupku bilo je potrebno utvrditi činjenicu da li se žalitelj koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno da li je došlo do kršenja zakonskog načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9a. Zakona o pravu na pristup informacijama, postoji li određeni model ponašanja žalitelja. Navedeni uvid predstavlja već standardizirani postupak žalbenog tijela kod utvrđivanja eventualnog postojanja zlouporabe prava od pojedinih korisnika, a također i utvrđivanje relevantnih činjenica u pogledu brojnosti zahtjeva, njihova sadržaja, učestalosti podnošenja te mogućeg opterećenja tijela javne vlasti koje se u prvostupanjskoj odluci poziva na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri tome se posebno naglašava da se radi o utvrđivanju objektivnih razloga zbog kojih bi se prvostupanjska tijela mogla pozvati na razlog odbijanja zahtjeva zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, ne ulazeći pri tome u narav informacija koje se traže, s obzirom da je notorna činjenica da se svako pravo može zloupotrijebiti. Primjerice, od nekog tijela javne vlasti moglo bi se samo jednim zahtjevom za pristup informacijama zatražiti svi ugovori koje je ono sklopilo od svog osnivanja do trenutka podnošenja zahtjeva, svi računi koje to tijelo ikada izdalo, ili se sa više povezanih učestalih zahtjeva može konstantno tražiti istu, ili istovrsnu informaciju, a što u konačnici rezultira opterećenjem za tijelo javne vlasti, a institut prava na pristup informacijama gubi svoju svrhu.

Povjerenik za informiranje cijeni i okolnost da je utvrđeno kako je vidljivo da ako bi se svaki pojedini zahtjev žalitelja koji je podnio prvostupanjskom tijelu razmatrao pojedinačno, da su se istima u jednom dijelu tražile informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju o raspolaganju javnim sredstvima. Stoga se posebno ističe da se u ovom žalbenom postupku kod utvrđivanja je li došlo do zlouporabe prava nije niti razmatrala dostupnost/nedostupnost same informacije, uzimajući u obzir da tijela javne vlasti koja su obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama u pravilu u velikoj mjeri i raspolažu informacijama koje se djelomično ili u cijelosti odnose na raspolaganje javnim sredstvima, nego se utvrđivalo činjenicu da li se žalitelj u konkretnom slučaju koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno da li je došlo do kršenja zakonskog načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

U žalbenom postupku je utvrđeno da kod žalitelja postoji određeni model ponašanja kod ostvarivanja prava na pristup informacijama, koji ide na štetu tijelu javne vlasti odnosno stvara negativnu sliku o tijelu javne vlasti. Tako žalitelj već u samom zahtjevu za pristup informacijama, polazi od negativnog, optužujućeg stajališta da je nešto nepravilno odnosno nezakonito u radu tijela javne vlasti vezano za informaciju koju traži, čime žalitelj već u startu krši načelo međusobnog poštovanja i suradnje.

Kada se razmatra predmetni zahtjev za pristup informacijama, kao i raniji zahtjevi za pristup informacijama žalitelja i javni interes, činjenica je da informacije koje je žalitelj tražio u predmetnom zahtjevu može tražiti bilo koja fizička ili pravna, domaća ili strana osoba, međutim sam način na koji je zahtjev postavljen i u kontekstu ranijih zahtjeva kojima je tražio informacije vezano za direktoricu trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. ......... odnosno poslovanje navedenog trgovačkog društva za vrijeme njenog mandata, razvidno je da postoji privatni interes žalitelja i da njegov zahtjev za pristup informacijama, nije usmjeren u pravcu otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, već u smislu pronalaženja nepravilnosti odnosno nezakonitosti za koju je žalitelj već zaključio da ista postoji iako nije još ni dobio informacije koje traži. Većina dostavljenih zahtjeva za pristup informacijama žalitelja koje je podnio trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. slična je u tome da se u njima predmnijevaju nepravilnosti u radu i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja od strane trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. odnosno njegovih odgovornih osoba.

U žalbenom postupku je uvidom u Upisnike o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. utvrđeno da je u 2019. godini navedenom tijelu javne vlasti podneseno ukupno 16 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je 14 zahtjeva podnio žalitelj, da je u 2020. godini podneseno ukupno 17 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je 11 podnio žalitelj, a da je u 2021. godini podneseno ukupno 17 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je 13 podnio žalitelj.

Nadalje, uvidom u Upisnik o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. za 2022. godinu, utvrđeno je da je u istom do dana 5. svibnja 2022. godine, uključujući predmetni zahtjev, evidentirano 9 zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, od kojih su zahtjev upisan pod rednim brojem 1. i zahtjev upisan pod rednim brojem 2. iz prosinca 2021. godine.

Vezano za razmatranje da li se žalitelj koristi svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, u žalbenom postupku je utvrđeno da podneseni zahtjevi za pristup informacijama s obzirom na njihov broj na prvi pogled ne ukazuju da bi se radilo o prekomjernim i voluminoznim zahtjevima, međutim s obzirom na način i svrhu njihova podnošenja, gdje se nepravilnosti i nezakonitosti tijela javne vlasti već u podnošenju zahtjeva insinuiraju i gdje svrha zahtjeva nije primarno usmjerena na otvorenost i javnost djelovanja tijela javne vlasti odnosno ispitivanje kako se troše javna sredstva, oni uistinu predstavljaju opterećenje rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer oduzimaju vrijeme koje je tijelo javne vlasti moglo iskoristiti za rješavanje zahtjeva drugih korisnika ili za obavljanje drugog posla iz svog djelokruga rada.

Iz sadržaja dostavljenih zahtjeva vidljivo je da žalitelj učestalo trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. podnosi istovrsne zahtjeve, odnosno da u ovisnosti o već zaprimljenim informacijama produbljuje odnosno proširuje svoje zahtjeve. U europskoj praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo se podnošenje zahtjeva naziva „pecanjem“ (information fishing) i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, takvo se ponašanje razlikuje od situacije kad korisnik, sumnjajući u nepravilnosti, traži neke određene informacije koje bi mogle ukazati na nedostatke i nepravilnosti u radu tijela javne vlasti.

Nadalje, uvidom u sadržaj dostavljenih žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama utvrđeno je kako žalitelj u nekima od njih tumači sadržaj ranije dostavljenih mu informacija na način da optužuje prvostupanjsko tijelo za nesavjesno poslovanje ili potrošnju sredstava, pa tako primjerice: u zahtjevu od 31. listopada 2019. godine navodi da „pravnice i zaposlenice tijela javne vlasti parafiraju unaprijed izgubljene tužbe“; u zahtjevu od 17. studenoga 2020. godine u kojem traži kopije računa Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs govori o „nezakonitom otkazu, nepostojanju dokaza za počinjenje kaznenog djela klevete, poziva i moli gradonačelnika i prve suradnike da promptno prekinu montirani i bezprimjereni progon, prekid troškova koji terete trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o., što bi netko mogao kvalificirati kao zlouporabu službene dužnosti i pogodovanje Mihočević&Bajs“; a u zahtjevu od 23. listopada 2020. godine (požurnici) u kojem traži plaćene fakture odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs, navodi „obzirom na generiranje montiranih sporova čak i protiv Radničkog vijeća/Hrvatskih branitelja u Pr-1108/19 i protiv Danijela Margana u K-458/19, gdje uz tri pravnice, ZV-Ljudskih resursa, prepušta se odvjetnicima bildanje VPS, bildanje troškova na račun društva“.

Također je utvrđeno, kako žalitelj u pojedinim zahtjevima traži dokumente koji još nisu usvojeni kao službeni pa tako primjerice u zahtjevu od 25. siječnja 2020. godine traži „kopiju računa dobiti i gubitka za 2019. i plan za 2020., preliminarni, ukoliko nije odobren od ........., Skupština društva ZV d.o.o.“, pri čemu je u dio zahtjeva zalijepljen/ubačen tekst u kojem se govori o ostvarenju pozitivnog poslovnog rezultata u prvostupanjskom tijelu, a u koji su opet ubačeni izrazi poput „za ne povjerovati“.

Iz sadržaja dostavljenih zahtjeva, kao i sadržaja dokumentacije koju je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. dostavilo uz spis predmeta, kao što je primjerice dokumentacija o vođenju sporova između žalitelja i trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., razvidno je da su traženja žalitelja rezultat osobnih razmirica žalitelja s navedenim trgovačkim društvom Zagrebački velesajam d.o.o. Tako žalitelj, nakon što putem zahtjeva za pristup informacijama pribavi određenu informaciju, istu umnožava i dostavlja raznim državnim tijelima, pravnim osobama i pojedincima, na način da originalni test informacije kopira samo djelomično te vlastitom rukom na isti napiše vlastite sugestije o sadržaju informacije, na isti list ubaci i preslike tekstova različitih adresanata.

Osim navedenog, iz podataka o žalbenim postupcima koji su se vodili ili se vode kod ovog tijela vidljivo je da je prvostupanjsko tijelo žalitelju u većini slučajeva po završetku istih postupaka dostavljalo tražene podatke odnosno postupilo po pravomoćnim rješenjima Povjerenika za informiranje te da je iz dostavljene dokumentacije od strane trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. vidljivo kako interes za pojedine informacije prvostupanjskog tijela ima pretežito žalitelj, a da mu tražene informacije od navedenog tijela javne vlasti nisu uskraćivane u cjelini nego u pogledu dijela informacija.

Razmatranjem žaliteljevih zahtjeva u širem kontekstu, u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te uzimanjem u obzir svih činjenica i dokaza, a što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, koje dovodi do opterećivanja tijela javne vlasti, uslijed kontinuiranog podnošenja zahtjeva za pristup informacijama te da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje od strane žalitelja, a posebno uzimajući u obzir da je žalitelj bio dugogodišnji zaposlenik trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., o čemu je od trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. dostavljena potvrda u spis predmeta.

Ograničenje prava na pristup informacijama zbog zlouporabe prava na pristup informacijama služi legitimnoj svrsi tj. zaštiti pravnog poretka i zaštiti tijela javne vlasti od nepotrebnog opterećenja. Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama nije obračunavanje žalitelja s prvostupanjskim tijelom zbog određenih nesuglasica vezanih za poslovanje tijela čiji je žalitelj bio zaposlenik te postupaka koji se između njih vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, koja se sastoji u osiguravanju i omogućavanju korisnicima informacija od javnog značaja. Žaliteljevo korištenje instituta prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe, a daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju imalo bi za posljedicu neopravdano opterećivanje tijela javne vlasti te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. U žalbenom postupku, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je opravdana primjena instituta zlouporabe prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom svega navedenog u žalbenom postupku je utvrđeno da osporeno rješenje sadrži jasne i valjane razloge za primjenu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan