KLASA: UP/II-008-07/22-01/797
URBROJ: 401-01/02-22-5
Zagreb, 27. rujna 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990 na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Javne ustanove “Park prirode Lonjsko polje“ KLASA: UP/I-008-01/22-01/03, URBROJ: 2176-114 05/02-22-01 od 3. svibnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Javne ustanove “Park prirode Lonjsko polje“ KLASA: UP/I-008-01/22-01/03, URBROJ: 2176-114 05/02-22-01 od 3. svibnja 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informacijama tabelarnom prikazu koji sadrži podatke o imenu i prezimenu zaposlenika Javne ustanove “Park prirode Lonjsko polje“, nazivu radnog mjesta na koje su raspoređeni s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova.
3. Nalaže se Javnoj ustanove „Park prirode Lonjsko polje“ da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 19. travnja 2022. godine kojim je od Javne ustanove “Park prirode Lonjsko polje“ tražila informacije o imenu, prezimenu, nazivu radnog mjesta na kojem je zaposlen i njegov koeficijent složenosti poslova za svakog radnika koji je naveden u zahtjevu, temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražene informacije predstavljaju zaštićeni osobni podatak.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako smatra kako je podatak o koeficijentu, kao sastavnom i javno dostupnom elementu plaće svakog pojedinog zaposlenika tijela javne vlasti informacija za koju ne postoji ograničenje od omogućavanja pristupa. Navodi kako je tražila da se konkretan koeficijent (ili jedinstveno radno mjesto iz kojeg je jasan koeficijent) poveže s konkretnim imenom i prezimenom zaposlenika tijela javne vlasti. Navodi kako osporava rješenje zbog pogrešne primjene materijalnih propisa koji uređuju javnost podataka i pravo na pristup informacijama, odnosno u konkretnom slučaju pravo na pristup informacijama o koeficijentu, koji zajedno sa osnovicom i ostalim dodacima kao standardnim elementima plaće javnog službenika čini iznos bruto plaće javnog službenika. Napominje kako isključivo podnosi zahtjev za uvidom u podatke o koeficijentima koji pripadaju pojedinom zaposleniku tijela javne vlasti. Predlaže da se žalba uvaži i da joj se omogući pristup traženim informacijama.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 1. travnja 2022. godine Javnoj ustanovi “Park prirode Lonjsko polje“, kao tijelu javne vlasti, podnijela zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila informacije jedinstveni naziv radnog mjesta i koeficijent složenosti poslova svih zaposlenih djelatnika tijela javne vlasti.
Iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti postupajući po zahtjevu za pristup informacijama žaliteljice dopisom KLASA: 008-01/22-01/01, URBROJ: 2176-1447-06/01-22-03 od 13. travanja 2022. godine omogućilo pristup informacijama na način da je žaliteljici dostavljen Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu iz kojeg su vidljivi jedinstveni nazivi radnih mjesta svih zaposlenika te Pravilnik o plaćama i naknadama u kojemu su navedeni koeficijenti složenosti poslova svih zaposlenih djelatnika tijela javne vlasti.
Nadalje, utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za dopunu ili ispravak informacije od 19. travnja 2022. godine zatražila naziv radnog mjesta za svakog zaposlenog djelatnika tijela javne vlasti poimence i koeficijent složenosti poslova, odnosno naziv radnog mjesta i ime i prezime osobe koja je na njemu zaposlena kao i pripadajući koeficijent.
Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije tijelo javne vlasti donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/22-01/03, URBROJ: 2176-114 05/02-22-01 od 3. svibnja 2022. godine, kojim je odbilo zahtjev, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke Zakona o pravu na pristup informacijama jer zatražene informacije predstavljaju zaštićeni osobni podatak.
U obrazloženju osporenog rješenja navodi se što je bio predmet zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice od 1. travnja 2022. godine, te da je tijelo javne vlasti postupajući po istom dostavilo Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu te Pravilnik o plaćama i naknadama te da je iz dostavljenih podataka jasno vidljivo koja sve radna mjesta postoje u tijelu javne vlasti, koliki su koeficijenti propisani za pojedino radno mjesto te koja su sve radna mjesta popunjena. Navodi se da je žaliteljica dana 19. travnja 2022. godine zatražila dopunu dostavljenih podatka na način da se dostavi podatak o imenu, prezimenu, nazivu radnog mjesta na kojem je zaposlen i njegov koeficijent složenosti poslova poimence za svakog radnika. Zaključno se navodi da se predmetnom zahtjevu ne može udovoljiti jer navedeni podaci koji bi se odnosili na poimence navedene djelatnike predstavlja zaštićeni osobni podatak u smislu odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje po žalbi žaliteljice zajedeno s traženom informacijom.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti jer je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije žaliteljice nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i pogrešno primijenilo zakonske odredbe.
Naime, uvidom u spis predmeta i u osporeno rješenje utvrđeno je da tijelo javne vlasti odbilo zahtjev žaliteljice odnosno istoj ograničilo pristup traženoj informaciji bez da je provelo test razmjernosti i javnog interesa.
Naime, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. tog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U drugostupanjskom je postupku je utvrđeno da u osporenom rješenju tijelo javne vlasti nije navelo odredbu Zakona o pravu na pristup informacijama temeljem kojeg odbija zahtjev za dopunu ili ispravak informacije žaliteljice, već se navodi da se u pogledu traženih informacija radi o zaštićenom osobnom podatku te se tijelo javne vlasti poziva na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka. Međutim, dana 25. svibnja 2018. godine stupanjem na snagu Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, broj 42/18) prestao je važiti Zakon o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12 – pročišćeni tekst).
Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žaliteljici moguće odobriti pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije, a također i razmotrio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Uvidom u dostavljenu informaciju utvrđeno je da ista sadrži imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti, s pripadajućim nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova.
S obzirom na to da iz sadržaja informacije koja je predmet postupka proizlazi da se ista odnosi na raspolaganje javnim sredstvima odnosno da je u pogledu navedenih informacija primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom na to da se plaće službenika i namještenika tijela javne vlasti isplaćuju iz javnih sredstava, u žalbenom je postupku razmotreno postoji li drugo zakonsko ograničenje pristupa informacijama. Naime, kada se utvrdi da neka informacija sadrži osobne podatke to ne znači da su ti podaci u svakom pojedinom slučaju i zaštićeni osobni podaci.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U članku 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Uvidom u informacije koje su predmet postupka, Povjerenik za informiranje nije utvrdio razloge za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, imena i prezimena službenika i namještenika nisu zaštićeni osobni podaci sukladno odredbi članka 16. stavka 3. navedenog Zakona, a također zaštićeni podaci ne mogu biti nazivi radnih mjesta na koja su službenici i namještenici raspoređeni niti pripadajući koeficijenti. U konkretnom slučaju Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja legitimnu osnovu za obradu osobnih podataka pa nije potrebna privola ispitanika za omogućavanjem pristupa imenu i prezimenu službenika i namještenika tijela javne vlasti.
Sukladno dosadašnjoj praksi Povjerenika za informiranje te praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ostvarivanju prava na pristup informacijama o podacima osoba zaposlenih u tijelima javne vlasti ili financiranih iz proračunskih sredstava, od kojih se više primjeraka nalazi u Tražilici odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (TOM), na poveznici, http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php, određeni podaci poput imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti, njihove stručne kvalifikacije, radna mjesta i opis poslova te podaci o bruto plaćama, stimulacijama, dodacima i drugim isplatama, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima temeljem Opće uredbe o zaštiti podataka, već predstavljaju podatke od javnog interesa.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan