KLASA: UP/II-008-07/22-01/372
URBROJ: 401-01/04-22-8
Zagreb, 21. rujna 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-008-02/22-01/03, URBROJ: 2117-1-27-01/1-22-01 od 3. ožujka 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-008-02/22-01/03, URBROJ: 2117-1-27-01/1-22-01 od 3. ožujka 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici:
- Odluke Grada Dubrovnika o imenovanju povjerenice za etiku KLASA: 023-01/20-01/01, URBROJ: 2117/01-01-20-01 od 4. veljače 2020. godine,
- Rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za poslove gradonačelnika KLASA: UP/I-112-02/17-01/198, URBROJ: 2117/01-08-17-1 od 23. studenoga 2017. godine,
- Rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove KLASA: UP/I-112-02/21-01/62, URBROJ: 2117/01-08-21-01 od 20. listopada 2021. godine te
- Rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove KLASA: UP/I-112-02/21-01/62, URBROJ: 2117-1-08-22-02 od 11. siječnja 2022. godine.
3. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... u dijelu zahtjeva kojim je zatraženo očitovanje gradonačelnika nakon pokrenutog postupka.
4. Nalaže se Gradu Dubrovniku da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom I. izreke osporenog rješenja Grada Dubrovnika odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem je zatražen Ugovor o radu ......... (i/ili drugi dokument koji uređuje odnos između navedene i Grada Dubrovnika) te Odluka o imenovanju iste Povjerenicom za etiku (ili slično), temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. a u vezi članka 15. stavka 2. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tražene informacije sadrže osobne podatke te bi njihovo omogućavanje predstavljalo povredu zaštite osobnih podataka. Nadalje, točkom II. izreke osporenog rješenja Grada Dubrovnika odbijen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem je zatraženo očitovanje gradonačelnika nakon pokrenutog postupka (tj. prvi dokument nastao nakon podnošenja prijave), temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Protiv navedenog rješenja Grada Dubrovnika žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev zbog zaštite osobnih podataka, a točkom II. zbog neposjedovanja zatražene informacije. Nadalje, navodi kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Ističe da rješenje osporava u cijelosti i izjavljuje žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Smatra da je tijelo javne vlasti, Grad Dubrovnik, nepotpuno utvrdio činjenično stanje iz razloga što zakon točno propisuje zaštitu osobnih podataka te je zatražene podatke moguće dostaviti uz poštivanje propisa iz područja zaštite osobnih podataka. Ističe kako se u traženim informacijama radi o raspolaganju javnim sredstvima te informiranju javnosti o radu tijela javne vlasti. Vezano za točku II. izreke osporenog rješenja ističe kako se Povjerenica za etiku proglasila nenadležnom stoga informacija mora postojati u zakonom propisanom obliku, te mu je trebalo dostaviti ili navedenu odluku o nenadležnosti ili prvi dokument nastao nakon podnošenja prijave. Žalitelj navodi, kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegova zahtjeva za pristup informacijama i uskratu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama datiranim sa 7. prosinca 2021. godine, a u osporenom rješenju i žalbi navedenim s datumom 6. prosinca 2021. godine, od tijela javne vlasti, Grada Dubrovnika zatražio da mu se dostave sljedeće informacije: „Ugovor o radu gospođe ......... (i/ili drugi dokument/e koji uređuje odnos između navedene i Grada Dubrovnika); Odluka o imenovanju iste Povjerenicom za etiku (ili slično); Očitovanje gradonačelnika nakon pokrenutog postupka (tj. prvi dokument nastao nakon podnošenja prijave koju prilažem uz ovaj zahtjev).“ Nadalje je utvrđeno da je Grad Dubrovnik donio rješenje KLASA: UP/I-008-02/22-01/03, URBROJ: 2117-1-27-01/1-22-01 od 3. ožujka 2022. godine, kojim je u točki I. izreke odbio zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem je zatražen Ugovor o radu ......... (i/ili drugi dokument koji uređuje odnos između navedene i Grada Dubrovnika) te Odluka o imenovanju iste Povjerenicom za etiku (ili slično), temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. a u vezi članka 15. stavka 2. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tražene informacije sadrže osobne podatke te bi njihovo omogućavanje predstavljalo povredu zaštite osobnih podataka. Također, utvrđeno je da je Grad Dubrovnik u točki II. izreke rješenja odbio je zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem je zatraženo očitovanje gradonačelnika nakon pokrenutog postupka (tj. prvi dokument nastao nakon podnošenja prijave), temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Odredbom članka 16. stavka 3. istog Zakona propisano je kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Navedena odredba predstavlja iznimku od provođenja predmetnog testa, a omogućavanje pristupa minimumu informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima prihvaćeno u praksi, a to je primjerice ime i prezime zaposlenika tijela javne vlasti, iznos njegove bruto plaće, opis radnog mjesta i slično. U slučaju da postoje neki drugi osobni podaci koji se ne odnose neposredno na raspolaganje javnim sredstvima, odnosno koji nisu od javnog interesa (primjerice OIB, adresa osobe, broj tekućeg računa i slično) predmetni test je potrebno provesti.
U žalbenom postupku dopisom KLASA: 008-02/21-01/117, URBROJ: 2117-1-27-01/1-1222-06 od 6. travnja 2022. godine Grad Dubrovnik, kao informacije koje su predmet postupka, dostavio je Odluku o imenovanju povjerenice za etiku KLASA: 023-01/20-01/01, URBROJ: 2117/01-01-20-01 od 4. veljače 2022. godine i Rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove KLASA: UP/I-112-02/21-01/62, URBROJ: 2117-1-08-22-02 od 11. siječnja 2022. godine.
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da je Rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove KLASA: UP/I-112-02/21-01/62, URBROJ: 2117-1-08-22-02 od 11. siječnja 2022. godine, informacija koja je nastala nakon podnošenja žaliteljevog zahtjeva zahtjev za pristup informacijama, te je od Grada Dubrovnika zatraženo da dostavi izrađenu informaciju koja je postojala u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, a kojom je uređen odnos između ......... i Grada Dubrovnika.
Dana 20. rujna 2022. godine Grad Dubrovnik dostavio je zatraženu nadopunu spisa predmeta i to: Rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove KLASA: UP/I-112-02/21-01/62, URBROJ: 2117/01-08-21-01 od 20. listopada 2021. godine, kao i Rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za poslove gradonačelnika KLASA: UP/I-112-02/17-01/198, URBROJ: 2117/01-08-17-1 od 23. studenoga 2017. godine.
U žalbenom postupku razmotrena je dostavljena Odluka o imenovanju povjerenice za etiku kao i sva tri dostavljena rješenja.
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju razmotreno je da li u odnosu na istu postoje ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te je utvrđeno da ista sadrži određene osobne podatke.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Nadalje, uvodnom odredbom broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi, kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provoditi test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.
U odnosu na zaštitu osobnih podataka potrebno je naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u navedenom slučaju zaštićen. Osim navedenog, bitno je naglasiti da kada se upotrebljavaju odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka kao temelj odbijanja zahtjeva korisnika prava na informaciju, potrebno je razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta upotrebom nečijih osobnih podataka.
Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa traženim dokumentima, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa istima otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa traženoj dokumentaciji u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada Grada Dubrovnika kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odgovarajuću primjenu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima, zakonom se podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva.
Podaci kao što su u konkretnom slučaju ime i prezime zaposlenice, stručna sprema, naziv radnog mjesta, koeficijent složenosti poslova, osnovica za izračun plaće, godine radnog staža i slično, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima temeljem Opće uredbe, već predstavljaju podatke od javnog interesa sukladno dosadašnjoj praksi Povjerenika za informiranje, a koja je potvrđena i od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), a u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.
Vezano za traženje žalitelja da mu se dostavi očitovanje gradonačelnika nakon pokrenutog postupka (tj. prvi dokument nastao nakon podnošenja prijave), na temelju dokumentacije spisa predmeta utvrđeno je da Grad Dubrovnik ne posjeduje traženu informaciju u smislu gotovog, izrađenog dokumenta. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da bi Grad Dubrovnik u odnosu na podnesenu predstavku (prijavu) žalitelja trebao sastaviti očitovanje, te da Grad Dubrovnik očitovanje nije izradio niti je očitovanje o pokrenutim postupcima dobio od druge osobe.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili uvezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
U članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Slijedom navedenog, ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu gore citiranih odredbi predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Odredbom članka 117. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništiti rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene.
U žalbenom je postupku, a vezano za traženje žalitelja da mu se dostavi očitovanje gradonačelnika nakon pokrenutog postupka (tj. prvi dokument nastao nakon podnošenja prijave), utvrđeno da je Grad Dubrovnik pogrešno zaključio kako žalitelj u tom dijelu svog zahtjeva za pristup informacijama traži od Grada Dubrovnika stvaranje informacije i da se ne traži informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, točno je da je žalitelj u zahtjevu naveo da traži očitovanje gradonačelnika, ali je žalitelj ujedno naveo da traži prvi dokument nastao nakon podnošenja njegove prijave. Dakle, žalitelj zahtjevom za pristup informacijama traži od Grada Dubrovnika izrađen, gotov dokument, a ne traži zahtjevom za pristup informacijama da mu se gradonačelnik očituje.
S obzirom da iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da Grad Dubrovnik ne posjeduje traženu informaciju (očitovanje gradonačelnika), kao izrađeni, gotovi dokument, Grad Dubrovnik je u tom dijelu trebao odbaciti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.
Sukladno svemu navedenom, temeljem članka 117. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješeno je kao u točki 3. izreke ovog rješenja.
Posebno se naglašava da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan